koliko su veliki zetovi bili veliki?
Printable View
koliko su veliki zetovi bili veliki?
(Pinky, triba otpočetka premjerit:-)), samo da ti se ne javi konkurencija:-)
Čestitke roditeljima od :heart:, puse bebicama :-)
Cestitam draga :-) :-)
Čestitke od srca! :heart::heart:
čestitke od srca mami i tati, a bebicama velika dobrodošlica i sve najbolje
Šumskice, pa ti si nevjerojatna, još nam imaš vremena i pisati. Od srca vam svima skupa čestitam!
Čestitam! :heart::heart:
Koje divne vijesti, koji prekrasan početak nove godine...
Čestitam mami i tati:-D:-D
Čestitke mami i tati i što brži oporavak!!!
Čestitam!!! :klap:
Čestitke Šumskica!!! Puse momčinama Svenu i Damianu :heart::heart:
:-D
Čestitam od srca!!
čestitke!
Čestitke sretnim roditeljima!!!!
Sumsko voce, čestitam!
Čestitke od srca
sad sam dobila sms (khm, malo je kasnio iz tehnickih razloga) i otisla na forum, cestitke svima i velike pozdrave :zaljubljen:
čESTITAM!!! Posebno je lijepo vidjeti kako tako hrabre i uporne žene i trudnice iznesu zdravu i veselu djecu.
Želim ti brz oporavak!
Dobrodošli momci, a ami elim brz i lagan oporavak! Baš ste nas uveselili!
:-D:-D
tek sad vidim ovu divnu vijest
Bravo Šumski, čestitam ti od srca na dečkima! Samo se volite, grlite, ljubite i uživajte! :-*
Ja očito imam kasnije paljenje, jer ovo nisam ni vidjela, ali jesam čestitala na MPO trudnoća:-) pa mi se pretpostavljam prašta:-)
Draga moja voćkice, želim ti brz oporavak! Tebi i tvojem suprugu čestitam na malenim pridošlicama koji su vam donijeli mnogo sreće! A Svenu i Damianu želim najtopliju dobrodošlicu!
Čestitke mamice!
:-D
Čestitamo, Šumskice:-D:-D:-D
Klincima želimo dobrodošlicu, a vama dvoma sve naj, naj u danima i noćima koji slijede:heart:
Čestitke mami i tati!
Rastopila sam se na tvoj novi potpis :-)
Draga Šumskice, evo i ovdje čestitam od sveg :heart: ............(isti sam slučaj kao i Darkica :-)
Nadam se da se snalaziš sa svojim slatkim duplićima :kiss:
jao.... sad vidim da si rodila u vrijeme kad me držala gadna viroza i upala uha....pa mi promaklo valjda..
zbilja su preslatki....
čestitam!!!
Čestitamo
Čestitke mami i tati, dečki dobrodišli!
:zaljubljen::klap::-D
Još jednom hvala na čestitkama! Htjela sam napisati ponešto o porodu i iskustvu u bolnici, a tek sad našla malo vremena.
Priča je počela 27.12. kad su me primili u bolnicu sa 37+0, na promatranje. Sve je izgledalo OK, osim što sam bila jako malo pokretna, prepona me bolila za poluditi i sve mi se nekako mutilo, bojala sam se preeklampsije, pa sam pristala ostati u bolnici. Napravili su mi masu pretraga i rekli da su bebe visoko, ja zatvorena, da čekamo nalaze i šta će bebe radit u narednih par dana. S doktoricom sam se dogovorila da ćemo pokušat ić na prirodni porod, ali da neka ona odluči šta je najbolje za mene i za bebe. Dan kasnije doktorica je u smjeni popodne, navečer (oko 19 sati) dolazi sestra u moju sobu i šalje me na EKG, spominje neki carski. Meni nije ništa jasno, ali OK, idem na EKG i uzimaju mi još X doza krvi za X pretraga. Ja gledam i čudim se. Oko 21 sat dolazi drica na odjel i zove me na razgovor, kaže da se preeklampsija počela razbuktavati ( ostala sam :o ) i da sutradan ujutro rade najiskusniji liječnici i da je ona dogovorila sa šefom da on odradi moj carski. Ništa mi nije bilo jasno, dok mi nije pokazala nalaze, proteini skočili u nebo, tlak je dosta poraso u 24 sata, ja sam bila otečena do krajnjih granica. Rekla sam joj OK, vjerujem vam, ona me hrabri i kaže da ako se bojim da će ona doći ranije u smjenu da bude samnom u sali, kažem joj da ne treba, ako se budem ustrtarila zamolit ću sestre da ju nazovu sutra.
Tu noć sam se budila svakih sat vremena, sanjarila o prvom plaču moje djece, o porodu sam malo razmišljala, iskreno, klistir mi je bio najveća briga. Budna sam dočekala 5:30 kad je stigla sestra, pokupila mene i moje stvari i otišle smo u odjel rađaone. Brijanje i klistir su bili očekivano neugodni, ali ležanje gola na krevetu (ok, pokrivena plahtom i dekom) i čekanje dok infuzija kaplje bilo je još neugodnije. Sestra mi mjeri tlak svakih pol sata, ljudi prolaze pored mene, liječnici dolaze u smjenu, osjeti se miris kave, a ja ležim i čekam, tek sam se tada osvjestila da me čeka operacija. Izvrtio mi se film, hej, pa oni će mi porezati trbuh, napraviti rupu i kroz tu rupu izvadit mi dječicu. Blijedim, sestra me pita da li sam OK, mjeri mi tlak, odlazi, vraća se s dvije šprice i uštrcava mi nešto u infuziju. Nisam pitala šta je to, ali nakon toga sam se manje bojala, pa pretpostavljam da je bio neki apaurinček. Dolazi liječnik (šef), pa nakon 10 min odlazi uz isprike da imaju hitan slučaj i da se vraća za 20 min. Vraća se za sat i pol, a ja bih najradije da se nije još vratio. Krećemo u salu, kad tamo scena iz hitne službe - puna sala ljudi u zelenom, instrumenata sto vrsta, lampe vise sa stropa, ja umirem od straha, gledam u pod, pa u strop, svugdje samo da što manje vidim gdje sam i šta me čeka. Sjedam gola na operacijski stol i drhtim (/strah a ne hladnoća), daju mi spinalnu (jedna divna teta me pustila da ju zagrlim prije uboda, sve dok igla nije izašla i hvala joj na tome) i priključuju me na aparat koji mjeri rad srca (ona bip-bip iz filmova, svaki zvuk jedan otkucaj) i pitaju me kako sam (taj zvuk je odavao koliko sam umirala od straha) ja kažem dobro sam, sve je OK - svi su znalči da lažem ko pas :mrgreen:
Zaista sam se trudila iskopčati, a bilo je teško znati šta se događa, samo sam na dječicu mislila. Nakon cca 10 minuta osjećam drmusanje, zaključujem da se bliži naš susret i onda začujem najljepši zvuk kojeg su moje uši ikada čule - moj sinek je zaplakao - a i ja s njime. Kroz suze sam rekla "Moja beba", sestra dolazi i pokazuje mi Damiana - "Kako si lijep sine" rekla sam mu kroz suze i odmah se zabrinula gdje je drugi malac. Nakon najduže minute mog života začujem i drugi plač, stigao je i Sven, sestra mi pokazuje i njega, i on je prekrasan. Govore da je gemini 1 težak 3300 grama, a gemini 2 2780 grama, da ih idu oprati i srediti, da su jako veliki i lijepi. Svi u sali gledaju moje sinove i dive se kako su veliki, čestitaju mi, hrabre me, ja im govorim da sada mogu i umrijeti, ono najvažnije je dobro prošlo. Smiju se, nastavljaju prtljati po meni, a ja lebdim. 6 sati sam ležala na odjelu, došla je i moja doktorica koja mi govori da su im dali APGAR 10/10, da su krasni i da mi nije htjela govoriti procjenjene težine i veličine beba sa UZV-a jer ni sama nije vjerovala da je to moguće, ali bilo je točno. Priča mi o ljubavi, o djeci, kori sestre zašto mi u tih 6 sati nisu donijeli djecu da ih opet vidim, a meni sve cool - kažem joj da ćemo cijeli život biti zajedno, da sestre imaju posla, neka se ne ljuti na njih.
Kasno popodne smještaju me na 3. kat na odjel babinjača, pored mog kreveta dvije kolijevke, donose moje sinove i stavljaju mi Svena u krevet. Damian je bio u kolijevci. Nagovorila sam tetu koja donosi večeru da mi i Damiana stavi pored mene, sretna grlim svoja dva sina, mirišem svoje smotuljke i sretna sam, izvan sebe od sreće. Tu noć nisam spavala, malo od bolova, malo od uzbuđenja.
Slijedećih par dana u rodilištu bilo je teško, prvo je bolilo zbog carskog (carski nije piece of cake, tko god tako misli gadno se vara), bilo je teško brinuti se za dvije bebe, nisam mogla spavati jer su plakali ili moji dečki ili druga djeca u drugim sobama, 31.12. mi je naglo zaostalo mlijeko u grudima, doslovce u jedno popodne moje su grudi došle sa veličine 2 na bogatu četvorku i upalile se, pa sam NG dočekala u suzama i bolovima jer su mi sestre pomagale da se izdojim (ručno, pumpicom, dojenjem beba - sve smo pokušale) dobila sam i oksitocinon da mlijeko lakše poteče. Narednih par dana sam bila na rubu depresije, em su grudi bolile, em su hormoni divljali (plakala sam bez razloga, izluđivala MMa koji me samo hrabrio i bodrio preko telefona) em sam bila neispavana, a još sam umišljala da me i medicinske sestre ogovaraju, Damian je bio pod lampom zbog žutice, a mlijeka nije bilo dovoljno za oboje pa sam im davala nadohranu - ludilo. Otišla sam kući ranije na vlastitu odgovornost jer više nisam mogla podnijeti tu bolnicu. Kući je bilo bolje, obitelj na okupu, ljubav u zraku, pomoć i prihvaćanje - idealna dobrodošlica za nas 3. Sad smo super, naša 4-člana obitelj + djedovi, bake, tete i barba uživa u našim malcima sve u 16 :)
Divno! I naravno suze mi teku, kome ne bi na ovako divnu priču.
:heart:
javi kad primas posjete, bas bi te mirisne smotuljke i hrabru mamu htjela vidjeti :)
Predivnoo!!! Uživajte ! :heart::heart:
:heart:
Rasplakala me tvoja priča... jako si lijepo i životopisno sve opisala. :heart: :heart:
Čestitam!
Čestitam od srca!
Citam, sjetim se sebe i placem :love2:
isto tako :heart:Citiraj:
TOMISLAVA prvotno napisa
jaaaaaaaaaaaaaaaaaako slično mome porodu
spinalna, skoro iste težine beba (moje 2900 i 3300), minuta razlike, divne sestre i doktori, ma sve skoro u dlaku isto.
divota, zar ne?
cmooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooook!