majka sebičnjak

e ovo je sad nesto drugo, sto si sad napisala. ti zelis prekinuti tradiciju

to je prije bilo jako cesto, da se bake brinu o unucima, i to im je bilo jako vazno jer sa svojom djecom se nisu mogli izgustat niti radit po svom, jer je obicno bila svekrva ta koja je bila glavna u kuci, za sve...

ali vremena se mijenjaju, sasvim mi je normalno da si vec luda od svega i pocinjes imat iracionalne strahove (makar bi ja rekla da su sasvim racionalni)

nis, morat ces se boriti, lakse ce biti ako imas muzevu podrsku. kako on gleda na to?

Citiraj:

---

zasad skulirana prvotno napisa

pa malo je pobrkala loncice....:-) u biti samo da je kvotala njen post sve bi bilo jasno....

---

fakat, tek sad sam skužila da sam komentirala neku drugu temu :oops:
sorry....

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Samo da se nadovežem na ovo troje:
1.) Zar stvarno misliš da neka majka to želi, a samim time što si navela impliciraš da netko to zbilja i želi.

2.) S brojem 2 se slažem, ali s druge strane, ne radi se uopće o više ili manje ljubavi kod dugo čekanih, ja bih to više opisala kao nekakva veča "briga" u smislu da se više zamaraš ovakvim bezazlenim situacijama.
Ne znam kako da opišem, a da se netko ne osjeti prozvan.

3.) I meni je normalno i vjerujem da je svima normalno, nekome prije, nekome kasnije i zato dopusti da majka petomjesečne bebe ima pravo kazati da se ne osjeća ugodno da je dijete odvojeno od nje.

Nismo svi isti, niti imamo iste uvjete, ni isto povjerenje u osobe kojima ostavljamo djecu,...

Bitno je samo da smo sposobni prepoznati kada nešto prelazi u "loše" i na vrijeme reagirati.
Budući da je žena otvorila temu i pita se, vjerujem da će znati u kritičnom trenutku "pustiti" dijete od sebe.
A 5 mjeseci definitivno još nije kritičan trenutak.

---

naravno da nitko od nas ne želi biti posesivna majka!
samo imam jedan primjer u RL kako je majka užasno opsesivna.

naravno da nismo svi isti kao niti djeca i ne treba se uspoređivati.

definitivno je bebica od 5.mj. premala da bi se ostavljala ali opet nekome nije problem ostaviti nekom djete na čuvanje dok ode recimo frizeru ili na kavu ili u šoping.

Uuuuu, i ja ću jednog dana biti svekrva i to dupla, ako se moji sinovi odluče oženiti... Bit ću sretna ako ja ne budem trebala njihovu pomoć, a o tome hoću li ja njima moći pomagati mogu samo sanjati... Bit će kako bude.

Što se tiče ostavljanja malog djeteta drugima, i ja sam bila posesivna s prvim (dok nisam završila na čuvanju druge trudnoće), a drugo me dijete na brzinu izliječilo od toga.

Margaretice, ja bih rekla da tvoji negativni osjecaji potjecu iz toga sto bake ne postuju tvoj prostor i tebe koliko bi trebale. I da je problem u njima, a ne u tebi. Jer da je problem u tebi, smetalo bi ti i kad ga drugi drze. Sasvim je u redu da ne zelis ostaviti svoje petomjesecno dijete i one ti ne bi trebale to zamjerati niti inzistirati na tome. Kad ga budes htjela ostavit, stavit ces ga. A osim toga, sto one mogu raditi kad su same s njim, a ne mogu kad si i ti s njima?

I moja svekrva je nametljiva i isto nam je pocela trubit da joj moramo ostavljat maloga, da mi odemo trcat ili nesto, ko da mi se trci :) A puna je i savjeta, svaka druga joj je, jel ti zima zlato bakino, jesi gladan, jel ti jos ne daju jest, a di su ti cipelice, kupit ce tebi baka cipelice i suncan e naocale, a di ti je duda, a zasto je nemas... pa onda plazi po njemu da to ne mogu ni gledat, stavi mu obraz pred usta da onpocne sisat pa govori, vidi kako ljubis baku, ko te najvise voli, baka najvise voli... a vrhunac mi je bio kad mu je jednom rekla, ko je rodio, baka rodila, bakino dijete... kuku. A sta je njabolje drugog unuka, od cere,samo 4 mjeseca starijeg, jedva dai pogleda kad su oba tu. Kuku! I uopce mi ne smeta kad drugi nose maloga, al kad ga ona uzme, uvik me neka nervoza primi.

Al ajde, baka mu je, i neka ima s njim dobar odnos, i neka bude kakva je, ljudima trebaju razliciti utjecaji u zivotu. Al ne mislim da joj ga zato trebam dat na cuvanje, posebno jer i nemam neko povjerenje u nju, djecu od kcerke su uredno sa sest mjeseci posjedali, i njoj je sve to sa ne posjedanjem i sa dojenjem do sest mjeseci sam nova moda. Uh, morala sam se i ja malo izjadat!

margaretica, mislim da je jedino na čemu moraš poraditi to da ti ne bude muka bakama reći ne. Po mom mišljenju, ti poštuješ i njih i njihovu želju da se druže s unukom, a nema nikakvog razloga da im ispunjavaš hirove oko ostavljanja bebe i svakodnenog posjećivanja. To je jednostavno nametljivo s njihove strane, želja za kontrolom i davanje sebi na važnosti. Ne mislim ništa dramatično, sve je to ljudski, a ljudski je i da se one malo strpe i prihvate da nisu u prvom planu te da su roditelji ti koji odlučuju.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Uuuuu, i ja ću jednog dana biti svekrva i to dupla, ako se moji sinovi odluče oženiti... Bit ću sretna ako ja ne budem trebala njihovu pomoć, a o tome hoću li ja njima moći pomagati mogu samo sanjati... Bit će kako bude.

Što se tiče ostavljanja malog djeteta drugima, i ja sam bila posesivna s prvim (dok nisam završila na čuvanju druge trudnoće), a drugo me dijete na brzinu izliječilo od toga.

---

Sve potpisujem.

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

e ovo je sad nesto drugo, sto si sad napisala.

---

Meni nije nešto drugo. Otprilike sam tako shvatila i prvi post, s tim što je sada malo detaljnije opisano ponašanje baka.
One definitivno malo previše inzistiraju na provođenju vremena nasamo s djetetom. Ja bih svoje dijete drage volje ostavila i i prije 5 mj na par sati s bakama, samo da je htjelo, ali baš zato što nije bilo inzistiranja. Taj dio bi i meni stvorio otpor.
S druge strane margaretica opet ističe svoj manjak samopouzdanja. Nisam više sigurna da li nelagoda dolazi zbog straha od konflikta i zbog nametljivosti baka, ili zbog straha da će dijete zavoljeti više bake.

Citiraj:

---

Ne znam, bit će da sam nesigurna u sebe (a i ne pomaže to da sam gledala pretužno lice njihove majke kada su moja nećakinja i nećak xy puta plakali i gurali majku od sebe i tražili da budu s bakom (mojom mamom) kada je bilo vrijeme da se ide doma (kat ispod) ili kada je nećakinja baku zvala majkom a baka na to nije reagirala niti kada ju se je to molilo).

---

Ovo prvo mi je normalno, da djeca ne žele ići doma s mamom - baka im udovoljava (ako ne prelazi neke granice to je ok) a doma ih čeka spavanje, što sva djeca u toj dobi žele odgoditi.
I to da dijete zove baku majkom - moja s 5 godina stalno brka, pogotovo ako je usredotočena na nešto drugo, pa mi se često obraća s tata i baka, a baki s mama ili nono, nekad ponovi i par puta dok ne primijeti da govori krivo.
Ono što mi se ne sviđa je da baka nije reagirala čak ni kad je zamoljena - to mi već miriše na ne baš čiste odnose. Prije svega, ja nisam nikad imala potrebu ispravljati dijete, niti moliti mamu i sveki da reagira ako ih unuka nazove mama. Bilo je očito da se radi o lapsusu. Ako mene zove nono, teško da to ima ikakvog razloga osim slabe koncentracije. A da sam tu potrebu imala i da mi molba nije prihvaćena, to bi mi bio znak da ipak moram smanjiti utjecaj baka.

Citiraj:

---

Napominjem da su i mama i svekrva dobre žene (nesavršene kakva sam i sama) te da sve što rade, rade u najboljoj vjeri (iako si „gurajući se“ žele dati na važnosti jer inače nemaju zadovoljstvom ispunjen život). Ali mijenjati treba sebe a ne druge, je li tako?

---

Uvijek pođi od sebe, one su stare i teško ih možeš mijenjati. Mjenjaj sebe, ali nisi ti uvijek u krivu.
Izgleda da se moraš i naučiti postaviti i zauzeti za sebe.

Ali svakako budi sigurnija u sebe. Koliko god se gurale tvoja mama i svekrva, neće moći tebe izgurati s mjesta br. 1 za tvoje dijete. Kad budeš u tu tvrdnju sigurna, sve će biti lakše - i suprotstaviti se onom što ti ne paše, i riješiti se lošeg osjećaja ljubomore.

Bake znaju često prijeći granice ako ih čvrsto ne postaviš. Ja sam imala problema i još uvijek imam (a imat ću ih valjda uvijek) sa svojom mamom jer često prelazi tu granicu, ne može samu sebe kontrolirati kad su moja djeca u pitanju. Ljubav je to ogromna, ona je savršena baba, oni je obožavaju ali sve to skupa zna ličiti na parodiju a ne na normalno ponašanje babe. Nemam manjka samopouzdanja, moja djeca znaju da sam ja mama, ja sam autoritet i sve što treba ali zdrmala me prekonekoliko puta svojim metodama. Tako da uvijek mora postojati nekakva borba među nama. Pa ne znam što je bolje-ona koje je nekakav ideal babe ali često prijeđe granice ili moja svekrva koja je hladna ko kamen i zaboli je ona stvar za ikim. Svi su njoj dragi, krasni i divni-ali ne želi ih prečesto kraj sebe.

rekla sam puno puta-najbolje bi bilo živjeti što dalje od svih i onda se viđati preko nekakvih praznika, produženih vikenda i sl nego ovako-preblizu bude stvarno preblizu

Nelagodu oko držanja i ostavljanja djeteta bakama mi uzrokuje jedan miks svega navedenog: i njihovo inzistiranje oko djeteta, i moj manjak samopouzdanja i nesigurnost, i to što se ne želim zamjerati nikome, i to što ne želim propustiti ništa u vezi svoje male bebe jer ona tako brzo raste, i to što ne znam postaviti granicu, i zbog osjećaja ljubomore i straha da će moje dijete više zavoljeti bake ako im udovoljim i puštam im dijete koliko bi one htjele.
Ponavljam da je to unutarnji osjećaj s kojim se borim kako znam i umijem te da one ne znaju s čim se borim (iako sam mojoj mami barem djelomično rekla kako se osjećam, piše u prvom postu). Netko tko bi gledao sa strane ne bi vidio ništa neobično u našim odnosima, sve je normalno (osim ove borbe koja se događa u meni).
Da imam samopouzdanja, znala bih reći ne kada treba reći ne, znala bih reći da i uživati u zajedničkom druženju i savršeno bi me bilo briga kada, gdje, kako i koliko, jer ponesena pozitivnom vibracijom ne bih u drugima gledala prijetnju i konkurenciju nego saveznike i prijatelje.
Napokon, razmišljajući o svemu došla sam do zaključka da ću punom parom raditi na tome da svojem djetetu ne uništim/izgradim samopouzdanje kako ne bi za 20-ak ili više godina pisalo ovakve postove i borilo se s negativnim čuvstvima koja proizlaze iz tog manjka (nadam se da nitko ovo neće shvatiti kao kritiku odgoja moje majke, i ona je, kao i svi mi, radila onako kako je najbolje znala) te da ću se sada (krajnje je vrijeme za to), morati sama preodgojiti.
Još uvijek ostaje pitanje: kako?
:-) Puno pozdrava od majke sebičnjakinje (i filozifkinje)!

Ajme sad kad spominjete ljubomoru,neki sam ju dan osjetila kad je MM rekao sveki da nitko nezna nasmijati N. kao ona!!! Bilo mu je poslje :oklagija:
Tada je bila nesto ekstra raspolozena i stogod bi uradio smijala se,pogotovo kad ju je ona jos nasmijavala....ulovila sam se da skrecem temu jer mi nije bilo pravo....

A i vec sam ju par puta ispravila kad bi na nesto sto N. ne bi trebala radit reakcija bila: ne,ne mama ce se ljutit! A nije poanta da cu se ja ljutit vec da to nije dobro za nju! Dakle,i u buducnosti kad ne bi trebala npr. jesti puno slatkog to ce bit jer mama neda (a baba bi ti dala,jel) i mama ce se ljutit..ja negativac..cini mi se da je to cesta pojava?

Ja bih u sličnoj situaciji pokušala staviti djetetove preferencije na prvo mjesto - ako dijete voli/želi promjenu (to se lako zaključi po njegovoj reakciji) i biti sat vremena s bakom ostavila bih ga ponekad, a ako nije sretno dok je odvojeno od mame ne bih ga ostavljala. Ima beba koje bez mame ne mogu ni minute, a ima i onih kojima nekad bude dosadno :)

Citiraj:

---

margaretica prvotno napisa

Nelagodu oko držanja i ostavljanja djeteta bakama mi uzrokuje jedan miks svega navedenog: i njihovo inzistiranje oko djeteta, i moj manjak samopouzdanja i nesigurnost, i to što se ne želim zamjerati nikome, i to što ne želim propustiti ništa u vezi svoje male bebe jer ona tako brzo raste, i to što ne znam postaviti granicu, i zbog osjećaja ljubomore i straha da će moje dijete više zavoljeti bake ako im udovoljim i puštam im dijete koliko bi one htjele.
Ponavljam da je to unutarnji osjećaj s kojim se borim kako znam i umijem te da one ne znaju s čim se borim (iako sam mojoj mami barem djelomično rekla kako se osjećam, piše u prvom postu). Netko tko bi gledao sa strane ne bi vidio ništa neobično u našim odnosima, sve je normalno (osim ove borbe koja se događa u meni).
Da imam samopouzdanja, znala bih reći ne kada treba reći ne, znala bih reći da i uživati u zajedničkom druženju i savršeno bi me bilo briga kada, gdje, kako i koliko, jer ponesena pozitivnom vibracijom ne bih u drugima gledala prijetnju i konkurenciju nego saveznike i prijatelje.
Napokon, razmišljajući o svemu došla sam do zaključka da ću punom parom raditi na tome da svojem djetetu ne uništim/izgradim samopouzdanje kako ne bi za 20-ak ili više godina pisalo ovakve postove i borilo se s negativnim čuvstvima koja proizlaze iz tog manjka (nadam se da nitko ovo neće shvatiti kao kritiku odgoja moje majke, i ona je, kao i svi mi, radila onako kako je najbolje znala) te da ću se sada (krajnje je vrijeme za to), morati sama preodgojiti.
Još uvijek ostaje pitanje: kako?
:-) Puno pozdrava od majke sebičnjakinje (i filozifkinje)!

---

ja se u potpunosti slažem sa svim što je napisala pomikaki, meni je zabrinjavajuće da ti u bakama vidiš konkurenciju i bojiš se da će njih voljeti više od tebe, posesivnost nije zdrava i probaj je se što prije rješiti.

i slažem se s tobom margaretice, nažalost mislim da tvoje majka nije svoj zadatak obavila kako je trebala (oprosti na izravnosti al pitala si to u prethodnom postu),al je odlično to što si ti to prepoznala i nastojat ćeš svom djetetu izgradit samopouzdanje da ne dođe u takve ili slične situacije u životu. Želim vam puno sreće i radosti da uživate u svom smotuljku koji ste tako dugo čekali, znam što znači htjeti a ne moći.

ja moram priznati da ama baš nikad nisam pomislila ništa slično, dapače dajte bake ako želite pomoći samo dođite ha,ha,...a s drugim da ne govorim..:-)

Samo bih nadodala na već gore napisano, zar stvarno mislite da su svi ljudi isti?
Kao prvo niti smo mi majke sve iste pa naravno tako nisu niti bake ili ko već.

Npr. kad mi je prvo dijete bilo malo, takvi osjećaju su mi se javljali samo sa jednom osobom,
sa drugima je sve bilo ok, zdravo ponajprije, došla teta muževa, nosala, dijete zaspalo po sat vremena njoj na rukama i šetale po dvorištu,
a ja sam bila smirena i sretna :heart:, šogorica mi je čuvala dok sam se tuširala, teta muževa također smo pozitivno...
Ovdje navodim sve od muževe strane jer se obično sve svodi i na tu stranu od nas mama.

Pa mislim da nije bez razloga neko izazivao negativne osjećaje pa mora biti nekakav razlog ili stvarno mislite da je samo do nas mama?

Citiraj:

---

oka prvotno napisa

Pa mislim da nije bez razloga neko izazivao negativne osjećaje pa mora biti nekakav razlog ili stvarno mislite da je samo do nas mama?

---

Slažem se.
Meni je u te prve dane (prvih par mjeseci), jako smetalo što određena osoba ne želi oprati ruke prije uzimanja djeteta, a do tad ej dirala psa i da ne nabrajam druge sitnice.
I uporno ga dira po rukicama, a ovaj naravno odmah ruke u usta.

Kosa mi se dizala kad sam to gledala, a situacija je bila takva da nije bilo zgodno reči - operi ruke.

S drugim djetetom me to možda apsolutno ne bi smetalo, ali s prvim mi je baš poticalo negativne osjećaje.

Isto tako, kad je dijete propuzalo i lizalo po redu podove, ta ista osoba nikad nije željela izuti cipele kad je došla.
Mi nismo prali podove ko pomahnitali non stop, ali smo ulazili u papučama i baš me je smetalo što ta osoba direktno izvana gazi po djeteovom prostoru na podu.

Pa u mrvicu večoj dobi uporno guranje slatkiša djetetu koje ih još uopće ne jede, pa guranje sokova i namirnica koje dijete još nije probalo,...

Vjerujem da su ti prvi negativni osjećaji itekako utjecali na moje kasnije viđenje tog odnosa s djetetom. Jednostavno se stvori nekakvo nepovjerenje i gotovo.

Citiraj:

---

margaretica prvotno napisa

i zbog osjećaja ljubomore i straha da će moje dijete više zavoljeti bake ako im udovoljim i puštam im dijete koliko bi one htjele.

---

Ok - a koliko bi one htjele da im puštaš dijete, i što ti misliš o tome? Koliko ti misliš da bi bilo u redu?
Probaj si to izraziti u brojkama i pogledati što je više moguće objektivno, kao da se radi o nekom drugom.

Ako one pretjeruju (a mislim da pretjeruju, čim takve stvari forsiraju, moja mama ni sveki nisu nikad dolazile s takvim prijedlozima u obliku zahtjeva, premda pričuvaju rado i puno se bave s unukom), ti se moraš postaviti i bez grižnje savjesti reći što želiš.
S druge strane, ljubomora oko djeteta i strah koga će voljeti je nešto što bi (bar ja mislim) trebalo u potpunosti iskorijeniti. Teško je odgajati djecu ako imaš osjećaj da se moraš boriti za njihovu ljubav.

Potpisujem sve što su rekle Anemona i oka i samo bih dodala da su meni te blesave misli da će moje dete više voleti nekog drugog same nestale, ne sećam se ni sama kada. Čudno je to, shvataš da niko ne može zameniti mamu, da je ljubav prema njoj drugačija, jedinstvena, a opet budeš ljubomoran na baku, tetku ili nekog desetog. Ja sam se sebi pravdala da su i hormoni krivi za tu zbrku u glavi.

A meni se nikad takve misli nisu javile :unsure: Možda sam ja nenormalna :psiholog:
A možda i zato što je dijete bilo toliko vezano za mene i te cice da nisam stizala predahnuti :škartoc:

potpisa! s ovim sam imala bas problema i izludjivalo me. razlika s drugim je samo u tome da nemam bed reci bilo sta i briga me hocu li se kome zamjeriti. s prvim sam prodisala kad sam s njenih 6mj. pukla i sve rekla u facu s naglaskom na tome da sam joj ja mama, mm tata, a ona ssamo baka. od tad imamo bolji odnos i jA nemam onu nelagodu i bol u zelucu.
savjet: biti iskrena prema sebi i drugima i ne gutati vec reci.

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Slažem se.
Meni je u te prve dane (prvih par mjeseci), jako smetalo što određena osoba ne želi oprati ruke prije uzimanja djeteta, a do tad ej dirala psa i da ne nabrajam druge sitnice.
I uporno ga dira po rukicama, a ovaj naravno odmah ruke u usta.

Kosa mi se dizala kad sam to gledala, a situacija je bila takva da nije bilo zgodno reči - operi ruke.

S drugim djetetom me to možda apsolutno ne bi smetalo, ali s prvim mi je baš poticalo negativne osjećaje.

Isto tako, kad je dijete propuzalo i lizalo po redu podove, ta ista osoba nikad nije željela izuti cipele kad je došla.
Mi nismo prali podove ko pomahnitali non stop, ali smo ulazili u papučama i baš me je smetalo što ta osoba direktno izvana gazi po djeteovom prostoru na podu.

Pa u mrvicu večoj dobi uporno guranje slatkiša djetetu koje ih još uopće ne jede, pa guranje sokova i namirnica koje dijete još nije probalo,...

Vjerujem da su ti prvi negativni osjećaji itekako utjecali na moje kasnije viđenje tog odnosa s djetetom. Jednostavno se stvori nekakvo nepovjerenje i gotovo.

---

Ajme, koliko novih cool smajlića!

Nego... sad ću sigurno zvučati grozno, glupo, bezveze... ali mislite da bi dijete zbilja istinski moglo voljeti više nekog drugog nego mamu i tatu (pljuc, pljuc, evo odmah pljujem sama po sebi... i ispravljam se)... tj. pa gdje se i kako uopće ta ljubav može kvantificirati, i u zbilji, i u njihovim malim glavicama? Naravno da će "voljeti više" onog tko mu daje čokoladu i ne tjera ga "prati zube i jesti korabu", i sve ostalo što je "dobro za njega", a na što su osuđeni roditelji činiti.
Ali da dijete to može zbilja tako osjećati da nekog voli više ili manje, nisam sigurna... Evo razmišljam i ja mogu li reći da volim više svoju mamu od svog tate, ili mamu od muža, ili dijete ili muža... nastavi niz.

Znam samo da volim više mamu nego sveki 8-).

Mojeg dvogodišnjaka kad pitaš tko te voli najviše / koga ti voliš najviše, uvijek kaže "baba". Pa dođu deda, tete iz vrtića i svi ostali koje je valjda ikada vidio, ali mamu ili tatu neće spomenuti. Ali dok je cicoljubac-ovisnik ne brinem se :škartoc:.

A što se tiče ovog "upadanja i nametanja", to kužim... nije to samo dati bakama vrijeme s bebom / djetetom, nego daj bakama da i one rade nešto oko djeteta. Moja mama mene zna izluditi sa stvarima koje ona napravi umjesto mene - npr. kupi mu prvu tutu prije mene. Ono, ja to želim napraviti. I znala sam biti ljuta ko pas na nju, jer mi čuva dijete od 15.30 do 18.00 i u ta dva sata napravi toliko stvari umjesto mene da bi ju ja ubila. Ono, kao imala sam najbolje namjere - e pa nisi, hoću mu ja kupiti tutu, i prva ga staviti na tutu, i gomila sličnih situacija. I to je tako, mogu se samo boriti s njom, i ljutiti se na nju, ona nikako da se opameti. Već sam joj sto puta rekla da je "imala" svoju djecu, da je ovo moje, i da mu je ona baka... pa se smiri. Na 10 dana, i onda ispočetka eto nje u akciji. I tako...

Sreži to odmah u korijenu. Izbaci ih van :mrgreen:.

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

A meni se nikad takve misli nisu javile :unsure: Možda sam ja nenormalna :psiholog:

---

A zašto tako brzo posezati za normalnim i nenormalnim? Širok je spektar normalnog i normalno ne mora biti idealno ni idilično u svakom momentu.
Ni meni se takve misli nisu nikad javile.

Ni meni se nikad nije javio strah da dijete nekog voli više. Čak što više danas bi mi bilo puno lakše da postoji osoba na tom svijetu koja u očima mojeg djeteta može obaviti bilo što tako dobro kao mama. :roll:

Ali osjećaj da sam loša mama mi se znao javiti, pogotovo u tim prvim nesigurnim danima (frka s dojenjem i slično).

Citiraj:

---

zasad skulirana prvotno napisa

Ajme sad kad spominjete ljubomoru,neki sam ju dan osjetila kad je MM rekao sveki da nitko nezna nasmijati N. kao ona!!! Bilo mu je poslje :oklagija:
Tada je bila nesto ekstra raspolozena i stogod bi uradio smijala se,pogotovo kad ju je ona jos nasmijavala....ulovila sam se da skrecem temu jer mi nije bilo pravo....

A i vec sam ju par puta ispravila kad bi na nesto sto N. ne bi trebala radit reakcija bila: ne,ne mama ce se ljutit! A nije poanta da cu se ja ljutit vec da to nije dobro za nju! Dakle,i u buducnosti kad ne bi trebala npr. jesti puno slatkog to ce bit jer mama neda (a baba bi ti dala,jel) i mama ce se ljutit..ja negativac..cini mi se da je to cesta pojava?

---

ja ne znam zašto bježati od uloge tzv. negativca. tp je u krajnjoj liniji točno, u našem slučaju, teta s kojom je v. jako blizak, dodje mu poput bake, ne vidi problem u salamama i šečernim pahuljicama, ja vidim. i on to zna. da mama i tata misle da to nije zdravo, a nas se sluša- iako nekad nismo najfora. moje dijete ima već 5 godina, nisam se susretala sa ovim osjećajima o kojima piše margaretica, mada koliko jačitam margaretica jako dobro razumije situaciju i preuzima odgovornost za svoje osjećaje.

odgoj i roditeljstvo bili bi najjednostavnija stvar na svijetu kad bis e djecja ljubav i postovanje dobivali ne postavljanjem granica- ipak je u srži sasvim suprotno.

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Ali osjećaj da sam loša mama mi se znao javiti, pogotovo u tim prvim nesigurnim danima (frka s dojenjem i slično).

---

A ja opet ovo nisam nikada pomislila. Eto koliko smo različiti.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Meni je tako bilo nakon prvog poroda, prošlo je sa vremenom.
Drugi put sam bila potpuno rehabilitirana, i svima sam davala dijete u ruke bez loših osjećaja.

---

isti slučaj i sa mnom.
prvo dijete - samo meni i nikome više.
sad sam prava majka radodajka - ko god pokaže iti mrvicu interesa ja mu velikodušno ustupim svoje drugo dijete na čuvanje. a tako je bilo i kad je bio beba.

sve ti je to normalno.
iskreno, meni je sada užasno krivo što sam bila majka sebičnjakinja i tako posesivna. ne vidim da je iz toga izašlo išta bolje nego što bi izašlo i da sam malu davala drugima na čuvanje. niti ona mene, a niti ja nju više volim zbog te sebičnosti. isto bi bilo i da je išla na čuvanja. povezanost bi bila jednaka. ali jedino ne mogu vratiti vrijeme za kojim sada žalim što ga nisam imala malo više za sebe.
a isto smo na nju čekali više od 3 godine.

Meni se strah, da će dijete voljeti nekoga više nego npr. mene, čini kao kompleks nesigurnosti u vlastitu 'ulogu'.. a i posesivnost mi nije jasna, niti u malim količinama, osim ako ne vjeruješ u nečije sposobnosti da ti čuva bebicu. Normalno je da smo svi vezani, ne nužno samo u početku, ali posesivnost je prevelika riječ.. Ja bih se potrudila kratko razdvajati od djeteta i na to prilagođavati, u tempu koji tebi odgovara.. Ne znam.

Mi smo došli do toga da moja djeca rade ozbiljne prekršaje i to skupa s babom skrivaju od mene. A baba se čudila kad sam popizdila. Kažem, treba stvarno jasno postaviti granicu jer stvari se jako lako otmu kontroli. Još je najmanji problem kad su djeca mala, kad narastu onda počnu manipulirati kako s kim mogu.

Ovo kod mene nije ljubomora nego ljutnja, bijes.

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Mi smo došli do toga da moja djeca rade ozbiljne prekršaje i to skupa s babom skrivaju od mene. A baba se čudila kad sam popizdila. Kažem, treba stvarno jasno postaviti granicu jer stvari se jako lako otmu kontroli. Još je najmanji problem kad su djeca mala, kad narastu onda počnu manipulirati kako s kim mogu.

Ovo kod mene nije ljubomora nego ljutnja, bijes.

---

X

dok je bila manja u strahu mi je prijavljivala te prekrsaje. u strahu od njih. znala je da to sto su cinili da je lose.

bila sam posesivna s prvim djetetom, sa druge dvije vise ne, ali one nisu htjele ici ni kod koga tako da je to otpalo :mrgreen:

inace nemam osjecaj da sam losa mama, znam da se nekad grozno ponasam, derem se i govorim razne gadosti ali ja sam s njima stalno, to sad spada pod neku drugu temu, citam da mame pustaju suze kad im djeca krenu u skolu, ja jedva cekam da se mojih rijesim na dio dana, to je nuspojava konstantnog maminstva :lool:

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

A zašto tako brzo posezati za normalnim i nenormalnim? Širok je spektar normalnog i normalno ne mora biti idealno ni idilično u svakom momentu.

---

x i x na sve ostale postove od vertex

Sviđa mi se što je oka spomenula, da nije valjda da je stvar samo u mamama, pa valjda ima nešto i do onog pored koga se osijećamo nesigurnima.

Meni su se isto sa prvim djetetom javljali takvi osjećaji nesigurnosti samo pored jedne osobe i mislim da je to bilo s razlogom, da nije bio "problem" samo u meni nego bome i u toj osobi koja me dovodila u situacije u kojima bi se osijećala loše. Bila sam toga svjesna pa nisam dopustila da mi to naruši odnose, iako sam u nekim trenutcima morala debelo po(d)vući granicu.

Ne slažem se da to kako se margaretica osijeća nije normalno, treba se znat i kontekst u kojem se to događa. Druga je stvar jel to dobro za nju i odnose sa ljudima, i ja mislim da nije dobro njegovat takve osjećaje i radit na tome da nam ne obuzmu život, al toga je koliko sam skužila i sama svjesna.

Osim toga žena nakon poroda je pod hormonima i stvarno nam se svašta može motat po glavi, izađu neki strahovi i nesigurnosti kojih do tad nikad nismo bili svjesni niti su postojali. Ne treba ih produbljivat i dopustit da nam ovladaju životom, na tome treba radit, ne dopustit da nam naruše odnose, ali zaista smatram da nije potrebno kategorizirat javljanje takvih osjećaja pod normalno ili nenormalno.

Margaretice super je što to prepoznaješ i želiš radit na tome. U tom smislu potpis na BusyBee post.

Mogu ti reć iz vlastitog iskustva, a i iz razgovora sa prijateljicama da to kako se osijećaš nije nešto što se događa samo tebi, s vremenom prođe, u potpunosti nestane, nekom brže nekom sporije.

Pokušaj se naučit nosit s tim da zadržiš dobre odnose u obitelji, ako ti je to važno. Koji će to bit načini, ne znam, izaberi koji ti najviše pašu, ima ih milijun, hoće li to bit češće ostavljanje bakama ili da ih malo staviš na distancu, ili ... šta god, ima hrpa savjeta koje su cure pisale, izabereš koji ti najviše paše i nađeš svoj način. Samo se nemoj osijećat loše zbog svojih osjećaja, ne dopusti im da ti ovladaju životom, šta god napraviš imat će neku posljedicu, odaberi izbore s čijim se posljedicama možeš nosit i bit sretna.

Možeš bit sigurna da će tvoje dijete uvijek i najviše voljet tebe, imaj to stalno na umu, ali i da će pritom voljet i obožavat i tatu i dide i bake i tete i ... koga god ... i bit će sretan što ima tako puno ljudi koji vole njega, samo mu stvori okruženje u kojem se te sve ljubavi mogu razviti, u kojem će stvarat vlastite odnose sa svojim dragim ljudima, a ti odnosi nisu nikakva prijetnja vašem odnosu ma koliko ti ponekad zvučalo i izgledalo tako. To je samo osjećaj nesigurnosti koji imaš i proći će vjerovatno s vremenom, a ako vidiš da ti narušava mir i odnose s ljudima možeš s nekim stručnim porazgovarat, ali daj si vremena za takvu procjenu i da se malo snađeš u svim tim novonastalim situacijama.

a onda cu plakat kad se to dogodi :roll:

Citiraj:

---

mikka prvotno napisa

a onda cu plakat kad se to dogodi :roll:

---

naravno da hoćeš :love:

Citiraj:

---

zhabica prvotno napisa

Možeš bit sigurna da će tvoje dijete uvijek i najviše voljet tebe, imaj to stalno na umu, ali i da će pritom voljet i obožavat i tatu i dide i bake i tete i ... koga god ... i bit će sretan što ima tako puno ljudi koji vole njega, samo mu stvori okruženje u kojem se te sve ljubavi mogu razviti, u kojem će stvarat vlastite odnose sa svojim dragim ljudima, a ti odnosi nisu nikakva prijetnja vašem odnosu ma koliko ti ponekad zvučalo i izgledalo tako.

---

Ovo je tako lijepo napisano.

Margaretice mene su kao tebe mučile neke nesigurnosti koje vučem od prije, moj film je bio "normalno da će mojim bebama tata/nonići/ teta bilotkodrugi biti "draži" od mene" i nisam si pridavala veliku ulogu. Moja su me djeca totalno razuvjerila - iako se vole nosat kod drugih, samo moje naručje ih može utješit kad se rasplaču, kad su pospani, kad su bili bolesni. Samo meni spavaju kad su u nepoznatoj okolini, traže me očima kad ima više ljudi u prostoriji, ako čuju moj glas osjećaju se sigurni. I pogodi što - to nisam sama skužila već su mi MM, moji i njegovi roditelji to morali objasniti. Jer sam ja mislila da sam im "samo mama" - kao - no big deal. A bebi mama je big deal, i što god rekla i/ili napravila tvoja mama/svekrva nikad neće biti mama, pa da se na trepavice postavi. Prati ponašanje bebice i iz sitnica ćeš razaznati koliko si važna i nezamijenjiva. :zaljubljen:

ajme meni čitam ja ovo i samo se uspuhujem...margaretica,priznati samom sebi da nešto nije ok je prvi korak prema promjeni.e sad promjeniti to nije uvijek lako, obzirom da nije sve do tebe.slažem se da definitivno trebaš prvo razmisliti što ti nije ugodno,zašto i kako to promjeniti. netko je super napisao,doslovno brojke,koliko i kad ti je ok ostaviti dijete i poštivati svoje granice i osjećaje. e tek tada kreni u akciju i razgovaraj s bakama.moje djetešce se zalomilo,pa sam bez obzira na to otkrila u sebi ljubomoru do neslućenih razmjera,ali se trudim i rješavam to sama sa sobom. dajem ga svima od početka,ali isto tako nastojim poštivati da ga ne dajem kad mi nije ugodno.ja sam od početka imala stav da moje dijete neće puniti ničije emocionalne rupe i to nastojim stopirati. ali isto tako jako mi je drago da hoće ići svima i da se veseli drugima, dobro mi dođe odmor i voljela bih češće ulete sa strane za čuvanje na sat-dva ili tri.

htjela sam samo reći da tvoja posesivnost i ljubomora nije ok ako time "ugrožavaš" bebu,ali isto tako ne smatraj sebe posesivnom majkom samo zato što ju ne daš nametljivim ljudima koji ne poštuju osobne granice,ja to zovem zdravim štićenjem

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

A zašto tako brzo posezati za normalnim i nenormalnim?

---

ma karikiram malo, naravno.

Draga margaretica,
kao da si i mene opisala. Vidim da nas ima više takvih. Ali koliko sam shvatila sve majke su takve sa prvim djetetom, neke više sebične a neke manje. Ja sam jedna od onih koja je više sebična. Tek sam sad kad ima 9 mjeseci malo olabavila, ali jako malo. I zašto bi ti morala nekome ostavljat ako to neželiš i osjećaš nelagodu. Svatko je imao priliku odgajati svoje dijete i ti odgajaj svoje kako ti misliš da je ispravno. S vremenom će sve sjesti na svoje. I moja rodbina je svašta komentirala za mene i moje sebično ponašanje, ali isto tako i ja bih mogla za druge isto svašta reći. Neopterećuj se drugima i uživaj u svojoj bebici.

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Mi smo došli do toga da moja djeca rade ozbiljne prekršaje i to skupa s babom skrivaju od mene. A baba se čudila kad sam popizdila. Kažem, treba stvarno jasno postaviti granicu jer stvari se jako lako otmu kontroli. Još je najmanji problem kad su djeca mala, kad narastu onda počnu manipulirati kako s kim mogu.

Ovo kod mene nije ljubomora nego ljutnja, bijes.

---

Trina :lol: LOLČINA na tri kvadrata - mislim, nije tebi smješno, al ja sam se zavaljao kad sam pročitao prvi red tvoje poruke, ali stvarno zavaljao - po krevetu - i još se smijem, ne mogu stat - H V A L A (iako suosjećam s tobom jer puuno matera znam koje mjesecima pa i godinama grade nesto kod svog djeteta, evo baba, i u 10 minuta sve sto ste radili i pokusavali je 'voda ispod mosta', ali i to da i bake i djede imaju nekakvo pravo biti sa svojim unucima, IMAJU, ne odvajajte ih nasilno al kontrolirajte i jedne i druge, kad se nažalost sami ne znaju.....)
....da 'skupa s babom rade i skrivaju ozbiljne prekršaje'... - već ih vidim kako zajedno iz kuće mumaju milku od 2kg taman pred ručak i onda se za stolom nakašljavaju, kao, sirova im purica hahahahaa

ja znam tatu koji skupa s klincima razotkrije skrovišta slatkiša koje je mama spremila i ono rasture i požderu sve i još su sretni kak su nasamarili mamu...znaš šta, tek to bi me izludilo

Citiraj:

---

Iris prvotno napisa

ja znam tatu koji skupa s klincima razotkrije skrovišta slatkiša koje je mama spremila i ono rasture i požderu sve i još su sretni kak su nasamarili mamu...znaš šta, tek to bi me izludilo

---

Ajoj, već me sad ljute ˝prijedlozi˝ da dam djetetu čokoladu. Majkom mila, to je za poludit