Ali djeca tako najbolje uče....Citiraj:
Sirius Black prvotno napisa
Ako sam im partner u igri na vrlo distanciran način od njih mogu izvuči što i koliko znaju o pojedinom području njihova interesa te u tom smjeru mogu kreirati daljne aktivnosti .... ako vidim da mi neko dijete ne razumije pojam boje i ne povezuje boju i predmet, pojavu, .... učinit ću sve što je u mojoj moći da tom djetetu osiguram aktivnosti koje će mu pomoći da svlada pojam boje.... ako ne promatram dijete i ako nisam aktivni sudionik s njim u igri kako i na koji način mogu poznavati dijete? kako mogu znati koliko i što ono zna?
Djeca trebaju igru....a kroz igru djeca uče....jedna djevojčica je u "frizerskom salonu" naučila vezati pertle na patikama...a to nije znala i to na način što smo iskidali komadiće platna na trakice i vezali smo mašnice na pletenice.... kad je naučila vezati mašnice na pletenice, dala sam joj poticaj da si sama veže pertle na patikama kad smo danas izlazili vani (a bila je uvjerena da to ne zna i zahtjevala je moju pomoć stalno)
Igre restorana i kafića jako puno otkrivaju o djetetovim prehrambenim navikama.... djeca su vrlo kreativna kad je u pitanju slaganje menija za ručak....a onda kad dođe PRAVI ručak prevrču očima i ne žele jesti...a onda vadim ase iz rukava..."a kako sam ja morala pojest dvije žlice blitve s krumpirima jutros kad si mi radila doručak u restoranu..." "A sjeti se kako si ti meni pravila čaj od limuna i rekla si da ću bit zdrava ako ga popijem a ako ga ne popijem bit ću bolesna.." i opnda to vežem s ručkovnim menijem.... postoje stvari koje djeca zaista ne vole jesti...ali uz motivaciju dijete će probati žlicu....cilj je da se proba...ide - super, ne ide - opet super...probali smo, ne ide bar znam da to djetetu ne ide...a kako znam jer sam se igrala s djetetom i doznala to o njemu.....
