Posvojiti dijete s teškoćama u razvoju

Hvala vam na svima na divnim riječima i obećavam da nastavak priče nečete dugo čekati. Samo sad kratko da odgovorim jelena.O, ne mala nije imala karakteristike FAS-a, ali prije 10 godina nije internet bio tako dostupan kao danas pa da ja proguglam i kazem im ebo vas vaš FAS 8-), nego sam morala od biblijoteke do biblijoteke traziti stručne knjige pa kad sam se raspitala, kao što sam jučer napisala nisam vidjela princezu u toj igri. A što se tiče astme i neurodermitisa, jesmo odradili smo test na hranu i odkrili na šta je princeza alergična od tada je bolje ali je sve ukupno malo duze trajalo.

sory nisam imala uvida da je mala stara oko 15 ili više godina

jel neurodermatitis sad sređen?

Naš pedijatar nije bio tog mišljenja da princeza ima FAS ali se i on često pito a šta onda ima. Tako da smo tragali dalje.
Princeza je došla jedan dan iz vrtića i dok sam joj ja skuhala boćicu, bili smo već u fazi da je za popodnevno uspavljivanje ne ljuljam samo uveče, ona je zgrabila svoje bojice i poćela nešto da crta. Meni je to bilo malo čudno jer je princeza sama inzistirala da sve ide po ustaljenoj šemi. A bojice su bile na redu tek uveče kad bi se vratila iz šetnje sa papom. Ja sam je upitala što će joj sad bojice, sad će da uzme svoju boćicu i dudu i sandmanna i ići u kinderbet a ona će meni da ja malo sačekam dok ona nacrta pozivnicu. Ja sam joj objasnila da ima još dugo do njenoga rodendana a ona reće da crta pozivnicu samo sebi jer su sva djeca iz njene grupe danas dobili pozivnice za johanin rodendan samo ona nije. Meni je tada bilo tako teško oko srca da još i dan danas poslije više od 10 godina osjetim tu bol. Ja sam naravno sačekala da ona nacrta sebi pozivnicu za johanin rodendan i počela da razmišljam kako da joj objasnim da ona nemoze sama sebe pozvati i ako je tuzna da johana nije nju pozvala, mora sa tim da se pomiri. Kad je princeza zaspala ja sam počela sebi da razbijam glavu šta sad. Ona je bila uvjerena da će ić na johanin rodendan. Molila sam se Bogu i on je mozda uslišao moje molbe, dva dana prije johaninog rodendana princeza je dobila ospice a pošto je njena koza već bila jako osjetljiva od neurodermitisa naš nas je pedijatar poslao u bolnicu da budemo pod kontrolom. Ja sam se samo jednom u zivotu radovala bolnici i to je bilo tad, i danas me je stid zbog toga. Kad je princeza izašla iz bolnice johanin rodendan je prošo i niko ga više nije spominjo a ja još i danas čuvam "pozivnicu".
Mi smo se polako navikli na sve što nam se dešavalo i ja sam sve više i više priznavala manje i veće poraze i mirila se sa situacijom i princezom takvom kakva je. Meni je teško padalo to da je princeza kod kuće najćešće bila prava princeza mi smo tako uzivali s njom i u njoj a u vrtiću i u društvu bi bila tak drugačija. I jednostavno sam zeljela da saznam zašto je to tako. Nas i sve oko nas je čudio i njen razvoj s jedne strane je bila tako zaostala za vršnjacima a sa druge je bila daleko ispred njih. Za četvrti rodendan je dobila od kume jednu divnu ditaktičku igračku. Jedan oveći autobus u kojem sjedi Benjamin blümschen a na autobusu su oznaćena sva slova iz abecede, kad pritisneš na jedno slovo onda ti Benjamin kaze koje je to slovo npr, B kao Blumen (cvijet) itd. Princeza nije više izpuštala taj autobus iz ruku dok nije naučila sva slova a to je trajalo puna dva dana. I još dodatna dva dana da nauči slova spajati u riječ. Ona je bila sva sretna i slikovnice su postali njen najbolji prijatelj što je ujedno još više odmaklo od "normalnosti" i svojih vršnjaka. U vrtiću su nam rekli da bi najbolje bilo da je testiramo na darovitost ili kak se to već kaze. Baš bi mogli ,pomislila sam već je odavno nismo ni našta više testirali bili smo se tako reći uobrazili da smo normalni, ovo naravno ironično mislim. I odlučila sam se da je za sad nećemo testirati na darovitost ni na ništo drugo. A potajno sam se nadala da bi mozda mogla ranije krenuti u školu i da se si maknemo od vrtića. Princeza nije krenula ranije u školu a ni na vrijeme, svi testovi ( za školu) su pokazali da princeza još nije spremna za školu pa smo i odgodili upis te je ona krenula sa tek sa sedam godina. Eh škola je bila nešto sasvim drugo nego vrtić. Princeza je profitirala od reda u školi i što je tačno znala šta je kad na rasporedu. Ujedno smo imale učiteljicu za pozeljeti. Od prvoga dana je znala kako sa princezom a kada nam je poslije kraćeg vremena odkrila da ima jednog biološkog sina i tri udomljene kćerke bilo nam je sve jasnije. Pisaću vam još o školi.

Davina, prelepo pišeš. Skoro nisam na nakom forumu više iščekivala nastavak... Vi ste jedna srećna porodica, to se vidi iz svake napisane reči... Nadam se da negde cuvas ove tekstove, da ih tvoja princeza procita...

Davina,
predivna priča. Mene koliko oduševljava tvoja princeza, toliko i ti kao majka. Koliko samo imaš osećaja i ljubavi za sve što tvoja princeza jeste i može i razumevanja za ono što nije i ne može. Ja čitam tvoju priču tako što preskočim par nastavaka pa čitam sve odjednom... ali sad sam baš sve iščitala i jedva čekam nastavak. I obavezno što Majat reče sačuvaj ovu priču i za tvoju ćerku. Kad priča ima ovakav efekat na nas koji vas ne poznajemo mogu da zamislim kako će tek delovati na nju i koliko će joj značiti. :-)

Ja se redovno ovdje zaletim da vidim Divina tvoje priče. Svaku prvo pročitam sama...sa suzama u očima, onda duboko udahnem i čitam mužu. I on jedva čeka svaki slijedeći nastavak. Radujemo se svakom princezinom "pomaku" i napretku! Hvala ti na osjećajima i tekstovima koje dijeliš s nama...

Davina :heart: tvoji tekstovi su tako ispunjeni čistom bezuvjetnom ljubavi prema princezi... ostavljaju me bez teksta...

Hvala na lijepim riječima.
U razredu je bilo 21 djete. Iz prva su mogli da sjede kako ko hoće dok se ne naviknu na školu. Bilo je dosta djece koja su se izmedzu sebe poznavala ali ne i princeza. Ja sam kod upisa inzistirala da princeza dodze u razred sa djecom iz drugoga vrtića jer sam mislila novi poćetak i nova šansa. Nakon kraćeg vremena je učiteljica zahtjevala da se svakoga ponedeljka premjeste ali da sami mogu da izaberu sa kim će sjediti, nemoram pisati koje je dijete na kraju ostalo samo da sjedi. Učiteljica je to posmatrala dva tri ponedeljka i onda je uvela brojeve (po dva broja od 1 do 21) tako ko bi imao isti broj sjedio bih zajedno. Sva su djeca "dobila šansu" da upoznaju princezu. Normalno da je princeza pokazala sve svoje fasete i nije nimalo olakšavala situaciji. Niko nije smjeo da joj se u klupi priblizi ni slučajno da ne dohvača njene stvari a ako bi imalo nešto za doručak što princezi nije "mirisalo" onda bi se princeza pokazala u najgorem svjetlu. Moram još da kazem da smo mi imali veliki problem u ishrani. Od prvoga dana nam je to predstavljalo veliki problem kao što sam već pisala. Ali sa njenim odrastanjem to se promjenilo i postalo prava noćna mora. Dok je bila mala nije jela čvrstu hranu što sam ja na već opisani naćin uspjela promjeniti ali sa godinama to je već bilo nešto teze za šta nisam imala "recept". Moglo se na prste prebrojati šta je samo jele. Hrana je morala da ima odredzenu konzistenciju npr. puding ili sl. nije dolazilo u obzir a ni npr. meso ono joj je bilo tvrdo kako nam je objašnjavala, ali najveći problem su bili mirisi. Sve je moralo biti "nemirišljavo" pa sam ja kuhala bez luka, začina isl. a različite selame i suhomesnati proizvodi su se moralo u kratkom roku izseliti iz našeg frizdera. Tako bi i bilo u školi ako bi neko dijete imalo nešto suhomesnato ili neki sir koji miriše princeza bi zatvorila svoju kutijicu od doručka i pobjegla iz razreda. Učiteljica je i tome stala ukraj stime da su sva djeca doručkovala na vrijeme a princeza bi se morala strpiti i jesti na sljedećoj pauzi. Sa nama se dogovorila da princeza ujutro obilnije doručkuje da joj čekanje na njenu pauzu ne bi teško padalo. S vremenom su djeca upoznala šta princezi paše a šta ne pa ona djeca koja su imala nešto "nemirišljavo" za doručak bi namjerno odgadzala doručak da bi jeli zajedno sa princezom. Svi su se oko nje trudili. Ona je bila čudna ali na neki način i zanimljiva i intresantna.
Problem nam je bio produzeni boravak. Pošto sam ja radila morala je poslije škole u produzeni. U produzenom se osječala kao u vrtiću. Ja namjerno nisam ništa prije rekla da je princeza "čudna" , ali odmah u prvoj sedmici sam bila pozvana na razgovor jer su oni naravno primjetili da sa princezom nije sve uredu. U produzenom su djeca naravno poslije više časovne nastave provodila slobodno vrijeme prilično bučno a princeza je sjedila u čošku sklupčana ko embrio i drzala svoje rukice čvrsto na svojim ušima. Meni je bilo teško ali nisam mogla da joj uvijek "čistim put" i pomislila sam zivot je tako surov i za njega nema upustva za upotrebu princezo moraš dalje. Ali nazalost produzeni boravak nam je bio poraz u zivotu koji smo morali prihvatiti i sa osam godina smo je izvadili iz produzenog. Pokušali smo sa nekoliko teta čuvalica ali ni to nije uspjevalo. Jednu je princeza odbila i nije htjela poslije škole ići snjom doma tako da su mene morali zvati da dodzem s posla,a dvije su pobjegle glavom bez obzira jer nisu mogle izaći na kraj sa "čudnovatom princezom". Jedino rješenje su bili moji svekar i svekrva oni su prelazili svaki dan 47 km k nama i naveče opet 47 km doma. Poslije godinu dana svekrva je obolila od raka i nisu mogli više da se staraju o princezi. Od tada princeza je ostajala sama ali to nam je bio veliki korak u razvoju ona je postala nekako odgovornija a ja sam na poslu hodala samo sa telefonomnu ruci ćekajući da me zovnu ili policija ili vatrogasci ili hitna. Ali nju je valjda dragi Bog ćuvao.
U školi su na samom početku nastali problemi i sa učenjem. Dok je več tri godine čitala i sa slikovnica uveliko prešla na stručne knjige (svemir je strašno zanimao) priroda i društvo su naravno isto bile njene vode, matematici nije davala nikakvu šansu. Ja sam još prije primjetila da joj brojevi neidu od ruke. Dok bi u ruci drzala tri bonbona kad bih je ja upitala kad meni dadneš jedan koliko če tebi ostati ona bi me samo slijepo gledala da sam ja stvarno mislila da me zeza i da neče da kaze. Koliko imaš prsta na ruci je za princezu bilo pitanje iz osmog semestra studija informatike i isto bi me samo slijepo gledala. Zato nam je učiteljica preporučila da je testiramo ( odavno nismo ) na dyskalkuli. Neznam kako se na hrvatski kaze a to je bukvalno prevedeno, poremečaj u artimetici tj. nemogu logički da računaju. I po prvi put u zivotu sam bila sigurna da je na nešta testiramo što je to upravo to, ali ne i kod princeze. Bila je testirana više puta i svi testovi su pokazali da nema dyskalkuli ali ima neki poremečaj logičkog razmišljanja ali fa oni nisu zato stručni što se njih tiče princeza ima zeleno svjetlo da moze da učestvuje na časovima matematike i naravno da smije biti ocjenjivana ( djeca koja imaju dyskalkuli nesmiju dobivati ocjenu iz matematike takorećinsu poštedzeni). I da bi smo mi trebali malo više s njom vjezbati i ako treba voditi je na instrukcije matematike. Princeza bi uvijek uspijevala na kraju godine da iz matematike izvuče neku mršavu dvojku i dan danas neračuna logički nego uči matematiku napamet a ponekad dobije i 2+. Veliki problem nam je bio sport. Dugo nam je trebalo da odkrijemo da se princeza nećka za sport zbog bolova u nogama radi njene anomalij. Mi dotad još nismo našli ortopeda koji je bio spreman to operisati. Jer je tako rijetko obolenje i bojali su se da ne naprave gore. Ali na kraju se jedna doktorica odlučila da "proba" da to sanira i nakon dvije godine i 7 operacija princeza ima noge kao manekenka. Pisat ću vam opet.

Davina, jedva čekamo nastavak!

Davina, još jedan prekrasan post :)
čekamo nastavak...

Ovo tvoje štivo je poput droge......svaki dan škicnem ima li novoga, a ako nema onda sam sva u bedu. Priznajem da sam se doro navukla na tvoju priču Davina!

Davina sve vaše postove čitam u dahu...jedva čekam ponovno javljanje

Davina toliko lijepo pišeš da jedva čekam svaki tvoj nastavak. Iz svake tvoje riječi izvire more ljubavi. Čitam te sa užitkom:) :heart:
:zaljubljen:

A ja misla da vas davim :-( pa na nekim mjestima dobro skratila. E obećavam pišem opet :-)

Ma kakvo davljenje. Bas je gust citati vasu pricu.

Davina, hvala ti što odvajaš vremena da nam pišeš priče o tvojoj princezi :heart:

Citiraj:

---

rima11 prvotno napisa

Ovo tvoje štivo je poput droge......svaki dan škicnem ima li novoga, a ako nema onda sam sva u bedu. Priznajem da sam se doro navukla na tvoju priču Davina!

---

i ja tako svaki dan škicam da li je Davina što pisala o princezi :)

Moj muz nije od prvoga dana sa princezom sve uzimao k srcu kao ja. Čak bih smo katkad imali i svadzu radi toga što ja nemogu da se opustim i da kazem ona je takva kakva je i gotovo. A ja sam sa princezinim polaskom u školu već počela da češče "hvatam" sebe u mislima kako je princeza ipak "normalna" i da če sve doći na svoje mjesto. Ali ipak kad bih dobro razmislila znala sam da nam hvali još ta zadnja puzlica pa da slika bude savršena. Ali taj dio puzlice nisam još bila našla. Negdje na proljeće u prvom razredu došla sam po princezu u produzeni a ona po prvi put stize meni u zagrljaj sva ozarena. Pitala sam se koji bi mogao biti razlog tolikoj sreći. Ona je poćela da rovi po svojoj školskoj torbi a ja sam pomisila koliko se raduje sigurno je neka velika naljepnica iz matematike. U prvom razredu nisu bilo brojčano ocjenjivani nego su kad bi nešto dobro odradili dobivali naljepnice ispod rada i što je bila naljepnica veća to je bio rad bolji. Princeza do tad nije imala još nijednu naljepnicu iz matematike a već smo uveliko išli na instrukcije i ona je sa vrlo malim da nekazem mikro koracima napredovala ,ali ipak napredovala. Rekoh evo isplatilo se. Princeza i dalje rovi po školskoj torbi dok ja to razmišljam, odjednom izvadi ruzičastu kovertu dade mi u ruke i poče iz sveg glasa da plače, ja otvorih kovertu a u koverti pozivnica za Stefanin rodendan. Od tog dana je princeza po prvi put u zivoti imala drugaricu. Stefanino prijateljstvo joj je mnogo značilo kad smo mi več bili pomislili da će naša kćer ostati " vuk samotnjak" ona nam je pokazala da još mozemo na nju da računamo i da nije sve izgubljeno. A naša sreća je bila da je Stefani bila jedna od najmilijih djevojćica u razredu i svi su bili sretni kome bi ona bila drugarica, znaći ko bude princezu "diro" pokvariće sebi sa Stefani a to nije bilo ni u čijem interesu. Od tada su počeli u razredu više da se trude oko princeze. Ja moram iskreno da kazem princeza im nije nimalo olakšavala situaciju ona je bila tvrdoglavija od svakog tvrdoglavog djeteta i šta joj nije bilo po kontu pokazivala bi bez pardona. Ali se i sama oko Stefani trudila jer joj je bilo do nje stalo. I dan danas su dobre prijateljice.
Učiteljica je uvijek pokušava da kod princeze istakne ono što ona dobro zna i moze kao npr. Njemački i Prirodu-Društvo pa i glazbeni, a ono što joj teško ide kao npr. matematika da je više podupre i to tak lijepo"zapakira" da princeza nemadne osječaj da je looser ili kak se kaze gubitnik. Tako bi joj je često ispod radova matematike ili likovnog napisala npr. " samo nastavi tako i biće dobro", "ovo je bio jedan veliki korak ka naprijed" ili" ovo si stvarno lijepo uradila". Jedne večeri zvoni telefon kad ono učiteljica, kaze meni da uzmem princezinu teku iz matematike i da pogledam na zadnjoj stranici šta piše. Ja jadna opet pomisli na kave naljepnice ali i pomislih da je danas koju dobila ona bi to sigurno već objavila. Bila je uvijek sretna kad bi dobivala naljepnice kao da nije imala osječaj da se to samo po sebi razumije da je ona iz nekih predmeta jednostavno super. Uzeh ja teku i vidjoh. Imali su kontrolni iz matematike ,princeza se očigledno trudila, od 20 bodova je uspjela dobiti 7, ali bolje sedam nego nijedan. Učiteljica joj je nalijepila malu naljepnicu i napisala ispod kontrolnog " nastavi ovako i drugi put će biti bolje", a ispod toga princezinim rukopisom stoji " Draga Frau Jost koliko se vi god trudite da ovo lijepo dočarate nije vam uspjelo ,ovaj kontrolni je više nego jadan, lijep pozdrav A...a". Ja sam bila naviknuta na sve moguće sa princezom ali taj dan je i mene ostavila bez teksta. Tako sam imala potrebu da udzem u "njen svijet" i da je pokušam više razumiti i znati šta ona misli o svijetu oko sebe ali nisam imala mogućnosti i morala sam se tad predati. Od toga dana joj je učiteljica samo lijepila najljepnice kad bi nešto stvarno dobro odradila , bez dodatnih komentara. Osim matematike i sporta princeza je mrzila i likovno. Meni to nije išlo u glavu, kao mala je tako volila bojice i crtanje znala je satima sa papom sjediti i crtati, a u školi je na likovnom pravila probleme. Jedne prilike mi je učiteljica rekla da moramo na tome malo proraditi jer danas na likovnom princeza nije ništa odradila a da stvar bude još gora ona je neprestalno udarala glavom od pult da je učiteljica morala zatraziti pomoć od direktorice da ona ostane sa djecom na satu likovnog, a ona izadze sa princezom u školsko dvorište da se princeza smiri. Ja sam s njom doma pokušavala na sve moguće naćine da riješim taj problem. Prvo lijepo sa razgovorom a kad nije uspjelo zaprijetila sam da ako nebude dobra na satu likovnog neće tu veče sa papom posmatrati zvijezde. Mi smo joj bili nedavno kupili teleskop i svako veče pred spavanje njih dvoje su išli u dvorište i posmatrali su svemir. Ali ni to nije uspjelo. Sa mnogo truda i razgovora uspjeli smo saznati zašto pravi probleme na likovnom. Objasnila nam je da mrzi likovno zbog toga što moraju da crtaju sa vodenim bojicama, a ona mrzi vodene jer su " rijetke, nemaju lijepu boju ni miris" i kad druga djeca mješaju kist u čašici sa vodom da ga očiste njoj se tad okreće u glavi (kak se voda okreće tako se i njoj okreće). Dogovorili smo se sa učiteljicom da princeza na likovnom ćasu koristi samo drvene i voštane bojice i flomastere, a kad druga djeca "vrte kist" da se ona okrene prema zidu i negleda. Od tada nije likovno bilo problem, ali smo više nego ikad trazili onaj zadnji dio puzlice, znali smo oboje da s princezom nije "sve u redu" i htjeli smo da saznamo zašto princeza ima tako poremečenu percepciju.
Pisat ću vam dalje.

Stvarno je zanimljivo citati , posebno zato sto vrlo slicne dozivljaje imam i sa svojim starijim djetetom.
hajde da vidim tu vas zadnji dio slagalice . :)

Davina, doista čudesno pišeš..

Davina :heart:

Čitam svaki tvoj post.

Offt. mogu li te zamoliti da povremeno ubaciš enter i razmak/prazan red, da ti tekst bude čitljiviji - jako mi je teško probijati se kroz dugačke postove (muče me godine i dioptrija). Hvala!

Davina, divno mi je čitati. Jedva čekam još i nemoj kratiti.

Davina, ne mogu dočekati nastavak. :-)
Vaša princeza je nevjerovatno posebno i senzibilno stvorenje i mislim da je nevjerovatno sretna što ima vas za roditelje a i što je imala učiteljicu koja joj je pristupala sa toliko povjerenja i razumijevanja. <3

Hvala vam svima i je moje princeza je stvarno jedno predivno biće.

Peterlin potrudit ću se da sljedeći tekst bude ćitljiviji , obećavam.

Citiraj:

---

mamma san prvotno napisa

Davina, ne mogu dočekati nastavak. :-)
Vaša princeza je nevjerovatno posebno i senzibilno stvorenje i mislim da je nevjerovatno sretna što ima vas za roditelje a i što je imala učiteljicu koja joj je pristupala sa toliko povjerenja i razumijevanja. <3

---

Potpis. Vi ste predivni roditelji, a bravo za učiteljicu i za Stephanie :)

Citiraj:

---

Jurana prvotno napisa

Davina, divno mi je čitati. Jedva čekam još i nemoj kratiti.

---

X

Od prvoga dana sam ja svojoj princezi stajala na raspolaganju kad god bi ona to pozeljela. Bilo da se radi o većim problemima kao bolest i sl. a i manjim ,kad bi bila neraspolozena i trbala malo utjehe. Ja to nisam shvaćala kao razmazivanje nego jednostavno mi je moje srce govorilo da je to tako ispravno ( nije se ništa promijenilo i dan danas mislim isto). Moram da kazem da po mom mišljenju princeza nije bila zahtjevno dijete, zahtjevno u tom smislu da joj je dosadno, da nezna da se sami zabavi, da trazi da joj se nešto kupi isl. Što se tiče fizičkog i pshičkog zdravlja bila je strašno zahtjevna ali ona nije bila tome "kriva". Moj muz je bio isti, samo što su kod njega mogli prolaziti i manji hirovi kao npr. nezelim još na spavanje, mogu li da duze gledam tv itd. Tipično za tate od princeza.
Već u vrtić sam morala da slušam okrivljenja kako smo je razmazili i kako bi smo trebali biti prema njoj stroziji, a kako bi ko ćuo da je posvojena tako bi više mislio da je u pravu i da smo mi zbog toga princezu razmazili. Objašnjenja sa naše strane da se mi prema princezi ne ponašamo nimalo drugačije nego što bi se ponašali da smo je rodili nisu nimalo uradzala plodom ,tako da sam ja već napočetku prestala da se pravdam.

Čak sam jednom i od našeg pedijatra čula da bi trebala biti malo strozija i nebiti princezi uvijek naraspolaganju. Da se ne opterečujem oko njene ishrane nego da joj stavim obrok na stol i da joj nedajem ništa drugo sve dok princeza dobro neogladni i prihvati to što je na stolu. Mi smo izdrzali toliko dugo dok princeza nije počela da povrača zuč od gladi. Tada sam rekla neslušam nikad nikog više osim svoje srce i bila sam sto podsto uvjerena da princeza to neradi od razmazenosti.

Još jedan dogadzaj me uvjerio da je princeza takva kakva je iz drugih razloga a ne radi mojih vaspitnih metoda.

U trećem razredu osnovne škole je princeza uveliko odradzivala domaće zadatke sama, a ja bi joj uvijek samo prekontroliši u smislu jeli sve odradila. Učiteljica nam je na samom početku rekla da nikad djeci ne ispravljamo domaći, da je to njen zadatak, jer ako mi to budemo doma ispravljali ona neće znati koliko djetetu treba pomoć s njene strane i zbuniće je ako dijete dodze sa super ispravnim domaćim a u školi ima u tom istom probleme.Rekla sam princezi da mi donese domaći da prekontrolišem a ona kaze meni da danas nisu imali domaći ,nego samo ako hoće da nacrtaju po jedan crtez. Meni je to bilo čudno jer smo se na roditeljskom svi slozili da djeca imaju svaki dan domaći osim vikendom. A s druge strane nisam imala razloga da joj nevjerujem jer me dotad nikad nije prevarila, naprotiv bila nam je čak ponekad i čudna njena iskrenost. Pitam ja nju znali ona razlog zašto nemaju danas domaći, kaze meni moja princeza zato što danas nisu imali redovnu nastavu već čitav dan samo vjeronauk. Bio im je čitav dan sveštenik u razredu zato što se Frau J sinoć preselila na nebo......Hvale mi riječi kojim bih objasnila kako sam se osječala. Ono kao da ti neko izvlači pod ispod tvojih nogu ili tako nekako. Neznam šta me je više opterečavalo to što je jedna osoba na koju sam mogla uvijek da računam i koja je po prvi put uspjela da princezu usmjeri na pravi pravac, otišla od nas. Ili to što mi princeza ,to bez ijedne trunke emocije saopštava. Meni je trebalo malo duze da se od svega oporavim. Uveče zvoni telefon a na telefonu Stefanina mama, zove da pita kako je A. primila vijest o učiteljicinoj smrti. Kaze da Stefanie čitav dan samo plače i da neče sutra u školu ,da od suza nemoze da nacrta sliku što im je sveštenik juče zadao. To je trebala biti slika za "ispračaj" Frau J, da svako dijete nacrta onako kako to zamišlja. Ja stojim ko ukopana i neznam dali da budem iskrena i da kazem da A. "mrtva hladna" sjedi u svojoj sobi i slaze puzlice ili da lazem. Stid me je ,ja sam se odlučila za ovo drugo.

Ali princeza ne bi bila princeza da nema uvijek jokera u rukavu. Kad smo pošli na spavanje pita mene princeza dali ja zelim da vidim sliku koju je ona danas nacrtala za Frau J. Nacrtala je jedan sivi nadgrobni spomenik na kojem piše učiteljicino puno ime, okolo cvijece u svim bojama i po čitavom crtezu male crne linijice. Princeza nam je objasnila da te crne linijice predstavljaju suze nebeske. Bilo mi je zao što sam bila u mislima nepravedna prema njoj, ja sam misla da ona ne tuguje ,a ona tuguje samo na drugi način. I još kad mi je rekla da je tuzna zato što je htjela da crtez uradi sa vodenim bojicama ali nije mogla da se prevazidze, mojoj tuzi nije bilo kraja.

I tako smo ja i moja princeza izgubili još jednu bitku sa zivotom, ali izgubljena bitka ne predstavlja i gubitak "rata" zivot je morao ići dalje. Nama je trebalo dugo, dugo da se oporavimo od tog gubitka. Mene su počeli da hvataju egzistencijalni strahovi, kako sad dalje sa školom. Ali nisam imala vremena da se skoncentrišem na sebe, poslije pogreba se princeza tako razbolila, imala je opet problema sa kozom ali veći problem je bio što je počela da odbija hranu i piće, da je morala prvo u na infuzije da nedehidrira. Bili smo četiri sedmice u bolnici.

Kad smo se vratili nova učiteljica je već uveliko bila tu. Mene je bilo strah kako će nju princeza prihvatiti ali još više kako će ona prihvatiti princezu. Pomislila sam poslije svega šta nam se izdešavalo u posljednje vrijeme, mislim da je sada došao red na bolja vremena. Kako se ono kaze: ono što te ne ubije to te ojača. Nadala sam se da to vazi i za moju princezu.

Evo pokušavam da negdje prekinem gdje baš nije tako uzbudljivo, pa evo rekoh mozda ovdje.
Nadam se da sam ovaj put pisala malo jasnije, dva puta sam prepravljala i nekoliko puta koristila enter. Nije ni samnom sve izgubljeno.8-)

Vaša životna priča je veliko iskustvo i hvala što ga nesebično dijelite na forumu

Čitam od prvog dana, ali ne komentiram.
Tvoje pisanje je kao najzanimljiviji roman. Stalno čekam što će biti dalje.
Silina tvojih emocija i razum koji te vodio je zapanjujući!

Mene svaki Davinin post ostavlja bez teksta. Ne samo da uspjeva tako opipljivo dočarati svoju ljubav, nego je princezu totalno uvukla i u moje srce :heart:. I baš me čini sretnom znati da to predivno dijete ima nekog isto tako posebnog uz sebe...

Citiraj:

---

Davina prvotno napisa

Evo pokušavam da negdje prekinem gdje baš nije tako uzbudljivo, pa evo rekoh mozda ovdje.

---

Nije ti uspjelo :)

:heart:

došla pogledat jel ima šta novo :(... uh ja bi svaki dan :)

Danas sam naletjela na ovu priču i ona me doslovno zalijepila za ekran! Bolja je od ijednog romana! Puno hvala na tvojoj priči. Jedva čekam nastavak!

Citiraj:

---

ArI MaLi prvotno napisa

došla pogledat jel ima šta novo :(... uh ja bi svaki dan :)

---

I ja:))

izgorit ću.
davina, znam da imaš obveza, ali molim te piši :-)

Pročitala sam sve postove, srce mi kuca 100 na sat. Davina, prekrasno pišeš. Jedva čekam nastavak.

U zadnjih nekoliko mjeseci i imam posla s mišlju "moje dijete je drugačije" i točno znam kad pišeš "nadam se da je sve u redu", suze mi idu na oči od tog feelinga.

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Nije ti uspjelo :)

:heart:

---

X

Citiraj:

---

mamma san prvotno napisa

izgorit ću.
davina, znam da imaš obveza, ali molim te piši :-)

---

X

Hvala vam opet na lijepim riječima. Kanga hvala što moja princeza smije boraviti u tvom srcu. Sumskovoce nadam se da ce sa tvojim djetetom biti sve u redu.
Ja sam na samom početku napisala da sa svojom pričom zelim da kazem da je i zivot sa djetetom sa posebnim potrebama isto lijep. Ja nemogu da zamislim da sam morala da zivim bez moje princeze.
I obećavam koliko večeras najkasnije sutra slijedi nastavak :-)

Princeza je opet krenula u školu. Ja sam joj ujutro zapakovala doručak i naravno vodene bojice. Taj dan sam je ja otpratilo do škole. Prošlo je skoro čitav mjesec kako je Frau J. nije bila sa nama. Ja za tih par minuta boravka u školi nisam mogla da primjetim dali su se djeca navikla na Frau A. Meni je prvo upalo u oči da su se svi obradovali da je princeza opet tu. Očigledno im je falila. Mnogi su se ponudili da joj nose torbu i odmah su se javili dobrovoljci koji če sa njom taj dan doručkovati.
Ja uopšte nisam znala kako če to sada sa doručkom da ide. Da li če ona sada morati da jede sa svima ili i dalje vazi privileg za nju ,i da li uopšte Frau A. Zna za taj privileg. Odlučila sam se da princezu taj dan "bacim u hladnu vodu", nek se sama snalazi, pa ako nebude išlo traziću razgovor. Ponadala sam se da će ići, bila sam umorna od "razgovora". Čekajući da zazvoni da djeca udzu u učionicu ugleda me Frau A. kaze ako imadnem vremena danas popodne da dodem kod nje da se upoznamo. Znači ipak "razgovor". U jednu ruko bilo mi je i drago da ,što se ono kaze i to skinem s vrata. Nije mi bilo poznato koliko nova učiteljica ima iskustva ,zivotnog a i sa "posebnom djecom", i koliko je spremna od sebe dati za princezinu dobrobit .I naravno najvaznije, njene metode rada.
Kada je bila gotova nastava odpratila sam princezu kući i vratila se na razgovor.
Dosta puta sam u zivotu ostajala bez riječi i uvijek vjerovala u ono dobro u čovjeku, ali taj dan sam saznala da postoje Andzeli kako na nebu tako i na zemlji. Frau A. Mi je rekla da se nebrinem da će sve biti u redu. Da princeza nemora da boji vodenim bojicama i sa doručkom če sve biti kako je do sad bilo, da na matematiku smije nositi računjalku, da če ponedeljkom izvlačiti brojeve za partnera i sve će ostalo biti kao do sada. Ja sam u prvom momentu pomisila na Stefanie ,da je ona učiteljicu uvela u "dnevni red" , ali sam ipak pomisila to je i od Stefanie previše za očekivati. Kad je Frau A. vidjela da sam ja zanijemila izvadila je iz ladice jednu teku i dala mi je pogledati. Teka je bila obojena crnim flomasterom po sredini su bile zute zvijezde razlićitih veličina u jednoj velikoj zvijezdi je bilo isto crnim flomasterom napisano princezino ime a u drugoj njeno prezime. Prepoznala sam Frau J. rukopis.Ja sam bila toliko oduševljena koricama da se nisam usudila da otvorim i ustvari vidim o čemu se radi. Pazljivo sam listala od jedne stranice do druge ( sad mi isto teku suze jedna za drugom) i plakala i plakala. To je bio princezin dnevnik u kojem je Frau J. u detalje pisala dogadzaje sa princezom. Na početku je uvijek stajao datum, ispod datuma crvenim flomasterom "problem" a ispod toga zelenim, kako je ona (Frau J)riješila taj problem. Na jednoj stranici su bile različite naljepnice npr. zvijezda , svemirskih brodova, kosmonauta itd. i ispod je stajalo : najljepnice namjenjene samo za A. (princezu). Frau A. mi je ispričala kako je tu teku našla u Frau J. ladici i da ju je za ove četiri sedmice naučila napamet, da je ona Frau J. toliko zahvalna što je pisala taj dnevnik i da se ona pita da li je Frau J. predosjećala nešto. Moram da kazem da je Frau J. umrla iznenadno od srčanog udara. A da li je nešto predosječala neznam ,u svakom slučaju hvala joj i nadam se da je tu gdje je andzeli čuvaju.
Princeza od pogreba, nije nikad više spominjala Frau J. kao da je nikad nije ni bilo. Ja sam bila strašno tuzna zbog toga, i opet taj glupi osječaj da su vrata njenoga svijeta još jednomčvrsto zatvorena i da čak ni meni nema ulaza.
Kad sam joj ispričala o dnevniku koji sam kod Frau A. danas vidjela, princeza me zalosno pogledala i rekla: i ja bih voljela da sam danas bila s tobom da vidim te divne zvijezde!!!! Ni riječi o sadrzaju ,ni jedan komentar kako je to lijepo od Frau J ili tako nešto, po drugi put za taj dan sam ostala bez riječi a suze su opet tekle.
Zivot je išao dalje. Princeza je i dalje bila šampion iz Njemačkog i loser iz matematike. Neki dani su bili bolji a neki lošiji, i dalje smo je vodili na instrukcije.

U decembru su na "slobodnom času" sa učiteljicom ,pisali listu svojih zelja za poklone, od malog isusa, djeda bozičnjaka ili deda mraza, kako je ko od roditelja naučio. Princeza do tada nikad nije pisala zelje za bozić. Mi bi smo joj uvijek kupi ono što smo mi mislili da bi je obradovalo i nismo nikad pogriješili. Ti pokloni su bili za gledaoca sa strane strašno monotoni, ali oni nisu poznavali princezu i vjerovali da se jedno dijete moze toliko obradovati stotoj slagalici ili pedesetom autiću ( pod uslovom da ima velike točkove).
Taj dan je princeza donijela listić na kojem su bile njene zelje. Objasnila nam je ,da je učiteljica danas rekla da na listi zelja nemoraju stajati samo materijalne zelje, već i ono što se moze ispuniti i bez novaca. Na princezinoj listi je stajalo: pod broj jedan da posjeti dom u kojem je boravila, pod broj dva sestra!!! a u zagradi stoji, sa ispunjenjem prve zelje neće biti teško za drugu jer pravo mozemo iz doma donijeti sestru!!! a pod tri novi teleskop. Zelju broj jedan i dva taj dan nisam komentarisala, trebala sam prvo da dodem sebi, samo sam je upitala zašto je napisala da zeli novi teleskop, jer je njen bio još uvijek nov i jedan od najboljih koji smo mogli nači za takoreči kučnu upotrebu. Odgovor me doslovno bacio s nogu. Princeza zeli novi teleskop jer je stari sigurno pokvaren, ona pokušava četiri mjeseca da sa njime vidi Frau J. na nebu ali joj to neuspijeva, mozda će uspjeti sa novim teleskopom.
Vrata su bila opet zatvorena.:cry::cry: