Evo, prijavljujem se, mene moj posao zaista veseli i ispunjava. Veseli me izazov, ljudi ovakvi i onakvi (prihvaćam kakvi su, takvi su), jedino me previše ne veseli platna lista.
Ali nema veze, to što volim svoju profesiju mi je najbitnije.
Printable View
Evo, prijavljujem se, mene moj posao zaista veseli i ispunjava. Veseli me izazov, ljudi ovakvi i onakvi (prihvaćam kakvi su, takvi su), jedino me previše ne veseli platna lista.
Ali nema veze, to što volim svoju profesiju mi je najbitnije.
Eto, to bih ja htjela! :)Citiraj:
klokanica1506 prvotno napisa
U svakom poslu ima dobrih i loših strana, kao i dobrih i loših dana.
Mene smeta to što (po mom mišljenju) nisam dovoljno iskorištena, pa imam praznih hodova više nego mi odgovara, a sama ih mogu puniti uglavnom dosadnim stvarima. Za sve drugo potreban je ipak tim (ne onaj koji se gradi uz karaoke, nego onaj koji se napravi ad hoc na nekom projektu koji nas veseli). Ipak, na vidiku je tak nešto i baš se veselim... Nije nam to šef zadao, ali cijeni inicijativu, pa se nadam najboljem. Bit će u početku lutanja, jer uvijek to tako ide, ali nema veze. Već sam više puta to iskusila. Svaki posao ima uspone i padove. Osim toga, ima dosta sitnih stvari koje si sami možemo osmisliti i uljepšati radni dan.
U postu prije čini mi se da ti nedostaje pravog, konkretnog izazova.Citiraj:
mishekica prvotno napisa
Voljela bih opisati svoje dosadašnje iskustvo. Zadnjih 8 godina radila sam u svijetu kozmetike i wellnessa. Došla sam do zaključka da se profil poslodavaca u toj branši ponovlja gdje got radila, razlike su u sitnim nijansama.
1.Plaća je obavezno na minimalac, svugdje, ostatak kao proviziju na prodane i odrađene tretmane i preparate bi kao trebala dobiti na ruke, ali ako je promet malo slabiji (čitaj ako ti je šefica bila malo nekontrolirano rastošna u zadnje vrijeme), iako si napravila financijski cilj, ostaneš bez tih para na ruke.Ponekad dobiš opravdanja krizom ili psihičke ucjene i prijetnje da moramo svi bit sretni što uopće imamo posao. Uzmi ili ostavi.
2. Radno vrijeme je definirano Ugovorom o radu, ali često nije tako. Očekuje se ostati dulje, doći ranije, žrtvovati slobodnu subotu, često uopće ne znaš kako ćeš raditi sutra, preksutra, cijeli tjedan... a za sve to ne dobiješ ni prekovremeno ni hvala nego floskulu - klijenti su nam na prvom mjestu i fala bogu da ih imamo.
3. Od tebe kao radnika očekuje se da si njegovana i nalickana svaki dan iako imaš plaću s kojom jedva pokrivaš režije i hranu. Očekuje se da znaš raditi apsolutno sve, iako te školski sustav nije za sve navedeno educirao: 100 vrsta masaže, pedikure, manikure, depilacije sa svim i svačim, tretmane lica, tretmane mršavljenja, sve aparature koje postoje, umjetne nokte, šminkanje, strane jezike, rad na računalu, rad na recepciji, vrhunske komunikacijske, prodajne, marketinške, organizacijske vještine, da čistiš kompletni prostor, uključujući podove, wc-e itd. jer sve mora biti sterilno čisto. I uz to sve nikad nervozna i uvijek nasmješena i visoko motivirana. Očekuje se također da svakodnevno prodaješ kozm. preparate koji koštaju ko pola tvoje plaće, iako nikad nisi prošla stručnu edukaciju ni za to ni za pola gore navedenih stvari, pa tu je internet i google zaboga! Uči, vježbaj!
Kad dođeš na razgovor za posao obećavaju ti se brda i doline, prodaju najblesavije priče, a kasnije od toga ništa.
Usto vlasnice salona u toj branši mahom su bogato udane žene kućanice (al ne one koje doma kuhaju, spremaju i čuvaju djecu, za to imaju drugo osoblje) ili tatine kćeri, što je užasno. Užasno je raditi za nekoga tko tvoju plaću potroši kroz par dana u svom privatnom životu a tebi ne isplati što ti treba prema zakonu jer eto, kriza je. Al se zato kupuje skupa dekoracija da sve izgleda lijepo umjesto da se npr. djelatnici osigura neko stručno usavršavanje i sl. Piju se kave i obilaze šoping centri po cijele dane a ostatk dana se provede u salonu ne kao menađerica poslovanja nego kao klijentica koju moraš lickati s ovim pa s onim... I onda se čude zašto smo u struci i u profitu tu di jesmo...
Ja za takve poslodavce više ne mogu raditi, nemam respekta, nemam motivacije, nemam živaca i jedva da imam novaca za život. Zato sam i otvorila ovu temu.
Pokušala sam doći do mjesta gdje je vlasnica počela od nule i sve što je stekla, stekla je svojim radom, znanjem i radi svaki dan kao i mi, ali to je nemoguće, takvih je šačica u zg i uglavnom zbog dobrog i pozitivnog poslovanja i ozračja iste cure rade tamo po 10-tak godina, ne mjenjaju osoblje. Ko bi reko...
Naša stuka je ionako jako unazađena em zbog krize, em zbog portala tipa Kolektiva, Ponuda dana, koji su srozali cijenu rada, usluge, stručnosti i kvalitete..
Zato želim krenuti sa nečim drugačijim i samostalno...
Ovako nekako je i meni. Jos kad pomislim da bi to mogla radit do penzije :-SCitiraj:
mishekica prvotno napisa
Ovo je užasno, sve redom. Samo sam jedan pasus boldirala jer mislim da se skoro pa isto traži u skoro svako branši u ovom današnjem kapitalizmu, da zaposlenik bude takav kako si opisala, samo ne znam u koliko bi života to sve trebao završiti i steći toliko znanja i vještina, plus izgled, dostupnost.Citiraj:
ekoi prvotno napisa
A za koga? Za takvu poslodavku kakvu opisuješ. Tvoja plaća njoj je iznos za kavu i frizuru, džeparac.
Istina.Citiraj:
klokanica1506 prvotno napisa
Ja neću moći tako do penzije, iz jednostavnog razloga - ovo je radno mjesto s ograničenim vijekom trajanja. Postoji nešto što se logično nastavlja na njega, ali mi se još manje sviđa. :mrgreen:Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
BAš sam se vratila sa seminara u inozemstvu i eto došla mi inspiracija kako bi unaprijedia svoju osnovnu dijelatnost i kenula korak dalje. Neke ideje koje sam dobila ne zahtjevaju veliki početni kapital, samo puno kreativnosti i rada na sebi, shvatila sam koje vještine moram naučiti i unaprijediti. Sada moram naučiti kako svoju ideju pretvoriti u projekt i naučiti uspješno prezentirati svoje zamisli.
I naučila sam nešto jaaaako, jako važno. Postoje ljudi koji imaju novac i doslovno traže kreativne ljude i projekte u koje mogu uložiti. Mi svi ovdje imamo u glavi korz medije plasiranu sliku o bogatima kao o tajkunima koji su sve pokrali, što je djelomično točno, ali teško čujemo i pročitamo o ljidima koji su svojim radom i sposobnostima napravili velike firme i projekte i svoj profit i dijele s potrebnima.
Na seminaru sam upoznala čovjeka koji je prodao svoj prvi biznis, financijski je osiguran o kraja života, a sad je pokrenuo firmu na internetu i cilj mu je svoje znanje i vještine iskoristiti za veliki humanitarni projekt i okupiti pravi tim.
Možemo kriviti državu, politiku, klimu, krizu, rat, vremensku pognozu, ali postoje ljudi koji su usprkos svemu uspjeli, a ja sam čvrsto odlučila naučiti sve što treba da i ja budem među njima i stvoriti posao sebi, a poslije i drugima.
A za naučiti ne treba za početak niti ići preko granice, ima i u hrvatskoj pametnih, sposobnih ljudi koji su uz to voljni i prenijeti svoje znanje drugima.
Aj neka malo pozitive na ovoj temi.Citiraj:
ivanas prvotno napisa
Veliki X.
Postoji hrpa start - upova, za koje je samo bitna dobra ideja, čak ne mora biti ni toliko originalna nego dobro razrađena, u koju onda investiraju razne tvrtke, fondovi i zaklade, a i pojedinci. Različiti eventi i ljudi posreduju u pronalaženju investitora, kao što je npr Start up Weekend koji je uskoro.
Ne bi vjerovali koliko se može zaraditi samo na jednoj aplikaciji za mobitel!
Problem je što se mnogi boje pokušati...
Kod mene se logicno nastavlja bolja titula, al posao ostaje slican :/Citiraj:
mishekica prvotno napisa
dobra je pozitiva, al treba biti i realan.Citiraj:
Rivendell prvotno napisa
činjenica je da možeš otvoriti firmu danas za 10 kn, onaj jednostavni doo.
ali, da će netko uložiti u tvoju firmu...hm.
za realizirati poduzetnički projekt ti trebaju resursi.
-prostor
-oprema
-radna snaga
-obrtna sredstva.
ovisi o vrsti djelatnosti, naravno.
još jedna stvar.
kako kaže rivendell, od ideje se kreće. ali ideja nije isto što i poduzetnički projekt.
projekt je ideja razrađena u poslovni plan.
a poslovni plan pokriva sve - kreće se od tri analize - analiza tržišta (prodajnog i nabavnog - konkurencija, ciljano tržište i njegove karakteristike, poznati ili nepoznati kupac, kalkulacija cijena...), analiza lokacije (prednosti i nedostaci odabrane lokacije) i tehničko - tehnološka analiza (način proizvodnje proizvoda ili usluga, potrebne sirovine, količine, i sl). nakon toga imamo potrebne podatke za procjenu visine investicije (u opremu, obrtna sredstva, prostor, krave, ovce we :mrgreen: ), procjenu visine prihoda i procjenu visine operativnih troškova (režije, sirovine, komorski doprinosi, komunalne naknade, troškovi djelatnika - bruto plaće, amortizacija...).
to je razrađena ideja. s naglaskom na - prodajnom tržištu, naravno. ali i ostale aspekte se ne smije zanemariti.
e, onda se ide u traženje izvora financiranja. tu treba biti dobro informiran.
najčešći izvor financiranja danas je, ako nemate svoje novce il bogatu tetku, il ako niste steve jobs s nekakvom genijalnom idejom, kredit.
poduzetnički kredit. tu treba paziti jer banke vole progurati svoje skupe kredite. a ima ih i subvencioniranih.
ima i bespovratnih sredstava. no njih treba uvijek gledati kao na nekakvu nagradu za dobro poslovanje, a ne kao način za zatvaranje financijske konstrukcije za realizaciju projekta.
a ovo ostalo, business angeli, investicijski fondovi, joint venturi - dosta radim sa start-upovima, i osobno, još niti jedan slučaj u 10 godina nisam vidjela da je tako krenuo.
ono, o tome se priča, al ja nemam pojma di su ti projekti početnika u koje se investira. :-/
a ako vam netko počne o eu fondovima za početnike, sad, zanemarite dotičnog.
đizs, al sam se raspisala. :roll:
Cvijeta, ja imam u svojoj okolini barem 4 poduzetnika početnika koji su tako dobili novce i krenuli u posao. Nije ti potreban ni ured, ni zaposlenici, ni plaćanje komunalija. ne zarađuju silne novce, ali žive od toga i razvijaju se. Najčešće ti jedan investitor da vjetar u leđa, a treba ti ih više da se baš razviješ. U zadnje vrijeme su najpopularniji internetski i mobilni startupovi. Bitna je ideja, a najvažnije je da je znaš prodati investitorima. Evo dva primjera mladih dečkih koji mi sada padaju na pamet, a za koje su valjda svi čuli: Netokracija i Farmeron.
I naravno, nije poduzetništvo za svakoga.
Moj bivši šef i NJŽ su 1991. svoj posao započeli iz spavaće sobe stana kojeg su dijelili s njegovim roditeljima i bratom.
Danas imaju poslovni prostor od 120 m2, drugi od 200 koji su dali u najam banci, skladište od 200m2... stan u Zg, dva stana u Splitu, dvije kuće na otoku i tko zna što još.
Auuu Mojca, al će se oni naplaćat poreza kad krene....
:)
A valjda još ima od kud.
Ako niste zadovoljne svojim poslom....
- potražite drugi, pa tek onda dajte otkaz (tako su meni govorili, kada sam se jadikala).
Mama mi je rekla da osiguram "svoj dinar", jer je ona udajom napustila svoj posao.
Ali vas ovdje, na majčinskom forumu susrećem u profesionalnoj raspravi o poslu (biznisu). Kako stignete i o tome tako krvožilno rasmišljati. Svaka čast, ili ne znam što drugo da kažem.
Ako niste zadovoljne svojim poslom....
- potražite drugi, pa tek onda dajte otkaz (tako su meni govorili, kada sam se jadikala).
Mama mi je rekla da osiguram "svoj dinar", jer je ona udajom napustila svoj posao.
Ali vas ovdje, na majčinskom forumu susrećem u profesionalnoj raspravi o poslu (biznisu). Kako stignete i o tome tako krvožilno razmišljati. Svaka čast, ili ne znam što drugo da kažem.
slažem se sa svime ovdje, dapače, smatram da je nepoželjno dizati kredite na početku osnivanja posla. treba početi od malih stvari i osluškivati kako se što razvija. i silne analize sigurno više vrijede u sustavu velikih poslova nego ovih malih, početničkih (neke su naravno potrebne)Citiraj:
Rivendell prvotno napisa
i vjerujem u dobre poslodavce i dobre firme, samo što je do njih teško doći. no, ako se čovjek stvarno potrudi...treba postaviti cilj i polako ići prema njemu
Nije nužno u početku imati sve, mnogi najbolji poslovi su započeti u unajmljenoj garsonjeri.Citiraj:
Rivendell prvotno napisa
Primjer koji smo čuli na seminaru ; došao lik, automehaničar sa svojom malom radnjom, koja je poslovala onako srednje, pokriju troškove i ostane za jednu pristojnu plaću. Ode čvjek malo po seminarima, popriča s ljudima, malo poradi na nekim komunikacijskim vještinama i sjeti se ideje: dosta ljudi danas, a pogotovo u krizi više kupuje polovne aute, a svi znamo koliko je to riskantno, i preporučuje se imati nekog "tko se kuži u aute". Naš lik se sjetio prvo odštampati male letke na kojima daje par savjeta kako kupiti dobar auto i na što treba paziti i naravno potpiše se i stavi kontakt. Pa ga ljudi počeli zvati da dode s njima, on odredio satnicu i počeo, danas je multimilijunaš i ima par takvih timova ljudi koji rade isto.
Čovjek je imao znanje iz struke i našao način kako ga unovčiti bez ikakvog posebnog ulaganja kapitala u početku.
Da li netko zna koji start up tim, ili nešto slično kome bi se čovjek mogao obratiti?
Isto tako nikad ne bi u početku dizala neke kredite, mrzim dugove, nego radije sporije napredovala i širila poslovanje. Osim da su sredstva nepovratna ili je kredit povoljan i subvencionirane kamate.
Da li je netko kada realizirao neku ideju, tj. pretvorio ju u profitabilan projekt? Zanima me kako se to radi, to je ključno. Puno ljudi ima dobre, profitabilne ideje koje nikad niti n pokušaju realizirati.Meni ideje dolaze kao lude, možda bi ih mogla prodavati?:mrgreen: Kome bi se sve mogla obratiti za pomoć.
Skužila sam da mi fali jedna ključna vještina na kojoj moram raditi, ne znam prodavati. Mogu sve osmisliti, odraditi, što god treba ali ne znam to nuditi i nagovarati na pravi način. Zato sad čitam knjige o prodaji i učim. Odlučila sam za vježbu umjesto u sandučiće dijeliti letke osobno i pričati o svom poslu. Pa sve odgađam dan kad ću stvarno početi, srećom je kasnilo štampanje letaka. :lol:
U ovom trenutku svoga života, jedini posao koji bih s guštom radila je čuvanje djece. Sva procvatem kad su oko mene maleni o kojima treba brinuti i učiti ih.
No, još ga ne mogu raditi, a ni ne trebam, no ako zagusti u budućnosti, stvarno ću se pobrinuti da imam sve potrebno, pa bila to škola za dadilje ili što već bude trebalo.
Beti, stavi me na popis potencijalnih klijenata. Komada 3 :)
Koja dobra ideja. Bas sam razmisljala kako mi treba takav netko da ide s nama gledati aute.Citiraj:
ivanas prvotno napisa
Mislim da to kod nas kao biznis ne postoji, najcesce ljudi vode neke prijatelje mehanicare ako ih imaju.
Da, ljudi koji kupuju polovne automobile zaista imaju novaca plaćati za takvu uslugu.
I s time da danas lesing i auto kuće nude i polovne aute s garancijom.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Takve ideje se čuju samo po seminarima.
Bavila sam se neko vrijeme prodajom (vlastitih i mm proizvoda) na sajmovima... i kako to u početku nije išlo sjajno, imala sam dovoljno vremena promatrati druge prodavače... ono što sam shvatila je da su ti za dobru prodaju neophodni znanje o proizvodu koji prodaješ, elokventnost i određena doza ego-tripa. (ne znam zašto sam se sad sjetila Delboya:-)) Postoje ljudi koji su u stanju prodati ti maglu, ali meni to nije nikada bio cilj....Citiraj:
ivanas prvotno napisa
Krenulo nam je kad smo se odvojili od grupe.... ali to ovisi i o proizvodu koji prodaješ (svaki traži svoj ambijent i svoju publiku). Na koncu smo prestali s tim poslom, zbog nekih privatnih razloga (iako je mm sve već postajalo pomalo naporno, meni ne, ja sam se, nakon što smo se uhodali, opustila i uživala i u samoj prodaji... nemaš pojma koliko sam zanimljivih ljudi upoznala...). Oni koji su tada radili paralelno s nama (tzv. konkurencija) i koji su ostali u svemu tome kažu kako smo se povukli u pravom trenutku jer je nedugo po našem odlasku nastao muk na tržištu.... činjenica jest da je kriza sve žešća i žešća, ali isto tako neki u toj krizi preživljavaju, a neki tonu.
Iskreno, s vremena na vrijeme pomislim ponovo pokrenuti posao, ovaj put sama (osim što mm nije više lud za takvim projektom, osjećam se sigurnijom uz barem jedan siguran ulaz prihoda (njegov), ne zbog mene (nas) već zbog djeteta... i to je još jedan bitan element u cijeloj priči,... kažu kako trebaš, da bi opstao, imati sredtava za život i rad koji ti pokrivaju prvih šest mjeseci poslovanja. To ne znam, jer mm i ja smo prvi put krenuli s 200 njemačkih maraka i bez ikakve mogućnosti za odstupanje, možda smo zato i opstali).
ja imam iskustva s vulgaris start-upovima, ne ovim modernima :mrgreen:
ovim mojima je svima na početku trebao neki novac. :mrgreen:
u obitelji imam primjer otvaranja projektnog ureda, dakle dva arhitekta otvorili sami svoj ured. ključ je bio da su imali jednog klijenta, od kojeg su krenuli, prostor gdje su smjestili biro (u stanu), dva kompjutera i potrebne softvere, iskustvo i znanje u toj djelatnosti, stručni ispit da mogu potpisati projekt. nikakav kredit, nikakav investitor.
kad sam navela one analize, možda sam se krivo izrazila, ne treba to biti nešto visokoumno.
evo, npr betin primjer.
analiza lokacije - gdje će smjestiti to čuvanje, jel može il ne može u svoju kuću.
dalje, tehnološka analiza - što joj je sve potrebno da bi pružila tu uslugu. koji profil djelatnika (nje same il joj je potreban još netko, koje uvjete treba zadovoljiti...), koji namještaj, materijal, igračke...
analiza tržišta - nabavno tržište - od koga će nabavljati nemam pojma, namirnice za ručak, papire za crtanje...
prodajno tržište - koja je konkurencija, jel ima koji vrtić u blizini koji ima slobodnih mjesta :mrgreen: ili nema, jel se još netko tim poslom bavi, koliko u blizini ima obitelji s malom djecom, kojih su financijskih mogućnosti, na koliko njih može računati itd - dakle, svako promišljanje je bolje od onog - ma ići će to meni, napuniti ću 24/7/365 kapacitete, ima ljudi koji će platiti da s njima idem gledati aute. možda i ima, al koji su to? koliko ih je? kolika je u zagrebu ukupna prodaja polovnih auti?...
i onda staviti sve u brojke, ok, sat vremena ili dan čuvanja naplaćivati ću toliko. s toliko djece - mjesečno će mi prihodi biti - toliki.
troškovi - moja plaća (doprinosi), režije, materijal za djecu, hrana, osiguranje, we...
investicija - prilagodba prostora (troškovnik - tu apri može uskočiti :mrgreen: ), materijal, namještaj.
i onda vidiš di si kratak. dakle, plan do onog trena kad ja mogu doći i ostaviti djecu u betin privatni vrtić/igraonicu.
naravno, ima onih koji imaju nos za poduzetništvo i koji će uspjeti kako god okreneš. ali i ako nisi taj, isto možeš uspjeti.
evo, za testiranje svoje ideje, možeš se prijaviti na sajtove poslovnih anđela, tih investitora koji financiraju nove poduzetnike, imate www.crane.hr.
prvi uvjet je upravo ono što sam napisala, kvalitetan poslovni plan, na temelju kojega oni procjenjuju vašu ideju.
i, još nešto, njihovo financiranje je u načelu skuplje od kredita. ulaze u vlasništvo tvrtke, dakle sudjeluju u dobiti. no, dobra strana je da i preuzimaju rizik gubitka, a još bolja strana je da, uz financije, dobijaš i savjetodavnu pomoć.
no, poslovni anđeli ulažu uglavnom u specifične, visokoprofitabilne projekte.
cvijeto, ti ne moraš tražiti što bi radila da se odlučiš u poduzetničke vode - možeš raditi swot analize za male firme, he he he! Odlična si!Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
He he he, sjetila sam se još jednog dubokoumnog naziva za zdravorazumski pristup (analizu isplativosti): Feasibility studije
peterlin, a što misliš čime se bavim već deset godina, počela od malih projekata iz garaže, da bi došla do onih velikih projekata, tipa pelješki most.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
princip je isti, sve su ostalo nijanse :mrgreen:
:klap:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Ja sam često sumnjičava prema pokretanju posla jer u široj obitelji imam primjere ulijetanja u poslove bez da se radi ikakva analiza, planiranje, ma sve ovo što Cvijeta opisuje. Naravno, uz podignuti kredit. I onda ne kuže zašto im ne ide, okrivljuju državu, lokalnu zajednicu, cijeli svijet. Pa zarade novac na drugom poslu gdje rade za drugoga i onda sve zarađeno opet ulažu u privatni posao u kojem im ne ide jer nisu nikad napravili nikakav plan ni analizu, a ni započeli na vrijeme (jer ovise o jednom dobu godine). I tako se već godinama vrte u krug. :oklagija:
A što se tiče prodaje, davno sam ljeti zarađivala terenskom prodajom ljetnih izleta. Početak mi je bio težak jer nisam vjerovala u to što sam radila, odnosno bilo mi je nevjerovatno da će mi netko vjerovati i dati novce za izlet na koji treba ići za par dana. I tako sam dva tjedna hodala okolo i prodala nisam ništa. U jednom trenutku, kad mi je postalo svejedno što tko misli i hoću li uopće to nastaviti raditi, i kad sam se postavila "ovo je to i košta toliko, a sad morate dati toliko", ekipa je izvadila novce i kupila. I tada sam skontala da je za to trebao klik u mojoj glavi - ako ja sama nisam vjerovala da će mi netko dati novce, nisam ih ni dobivala. Kad sam se postavila kao da je to najnormalnija stvar na svijetu, sve je krenulo! I dobro mi je išlo... Zaključila bih da je osim vještine prezentacije (i malo psihologije jer se prezentacija mora prilagođavati profilu osobe) i uvjeravanja, jako važan i stav kojim osoba odiše.
Firma od MD se bavi sličnim poslom i gledam te dečke, prodaja fakat nije za svakoga. Samouvjereni tipovi tu puno bolje prolaze.
U 90% poslovnih planova koje sam vidjela najčešća greška su podcijenjeni troškovi i precijenjeni prihodi.
Većina prihode procijenjuje na slijedeći način (karikiram):Citiraj:
Mogao bi proizvoditi npr., sirup od bazge. Kuhala mi ga je baka, znam fini recept. A jučer sam bio u Konzumu i vidio sam da je u 1h 3 ljudi kupilo taj sirup po 40kn, a ja bi ga morao proizvesti za 25kn. E sad, dućan radi 12h, dakle 36 sirupa na dan x 30 dana x 12mj x 500 dućana u RH, to znaći 16 mil kn godišnjeg prihoda. Da samo pola njih kupi moj sirup, moj će prihod biti više od 8 mil kn. A tek izvozni potencijal!
ma čim u prvoj godini krenu s milijunima, znaš da nešto ne štima :mrgreen:
papir trpi sve.
Citiraj:
Mima prvotno napisa
Ne bih se baš složila s vama.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Suprug i ja smo nedavno kupili auto. Igrom slučaja, novi auto, ali planirali smo polovni jer smo mislili da za novi nemamo novca.
No, dok smo planirali kupovinu polovnog auta, zivkali smo okolo sve ljude koji se imalo kuže u to i pitali ih na što da pazimo. I manje-više su svi rekli da računamo kako ćemo u sljedeće 2 godine izdvojiti još dodatnih 2-3000 € na stvari koje će trebati zamijeniti. U tom bih slučaju radije platila nekome 200 € da mi pogleda auto i kaže u kakvom je sve stanju, nego da izgubim još 10 puta toliko jer ne znam što tražim.
Što se tiče prodaje polovnih auta "pod garancijom", to je isto magla. Znam osobu koja je tako kupila auto. Garancija godinu (ili dvije, ne sjećam se). Pa ode kompresor klime - na to nema garancije. Pa ode turbina - nema ni na to garancije. Pa neki sitni kvarovi... Sve u svemu, 1000 € u pola godine.
Dobro, ajd, pitanje je što mehaničar može, ako može, od tog (pred)vidjeti. Ali mislim da može, ako je pravi stručnjak. :unsure:
Ok, ali kada kupuješ auto, ideš pogledati 5,6 auta, a onda onako, u uži izbor uđu 2,3. Hoćeš voditi mehaničara svaki put ili on kaže da auto nije ok, ti mu daš 200 EUR-a, pa onda s njim u procjenu idućeg auta, opet 200 EUR-a. To onda nije više 200, nego puno više.
Koliko ljudi je to spremno izdvojiti, nisam sigurna. Osim toga, teško da može napraviti procjenu auta da ide s tomom u razgledavanje, za ozbiljniju preporuku morao bi se auto odvesti automehaničaru u radionu na pregled. Koliko je prodavatelja spremno na to, i koliko im se da to raditi?
Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Meni došao jedan s projektom koji u prvoj godini nosi koji milijunček, ali bogami od druge nadalje i milijardu. Pitala sam ga u kojoj valuti?
Hm, baš tražim neki tečaj i edukaciju iz izrade poslovnih planova, kad smo već na temi nemuštih poduzetnika LOL Vidim da znaš o čemu se radi, pa molim za eventualne preporuke i informacije!Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Kad smo mi kupovali polovni auto svaki koji je ušao u uži izbor odvezli smo kod našeg mehaničara Videka da ga pogleda, i za to mu nismo platili ni lipe.
Kod nas ljudi nisu spremni platiti advokata kod kupnje stana (nemaju love, zato nisu spremni), a otkud će netko tko kupuje polovni auto plaćati stručnjaka za procjenu?
Meni dolaze poslovni planovi na evaluaciju, ali ajmo reći malo obiljniji projekti, koje uglavnom rade "veliki" konzultanti. Tu i tamo mi uleti neki manji poduzetnik, planovi obično budu stvarno dosta loši, ali ne znam to tko radi. U principu ti je bolje kod financijera doći bez financijskog dijela poslovnog plana, jer će ga on ionako sam napraviti, nego sa nekim lošim financijskim dijelom, jer to onda u startu ostavlja jako loš dojam.Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Imaš na stranici HAMAGA popis konzultanata: http://www.hamag.hr/konzultanti.html , obično su više-manje OK.