Upside down nakon 40te

još nisam u 40 tima ali sam u 35.toj i ovo sad trenutno mi je najljepše razdoblje života iako neki objektivni faktori tipa kredita, gradnje, nesigurnog, jaaako nesigurnog posla itd.itd. idu u prilog tome da nije ništa idealno. ali bez obzira na sve ja sam mirna nekako mirna iznutra. onako sama sa sobom. po prirodi sam naprotiv prilično nemirna. ili su mi okolnosti u životu bile takve da sam morala biti nemirna. međutim, ovo vrijeme u kojem sam rodila drugo dijete i nešto malo prije toga mene je skroz preoblikovalo. doživjela sam neki preobražaj, nešto ko kod kafke :lol:.

stanja u kojima sam ja znala biti nisu bila baš uravnotežena - stalno me nešto tjeralo, neka ljutnja, frustracija, nekakava nemoć, bjes-. znala sam biti u trenu dobra i brižna a u trenu otrovna, osorna , drska. znala sam vrijeme provoditi s ljudima koji ni po čemu nisu istinski dopirali do mene, nisu me nadahnjivali, nisam od njih ništa posebno učila i nisam se kraj njih dobro osjećala. ni sama ne znam zbog čega.

godinama sam osjećala da nije to dobro, da moram iznad toga, da mi fali nešto. onog trenutka kad sam se posvetila baš onim stvarima koje istinski volim, a koje nekome stvarno mogu izgledati smješne - tipa sadnja krumpira :lol: i vatanje zlatica ili puno boravka u prirodi, meditacija, šetnja, čitanje. sve te neke smirujuće aktivnosti koje su meni nužne kroz tjedan ili dan jer sam inače u ludom ritmu od jutra do mraka od mene su postepeno napravile zadovoljnog čovjeka.

s prvim djetetom ja sam uz svu ljubav i brigu često bila nekako na rezervi sa živcima. stalno sam gledala gdje bi umakla na pola sata. da zapalim. ovako nešto slično kao kod Trine ,da se odmaknem. jer me tare sva ta odgovornost. stalno sam brinula jel jela na vrijeme, jel pišala na vrijeme, spava li dovoljno, jel ovo dobro, jel ovo loše. neprestano. to je bilo strašno. osjećala sam se kao da podbacujem a ne umijem drugačije.

kad sam posložila neke stvari u glavi, što je trajalo godinama, kad sam rješila neke bitne stavke tipa diplome na fakultetu, kad su se neke stvari spustile na svoje mjesto i meni se dogodio taj klik u glavi. sad potpuno drugačije doživljavam sve skupa. sad mi je petsto puta lakše. sad sam makla neke ljude iz života a neke druge pustila u njega, i presložila prioritete. mislim da je za mene to bilo ključno. ti vražji prioriteti. stalno sam se vrtila između obaveza i želje da ugodim drugima. pa sam bila ljuta na sebe jer nisam znala kako to sve ishendlati. sad znam i nisam više tako ljuta. to mi je spas.

Citiraj:

---

tanjads prvotno napisa

"Četrdeset mi je godina, ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja, a već star da ih ostvaruje... Šteta što nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno." (Meša Selimović, Derviš i smrt)

---

U Mešino vrijeme je ovo možda bilo točno, ali danas su ljudi s 40 još mladi :)

Citiraj:

---

marijanada prvotno napisa

A, da. Ja uvijek moram postove pisat ko zadaćnice, zato puno ni ne pišem :)
Zvuči koma kad se čita, baš "cendravo", kako kaže mujica, ali recimo, ja na druge ne ostavljam dojam da u stvari tako živim. Imam petogodišnju kćer, volim kuhati, peći kolače, petljati sa cvijećem, povrćem, pisati blog, šivuckati pomalo i sve me to drži na površini.

Oči su mi usmjerene najviše prema djetetu i njenoj budućnosti i to mi pomaže da mi dani budu ispunjeni i prekratki da bi se prepustila depresiji. Da nemam dijete, onda bih čuvala tuđu, jer su oni divna motivacija za život i pravi pokretači radosti. U njihovom društvu ja ne mogu biti loše volje ili malodušna.
Tako hendlam svoje 40-te i gledam prema 50-ima, mada su možda još daleko, ali vrijeme tak brzo leti...
Zapravo, imam veliku nadu da će se sve ovo što me sada sputava u normalnom životu ipak promijeniti u budućnosti i da ću svom djetetu ipak moći na vlastitom primjeru pokazati ćemu služe rodbinske i prijateljske veze, kako je priroda veličanstvena, kako je sloboda neprocijenjiva...
a sada moram kako moram. za mir u kući :peace:

---

Marijanada, nije mi tvoj post zvucao cendravo, nego mi ono sa pticom i kavezu jako tuzno. )osobno iznad svega cijenim svoju slobodu i jako tesko bi mi palo da se radi nekoga ili necega moram odreci svoje osobne slobode, tj prijateljica, druzenja, razgovora... Meni je to potrebno poput vode i kisika. Bas citam "zenski mozak" i cini se da nam tako hormoni odredjuju, no to je vec druga prica. ) Kao i ti vjerujem da svojim primjerom vrsimo izuzetan uticaj na nasu djecu. Nemoj me krivo shvatiti, ali ako vide da smo mi ko ptice u kavezu, zar ne mislis da postoji mogucnost da ce i sami kopirati taj primjer?

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

U Mešino vrijeme je ovo možda bilo točno, ali danas su ljudi s 40 još mladi :)

---

Ma i ja se osjećam mlado - ili možda zavaramo sami sebe. Ja sam između 1. i 2. trudnoće osjećala razliku u "zamoru materijala".
Kad mi mm dođe i kaže - nešto me žiga ovo-ono (tipa vrat, rame...), ne znam što je... znam sa smiješkom reći : "godine dušo, veći dio postojanja naše vrste se umiralo u 40etima, nisi više mladić, naravno da te nešto žiga".

Lily 75

Citiraj:

---

Vezano uz temu, gle odmah sam isključila na početku samohraneroditelje bez pomoći pa tu spada i partnerski odnos, a ovo ostalo šta ja znamvećina mi se uz partnera čini izvediva, ono malo tata pričuva djecu, pa si mamamože priuštiti koji gušt, kavicu s frendicama, pa makar popodne, predveče (mimame iz kvarta se nađemo 1-2 mjesečno petkom/subotom naveče na kavi, tada tatedjecu uspavljuju i kupaju), na sport isto odeš tata pričuva djecu, prošeta snjima, ili dijete ode na igru kod male od frendice, ili ode na ritmiku pa mi jeto mojih sat vremena, u kino, npr. isto naveče djeca zbrinuta, za putovanje sene mora ići 100 km, odlazak u okolicu ZG je isto lijep odmak od svakodnevnice ane košta puno, da ne govorim da se preko kolektive može za sitne novce otići nazgodne izlete, ako ne mogu frendice s djecom možda mogu one bez
šta ja znam, meni se čini da se najviše radi o nečijoj organizaciji i volji (inaravno da nemamo zbog toga osjećaj grižnje savjesti).

---

Veliki potpis na sve.

Citiraj:

---

Svimbalo prvotno napisa

Mislim da ovo nema veze ni s godinama, niti s količinom burno provedenog vremena, samo s činjenicom da si relativno nedavno rodila.
Tako sam i ja, do druge godine života djeteta, svima tvrdila da sam se naizlazila i nauživala u životu.
A onda...
Kad malo prođe umor od nacicavanja i noćnih buđenja, odjednom me uhvatila stara želja za izlaskom na pivo, u Jabuku, pa čak sam i na Zrću bila :).

Hoću reći, ne vjerujem da se ljudi baš toliko mogu promijeniti, a da ta promjena bude trajna.

---

ovo sam ja :)
imala sam mislim i topic da ako ne odem iskakat se na koncertu da cu se samoubiti.
pa sam pocela landrati ko da mi je 16.
i plasila se nove trudnoce i malog djeteta.
s ovim djetetom sam nakon 7 dana pozeljela zaruziti. i jedva cekala prvu priliku. i docekala je. i ni jednom nisam pogledala na mobitel :mrgreen:
i sad cekam da se prestane svako malo buditi da pobjegnem u jabuku, primjerice.

uf, alkemicarka :hug:

Zanimljiva tema (samo da odmah napisem jos sam jednu godinu u dvadesetima, ni blizu 40+) ali kuzim osjećaj ustajalosti koji vjerujem svakog obuzme pa važemo i premišljamo jesmo li i da li još uvijek možemo nešto promijeniti. Ja sam baš za vikend radila pospremanje svoje glave (puno teže nego generalka po kući iako mrzim čišćenje) i zaključila da je problem u neživljenju u sadašnjem trenutku.Bila sam bezbrižna studentica, imala dovoljno novaca, putovala, radila, ljubva, slobodu, prijatelje i opet doslovno gorila da sve to zamjenim da budem mama. I kad sam stvorila tu svoju prekrasnu obitelj opet neki crvići, pa bi sad nastavila graditi, stvarati, raditi pa još ovo, pa ono, i onda mi došlo u glavu. Iako je sad ponekad teško i naporno biti dosta vremena sama s troje male djece, oni će samo još par godina biti tako mali, i slatki i mazasti i željni mene, a sve ostalo, i kina, i putovanja i edukacije, i posao stignem poslije. A tad ću žaliti jer sam propustila vrijeme s njima. Pa sam odlučila najozbiljnije u svom životu živjeti dan po dan, prestati zahtjevati od sebe previše, i živjeti život.

Citiraj:

---

Mrs Happy prvotno napisa

Marijanada, nije mi tvoj post zvucao cendravo, nego mi ono sa pticom i kavezu jako tuzno. )osobno iznad svega cijenim svoju slobodu i jako tesko bi mi palo da se radi nekoga ili necega moram odreci svoje osobne slobode, tj prijateljica, druzenja, razgovora... Meni je to potrebno poput vode i kisika. Bas citam "zenski mozak" i cini se da nam tako hormoni odredjuju, no to je vec druga prica. ) Kao i ti vjerujem da svojim primjerom vrsimo izuzetan uticaj na nasu djecu. Nemoj me krivo shvatiti, ali ako vide da smo mi ko ptice u kavezu, zar ne mislis da postoji mogucnost da ce i sami kopirati taj primjer?

---

Da, možda, ali možda nauče da je vrijedno žrtvovat se za ono što smatraš najvrednijim. Mislim ljudi valjda biraju prema vlastitom sustavu vrijednosti a ne tek tako da udovolje. I ja ima 30 točno i osjećala sam se kao Caine s 19 kad sam prvi put postala mama i gledala kako ljudima na faksu prolazi život a kako moj.... I onda je prošlo jer na kraju shvatiš da imamo puno više zajedničkog... Danas sam prilično stabilna i ponekad sam si ispred želja svoje djece. A to je bio duuugačak i težak put.

Citiraj:

---

ivanas prvotno napisa

Zanimljiva tema (samo da odmah napisem jos sam jednu godinu u dvadesetima, ni blizu 40+)

---

imaš 11 godina?

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

imaš 11 godina?

---

skoro;-);-) 40 minus 11

Ja sam oduvijek bila stara 8-) . 40+ mi je jedino ugasilo nadu o drugom djetetu a sve ostalo je isto.
Velike životne resete sam imala u raznim razdobljima života, oko 7 godine te s 17 i 37 godina. Zadnji mi je najbliži pa ga se još uvijek sjećam s gorčinom no na sreću više bez stezanja u grlu. No dok sam došla do tog stadija trebalo mi je dugo.

Ivana s, ja sam bas neki dan muzurekla da sam se od kad se maleni rodio promjenila u smislu da vise nemam crve uguzici a do tada sam mislila da jenegdje drugdje (tamo gdje ja taj trenutak nisam) bolje. Mislila sam da je dopromjene doslo radi trudnoce, ali vidim ti ih imas troje pa je moja teorijapala u vodu.
Mislila sam da je do promjene doslo i radi godina, ali kad citam neke postove gore, vidim da mi niti ta teorijane drzi vodu. Naposljetku zakljucujem da se ipak u zivotu mora posloziti jakopuno stvari u pravom trenutku da bismo osjecali smirenost i zadovoljstvo.Tisrecom imas jos puuuuno desetljeca pred sobom da dodjes do zen stanja. A dotada, mozda i nije lose imati neki nemir jer to nas nekad tjera dalje na nestobolje i drugacije. Ili?? By the way moja kriza je bila kad sam navrsila 30. Osjecala sam se odjednom starom kao Metuzalem. Eeee, sad vidim kak sam bila mlada. Niti jedne bore nisam imala, hehe

Citiraj:

---

Mrs Happy prvotno napisa

Marijanada, nije mi tvoj post zvucao cendravo, nego mi ono sa pticom i kavezu jako tuzno. ..................
Kao i ti vjerujem da svojim primjerom vrsimo izuzetan uticaj na nasu djecu. Nemoj me krivo shvatiti, ali ako vide da smo mi ko ptice u kavezu, zar ne mislis da postoji mogucnost da ce i sami kopirati taj primjer?

---

Ma nisam ja tu cendravost uzela za zlo, uopće. Mujica je prije spomenuo da smo svi/sve tu baš cendravi, pa sam zato to spomenula, ali ne zamjeram na toj riječi. Nasmijala sam se kad sam pročitala mujicu.
Tema je takva - došli smo se malo iscendrati jedni drugima, naći koju pametnu kod drugih i vozimo dalje.

Moja kćer je još mala i za sad me treba baš u ovakvom "agregatnom stanju" u kojem jesam: potpuno posvećenu njoj, njenim špangicama, mašnicama, da joj triput na dan pletem pletenice, da se sa njom igram Winxica, da joj radim šatore po stanu, da sa mnom mućka kolače, da se šetamo po kvartu i glumimo da smo dvije gospođe, da po Youtubeu tražimo sve pjesme na engleskom iz svih Disneyevih Zvončica... ja sam joj u tome posvećena i ona je uz mene sretna. Ja ne radim, ona skoro da ne ide u vrtić (osim nekih tri mjeseca godišnje kad se sve zbroji).
Kad za koju godinu poraste puno će se toga promijeniti u našoj obitelji, pa će se i sustav vrijednosti koji nam sad diktira način života, morati promijeniti.
Ja sam uvijek bila tiha voda koja brege dere, a ona je već sada potočić koji prilično glasno žubori. :)

Moram priznati da, iz svojih sedamnaestogodisnjih cipela, uopce nemam pojma o cemu pricate. :dancingfever: 8-) Jos samo da mi je utec' nekamo iz ove sredine u kojoj se nista ne dogadja i odmah bih zaruzila s Debelim, usprkos cinjenici da su mu samo tri mjeseca.


:lool: Trina

marijanada nemoj da te brine zadaćnica
vide mene 8-)
kom je dugo nek preskoči


i moram se složiti s Mrs Happy meni je isto strašna pomisao na to da me netko ograniči i dirne u moju slobodu
no vjerujem da ti imaš svoje načine i da si sebi uspjela nekako posložiti u glavi

ja vjerujem da su 40 te super razdoblje pod uvjetom naravno da nema nekih životnih udaraca - mislim na prosječan život
tada si dovoljno iskusio da već znaš što ne želiš i što želiš a još si dovoljno mlad da puno toga započneš i realiziraš

Citiraj:

---

Mrs Happy prvotno napisa

Marijanada, nije mi tvoj post zvucao cendravo, nego mi ono sa pticom i kavezu jako tuzno. )osobno iznad svega cijenim svoju slobodu i jako tesko bi mi palo da se radi nekoga ili necega moram odreci svoje osobne slobode, tj prijateljica, druzenja, razgovora... Meni je to potrebno poput vode i kisika. Bas citam "zenski mozak" i cini se da nam tako hormoni odredjuju, no to je vec druga prica. ) Kao i ti vjerujem da svojim primjerom vrsimo izuzetan uticaj na nasu djecu. Nemoj me krivo shvatiti, ali ako vide da smo mi ko ptice u kavezu, zar ne mislis da postoji mogucnost da ce i sami kopirati taj primjer?

---

Moram reći da mene tvoji postovi deprimiraju :) Ja sam se sigurno puno toga odrekla. Ima toliko toga što sam htjela a vidim da se ne može sve ostvariti, bar ne tako skoro. Većina prijatelja živi daleko, u malom smo mjestu, nemamo nešto novaca. Da ne idem u detalje. Ali što da sad učinim (Lastane :mrgreen: ) da ne budem ptica u kavezu? Jedini izlaz je da ostavim muža i dijete. U međuvremenu pokušavam uživati u malim stvarima i živjeti najbolje što mogu s onim što imam. Baš tužno :psiholog:

Pomakiki, podsjetila si me na Lou Reeda i Small town :)
Ja bih vise voljela zivjeti u velikoj zemlji, a najbolje mi je kad pise za neke umjetnike "zivi na potezu Berlin-Pariz" ili barem Berlin-Zagreb. Uvijek uzdahnem. To su te zelje koje s godinama imaju sve manje sanse da se ostvare. Al ja se stvarno ne smijem zaliti, buduci da godisnje proputujem barem 3-4 zemlje, nesto poslovno, nesto privatno.
Al to nije doslo u cetrdesetima, vec s 26 sam pocela puno putovati. Tako da nisam puno napredovala :)

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

Pomakiki, podsjetila si me na Lou Reeda i Small town :)

---

Morala sam to izguglati :) dobra stvar
ali nije da se ja žalim, to je bio moj izbor, jednostavno u životu dođe čas kad shvatiš da ne možeš imati sve - jednostavno moraš odabrati čemu ćeš težiti, inače si rastrzan između raznih želja i ne možeš ostvariti ni jednu potpuno. Dodaj na to stambeni kredit pa krizu i eto prilike da spoznamo čega se sve možemo odreći. Onda dođe, taman kad se uspijem uvjeriti da mi nije tako loše i da ćemo to preživjeti, netko s nickom Mrs Happy da mi pojasni kako joj je takav život nezamislivo tužan :roll:

Citiraj:

---

Caine prvotno napisa

sigurno nas ima podosta sa 40+ tu.
ne znam kako je vama, ali meni je sve dosadno. ne sramim se ne znati nešto pa pitam posvuda, ali to je jednostavno zato što se nakon odgovora znam postaviti.
omudri čovjek sa 40+.
sasvim drugim očima gleda svijet oko sebe, drugačije misli, razmišlja, drugačije zaključke donosi...
na poslu svi mlađi od mene. tko je nešto znao, otiša je u samostalne vode.
osjećam se kao otok svuda. rastavljen, dijete sa mamom, bez roditelja, braće, sestara...
kao da mi je generacija umrla.
stanujem u gradu. smeta mi sve, najradije bih se povukao, čitao i pio vino.
al mi fali sunce. to mi jedino nedostaje.
kako vi sa 40, 40+?

---

50+

Nedostaje mi sunce, jedva čekam da zatopli i da mogu na grunt, čeprkati po vrtu, zafrkavati se s djecom, farbati ogradu i slično....

MM isto teško podnosi zimske mjesece kad smo zatvoreni u kući. Snubim ga da mi kupi bicikl (mlađi sin je uzurpirao moj) pa da se s djecom i bez djece krenemo vozikati oko kvarta.

Svake godine imamo radnu akciju za vrijeme ljeta - lani smo mijenjali parket u jednoj sobi, ove godine ćemo rušiti kuhinju i stavljati novu.... prije toga smo kupili garažu pa je uređivali, uvijek nešto. Ostane vremena i za djecu. Jučer su dečki s mm-om postavljali u garaži police, da napravimo malo više reda u njoj.

Dosadno nam zna biti navečer, ako nismo preumorni, pa samo vrtimo kanale na tv-u ili visimo na internetu, ali to nije redovita pojava. VIše volimo nešto konkretno raditi.

Generacija - imamo prijatelje i kumove koje povremeno vidimo, ali ne toliko često koliko bi htjeli jer smo se raselili na različite strane, nismo baš blizu. I opet - kad zatopli uvijek netko ima inspiraciju za roštilj ili branje jagoda/višanja/ostalo ili pecanje na Kupi ili kuhanje ajvara... The more - the merrier. Trudimo se ne izgubiti potpuno kontakt s generacijom jer djeca rastu i odlaze, a mi starimo i ostajemo. Ipak, ne mogu reći da mi je ikada u životu bilo ljepše. Djeca su taman dovoljno odrasla da im ne moramo vezati cipele i svakamo ih voziti, a još nisu dorasli noćnim izlascima. Imamo posao (što je jako važno u današnje vrijeme), roditelji nam imaju svoje kronične bolesti, ali još klimaju bez pomoći na bazi više puta dnevno, pa se lijepo opuštamo jer čovjek zna da će se to promijeniti. Ne kažem da će se pokvariti, ali nova vremena nose nove i drugačije obveze. Tako je uvijek bilo. Bitno je znati što želimo i kamo idemo. S godinama se čovjek opameti i prestane uzrujavati oko gluposti kao što je sinova trojka iz geografije (njegova je, nije moja) i sve pet! Nikad se ne bih vratila u svoje tridesete ili vrijeme prije braka.

Peterlin, tako si lijepo sve ovo napisala.
Seize a day! baš tako.

Citiraj:

---

Caine prvotno napisa

sigurno nas ima podosta sa 40+ tu.
ne znam kako je vama, ali meni je sve dosadno. ne sramim se ne znati nešto pa pitam posvuda, ali to je jednostavno zato što se nakon odgovora znam postaviti.
omudri čovjek sa 40+.
sasvim drugim očima gleda svijet oko sebe, drugačije misli, razmišlja, drugačije zaključke donosi...
na poslu svi mlađi od mene. tko je nešto znao, otiša je u samostalne vode.
osjećam se kao otok svuda. rastavljen, dijete sa mamom, bez roditelja, braće, sestara...
kao da mi je generacija umrla.
stanujem u gradu. smeta mi sve, najradije bih se povukao, čitao i pio vino.
al mi fali sunce. to mi jedino nedostaje.
kako vi sa 40, 40+?

---

Caine, ne znam što bi mi trebale napisati da ti budeš zadovoljan odgovorom (u smislu da bude ciljani odogvor na tvoje probleme), pa ne znam zapravo ni što te muči,...možda ona druga tema.
Nkaon svih tvojih postova, sve mi je manje jasno što zapravo hoćeš, ili ni sam ne znaš što hoćeš, želiš, voliš,.....

Pa ja ustvari nisam shvatila da čovjek traži pomoć, više mi to izgleda kao komentar. Ustvari nisam ni mislila da će nas se toliko javiti na tu temu :)

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

Ja bih vise voljela zivjeti u velikoj zemlji, a najbolje mi je kad pise za neke umjetnike "zivi na potezu Berlin-Pariz" ili barem Berlin-Zagreb. Uvijek uzdahnem.

---

Ovako i ja :-)

Citiraj:

---

*mamica* prvotno napisa

Ovako i ja :-)

---

ja baš i ne bih
evo živim Cainov san, povukla sam se, čitam i pijem vino :mrgreen:

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

ja baš i ne bih
evo živim Cainov san, povukla sam se, čitam i pijem vino :mrgreen:

---

I ja :)

Ja sam kasno vidila onu drugu temu. Pa nisu to mali problemi, normalno da se ne osjeća kako treba..Ne razumijem neke ljude ovdje koji, kao da padaju s marsa pa se čude svima onima koji su na zemlji-sa problemima i lošim osjećajima.

Netko je pitao zašto i kako sebi ne priuštimo te neke gušte? Ja se pitam kako je moguće da to netko pita?! Pa svatko bi sebi priuštio ono što želi, da je u mogućnosti (financijski, da im tko čuvati djecu, da ov, da ono..) ali neki ljudi to jednostavno ne mogu zbog tisuću i jednog razloga. I onda se stvaraju lagane frustracije.

U pravu si Trina. Al s druge strane, ovdje, uz par iznimaka, svatko od nas ima neke probleme i razloge za frustraciju. I OK je o njima popričati. Rješenje je tu teško ponuditi, kad nitko od nas ni ne zna točnu situaciju. A i nema rješenja vrlo često, nego se čovjek mora na nešto drugo preorijentirati i pokušati se realizirati preko toga nečega.

pomikaki ti si moj čovjek

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Ja sam kasno vidila onu drugu temu. Pa nisu to mali problemi, normalno da se ne osjeća kako treba..Ne razumijem neke ljude ovdje koji, kao da padaju s marsa pa se čude svima onima koji su na zemlji-sa problemima i lošim osjećajima.

Netko je pitao zašto i kako sebi ne priuštimo te neke gušte? Ja se pitam kako je moguće da to netko pita?! Pa svatko bi sebi priuštio ono što želi, da je u mogućnosti (financijski, da im tko čuvati djecu, da ov, da ono..) ali neki ljudi to jednostavno ne mogu zbog tisuću i jednog razloga. I onda se stvaraju lagane frustracije.

---

nije baš ako Trina, imam ja frendicu koja ima dvostruki baka servis, muža koji dobro zarađuje (novci nisu problem) a i ona, al eto ona bi htjela al nikako nemože /ne uspijeva bla bla si uzet vrijeme za sebe.

Banaliziram primjera radi: to ti je kad neki ljudi kažu "nikako da odem na sport a želim, nemam vremena", solo su, rade do 16:00h, imaju svo vrijeme svijeta (sjedi doma, pillji u TV i dosađuje se), a netko radi do 17:00h, ima 2 ili ... djece, nema baka servis i stigne na sport.
Stvar je prioriteta, organizacije i u velikoj mjeri VOLJE al naravno lakše je okrivit ove druge "objektivne" smetnje/okolnosti nego se pokrenut.

Ne kažem da nema slučajeva gdje su stvarno neke stvari neizvedive al ih je kudikamo manje, puno je više ovih drugih.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Caine, ne znam što bi mi trebale napisati da ti budeš zadovoljan odgovorom (u smislu da bude ciljani odogvor na tvoje probleme), pa ne znam zapravo ni što te muči,...možda ona druga tema.
Nkaon svih tvojih postova, sve mi je manje jasno što zapravo hoćeš, ili ni sam ne znaš što hoćeš, želiš, voliš,.....

---

samo pokušavam malo "probudit" Caine-a da živne.:-D

uostalom nikome ne cvjetaju ruže stalno, al stvar je stava i pogleda na život, svijet oko nas.
netko neke stvari poima potpuno drugačije, nekom je miš,mišić, a nekome slon.

Citiraj:

---

flopica prvotno napisa

pomikaki ti si moj čovjek

---

:-)

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Ne kažem da nema slučajeva gdje su stvarno neke stvari neizvedive al ih je kudikamo manje, puno je više ovih drugih.

---

A Trina baš, eto, piše o ovim prvima...

ma ja ne vjerujem da jedan roditelj ne može pričuvat dijete/djecu dok drugi npr. ode na jogging, kavicu.... možda neće, ne želi, al može. Svaki.


(pod napomenom da su samohrani i još bez ikakve pomoći rodbine i prijatelja ipak manjina ili su ipak većina?)

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

ma ja ne vjerujem da jedan roditelj ne može pričuvat dijete/djecu dok drugi npr. ode na jogging, kavicu.... možda neće, ne želi, al može. Svaki.


(pod napomenom da su samohrani i još bez ikakve pomoći rodbine i prijatelja ipak manjina ili su ipak većina?)

---

može ako djeca nemaju aktivnosti
ali ako jedan roditelj ode na sport, drugi razvozi jedno dijete... kamo ćeš s drugim djetetom?
jer tom drugom (mlađem) djetetu i nije baš napeto vozikati se u autu i čekati pred školom da završi sat onome drugome.
on bi bio doma i igrao se.
ili se igrao u parku.
ili radio nešto svoje negdje.
a ne može sam; mora biti u pratnji roditelja.

A ako netko ima partnera koji neće? Ili ako hoće, a ovaj drugi je preumoran i radije spava doma? Ili ako nemaju novaca za tu kavu? Ili ako nema nikog tko s kim bi išli na kavu? A što ako ne vole jogging? Što ako imaju malo dublje probleme? LIli, podsjećaš me na animatore u hotelu. Kad ljudi dođu malo se pojadati na forumu, možda im ne treba netko tko će im reći da je to samo pitanje stava, nego bi prije podijelili iskustva i osjetili da ih je onaj tko odgovara bar pročitao s razumijevanjem.
Oprostite, južina je danas :)

Evo baš gledam, popust na Megapopustu za rafting na Neretvi, baš bih išla...
Novac - imam.
Ostavit dijete na 2 dana - imam kome.
Društvo za rafting - nemam.
I što sad....? :zbunj:

I malo smo ot, ali zapravo nas ovdje ima malo koji imaju slične probleme kao Caine - zapravo suprotne: većinom smo žene, s djecom koja su nam stalno za vratom i traže pažnju, muževi su većinom tu negdje ali slabo stižemo s njima komunicirati, imamo premalo vremena i premalo novaca :) pa tu "krizu srednjih godina" malo drugačije doživljavamo

Ili ako jedan roditelj često radi popodne i navečer, a dijete ima aktivnosti i druge obaveze.
Meni nije do izlazaka i kava (nedruštvena sam) ali evo mjesec dana nemam kad otići frizeru.

Citiraj:

---

Superman prvotno napisa

Evo baš gledam, popust na Megapopustu za rafting na Neretvi, baš bih išla...
Novac - imam.
Ostavit dijete na 2 dana - imam kome.
Društvo za rafting - nemam.
I što sad....? :zbunj:

---

pa idi sama!
najgore što ti se može dogoditi je da ti dva dana bude dosadno.
a neće.
jer će tamo biti većinom bosanci i bit će jako zabavno.
jedino što ti je dalek put do tamo...

iako... ako sam ja dobro pokopčala... Caine je baš tamo negdje :-)

kako rekoh, bit će tu još svega!