Super :)
idem odmah kupiti
Printable View
Super :)
idem odmah kupiti
Sviđa mi se prijedlog o prosljeđivanju stvari iako to i činim, ali PRIZNAJEM, neke krpice ipak godinama čuvam jer sam se već uvjerila kako i stare stvari izvlačim iz ormara i rado ih ponovno nosim. Osim toga, trudimo se kupovati kvalitetno, a to nerijetko znači i ne baš 100 kuna pa mi je žao košulje koju sam platila 300 ili 400 kuna. Neka čeka. Možda je to greška, ali takva sam.
Svakako ću pročitati i predložene knjige.
Međutim, pročitala sam i sve ostale vaše savjete i ideje i unatoč činjenici da već godinama ne spavam dulje od 6 sati (tu i tamo odvalim po 8 ako sam već na rubu nove viroze) u moj se dnevni raspored ne uklapaju baš sve sugestije. Čak ni sada dok sam doma jer ako jednu turu spavanja provedem pripremajući ručak (i ostale obroke), a dok se kuha vadim suđe iz suđerice ili brišem plohe, prašinu po kuhinju i ostalo, a drugu turu u zabavljanju s vešom u bilo kojem obliku, popodneva su već zauzeta školskim aktivnostima, ručkovima u nekoliko navrata jer, ah Bože moj, pa ni ne ručamo svi u isto vrijeme, kojekakvim drugim obvezama i obvezicama, kada se pronalazi vrijeme za sve ostalo - pranje prozora (pazi, propuh!), usisavanje (pazi, buka!), pranje kupaonice (pazi, šum) itd. itd.
I naravno, sve to bez spominjanja druženja, okupljanja kojih ne manjka, nabavke i drugih mora se stvarčica. A uza sve to, još smo doma.
Trebam li reći da se želim igrati, moramo vježbati, ne smijem ni sebe zapostaviti, mm, starije dijete, roditelje jedne, druge i tako redom...
Da sam mlađa nego što jesam, sad bih bila isfrustrirana i iskompleksirana, uplašena da sam spora, neorganizirana i nesposobna. Ovako samo znam da povećana kvadratura zahtijeva povećani angažman i vrijeme!!! Ako od štednjaka do stola (kao nekoć:-), možete pružiti ruku nije isto kao kad morate napraviti nekoliko desetaka koraka i potrošiti još koju minutu više. Naravno, to je zato što sam ja to tako htjela i ako zvuči kao žaljenje, sorry, onda je žaljenje. Naravno, možda su jedna kolica za serviranje također rješenje? :-) Malo autoironije ne škodi.
Dnevni raspored rada (moj):
Dođem doma u 15.05, odmah izluftam sve. Ako je dobro vrijeme dijete je na dvorištu, ako je loše luftam sobu po sobu.
Ako kuham kompletni ručak, najkasnije u 16 sati je na stolu. Ručamo. Usput ne pospremam ništa, eventualno ispraznim suđericu.
Nakon toga se obično igram s djetetom.
Negdje do prije spavanja sve usisamo, opet s luftanjem prostorije po prostorije.
Prije spavanja stavimo (ili ja ili MM, obično MM) suđe u suđericu i obrišemo radnu plohu u kuhinji.
Ako su nabacane stvari u dječjoj sobi, a obično jesu, negdje prije spavanja (prije usisavanja) ih pospremimo (dijete uz malu pomoč).
Stavimo veš na pranje, opet prije spavanja.
Ako MM ide kasnije spavati, objesi ga on, ili stavi u sušilicu, ako ne, riješim ga ja kad dođem na gablec.
Pranje kupaone - po potrebi usput, detaljnije (max 20 minuta) subotom ujutro.
Prozori i zavjese po potrebi, ali to ne smatram ogromnim poslom, jer su novi i brzo se peru.
Dok vešmašina završi zavjese, oprani su svi prozori. Samo kuhinjske zavjese su od materijala koji se gužva i zahtjevaju peglanje.
Vrijeme potrebno za pranje svih prozora i svih zavjesa je max sat i pol do dva, ako sam ekstra detaljna.
Balkone ni ne gledam zimi. Obavim detaljno čišćenje na proljeće, a dalje ih do zime pomalo održavam.
Stubište - prođem usisavačem po potrebi (jednom tjedno max).
To je to. Ne smatram da je to ekstra puno vremena.
Ovo dobro razumijem - ja sam svoju djecu rodila kad sam već bila debelo na pragu četrdesete. Stolić za serviranje uopće nije loša ideja i spominje ga Paula Jhung u onoj knjizi o izbjegavanju kućnih poslova! :klap:
S druge strane ja znam gdje griješim, a znam što mi je činiti - delegirati sve što mogu napraviti drugi. Uvijek se kunem da ću to i napraviti (i radim, ali manje nego bi trebalo) i to mi je stvarno problem, ali radim na tome.
Čovjek se nekako nauči biti drugima na raspolaganju i ni ne primijeti da je OPET podmetnuo leđa i za djecu i za muža.... Uvijek sam kritizirala svoju mamu kojoj nitko od nas ostalih nije dovoljno dobro čistio ni spremao ni kuhao, pa je sve morala sama (i sad nije drugačije, kad je bliže osamdesetoj nego sedamdesetoj). Jutros sam se opet ulovila da klipanima od kojih je jedan veći od mene serviram doručak, dok oni blaženo spavaju. Pa sam se opalila po prstima, otišla na posao i ostavila ih da se snalaze. Ručak je skuhan, treba narezati faširanu štrucu i utrpati varivo u tanjure. Neš ti posla! A već sam bila u niskom startu da im sve serviram...
Ne znam kako je kod tebe, ali ja sam sebi zapravo najveći problem jer po inerciji opslužujem i one koji ne bi trebali biti na listi korisnika. Obično sam znala govoriti da je dovoljno da vode brigu o svojim stvarima (to rade, s promjenjivim uspjehom) ali baš me ovaj topic podsjetio da ne trebamo biti alfa i omega nego jednostavno treba i drugim ukućanima pustiti malo prostora. Pa su djeca dobila upute što treba učiniti dopodne osim uobičajenog spremanja kreveta i suđa od doručka. Hoće oni raditi, ali kad ih upućujem što i kako. E, tu je greška - mislim da je mojima vrijeme da nauče preuzimati inicijativu ili se bar držati dogovora: ako je red da operu prozore u svojoj sobi, nek peru. Ako bude flekavo i packavo - ne gledam ja kroz njihova stakla. Jedini način da nauče (i steknu neke standarde) je da rade i doprinose. Ja i dalje imam problem s tim da držim svoju guzicu na fotelji dok netko drugi radi jer sam godinama tako teglila, i prije braka i u braku, ali ne valja to. Lako se može dogoditi da naiđe neka boleština (npr. da se kome dogodi situacija koju ima maria71 - slomila gležanj i mora mirovati) a ja imam oko sebe hrpu poluodraslih nesposobnjakovića koje sam sama učinila takvima!
Daklem, treba delegirati. Znam da ovo nije univerzalno upotrebljiv savjet, ali čini mi se da sam čekala predugo da počnem s tim u vlastitoj kući. MOram se pod hitno resetirati da od vlastite zdrave djece ne napravim kriple. A lateralna korist je višestruka!
za ovo sredstvo za plijesan u kupaonici nisam znala, ali kod mene je problem što nema prozora, a kupaonica je usred stana, ima li nešto manje agresivno?
možda ocat i čajevac.
[QUOTE=Peterlin;2311602]Ovo dobro razumijem - ja sam svoju djecu rodila kad sam već bila debelo na pragu četrdesete. Stolić za serviranje uopće nije loša ideja i spominje ga Paula Jhung u onoj knjizi o izbjegavanju kućnih poslova! :klap:
S druge strane ja znam gdje griješim, a znam što mi je činiti - delegirati sve što mogu napraviti drugi. Uvijek se kunem da ću to i napraviti (i radim, ali manje nego bi trebalo) i to mi je stvarno problem, ali radim na tome.
U tome je kvaka! Nije da mi ne bi pomogli, ali ja moram biti dosljedna u traženju pomoći, a ne jednom trebam, a drugom zgodom i ne baš jer mm je umoran poslije posla, dijete od škole i aktivnosti, a malo sve treba imati.
Naravno da se tu pojavljuju i razmišljanja o genima - i u mojoj su obitelji žene uvijek opsluživale i koliko god me to oduvijek nerviralo, toliko sad vidim da sam s godinama sve sličnija upravo takvim primjercima.
Istina, Peterlin, treba poraditi najprije na sebi, ali to je dug proces za koji isto treba vremena i snage.
A sad koliko neke obveze oduzimaju vremena ili ne, isto je pitanje. Gledam obitelji u kojima oboje dolaze s posla u 18 sati i to nije isto kao kad se dođe u 16.30 jer nije samo vremenska razlika u tih sat i pol nego je pitanje koja je težina posla koji se obavlja. Ne može me nitko uvjeriti da žena u Konzumu (navodim kao primjer), ili baš sve žene, nakon silnih sati provedenih za blagajnom ili tegleći kutije s namirnicama, poletno hrli doma igrati se s djecom i uređivati cvjetnjak, povrtnjak, peglati i kuhati. Pa nismo roboti! Ili jesmo ali se onda ni u kom slučaju ne unosimo adekvatno i kvalitetno u životne radosti.
Jedino to i koristim :), ali ko što reče spojka, traži angažman, a ja bih da našpricam i isprem bez ribanja. Ljenčina...Citiraj:
možda ocat i čajevac.
Maslina to i je ono sto svi kazemo snizi kriterije.
jer kad uposlis maldu snagu u svojoj kuci, pa u mom slucaju MM, to nece izgledati onako kako ja zelim, ali treba prihvatiti da nikad nece biti onako kako bi to ja napravila.
sljenjem u kucu i nakon prvih pola godine shvatila sam da moram stati na kocnicu. jer cu se slomiti.
a ti tezis perfekcionizmu. rad na sebi, uredna kuca, rad u vrtu, na zalost iz onog sto si napisala spadas u one ljude kojima ni 24 satanisu dovoljna u jednom danu.
morat ces se ili pormiriti da si na rubu ili poceti mic po mic prihvacati da ne mozes sve.
meni je po zimi još nekako, kuću uspijevam držati pod kontrolom ako sam ažurna i redovita. ali, proljeće i jesen.. ubijem se od posla kad i vrt i dvorište dođu na red. kad se sjetim samo kako trava brzo raste, kosim svakih 5-6 dana, pa vrt i povrće, pa kad još loza krene sa svojim zapercima, cvijeće.. dok sredim oko kuće, kuća bude rusvaj, onda upicanim kuću, vani opet zaraslo.
Kayyya, a ja to gledam potpuno drugačije. Zimi krepavamo po kući i jedva čekam proljeće da radimo vrt, kosimo travu, uređujemo.
Iskreno kad krenu takvi dani da možemo cijeli dan uživati u prirodi za kuću mi se živo fućka, ionako u njoj onda samo spavamo.
Goste možemo primati i na dvorištu.
Samo da spomenem da ja ne mogu raditi s ovim sredstvima protiv plijesni (kao ni s Domestosom), jer mi je odmah zlo, bez obzira na provjetravanje i ručnik preko lica.
Anemona ovo s rutvica šise je peroxid i on ne "smrdi" kao klor. meni je nekako sve to normalno, meni neke druge kemikalije imaju gori miris, no to je vec profesionalna deformacija, sto bi se reklo.
Ma znam spajalice, ja sam jednostavno jako osjetljiva na mirise bilo koje vrste.
Ja isto baš ne trpim mirise, pogotovo mi je klor gadan (izosan je preparat klora).
Zadnje vrijeme mi je dobar prozirni bezbojni Lidlov W5 sprej za čišćenje tuš kabina koji se može koristiti za vrijeme tuširanja (opereš staklo dok se tuširaš). Taj je na bazi limunske kiseline. Ugodno me iznenadilo jer mi nije oduran ni jako intenzivan kao ostali.
Postoje dve stvari koje su iz korena promenile moje percipiranje haosa u kući:
1. Konačno sam izjavila svima onima koje to zanima da ja u svojoj kući živim. Moja kuća nije muzej, salon nameštaja ili katalog.
2. Ubedila sam sebe da osobe koje imaju potrebu da im sve bude na svom mestu u stvari imaju neki nerešivi problem u svojim glavama a vezan je za nezadovoljstvo i nered u životu/ljubavi/poslu...A pošto ja ne želim priznati da mi je išta od toga u haosu taj haos lepo izmaterijalizujem u onaj vidljivi. Pa ako se neko usudi komentarisati ga ja lepo kažem kako sam ja jedna srećna žena koja ne želi svoje dragoceno vreme trošiti na maskiranje sopstvenog života te ako nekome haos u mom stanu smeta nega ga slobodno izvoli ukloniti - nikome nije smetao ;-)
Mi smo isto u kući,cca 180 kvadrata + okućnica.
Do nedavno sam se ubijala želeći da sve bude savršeno izglancano, bez prašine, veš popeglan, dvorište uredno i puno cvijeća, vrt kao iz časopisa.
Ali shvatila sam da time opterećujem i sebe i svoju obitelj, jer uz rad i faks non stop čiššćenje bi me dovelo do Vrapča u najmanju ruku.
Više me ne smeta prašina na tv-u ili polici, neopeglano rublje koje uredno složim u sobu svaštaru ili ako nisam obrisala pod svaku veče.
Sada se mm i ja dogovorimo, onaj tko stigne napravi ono osnovno (čist stol, suđe u perilici, slaganje odjeće....) a veća spremanja odradimo jednom tjedno zajedničkim snagama
Moram priznati da se puno bolje osjećam i psihički i fizički jer sam shavtila da sam sama sebi nametnula nepotrebne obaveze bez razloga.
Kao osnovnu prednost kuće (u čišćenju) gledam da obično imaš sobu viška gdje makneš što ne želiš da se vidi i doviđenja.
Inače "seosko radno vrijeme" nosi i "seosku plaću" tako da vjerujem da nemate za što biti ljubomorne.:mrgreen:
Sve ima svoje prednosti - i seosko radno vrijeme, i kuća s prostorijom koja služi za odlagalište pa tako i plaća i spremanje kuće (a i te prostorije). Nema sumnje, sve je jasno, ne gledati baš svaku sitnicu, ali i pronaći vremena za ono "osnovno".
Bit će valjda bolje s proljećem :-)
Pa naravno! Bit ćeš manje u kući.
I ne zezam se - meni su za održavanje kuće definitivno najteži zimski mjeseci: radi grijanje, sva ta debela odjeća i obuća (koja se pere, suši i vječito je svuda okolo), puno smo unutra pa se hoćeš-nećeš generira nered...
U proljeće 2 sata šetnje znači 2 sata manje za stvaranje nereda i istovremeno 2 sata manje za gledanje nekog ranijeg nereda. Ako te baš jako smeta, uzmi neku tetu čistilicu jednokratno, za proljetnu generalku. Ne mora ti stalno dolaziti. A možeš organizirati i akciju s prijateljima/susjedima - danas kuhamo kod mene, a čistimo kod tebe, idući vikend mijenjamo strane! Samo nek osvane sunce....
hm, ja za par mjeseci idem raditi i još planiram imati svoj povrtnjak
i mislim da ću ja to stići bez većih problema
ali zato planiram kuću staviti na stand by što se tiče svih stavki osim osnovnog higj. minimuma
to bi bilo navečer suđe u perilicu, prebrisane radne plohe i prazan sudoper - roba u drugu, kupaone u hodu pošpricati i obrisati
prehrana će biti uglavnom jako brzopotezna, tipa tjestenina na 1000 načina, šnicli na naglo, brze juhe
i očekujem znatan doprinos svih sudjelujućih strana što sad trenutno kad sam na porodiljnom uopće nije slučaj
i još jedna bitna stavka - SVE viškove iz kuće ili prosljeđujem ili idlaze na otpad - bez milosti
zapravo mislim da mene najviše gutaju ti viškovi svega i svačega, imam osjećaj kao da me sve te stvari pritišću na svakom koraku ( iako me svi hvale kako nam nije pretrpano u kući ali ne znaju oni
flopice, samo naprijed s bacanjem stvari!
Povrtnjak je svakako dobrodošla psihoterapija, ali da ti ne pojede previše energije, nabavi svakako knjigu "Vrt bez motike" (Ruth Stout) ako misliš imati svoj povrtnjak. Meni je glavu spasilo - moj grunt je 30 km od stana i nije mi jednostavno dnevno raditi u njemu... Nije da imam nešto za naslovnu stranicu časopisa "Moj prekrasni vrt" ali bilo je lani hrpa tikvi, o voću da i ne govorimo, a sve "s pol guz*ce" jer ne stignem tome posvetiti puno vremena.
Što se delegiranja tiče - ja sam isto dobro prošla zadnje vrijeme jer su praznici, pa djeca mogu bez histerije preuzimati pristojan dio dnevnih aktivnosti. Pogotovo su me iznenadili kuhinjom - sami pripremaju doručak i večeru, prazne suđericu, podgrijavaju ručak bez serviranja (ranije sam im utrpavala u tanjure, vjerojatno sam to predugo radila) i tako....
Znam da će biti dana kad će im trebati pomoć ako obveze budu nagruvane, ali delegiranje je nezamjenjivo.
S koliko godina je prihvatljivo djeci gurnuti usisavač u ruke,? razmisljam o kupovini stapnog usisavaca da im bude lakse ... a i meni ... mozda bih uspjesno delegirala ...
Ja sam počela u prvom drugom osnovne naveliko usisavati... Samo milim da većina današnje djece kasnije starta :)))
E, da. Ja sam još samo htjela reći da sad više ne usisavam. :lool: Bez zezancije, meni je taj posao fizički neopisivo naporan. Muž je to preuzeo na sebe i dobro mu ide. :)
mi ne usisavamo nego peremo svako malos đamperom, mogu to i deca
Da, i brisanje podova je mužev zadatak. :štrika:
I mi smo u potrazi za štapnim usisavačem upravo zbog delegiranja usisavanja. Imali smo jedan prastari Siemens koji su djeca koristila povremeno otkad su krenuli u školu, ali je pred 2 godine blagouginuo, pa su sad klinci toga pošteđeni. Imam usisavač s vodenim filterom, a to definitivno nije pogodno za djecu (nije ga jednostavno sastaviti) pa nema govora o samostalnom usisavanju. Mislim, vuku ga oni, ali sastavljam i praznim ja, a to je barem pola posla.
"Uprežem" klince i na druge načine - ovako kako kaže Jelena.O: koriste brkatu metlu (močo) i onu sklopivu napravu za pranje na koju ide navlaka od mikrovlakana. Brišu prašinu, a ako nam se žuri pa ja usisavam, zaduženi su za razmicanje namještaja (odmicanje kreveta od zida, dizanje taburea i slično).
Namjeravam kupiti štapni usisavač s odvojivim malim ručnim, pa će se to trenutno riješiti. Inače, i ja sam usisavala od djetinjstva, ali sa štapnim usisavačem.
O, pa čini se da ću ja svašta ovdje naučiti! Hvala vam svima.
Kao prvo, kod mene ni "velika" ne usisava iako ima 11 godina. Zašto? Usisavala jednom dok sam bila trudna, uspuhala se i otad je, mojom odlukom!, na poštedi. Muž hoće, ali ga uglavnom nema pa tko će onda nego ja?! :-)
I meni je usisavanje iznimno fizički naporno (čak i ako izuzmemo činjenicu da mi je u zadnje vrijeme svaki fizički rad nepodnošljivo naporan!) pa me sad zanima je li štapni doista lakši? Ne mislim pritom na rukovanje, nego na činjenicu da se de facto čitav aparat stalno drži u ruci, vuče, zavlači, namješta?
Hajde, prosvijetlite me. Svašta čovjek uči dok je živ.