mene zanima, ako nisu čitali lektiru, kako su, pobogu, došli do mature, tj. odakle im pozitivne ocjene iz HJ sve 4 godine?
Printable View
mene zanima, ako nisu čitali lektiru, kako su, pobogu, došli do mature, tj. odakle im pozitivne ocjene iz HJ sve 4 godine?
a di ti živiš :mrgreen:Citiraj:
babyboys prvotno napisa
mislim da bi se po razredima na prste jedne ruke mogli pobrojati ucenici koji citaju lektiruCitiraj:
babyboys prvotno napisa
Bit će da si u srednjoj školi imala sreće s dobrim i odgovornim profesorom hj.Citiraj:
babyboys prvotno napisa
Moj stariji kolega koji je nedavno otišao u mirovinu uvijek je govorio da se ukupno znanje čovječanstva ne povećava, nego u idealnom slučaju ostaje isto, a velika je vjerojatnost da se smanjuje.
Kad ovo čitam (ne tvoj post nego cijeli topic) vidim da je čovjek debelo u pravu (jedan od stare generacije intelektualaca koja bi sigurno bez ikakve pripreme lijevom nogom riješila ovaj test sa barem 80%, ako ne i više).
riješili bi mi svi.
mene je stvarno malo i strah budućnosti.
Bome imaš razloga za to...Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
a i ja se pitam. i jesam, ja sam imala sreće sa divnom profesoricom HJ koja je jako dobro znala kako provjeriti dal si pročitao knjigu ili neku recenziju na 10 strana. i svi su čitali.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
takvih profesora očito nema dovoljno. iz bilo kojeg predmeta. u bilo kojoj školi. kad pogledam nivo stečenog znanja ovih novih generacija, ja to još pet godina ne bi pustila iz škole.
Trebamo svi skupa od svoje djece počet tražit i očekivat više. Ali zato treba i davat više. Svaka razina obrazovanja ima svoje razloge i izgovore zašto je to nemoguće ili baš nezgodno.
super napisano.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Debeli potpis.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Prije nekoliko godina razgovarala sam s iskusnom sveučilišnom profesoricom o ovome. I dobro sam zapamtila kad je rekla da svi skupa ne želimo da našoj djeci bude teško, pa onda nije čudno sve manjkavije znanje za koje se treba potruditi na svim razinama. Ne mogu se otrgnuti dojmu da lagano popuštnje iz nekog (pa i opravdanog) razloga pokreće lavinu koju je teško zaustaviti.
Ili malo prozaičnije. Kad sveučilišni profesori raspravljaju kako povećati prolaznost, a nigdje u diskusiji ni riječi o boljem znanju, osim od poneke izuzetne face.
edit: ne da pobijam ovo od sis, nego hoću reći da je milijun slojeva
ja ne znam sto bi rekla.
nije mi jasno kao ni vama sta njima nije jasno. sta ih muci?
za ispit trebali ste u 4 godine procitati to i to.
i sad pazi pitali su ih to sto su trebali procitati.
radila sam jedno vrijeme sa studentima na dvosemestralnom kolegiju. i na kraju bi imali kolokvij usmeni iz vjezbi. kad bi mi mi rekla ali to smo radlil na prosloj godini (III i IV semestar) ja bi poludila. radi se o biokemiji. moje odgovor bi bio pa i slova ste ucili u prvom osnovne pa ih jos uvijek znate :cupakosu:
dakle povrsnost je sve veca i veca. informacije se googlaju, ne traze u knjigama i sl. :(
valjda je i ovaj ispit trebao biti koncipiran da su im ponudili 1000 pitanja od kojih ce na samom ispitu biti 100. objaviti 2 mjeseca prije, pa nek se spreme i to je to. niko ne b i digao bunu.
upravo je konkretna karakterizacija holdena kao buntovnog podatak koji bi se mogao naci u sazetku lektire na internetu. ocito se nije znalo kakvo se znanje i na koji nacin nastoji provjeriti.
kad sastavljaci pitanja i mnogoclana povjerenstva dozvole sebi greske u obliku pitanja sa vise tocnih odgovora od kojih se priznaje jedan, ne cini mi se u redu komentirati povrsnost danasnjih maturanata.
ja sam fakultetski obrazovana žena, u srednjoj sam bila odlikašica. nisam nikad pročitala ilijadu. lovca u žitu sam pročitala u osnovnoj školi i bila mi je genijalna knjiga, ali garant do 4. srednje nisam se više sjećala detalja. dolazim iz sustava gdje nema lektire, gdje svaka škola, svaki nastavnik/profesor odabere što će razred čitati (obično to i ovisi o tome koji "set" knjiga škola ima, ne ide se u nabavu svake godine), ali rijetko se desilo da su sve škole čitale isto, osim u par primjera Shakespeareovih drama, tu su određene bile popularne pa bi ih se čitalo u više škola.
da, razumijevanje, da, pismenost, ali ne samo banalno učenje napamet onog što je netko rekao da svi trebaju znati.
SAT, američka matura, nema ni jedno pitanje o određenim književnim dijelima nego se razumijevanje testira na druge načine. U Kanadi nema mature (bar ne još).
ova ideja o obaveznoj lektiri u cijeloj zemlji mi je malo "we are borg"... pa mi smo za lektiru uvijek sami birali knjigu koju ćemo čitati, koju god, samo je učiteljica morala odobriti da je ok prije nego smo počeli. to smo recimo 3-4 puta na godinu. onda bismo jednu ili dvije knjige na godinu pročitali kao razred (čitali doma pa raspravljali skupa o pojedinim dijelovima).
pa test je baš napian da se može ranigrati bubanje napamet i razumjevanje pročitanog, a ako hoćeš selektivn očitati to ipak nije trud za peticu, možeš, ali po cijenu ocjene. Ja z protesta nisam pročitala jednu lektiru i imala sam ocjenu niže na maturi, a inače 4 godine sve 5 i držala seminare i dopunsku svako malo, ali eto odabrala sam svoj luksuz i platila. Ne nisam se žalila ministru.
meni je ovo, iskreno, katastrofa.Citiraj:
Danci_Krmed prvotno napisa
neka djela se jednostavno moraju pročitati. teško da ćeš uzeti dostojevskog i čitati ga s 30 godina. uopće ga čitati ako te netko ne natjera. sjećam se dan danas oduševljenja nakon prvotne muke od toga što moram čitati zločin i kaznu. ili krležu.
to je moje mišljenje.
naravno, nisu svi isti, možda ti amerikanci čitaju inicijativno camusa, tolstoja, kafku.
klasici svjetske književnosti su - klasici.
nisu bez vraga klasici.
nije to ništa borg.
to je pismenost.
kao što svi, u cijeloj zemlji, moraju znati razlomke. tako svi, u cijeloj zemlji, moraju pročitati krležu.
Danci, kod nas je stvar drugacije postavljena. Zna se sto spada u srednjoškolsku lektiru i zna se da ce ta ista lektira biti na testu i nema u tome nista sporno. Pravila igre su poznata.
Nije netko trazio da analiziraju nesto sto u skoli nisu obradjivali i za što nisu čuli do mature.
Ja čekam četrdesete da pročitam Dostojevskog, obzirom da ga nisam čitala u srednjoj nego prepisala kao i većina iz mog razreda. :mrgreen:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Svatko je sam odabrao što će čitati, ili...? Po kojemu kriteriju jedno dijete u OŠ može odabrati što će čitati? Kako je onda izgledao sat lektire ako su učenici čitali različite naslove?Citiraj:
Danci_Krmed prvotno napisa
Nažalost, u većine školaraca ne postoji želja za čitanjem knjiga. Većina će je pročitati tek ako mora; svaka čast izuzecima koji još u ranoj dobi samoinicijativno čitaju naslove izvan obvezne lektire.
Kao tinejdžerku me Dostojevski oduševio (a oduševljenje još nije prošlo). Dok sam čitala Zločin i kaznu, ustajala sam od knjige samo da bih jela. Svakako pročitaj i prije četrdesete (takvo oduševljenje izazvao je i Andrićev roman Na Drini ćuprija i Selimovićev Derviš ili smrt - nisu u lektiri).Citiraj:
sirius prvotno napisa
ih, imam i ja tih rupa. imali smo jedne godine profesoricu kod koje ti je za 5 trebalo samo malo snalažljivosti. čak ni interneta nije bilo. ti klasici su fasovali :mrgreen: šekspir npr, ne gajim iluzije ni da ću se u 40-toj njega privatit :mrgreen:Citiraj:
sirius prvotno napisa
ja samo zločin i kaznu nisam pročitala. krenula i nisam mogla. naporno mi bilo, naporno i danas.
li sam pročitala svih 24 knjige od Prousta (nitko me nije tjerao) i kiklopa dvaput. iz gušta.
a to kad svatko čita šta hoće - zadnja lektira kod mog sina u 4 r.oš. je bila po tom principu. jedino ograničenje je bilo da ipak bude sa (opširnog ) popisa.
naravno da su birali najkr5aće knjige, moj i još jedan knjigu o džungli, a recimo heidi - baš nitko. a po meni je to , recimo, jedna od prvih knjiga koje bi se baš MORALE pročitat i ulazi u klasike dječje književnosti.- heče ju pročitat kasnije? vjeerojatno ne. jesuu zbog toga zakinuta? po meni, da. ali sustav i način rada to dopuštaju. što idemo dalje sve više i više.
Vrijeme radnje: zimski semestar 2011/2012.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Mjesto radnje: javno, drzavno sveuciliste u jednom omanjem mjestu u Minnesoti. Nije Harvard, jok, ali nije ni zadnja rupa na svirali.
Glavni likovi: 30-ak studenata zavrsne godine dodiplomskog studija tehnicke komunikacije, jednog od smjerova na odsjeku za engleski jezik i knjizevnost (recimo donekle ekvivalenta naseg hrvatskog jezika i knjizevnosti s FF-a), plus pet studenata istog smjera, ali postdiplomskog studija.
Pitanja dana: Tko je procitao Anu Karenjinu? Tko je procitao Alisu u zemlji cudesa?
Pozitivan odgovor na pitanje o Ani Karenjini daje jedna gospodja, s dodiplomskog studija, otprilike 55-60 godina starosti. I ja. Ostali mole profesora da ponovi jos par puta to ime jer nisu uspjeli zapisati o cemu je rijec (uopce nismo raspravljali o djelima, vec radili na prijelomu teksta i lekturi... skroz nebitno). Alisu je procitalo 3-4 ovih dodiplomaca.
Tuzno, ako se mene pita. Vecina kolega s tog predmeta nisu nikad culi ni za Dostojevstvog, ni za Hessea. Jedna je radila prijelom teksta Kafkine Metamorfoze pa smo, igrom slucaja, pokusali i o tome porazgovarati. Nije islo jerbo nas je opet samo cetvoro znalo sto je to. Vec spomenuta gospodja, profesor, cura s prijelomom i ja.
I jos samo da dodam da nas kucni maturant (MIOC) nema nekih prigovora na bilo koja pitanja iz predmeta koje je, do sad, polagao. Mozda je (donekle) znacajno i to da je sve razrede srednje skole prosao s 5 i da i on i profesori stoje iza svih tih ocjena.
Ah, čuj, ja sam imala sličnu stvar s Božanstvenom komedijom. U prvom razredu srednje škole s pol guzice i puno preskakanja sam dotakla Pakao (koji je bio obavezan) i to neki istočni prijevod.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Tek mi je u studentskim danima došlo u ruke izdanje kompletne Božanstvene komedije, mislim da je bilo Liberovo izdanje, s odličnim komentarima koje sam s guštom pročitala (ne kažem da nisam preskočila neke naporne dijelove, kao i kod Joycea i mnogih drugih). Radije sam to čitala nego učila za ispite. U to vrijeme popunila sam i dosta drugih rupa iz srednje škole...
S druge strane, ne čudi me da u srednjoj školi mladi odbijaju čitati. S jedne strane, nisu od osnovne odgajani da čitaju, a s druge plan i program lektire napravljen je tako da to većini prosječnih ljudi ne odgovara. Nije to ništa novo. Evo još apsurda iz mog vremena - Bitka kod Bistrice Lesne u šestom osnovne (ja to imala za referat, bez pomoći ne bih to uspjela riješiti nikako). Srećom pa sam naišla na pravu osobu u obitelji koja mi je pomogla da to odradim, a da mi se istovremeno ne zamjeri Krleža kojeg sam kasnije rado čitala.
Većinom ruskih klasika nisam baš bila oduševljena u srednjoj školi (nisam ni danas, previše mraka za moj ukus...), ali red je da čovjek nešto od toga ipak pročita, barem da stekne mišljenje. U sjećanju mi je kao nešto lijepo ostao samo Turgenjev - Proljetne vode.
S druge strane, čovjek u različitoj životnoj dobi doživljava iste knjige na drugačiji način. Ja sam se valjala nad Hašekovim Dobrim vojakom Švejkom kad sam ga prvi put čitala (jer izuzimaš samo smiješne epizode iz konteksta) a kad sam kasnije čitala to isto štivo, već sam bila u stanju gledati na to na drugačiji način. Vidiš, baš bih mogla ponoviti gradivo.... tko zna što bih sad u pedesetoj iščitala iz istog teksta.
Inače, slažem se da je lektira dobra stvar jer čovjeku inače nikad ne bi palo na pamet da to ide čitati, a često se dogodi da otkrije stvari koje će mu kasnije puno značiti... Uostalom, i navika čitanja je korisna stvar.
Trebalo bi na Kutku za filozofski trenutak otvoriti temu s omiljenom literaturom. Meni na pamet pada Lumbur Guntera Grassa :heart:.
pa ne samo od osnovne, treba uživat u čitanju od rođenja, i mama i tata i djeca....
Pa istina, treba djeci čitati... I trebaju djeca vidjeti knjige u kući, a ne samo fb i sms...pa onda poslije bude problema na maturi (evo nas natrag na topicu).Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Ja sam srećom dočekala da ne moram servisirati djecu nego su oni počeli servisirati mene - pošaljem ih u knjižnicu s narudžbama, he he he...
Potpis na sve Mimine postove što se pitanja na maturi tiče.
A što se tiče lektire, grozim se činjenice da je danas standard čitanje (loše prepričanih) sažetaka s interneta. Po mom mišljenju, sve je to počelo štampanjem famoznih "Vodiča za lektiru", najprije za srednje škole, a ubrzo i za osnovne (nedavno sam se neugodno iznenadila čuvši kako knjižničarka u knjižnici preporučuje nekome "Vodič za lektiru"!).
Uopće, i prema internetu kao pomagalu u nastavi književnosti (i u nastavi općenito) sam vrlo, vrlo skeptična, a naročito jer sam još pod dojmom izvrsne knjige Nicholasa Carra "Plitko: što internet čini našem mozgu". Koga zanima, svakako preporučujem ;-)
Meni je masa knjiga iz obvezne lektire postala draga tek kad sam ih čitala u svojim dvadesetima. Mislim da je puno književnih djela jednostavno preteško za srednjoškolce, pročitaju reda radi a ne shvate ih.
tu ti je ključan profesor, ja mislim.Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
mi smo svi u razredu obožavali sve lektire koji dolaze na red u 4. razredu. :mrgreen:
kako sam već ranije napisala, kad je loš profesor, lektira se svodila na to da pročitaš/ne pročitaš, napišeš to što si morao napisati, odgovaraš na neka pitanja - i gotovo.
prosječan profesor - pročitaš, shvatiš ili ne shvatiš, napišeš što treba napisati, propita da vidi dal si pročitao - i gotovo.
a s ovom profesoricom, nakon čitanja, rasprave o djelu, rasprave o likovima, koje su se na kraju, naravno, došle na rasprave o životu. a koje su 18-godišnjacima legle ko kec na 11.
Ma bilo je toga i u naše vrijeme.... Zlatna knjiga svjetske poezije, Zlatna knjiga svjetske književnosti... ne sjećam se više. Tko je htio hvatati krivine, mogao je i onda, a danas je to još puno lakše.
Inače, nama je profesorica književnosti uvijek davala upute da nije dovoljno pročitati djelo, nego i nešto o djelu (obično uvod i pogovor) jer ti to omogući bolje razumijevanje. Meni je to otvorilo oči i shvatila sam "poprečki" da je to najbitnija stvar, ne zato da varaš nego zato jer ti je tako lakše, pogotovo kad čitaš nekakva povijesno važna djela pisana arhaičnim jezikom.
Inače, prije par godina došla mi je u nedjelju navečer uznevjerena susjeda (tada maturantica) i pitala imam li knjigu Gospoda Glembajevi. Trebala je za sutra odgovoriti na 60 pitanja o Glembajevima. Nisam imala knjigu, negdje je ostala u maminom podrumu u mom rodnom gradu. Odgovorila ja i bez knjige na većinu pitanja, ali sam joj usput ispričala par "cveba" iz kojih je ona mogla steći nekakav dojam o toj literaturi. Napisala je ona zadaću, sve pet, ali najbitniji je epilog - desetak dana kasnije sretnem ja nju, a ona kaže sva oduševljena "Pročitala sam ja Glembajeve i sad čitam Ledu, super je to, nikad ne bih pomislila da je to tak dobro.... " Eto, barem neka korist. Djevojci je samo trebao netko objasniti njenim jezikom o čemu je riječ. To obično pali... Ako takve osobe nema, obično pomogne čitanje uvoda i pogovora, pa si već odradio pola posla, a nakon toga ni čitanje knjige nije tlaka.
vrlo jednostavno, imali smo poveću knjižnicu u školi i jako dobre i velike javne i (besplatne) knjižnice u gradu, odabrali smo knjigu i donesli učiteljici/učitelju koji je rekla/o ako je dobro ili ne. Tako i u srednjoj, dobili smo neke smjernice (iz ovog ili onog perioda, ili odabrat iz podužeg popisa) i donesli pokazat prije nego smo počeli sa radom, zapisalo se naslov da ne možeš poslije mijenjati i to je to.
ali mi smo čitanje obožavali, ja sam svaka dva, tri tjedna otišla u knjižnicu po 5-10 knjiga i non stop sam čitala, doslovno. jer me nitko nije tjerao, jer sam htjela i jer mi je to bilo gušt. i tako su radili velik broj djece u razredu samnom.
kad vidim kako djeca u susjedstvu moraju nasilno čitati i pisati umjesto da se gaji ljubav prema čitanju i pisanoj riječi, mislim da je to totalni kontrast onog "gušta" kojeg smo mi imali.
i nisam manje obrazovana ili lošija osoba jer nisam čitala anu kureninu, ni ilijadu, jer ako želim sutra ih mogu podignut i pročitat. to je važnije od križanja "pravih" knjiga s "must-read" popisa neke određene kulture (u ovom slučaju europsku).
pa ni moja djeca ne čitaju "propisanu" dječju literaturu niti čitamo basne ni bajke.
da, mi smo imali incident sa stavovima o Ani K. :DCitiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Danči, ne slažem se s tobom. A zašto, zato jer ne potječu sva djeca iz jednake sredine (obiteljske) i treba ih nekad natjerati. Jednostavno nemaju ni naviku ni ljubav.
I da, mislim da se neka djela MORAJU pročitati :)
Nekvalitetnim knjigama se ništa ne postiže.
ja imam tako lijepa sjećanja kolegija iz engleskog u 4. (zapravo 5., tada smo išli u 5. razred mi koji smo htjeli faks upisati, ili smo bili lukavi i kombinirali tako da te predmete odslušamo u 4. kao ja :winkwink:) srednje, dvanaest godina kasnije znam što smo čitali i znam žar i ljubav koju je nastavnik imao prema knjigama i pričama općenito; bila je jedna Shakespeareova drama (Hamlet.. kao napisana za osamnaestogodišnjake), dvije su bile kanadskih autora, i jednu smo sami birali i odradili kao "independent study unit" (samostalni rad?). Čak smo kao završni rad imali zadatak napisati 3 priče iz svoje obitelji, svaka je morala imati barem 2000 riječi, i prezentacije na kraju, kad smo čitali priče ostalih učenika, bile su iznimne, priče o tamilskim tigrovima, emigraciji, ženidbi, pa čak jedna gdje je zaručnik došao si "ukrasti" zaručnicu jer njen tata nije htio da se žene.
Moji roditelji su šljakeri obični, pročitali su mi možda nekoliko knjiga prije spavanja, ne puno. Ali od 2. razreda osnovne TJERALA sam mamu da mi kupuje knjige, jer sam ih obožavala. Prijateljice moje, baš sa jednom se dopisujem na FB (koja u Indiji radi sad doktorat), slično. Ja sam ipak odrasla u kvartu gdje velik dio roditelja su slabo ili nikako poznavali jezik sredine.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
A nekvaliteta u odabiru literature se riješila tako da je učiteljica provjerila prije nego smo počeli, imali smo datum do kad smo morali odabrati i pokazati. Oni koji su bili slabiji su tako imali fleksibilnost birati jednostavnije knjige, a oni napredniji teže. Čak jednom je jednoj mojoj prijateljici bilo totalo bzvz cijeli zadatak i koncept kako ga je profica zamislila, otišla je do nje i rekla da bi ona nešto drukčije, malo su porazgovarale i paf ona je radila nešto drukčije od svih nas ali istog opsega.
kužim da je to van koncepta na kojeg ste naviknule, no dajem vam ga kao primjer za razmišljanje kako se radi u drugim mjestima, jednako dobro, jednako pismeno, ali puno fleksibilnije.
http://www.24sata.hr/politika/na-spo...uranata-267973 :lol:
Ministrov stručni tim se zaista proslavio.
Već danima mislim o ovoj maturi, i već sam se mislila što ću napisati na forumu kad se tema pojavi :mrgreen: a sad ne znam što bih napisala.
Ne sviđa mi se ministrovo istupanje ni medijska hajka. Ne sviđa mi se što neka pitanja u testu testiraju učenikove sposobnosti, umjesto znanja. Čemu dvosmislenosti?
Ali ne sviđa mi se, brate, ni ova kuknjava maturanata. Svi bi samo htjeli da je lakše, nitko ne bi izazove.
Jučer sam bila na jednoj školskoj priredbi. I dvoje djece "recitiraju", ali ne napamet, nego čitaju s papira. Što im je učiteljica poručila kad je rekla da ne moraju naučiti napamet: vi ste mali jadničci pa to ne možete? A zašto onda uopće nastupaju?
Jedan momak iz Šibenika je u Splitu jesenas polagao ispite SAT i sad se upisao na Princeton. Taj sam primjer ispirčala svom školarcu, maturante mu ne dam da gleda :mama:
veliki potpis.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
ja svom velikom dam da gleda maturante. i objasnim mu šta tu ne valja. i s jedne i s druge strane.