Ovaj vikend namjeravamo dovesti curicu k nama preko vikenda na druženje...drž' te fige da sve dobro prođe :fige:
Printable View
Ovaj vikend namjeravamo dovesti curicu k nama preko vikenda na druženje...drž' te fige da sve dobro prođe :fige:
:fige::fige:
super!!! sve će biti dobro :heart: samo polako i smireno, naša druga curica kada je prvi puta došla k nama doma bila je izbezumljena ( al ona je iz doma, i mlađa 2 god)
a imali smo tu sreću da je s njom išla volonterka koja je zadnjih godinu dana dva puta tjedno radila sa njom i puno nam je pomogla kod tih dolazaka prije samog ostanka ..
kako napreduje jezik i vaše sporazumjevanja s njom?
Nažalost nije prošlo kako smo željeli...pokupili smo ju rano ujutro i cijeli dan smo proveli zajedno. Svugdje smo ju vodili i bila je oduševljena, T. i ona su se super slagale, nije bilo ljubomornih ispada od strane T., kad smo predvečer krenuli iz parka doma, govoila je da neće doma (mislila je na svoj dom) i mi sretni. Kod nas sve ok, igrale se, no kad je došlo spavanje, rekla je da hoće doma, pokušali smo ju nagovoriti, T. joj je donosila igračke i govorila da uzme koju god hoće sa sobom u krevet, ja sam joj rekla da ću spavati s njom ako ju je strah, no ništa nije pomoglo. Rasplakala se, zamolili smo udomitelje da joj nešto kažu. Navodno (jer su razgovarali na romskom) su joj rekli da pokuša ostati, ali nije se dala. Muž ju je onda odvezao natrag. T. se rasplakala, nama je bilo teško:cry:
Ne znam, malodušni smo, optimizam je skroz nestao, osobito kod MM, koji je čak bio optimističniji od mene cijelo vrijeme
ArIMali jezik ide teško...jer cijelo vrijeme udomitelji s njom pričaju romski, s njom govore hrvatski samo kad mi dođemo, tako da ona doslovce natuca hrvatski i vidimo da bi htjela pričati s nama, ali ne može :no: Pokušava na romskom, ali naravno da ne ide...nagađamo, pa se nekako sporazumijemo. Jasno nam je da i djetetu koje nas razumije bi bilo teško ostati kod nas, jer nas baš ne poznaje dobro. Možda je problem i u tome što joj nisu rekli da će prespavati kod nas, plus udomiteljica se izgleda rasplakala dok ju je oblačila (rekla nam je da mama plače).
Uglavnom, nismo više tako sigurni da ćemo uspjeti i to nas boli, koliko zbog nas jer smo se vezali, ali još više zbog nje, jer joj možemo pružiti puno bolju budućnost od one koja je čeka ako ostane s udomiteljima.
Sorry na dugom postu, ali negdje sam se morala požaliti :cry::cry:
prpa nemojte izgubiti pouzdanje i snagu nemože se dijete priviknuti na novu obitelj u samo jednom danu to ide polako, nisam posvojila ali radim u vrtiću pa znam kako to privikavanje izgleda na početku. Morate znati da je sve to normalno a bitno je da vam udomotelji isto malo pripomognu i pripreme je na to što je čeka.
Ne prpa, nipošto ne gubite nadu... zamisli samo kako je ona uplašena i uzbuđena, kako joj se mješaju emocije, o čemu sve razmišlja, zlato malo... No, lako sam ja sada pametna kada sam tako nešto i sama prošla. Naša curica je bila dosta starija od tvoje, niži razredi osnovne škole, nije romkinja, i nije bilo plakanja, ali kada smo se preko tjedna čuli telefonom bila je uvijek jako rezervirana, odgovarala da-ne, komunikacija nula, i to sve kako se bližilo vrijeme posvojenja. Isto su me morile razne crne misli, ali hvala bogu na curama ovdje:heart: koje su me razumjele, tješile, ali i ono najvažnije, savjetovale da pokušam gledati na situaciju iz njene kože, koja nije bila nimalo laka.
Molim te, ne odustaj, budite hrabri i uporni, borite se da svojoj novoj djevojčici olakšate situaciju koliko god je moguće i vjeruj, sve će doći na svoje mjesto!!!
Treba strpljenja, djeca su različita, različita iskustva su prethodila posvojenju, a za postati obitelj treba vremena. Moje najstarije dijete je imalo 5,5 godina kad je posvojena, nikakvih većih problema s prilagodbom i prihvaćanjem nismo imali, a opet naš odnos i veza i privrženost su tek nakon godinu i pol zajedničkog života postali onako čvrsti, sigurni. Kod moji mlađih taj proces se brojao tjednima, dok je njemu trebalo skoro 2 godine. Kako mi se čini, vama su problem udomitelji koji su se vezali za dijete i iako su svjesni da moraju, ne nogu je pustiti. S jedne strane je to dobro, jer znači da vole djevojčicu, da je primila dovoljno ljubavi i pažnje dok je živjela s njima, i da je razvila emocionalnu privrženost, tj. emocionalno zdravlje, a s druge strane je problem jer oni ne pomažu djevojčici u prilagodbi na novu obitelj, već odmažu(mogu razumijeti da su ženu svladale emocije, ali ja bi pobjegla u kupaonu, smirila se pa tek onda otišla k djetetu, a ne otežala mu). Sporazumijevanje je proble, ali u toj dobi djeca jako, jako brzo uče jezik, za 6 mjeseci zajedničkog života ona će ga tečno pričati. Vidila sam djecu u domu koja bi došla bez da znaju riječ i u tri mjeseca bi propričali skroz.
Prpa,
meni to deluje kao dobro navikavanje... :D Kod nas je bilo otrprilike tako a pisala sam da znam da je navikavanje išlo još teže kad je dete loše pripremljeno. Kod nas je preko dana bilo sve ok ali kako dodje veče plače, hoće kod hraniteljice, hoće ona da dodje itd itd... Mi smo se sa hraniteljima dogovorili da kad krene kažemo da idu na more i da se držimo te priče i oni i mi. I onda mi kažemo zvali bismo ali oni su na moru... Pa onda "produže" more sa dve nedelje na tri, sa tri na mesec... Onda je kriza već bila prošla pa smo rekli da su došli sa mora ali doći će kod nas za njegov rodjendan, kroz dva meseca, tako je i bilo... A znam isto za slučajeve da su deca toliko vrištala uveče da su morali da ih odvedu kod hranitelja ili da ih zovnu. Sve to prodje, evo nama je sada godinu dana kako nam je sin došao i jedva mogu sada dok pišem da verujem da se ikada dogadjalo... A sećam se da tada nisam mogla da zamislim da dodje noć a da ne spominje hraniteljicu... Vama je možda teže jer je i drugo dete tu, možda da uključite i nju u tešenje seke, zabavljajte je, spavajte (privremeno) svi zajedno, "pošaljite" i vi hranitelje na neki duži put... nadam se i zbog vas i zbog devojčice da ćete uspeti.
Evo da vam se napokon javim...teško se probiti do kompa, pored MM-a i male, tako da sad lovim trenutke dok ona spava :lol:
Uglavnom uspjeli smo doći do toga da je curica prespavala kod nas jedan vikend. Aradija, poslužili smo se tvojom taktikom, rekli smo udomiteljima neka joj kažu kako nekud moraju ići...sve je naravno bilo ok do odlaska na spavanje, kad je rekla da bi ona doma. ja sam joj rekla da nema nikoga doma, nazvali smo ih i javila se starija kćer od udomitelja i rekla joj je da su oni nekuda otišli. Onda smo joj objasnili da ju S. ne može čuvati, jer mora učiti za školu, razvukli smo kauč u dnevnom, počeli gledati crtiće. Prvo se htjela maziti s T., ali njoj je bila zanimljivija Fifi :mrgreen:, tako da sam se ja mazila s njom i ubrzo je zaspala. Preko noći nije bilo problema.
Trebali smo ju ovajk tjedan dovesti na duže, ali se razbolila, no idemo u nedjelju po nju i probat ćemo ju ostaviti par dana. srećom upravo sam na G.O., pa nam to super paše.
Što se jezika tiče, curica se sve više trudi govoriti hrvatski. Mi smo pokušali na Googlu naći prevoditelj za romski, ali nema ga :lol:, pa onda idemo taktikom da nam pokaže što želi. T. ponekada bude malo ljubomorna što je normalno, ali uglavnom se dobro slažu.
Toliko od mene. Šaljem vam svima :love2:
super super!! lijepo vas je čitati! pusa i sretno dalje! jedva čekam da čitam detalje :-)
Bok cure, da vas za početak pozdravim i predstavim se :-)
Imamo našu biološku curicu od skoro 4 godine i krećemo u bitku za posvojenje još jednog djeteta.
Načitala sam vas se zadnjih mjesec-dva, sada se nadam da sam dosta naučila od vas i da ćemo imati sreće.
Znam da je teško dobiti dijete ako imate vlastito, ali nekako se nadam da ćemo uspijeti.
Ako netko ima kakav savjet biti će mi drago poslušati.
Molba se, nadam se šalje sutra područnom uredu, samo da ju završim, nikako, pa nikako mi nije dovoljno dobra...
Sretno!
Hvala ti.
Evo molba je završena napokon, mislim da je ok napisana (iz srca, ), ima 1,5 stranicu.
Danas ide u poštu, tako sam uzbuđena, jedva čekam da odem u poštu, da osjetim da smo stvarno krenuli u to do kraja! :-)
Bok! Evo iza nas je tjedan u kojem je curica provela puna tri dana kod nas, čak nije htjela doma kad smo ju vraćali :-D Uglavnom idemo po nju opet idući tjedan i onda ju planiramo ostaviti tjedan dana kod nas, a nakon toga bi ju odveli natrag udomiteljima da se oprosti s njima, da ju spakiraju i s krajem lipnja doveli ju za stalno k nama. Trenutno smo u fazi ponovnog ganjanja svih papira potrebnih za posvojenje. Neki nas se sjećaju od prije, pa ide malo brže :-)
Aria05 ako ti treba kakav savjet, tu smo. Ono što ja mogu reći iz svoga iskustva, jest da je u našem slučaju sve išlo dosta brzo (od dobivanja mišljenja da smo podobni posvojitelji pa do upoznavanja djeteta prošlo je 4 mj) i to mislim iz razloga jer nismo htjeli skroz malo dijete i jer smo rekli da nam je svejedno koje je dijete boje kože...točnije ja sam rekla centrima u razgovoru da može biti i na roze točkice :-)
Hvala prpa, vjerojatno ću imati puno pitanja :-)
Danas kad sam nosila molbu na poštu noge su mi klecale i ruke su mi se tresle od uzbuđenja.
Na kraju je molba imala 2 stranice :D
Ja sam isto tako napisala da boja, spol i nacionalnost nisu bitni.
Jedino sam uvjetovala (ali sam napisala u stilu "ako postoji mogućnost") da dijete bude ipak mlađe od naše L, dakle rado bismo dijete do 3 godine najviše, nekako tako osjećam radi lakše prilagodbe da je bolje da dođe manje dijete od nje.
Vidjeti ćemo sve kada nas pozovu i kada se sve pokrene, uzbuđena sam! :bouncing:
Da, skoro zaboravih....
Prpa čestitam, stvarno je lijepo čuti da ste tako brzo to ostvarili, ohrabrujuća priča :-) :heart:
Cure, imam još jedno pitanje....
koliko ste čekale na poziv/odgovor na molbu?
u kojem to obliku uopće stiže, poziv na razgovor i testiranje, da li zovu ili službeno odgovaraju poštom?
Moraš preporučeno dobiti pismeni poziv za obradu. S obzirom na to da sad kreću godišnji odmori, ne nadaj se prije rujna. Eventualno možeš nazvati za tjedan-dva i pitati ima li nade prije jeseni.
Misliš da ništa prije rujna? :(
a ja sam si baš mislila tek je sredina 6-og, taman se možda nešto pokrene prije godišnjih....
Budem se napravila luda i nazvala sutra, prekosutra da pitam jel stigla molba, pa ću usput pitati ima li kakve nade da nas pozovu prije rujna....
molbu sam slala u kumičićevu, pa pretpostavljam da ju tek moraju prosijediti nadležnom CZSS.
Nama je stiglo relativno brzo, nakon 2 tjedna ako se dobro sjećam, ali Čokolada ti dobro kaže. Kreću godišnji i teško da će što biti preko ljeta. I mi smo razgovarali sa CZSS-om s čijeg područja posvajamo i šanse da dobijemo papire preko ljeta su male...jer dok se poklopi da su pravnica, socijalna radnica i psihologica sve na poslu doći će i rujan.
Cijeli se postupak od obrade do posvojenja zapravo svodi na to da stalno nešto čekaš :cekam::coffee:
Sretno sa zvanjem :fige:
Hvala cure :-)
Odlučila sam pričekati do petka, pa ću nazvati.
Evo,zvala sam I obje gospodje koje su zaduzene za posvojenja u Kumicicevoj su na godisnjem. Vjerojatno onda nas zahtjev jos nije niti prosljedjen u podrucni CZSS. Zvati cu drugi tjedan,tako su mi rekli na centrali. Mozda sam trebala odmah slati na podrucni...Vidjeti cemo,zovem ponovno drugi tjedan :)
da si slala na područni onda bi to trajalo još duže, jel bi te obavještavali da oni bez Kumičićeve ne mogu ništa.. i tko zna koliko bi čekala da i to jave.. zovi područni u ponedjeljak i provjeri sa njima jesu li dobili (najvjerovatnije nisu) ali to ti je super prilika da se i sa njima porazgovaraš i da kad dobe od matičnog zahtjev, da ipak znaju o ćemu se radi, tj. o kome
Evo da javim nešto novosti, uspijela sam dobiti gospođu koja u Kumičićevoj radi na posvojenjima, prosljedili su našu molbu, ali na krivi područni ured, tako da će danas preusmijerit pošiljku. Malo sve sporije ide vjerojatno radi godišnjih, prije 3 tjedna je otišla molba poštom...
Sada ću pričekati malo, pa ću zvati tamo krajem sljedećeg tjedna da vidim da li je došlo i hoće li biti što od toga prije kraja godišnjih, nadam se da hoće, svaki dan gledam u sandučić i čekam :)
Evo da se i ja javim. Curka je došla kod nas za stalno, tjedan dana je s nama. Za sada ne pita za udomitelje. Mi smo prikupili sve papire i šaljemo ih ovaj tjedan. Nadamo se da ćemo sve uspjeti riješiti do kolovoza :-)
Uglavnom, zabavno nam je, smijeha ne nedostaje. Muž je većinom s njima jer on radi u smjenama, pa ga cure vozaju uzduž i poprijeko:mrgreen: Ja dođem kao glas razuma i nekakav autoritet:lol:
Aria05 sretno!:love2:
Prpa, kako vam ide? Pusa curama
Bok! Napokon da vam se javim. Od 1.7. curica se doselila k nama, a sredinom kolovoza smo i službeno postali njezini roditelji. Jako smo se bojali prilagodbe, s obzirom na povezanost s udomiteljima, ali za sada nije bilo većih problema. Ponekad pita za njih, zove ih drugi mama i tata, ali nema nikakvih plakanja ni želje za povratkom. Uklopila se savršeno u sredinu, otvorena je i nema kome ona ne prilazi, tako da i oni u obitelji koji su bili protiv naše odluke, posustaju pred njom :mrgreen:
Problem s jezikom također polagano nestaje, sve više brblja na hrvatskom, zapravo je zapoanjujuće kako je u dva mjeseca od djeteta kojemu su sve boje bile rozne, knjigu držala naopačke, sada naučila brojati i raspoznavati boje.
Jako se dobro slaže s T., znaju se one i posvađati, ali sve je to i za očekivati. Zapravo je T. jako dobro prihvatila činjenicu da je dobila stariju seku. U međuvremenu smo saznali kako će se naša obitelji povećati za još jednog člana (najvjerojatnije curka), pa im je objema sad najveća briga kad će doći beba i raspravljaju kako će one čuvati bebu:lol:
Prpa, pa to su vijesti jedna ljepša od druge! Čestitam! :zaljubljen:
prekrasno prekrasno!!!! :-D
čestitam od srca!!
Prpa, prekrasno, čestitam!!!!! :-D
Uistinu predivne vijesti:zaljubljen:, uživajte sa svoje dvije, a uskoro i tri cure :heart:
Prpa divno čestitam!
Otvorim forum a ono sve ljepše vijesti jedna od druge, čestitam vam svima, kad krene onda krene!!!!
I mi ćemo uskoro tim stopama :-D
Prpa čestitke sretnoj obitelji!
prpa čestitam od srca!!
Cestitke i od mene, ne znam kako su ki promakle ove lijepe vijesti!
špelkica, potpis ti je divan:zaljubljen:
Hvala!!!Citiraj:
Rebbeca prvotno napisa
:cekam: špelkica čekamo te sa novm info :-) :zaljubljen:
Zalutala na krivu temu jer nemam svoje biološko dijete, ali je posvojenje slično Prpinom pa sam zato tu. Ali neću još ništa govoriti dok ne bude konačno, još nas je malo strah i sve ovo oko privatnosti, mislim da kužite...