Stanovi s centralnim grijanjem i PVC stolarijom su isto koma jer je sve "hermeticki" zatvoreno, i zato kazu da stavljas one posudice s vodom ili mokre krpe na radijatore.
Printable View
Stanovi s centralnim grijanjem i PVC stolarijom su isto koma jer je sve "hermeticki" zatvoreno, i zato kazu da stavljas one posudice s vodom ili mokre krpe na radijatore.
I mi imamo slične dileme.
I naš je sinčić krenuo u rujnu u jaslice s nepunih godinu dana.Jedini je puzao u skupini od 20 mališana, do tad je često dojen tijekom dana, nisam ga bila navikla ni na hranu tipa namazi, hrenovke i gulaši... Teško se prilagođavao, a uz to se i često razbolijevao. Tri dana u jaslicama pa osam kod kuće. Nakon toga laringitis i bolnica pa oporavak i opet sve ispočetka. Krene u jaslice, bude tamo 3-4 dana, dođe noć, on zakuri i opet strka... Teško je bilo svaki put pronaći opciju kako da netko ostane s njim doma.
U 10. mj. je pio 3 antibiotika cefaleksin, sinersul i klavocin. Nos curi, stalno hropti, toplomjer stalno u guzi. Toliko je navikao na te procedure da se uopće ne baca kad mu se mjeri temp ili mu se kapa nos. Kod liječnika sam otvara usta kad vidi drveni štapić.
Ped. nam je rekla da razmislimo o opciji da ga izvadimo van iz jaslica. Nismo taj savjet razmatrali dok se nije opet razbolio, ali ovaj put je jadničak imao i neke čudne popratne simptome. Savijao se, plakao i grčio u ležećem položaju. Moja mama je bila s njim i rekla mi da se jako muči i da je kakao 4 puta do 14 h. U tim stolicama smo pronašli popriličnu količinu narančastih pastela koje je dan ranije pojeo u vrtiću. Teta to, nažalost, nije primjetila, ali me više zasmetalo što nisu pokazali ni neku zabrinutost kad smo ih obavijestili o cijeloj situaciji. Ja nisam svadljiv ni borben tip, ali nakon izgubljene tenisice i pidžame predbacujem si što nisam energičnije reagirala kad je korištenjem neprimjerenih sredstava ugrozila zdravlje mog djeteta.
Zadnji put je dobio temp. 13.12. Pokupio virozu dišnih puteva, a uz to mu niču 3 petice odjednom. U vrtić ga preko praznika nismo davali, još smo zdravi, hvala Bogu, a o nastavku boravka u jaslicama još nemamo konkretnih rješenja...
Daj me nemoj zezati!!! Znala sam za gljivice ako ne luftas dovoljno cesto, od kuhanja, tusiranja i sl. para, ali od toga? U pm :mrgreen:, cim nesto mislim da znam kako treba, evo nesto novo :roll:.
Inace, hvala svim curama koje su opisale svoje situacije, to svarno pomaze i tjesi kad vidis da nisi jedini, i kad imas jos neke primjere za usporediti. Kod nas ima novosti, i ide na bolje... ali pisem vam sutra, sad imam vremena samo za 4 reda teksta :-).
Evo mene, htjela sam sam vam pisati što ima kod nas novo. Ima teta čuvalica :).
Odlučili smo da ipak neko vrijeme ne ide u vrtić, ne znam još koliko dugo će to biti, ali za sada ne ide.
Dr.Marn nam je rekao sljedeće:
- jedno uho mu je neizlječeno, "načeto", čak je i nagluh na njega (to je na sreću prilazno) i ako mu opet krenu šmrklji, vjerojatno će opet dobiti upalu uha, izolirati ga iz kolektiva
- nema nekog posebnog uzroka zašto mu se to događa bez obzira na to koliko ga mi ispuhivali, ima takve fizičke predispozicije, slabiji imunitet, osjetljiviji je
- nos sa arianom (na usisavač) smijemo i trebamo ispuhavati koliko god često treba kad je nos pun, ne možemo pretjerati, naravno ne na suho, nego s fiziološkom
- niti jedan od zadnja tri puta nije trebao piti antiobitik ako nismo vadili krv, i ako nije upala. Da je bila upala bilo bi gnoja u nosu. Ovako smo trebali samo šibati paracetamol 2, 3 dana dok najviše boli
- luk ništa ne pomaže, možemo ga nagurati u nos (kaže i smije se), ali u uho nema smisla (opet mi se smije)
- da bismo spriječili upalu, treba razrijediti šmrklje i to tako da što više tekućine u danu popije. Osim toga nos treba vlažiti fiziološkom, ili onim morskih vodama (sterimar, aqua maris i sl.) barem 3 puta na dan. Sljez je "u zadnje vrijeme došao na zao glas" i ne ga kapati u nos. "To je bilo moderno kad sam ja bio mali" (a on zbilja nije više mlad) :-).
- od inhalatora nema pretjerane koristi, treba kapati/špricati fiziološku/morsku vodu u nos
- kapa i grijanje uha ne sprečavaju ništa, sve dolazi od šmrklji
Ne mogu se sjetiti je li nam još nešto rekao. Osim na moje pitanje, koliko dugo da ne ide u vrtić je rekao do 5. godine. Ja sam pitala, da, da, dobro, ali stvarno do kada? Očekujući da će reći dva mjeseca dok mu ne zacijeli uho, i pokušala ga navući na to. Naravno da je samo klimao glavnom i rekao, barem do 3. godine.
Zašto onda uopće postoje jaslice, a porodiljni - plaćeni - ne traje 3 godine kad će ti svaki doktor reći da dijete ne ide u jaslice?
Nego, čak i prije nego smo išli do njega, svratila sam do vrtića popričati tamo s tetama da ga neće biti neko vrijeme, i sa medicinskom sestrom u vrtiću (koja je isto rekla barem mjesec dana da uho zacijeli). Trebam donijeti potvrdu od pedjiatrice s preporukom da neko vrijeme ne ide u vrtić pa čuvaju mjesto. Naravno, plaća se 40%.
I tako velim tetama da bi ja njega ostavila doma mjesec, dva, ali nemam koga, i da ću krenuti tražiti preko oglasa. I onda se naravno one ponude da poznaju svu silu osoba za čuvanje. I dobili smo tetu koja živi 3 minute pješice od nas, koja je mama od jedne mlade tete u njegovom vrtiću, čuvala je djecu, ima iskustva. Već smo odradili i prilagodbu, i eto Miško ima tetu.
Sve je super ispalo jer je teta zbilja ok, ima iskustva, ima smisla, zna se igrati i super se brine o njegovim potrebama. I sve mi oriba dok on spava iako sam joj rekla da to ne mora :mrgreen:. Ali nije joj teško :roll:.
Lova, a što da kažem. Znate i sami, 3000 kn. Preživjet ćemo, dobro da si to i možemo priuštiti, inače bih ja išla na neplaćeno.
U svemu me na kraju samo muči to što on opet ima novu promjenu / privikavanje / novi stres. U zadnjih 7 mj. je išao prvo u privatni, pa u gradski. Promijenio ukupno 7 ili 8 teta (u privatnom su stalno davale otkaz, u gradskom bile duže na bolovanju, zbog operacije i sl.) I sad opet plače, uči se da ga nova osoba uspjavljuje, da nas nema doma kad se vrati s njom iz šetnje ko prvih par dana... a prvo dijete pa je meni još zlo od toga što plače i pod stresom je. Da, znam, mali su, brzo se privikavaju, ali opet...
I ne znam još koliko dugo ne bi trebao ići u vrtić. I znam da mi to nitko ne može reći. Najlakše je svima reći do 3. godine, a mi još nismo ništa odlučili. Nije samo zbog novca, nego je meni i dalje žao da ne ide u vrtić jer ga je zavolio, nije plakao, govorio je da se ide igrati, pjevali su, plesali... Da, znam, ima vremena za socijalizaciju, drugu djecu, pjevati i plesati može i s tetom. Ali mi je opet žao, što mogu.
Pa čuj, pronađite neku igraonicu u kojoj će moći pjevati i plesati sa djecom.
Ima ih na primjer po knjižnicama, čak su i besplatne.
Znam za to, ali teti nije zgodno voditi ga tamo, nema auto, mi smo izvan tramvajske zone. A i sačuvala bih ga prvo vrijeme od prehlada i šmrkavog nosa koje može pokupiti i u igraonici.
Vodimo ga mi u društvo, i viđa on djecu naših prijatelja (nakon što ja i njihove mame detaljno telefonski proanaliziramo boju i gustoću šmrklji naše djece :mrgreen:)... ali onako načelno mislim... draže bi mi bilo da je 8-9 sati s djecom, nego sam s jednom odraslom osobom.
No, naravno da je važnije zdravlje, sve ovo drugo stignemo, samo kažem da mi je žao što ne može ići u vrtić :).
Nama je dr. rekao da uopće ne ide, ili da ide u manje grupe (kao priv. vrtić s 10 djece, ali di to ima, a da ne pati od problema fluktuacije slaboplaćenog osoblja koje će šibat odmah u državni vrtić). Po njemu su općenito državni vrtići zbog prebukiranosti zdravstvena koma. Kompromisno rješenje je bilo ajde kao nek ide na proljeće, a zimski dio s infektima ništa. Sve ovo što je tebi rekao za upale uha dr. Marn, i taj je meni rekao.
Of kors, tete poznaju samo ovaj podskup djece koji izdržavaju kolektiv pa se ponašaju "klin se klinom" i bude već ojačao, a možda je to nešto što se jednostavno govori roditeljima, ko bi se inače upisivao, a ipak ima puno djece koja normalno podnose vrtić, ako ne i većina.
Ja sam uvjerena da neka djeca fakat ne mogu ojačat i da je vrtić-going besmisleno i da se treba s tim pomirit. Do škole više manje svi se valjda nekako pokrpaju, ali do škole ima što jahat, a da tutnje infekti i viroze svaki mjesec pa tako tri godine, koja je poanta toga, jačanje zdravlja? Socijalizacija po bolnicama? Mislim, ako ti dobivaš od vrtića to da ti je u čuvanju doma, samo bolestan, a ovako ti je isto doma, samo zdrav, di je tu rezon vrtića?
Taj ped kod kojeg sam ja bila kaže da jedan ogroman broj djece ne može podnijet sadašnje nabijene grupe djece po vrtićima di su veličine razreda - 28 itd. -i da nije da su to ono iznimke, kao jako rijetki itd.
Zašto nije porodiljni do 3. - ekonomski razlozi, sigurno ne medicinski. Kao što nisu niti razlozi socijalizacije da su grupe s 28 djece u vrtićima.
Ali, tu ti stvarno sit gladnom ne vjeruje, pa se meni, evo, čini nemoguće da neko ide u vrtić bez ijedne viroze (a ima takve djece), kao što će se nekom drugom ko nema takvo iskustvo činit ovo s boleštinama teška brijačina i to je sigurno problem te majke... ono.. .neko je već rekao... ne pruža nedovoljno ljubavi/brije previše/hipohondar li nije dojila ili... izaberi omiljeni razlog.
Sumnjam da će moja uopće bit u stanju i s 5, 6, ali step by step, teško je tu išta isplanirat.
Vidiš, super kako su odmah uronile u alternativni svijet čuvanja tih kao rijetkih koji poboljevaju.
Sve u svemu, mislim da ste to odlično riješili, treba prihvatit i promijenit, ako klin-se-klinom ne donosi benefita.
Ful te razumijem oko žala zbog vrtića, i meni je tako, meni je odlazak u vrtić nešto normalno i poželjno, ali šta se može, ne može svako dijete savladat infekte koji cirkuliraju tijekom zimskog perioda u prebukiranim grupama.
Držim palčeve da to bude čim bolje kod vas!
ostavi ga onda doma do početka 4 mjeseca, pa onda probbaj dogovorit s tetom i vrtićem da ide na pol u vrtić, na pol na čuvanje.
Inače meni je isti doktor reko najmanje do 6. godine, ali moja je klinka ipak išla u vrtić,inače ide na pol u njega.
E, da, i kao radionice-igraonice s 5-10 djece su OK. Kao. Moja ide na engleski takav, i to OK podnosi (već 2 godine ide), nemamo zdravstvene cirkuse s tolikim brojem djece. Još... Zasad. A neki ped se fakat usude reći - tako i tako da, tako i tako da. Ja sam isto mislila da se neće nijedan, i da će to ostat na meni za sjeć', ali nije, ima ih koji se usude predložit za neko dijete neki hodogram, opet... sad je tako, kako će bit dogodine, itd. Teško je uplanirat.
E, provjerila sam i ovo "na pol". Po tom dr-u to apsolutno ima veze samo i islkjučivo za upale uha (upravo zbog tog nedovoljnog brisanja/vlaženja). Ako je dijete na išta drugo osjetljivo - respiratorni infekti i drugo - bila u kolektivu od 28 njih sat vremena ili 9 h, kao svejedno je.
I ono izbjegavat igraonice i shopping centre u zimskom periodu.
Baš mi je drago da ste našli tetu i da je teta ok. :-)
Mislim da nemaš razloga za brigu oko privikavanja i socijalizacije. Ako je teta simpatična mali će ju sigurno začas prihvatiti. Što se tiče socijalizacije, to što se povremeno družite s drugom djecom (djeca prijatelja i slično) za njega je za sad sasvim dovoljno, a uostalom vaša je glavna briga trenutno da se izliječite. Dakle radiš najbolje što možeš i ne brini dalje.
Što se tiče povratka u vrtić - sada još ne možeš znati kako će se stvari razvijati. Pričekaj prvo da vidiš koliko će trebati da se uši iščiste i da ti dijete izgleda da se oporavilo - to može trajati dulje ili kraće (i nemoj se previše razočarati ako ti mali i sad kad je kod kuće dobije još neku upalu uha ili nešto drugo - i djeca koja su doma se ponekad razbole ali skoro sigurno će toga biti manje nego kad ste bili u vrtiću). Dobra vijest je da se kod djece sklone upalama uha stanje često poboljšava kako dijete raste zbog anatomskih razloga - nadam se da će tako biti i kod vas.
Mi smo bili van vrtića 8 mjeseci i kad smo opet krenuli ovu jesen to je bila sasvim druga pjesma. S druge strane, neka djeca ni nakon godinu dana nisu spremna za povratak i nekako uvijek lakše obolijevaju od drugih. Uostalom neka djeca su više bolesna i dok su s mamom doma - različiti su, kao i mi odrasli. Kad prođe par mjeseci moći ćeš bolje odlučiti što je najbolje za tvoje dijete.
Potpis na frnjok! Jednostavno (znam da nije, i ja žalim), imaš prioritete i to je to, a zdravlje je prioritet nad socijalizacijom sada.
Kako će se priča odvijati, to ti ne može reći niti proročica. Neko dijete se "rekupera" za godinu dana pa uspješno nastavlja kolektiv, neko se ne rekupera, nego za 2, neko se ne rekupera, nego za 3.
Puno toga se rastom rješava - od bronhoopstrukcija, preko tih ušnih problema - što je tijelo veće, teže se događaju upale i takve stvari.
Znači, čistim rastom, ne nužno izlaganjem i "borbom" s infektima.
Mi smo prvo dali s 18 mjeseci, pa je za 6 mjeseci bila bronhoopstrukcija, hospitalizacija, pa vraćanje, pa upala pluća itd.- nakon toga se razvila dg. astme. Pa smo dali s 3,5 - pa je redala strep angine pa smo izvadili mandule pa sad čekamo razvoj događaja i hoće li sljedeći problem ili je to to, vidjet ćemo.
Možda iduće godine/na proljeće/umetni odgovarajće vrijeme bude bolje. Možda i ne bude.
Treba se prilagodit situaciji, s time da sam ja zasad (za moje dijete) nesklona uopće davanju u vrtić u zimskom periodu, mislim da to ona do škole neće izdržavati, ali... .step by step. Opet, na proljeće slijedi alergijska priča, ali za to smo pokriveni lijekovima.
Nema druge nego vidjet razvoj događaja pa sukladno tome djelovat, a imat organiziran scenarij A i B (to jest "stalnu alternativu za čuvanje", uz vrtić).
Inače, puno mi je pomogla jedna majka troje djece u smislu da se ne radi ništa krivo, da nije u majčinoj glavi/briji itd., nego da je fakat do konkretnog djeteta, što ne možeš znati i na to utjecati, nego ti tako padne grah, dobiješ takve karte i igraš onda s njima i to je to - prvo djece normalno iza 3. u kolektiv, srednje nikako, ali baš nikako (3x upisivali, nije uspilo, bila je prebolesna), najmlađe normalno. I to srednje dijete nema nikakvu čak niti specijalnu podlogu (stila astme ili tako nečeg), jednostavno je preosjetljivo i nije uspilo "klin se klinom", moralo se pričekat, do škole je to bilo OK.
Hvala vam cure. Znam i ja da je zdravlje važnije od socijalizacije, priviknut ću se. Kad se sjetim samo kako urla i tuli kad ga boli uho, ili ga kačim na usisivač sto puta dnevno, ne smijem cviliti zbog toga što na vrtićkom panou nema jedino njegovih izloženih "umjetničkih radova". Iako malo cvilim. Moram napomenuti teti da moraju što češće crtati jer meni fale crteži :-).
Imam jedno od te djece koja nisu baš za vrtić, i eto... I tako, vidjet ćemo kako će nam ići. Sad ne znam reći više ništa pametno :mrgreen:.
Ja ću samo reči da mi je drago da ste pronašli čuvalicu i da ne vidim razloga tolikoj tuzi za vrtićem.
Ok, vrtić je jedna lijepa priča, ali može se i bez njega. Nije smak svijete.
Spominjem to zato, jer u drugim krajevima HR je vrlo često i stalno stanje da večina djece ne ide u vrtić. Kod nas je zadnjih par godina omjer 50:50.
Znači pola ide u vrtić, pola tek u malu školu, do prvog polugodišta u školi se sve te "razlike" izjednače.
Meni je iz mojih cipela možda lakše govoriti, jer imamo dovoljno djece u bliskoj okolini za svakodnevno druženje, ali da i nemamo ne smatram to tolikim problemom.
U vrtiću djeca stvarno nauče krasne stvari, ali bez svega toga se može, ili se može nadoknaditi, a zdravlje se ne može nadoknaditi.
Mislim da je stvar što je u gradu, još klime stila zagreba, i života r. vrijeme 9-17, stvarno teško organizirat "dovoljno djece u bliskoj okolini". Svi su po vrtićima ili samuju u zatvorenome. U parkovima... scena iz slikovnice "Pale sam na svijetu", nije to Split i Žnjan, klime radi.
Plus, vrtić donosi taj benefit druženja s drugima bez mame i tate, a prije 6. godine.
Tako da, Bubichu, ja te fakar razumijem i šaljem ti i moj žal, ali što da s njima radimo, možemo ih samo isto tako stavit na pano... jer i meni je draže da mi dijete nije hospitalizirano stalno, da ne pije antibiotik svaki mjesec... nego da se druži. Frigaj ga, druženje je onda ipak 2. prioritet.
Javi se kako ide, možda to uskoro (tipa za pola godine) dođe na svoje. Možda i ne. Perhaps-perhaps-perhaps. Vidjet ćeš... tu je stavno dobar onaj savjet - živi i prilagodi se sadašnjosti. Sretno!
Ja moram reći da baš i ne razumijem toliki žal, iz razloga što se radi o stvarno vrlo malom djetetu.
Dosta ljudi uopće i ne pokušava poslati djecu mlađu od tri godine u jaslice/vrtić.
Ja stvarno, ali stvarno ne mislim da je za tako malo dijete taj cjelodnevni boravak u vrtiću važan.
Isto tako - po mom iskustvu - tako male djece itekako ima po parkovima. Ja sam bila do druge godine kod kuće sa djetetom i uvijek smo imali društva u parku, zapravo nitko od vršnjaka iz našeg prakića nije niti pokušao ići u jaslice u toj dobi, svi su krenuli od treće godine.
A to što doktor priča o pet godina, zanemari. Možeš već na proljeće pokušati poslati dijete na par sati u jaslice ako misliš da je to baš tako dobro za njega. Moje dijete nikad nije niti bilo u vrtiću duže od nekoliko sati dnevno.
Moje dijete krenulo u vrtic s pune 3. Do tad je imala bolesti nevezane uz kolektiv. S polaskom u vrtic krenulo je s kasljem i respiratornim infekcijama te bakterijskom pneumonijom koju nije sprijecio ni sumammed koji je ordiniran u pocetku upale. Moje iskustvo ide u prilog sto kasnijem ukljucenju u kolektiv, jaslice nikako, vrtic... ono iza pete. Znam da ima djece kojoj nije nista iako idu od godine dana. Ali to su iznimke i to su sretnici. Dakle, ne rano u kolektiv. Ko to moze. Tko ne moze, ne znam. Ali je cinjenica da svaka respiratorna upala ostavlja posljedice u vidu nekakvih zadebljanja sluznice koja je onda podloznija novoj upali, a bildanje imuniteta uz hrpe antibiotika i kortikostroida ako sve zavrsi i s bronhoopstrukcijama, astmom... mi se cini precijenjeno. Imunitet se bilda kad malo sazrije i kad se lakse moze odhrvati agresivnim virusima i bakterijama i alergenima.
Ja te razumijem, prošla sam kroz sve to. Moj sin je krenuo za stvarno u vrtić (privatni, mala grupa, puno pažnje...) s 5.5 i samo je prosječno bolestan, odično se drži da kucnem o drvo. Malena je krenula s 3.5 jer joj se svidjelo gdje ide braco, a ona je isto tako rijetko bolesna. Period kad je bio doma je bio dosta zahtjevan, i znala sam da bih rado neke stvari imala drugačije. Ali bilo je kako je bilo. Tko to ne prođe s djetetom, teško da može zamisliti, tako da - držite se! Nek šeta sa čuvalicom, upoznat će drugu djecu, ima u knjižnici igraonica, ima sretno i veselo djetnjstvo. Ima vremena za vrtić!
evo da se i ja priključim. od 9. mj ide u vrtić, krenula je s godinu i 8 mjeseci i nakon dvije jake bronhoopstrukcije, oba puta završila na bolničkom liječenju, drugi put na intenzivnoj na kisiku. ispisala sam je iz vrtića iako ih nije bilo previše u grupi i tete su bile odlične. mi sa stalnim šmrkanjem i antibioticama nismo imali nijedan problem pa sam već mislila kako ma odličan imunitet, kad nju zgrabi onda uvijek ide na disanje :( nadam se da ću vam u proljeće moći javiti da je sad mjesecima zdrava ....
Koliko ja shvaćam, bitno je i da dobije profilaksu (flixotide) da je donekle štiti u budućim infektima, ali pretpostavljam da je bila na Srebrenjaku, da su je obraivali i da su sve OK napravili i pokrlili. Of kors, ja to laički gledam prema nama, nama je jedna bronhoopstrukcija i hospitalizacija i obrada s nešto povišenim IGE-om trigerirala astma-profilaksu, mi smo nešto pokušavali vađenjem iz kolektiva, ali ipak se pokazalo da joj baš treba. Proljeće je također "izazovno doba", ako su joj opstrukcije na alergijskoj podlozi - cvat breze je ono baš "izazov" za sve alergičare (3., 4. mjesec), kod moje ta profilaksa baš djeluje (kuc-kuc). Sretno!
nakon prvog napada je dobivala flixotide i singulair, ali su flixotide ukinuli nakon dva tjedna (očito prebrzo). sad opet uzima svaki dan pa se nadam da će biti bolje. srećom u nesreći, trudna sam i od petog mjeseca sam doma na porodiljnom pa sam je zato tako lako ispisala. ovako ćemo se snalaziti 4 mjeseca, a onda sam doma pa smo godinu dana na miru
Htjela sam još nešto odgovoriti i napisati na temi, ali nisam ni skužila da je prošlo toliko dana... 10 dana nisam bila na forumu? Užas! :).
Nego, žalim za vrtićem (tj. žalila sam prije 10-15 dana) jer se taman bio priviknuo i veselo je išao u vrtić, jurio je unutra, nije mogao dočekati da mu obujem papuče. I pričao je poslije kako su pjevali zvončiće, i svirali gitaru (da, zna toliko pričati :)). Prvih dana je s tetom bilo ok. Ali prošli tjedan (3. tjedan) je skužio da se nešto događa, i počeo se buditi već u pola 7 (inače je spavao do 9 u zadnje vrijeme) i plakati "mama tu, tata tu, ne ići". I tulio je do pol 8, kad bi teta došla, i tek bi onda udario u plač. Toga sam se bojala (jer smo prošli već x adaptacija), i opet sam cijeli tjedan plakala u tramvaju do posla. Ali dobro, nadam se da će ovaj tjedan na bolje. S drugom djecom se možemo družiti tek vikendom, i to obično bude samo 1 dan, rijetko se možemo potrefiti da se nađemo s nekim s djecom oba dana vikenda. MM i ja dolazimo preko tjedna oko 18h i tad ne idemo u park. Teta ga vodi svaki dan, ali su uvijek samo njih dvoje u parku. Eto, od tud ta tuga.
No dobro, neću tuliti više, samo sam htjela pojasniti otkud tuga za vrtićem. S druge strane šmrklje i arianu nisamo vidjeli mjesec dana, zdrav je, guza mu nije svaki drugi dan crvena, bolje jede, bolje spava i to je sad najvažnije.
Totalno razumijem. Dr. Jovančević me uvjeravao kao ima djece u parku. Yeah, right, da ima - nema i gotovo. Iz toga i moja tuga. Opet, veselje mi ju je gledat sad takvu da puca od zdravlja.
Mislim, ako se to (kod mene) svodi na to da će bit doma bolesna (kad je u vrtiću), ili bit doma zdrava (kad je doma), pa će za vikend negdje s nama, makar u ZOO, onda, u biti, barem tijekom zimskog perioda, dileme nema.
Jako je to povezano s klimom. Već na Krku ima djece u parku i preko zimskog perioda. U ZG-u ih, brate, nema. I to nije umišljaj, nego činjenica.
Ina, provjereno - cijele zime ima male djece u parku, ali je istina da nema u svakom. Očito su neki popularniji, neki kvartovi agilniji. U mom kvartu ima jedan gdje je uvijek živahno. Treb prošetati i ispitati. Oni koji dolaze - dolaze svaki dan, stvori se ekipica.
Nisam pročitala niti jedan post ali ću iznijeti naše iskustvo. S je krenula u jaslice odmah 1.9. i cijeli mjesec je bila zdrava.
10. i 11.mj. uopće skoro nije išla u vrtić, bilo je dovoljno da ode i zakuri. Pila je mj. i pol ferumlek, i odmah sam joj počela davati
vitamin C i Petrovićev med. Evo je već 2 mj. u vrtiću. Što reč.
Ako ima takav parku u Novom ZG-u, javite na PP da usmjerim baku, prihvatlijva je i vožnja busevima (u stvari, to nisam sigurna, ne toliko "imunološki" jer to nije sat od gužvi) koliko psihološki u smislu tramaka za baku.
Jes, naravno da ima, ali treba doći i do kvarta gdje su uopće parkovi... i onda još ići od parka do parka. Mi smo među kućama, imamo što za ići do kvarta gdje su zgrade i parkovi. Kad nam je teta čuvalica tek došla, stalno je ispitivala, a nema niti jedan bliži - za prošlu curicu koju je čuvala imala je dva super parka pod nosom. U nama dva najbliža parka dođe neko dijete svake prijestupne... a ne znam ni tko bi došao, svu djecu koja znam u kvartu upisana su u jaslice :mrgreen:. No dobro, otišli smo sad daleko.
ina, ne znam koji si dio NZ, ali moje iskustvo s porodiljnog je da svako prijepodne ima djece na Bundeku - u onom parku uz nasip pa ako je to baki usput...
Po mom iskustvu su bake i starije čuvalice mustre za pitanje šetnji i izlazaka. Djece ima, za NZ ne znam, ali za zapadni dio grada sam zicer da ih ima cca 20 redovito posjećenih. Iz osobnog iskustva. A i ljudi pričaju - ima ljudi posvuda koji vode djecu jer znaju da je to najbolje.
E, i svaki park ima svoj tajming, žene se obično dogovore. Ima ranih, ima kasnih. Neke prvo kuhaju ručak, pa dolaze, neke dođu ranije, pa idu kuhati ručak. Nek baka ode malo ranije, pa malo kasnije. Ima parkić gdje su mame dolazile oko 11 i bile zimi do 13-14 jer je to najviše sunca...
ak si blizu travnog tak dece ima u glavnom Travnastom parkiću tam ispred škole, mi sa zapada naiđemo na pokoje dete ujutro pa se malo skupa ljuljamo.
Nažalost, moram se složiti s većinom vas koji tvrdite da su jaslice doista-nužno zlo. Ne preporučam nikome tko ijedan drugi izlaz ima, jer je to za djete najlošiji izbor. Radim u vrtiću kao zdravstveni voditelj, i u našim jaslicama gotovo da ni nema potpuno zdrave djece. Većina njih su s opetovanim respiratornim infekcijama, najčešće bakterijske etiologije, a o proljevima, te čestim febriranjima da i ne govorim. I sama sam mama uskoro 1-godišnjeg sinčića, i trenutno na sve moguće načine pokušavam naći nekakvo rješenje kojim bih izbjegla jasle. Počela sam raditi kad je sinek imao 8 mj.(ljuta nužda), i kad istekne godina moram se snaći...U našem malom mjestu nema baš teta čuvalica, a i ono za što sam čula nisu baš osobe "od povjerenja". Obitelji nemamo ovdje, tako da doista ne znam još što ću i kako, a imam još samo malo vremena(mjesec dana).