Nema toga ovdje tko nije razumio što je prvi post htio reći. Bez brige budi, svi razumiju,Citiraj:
Uh-puh prvotno napisa
Printable View
Nema toga ovdje tko nije razumio što je prvi post htio reći. Bez brige budi, svi razumiju,Citiraj:
Uh-puh prvotno napisa
Da je moje dijete muško moglo bi se reći da je u teškoj edipalnoj fazi. Ima 3 g. i 3 mj i cura je. Spavam s njom u krevetu ponekad jer se često u noći budi i zove me, pa da se ne moram dizati. Kaže da će se ona s mamom vjenčati kad bude velika :-)
Bilbo, stvarno nisam željela nikog uvrijedit... Meni osobno se tvoja potreba da se dijete malo udalji od tebe u dobi od 3 godine kad si ti istovremeno pred porodom čini nanormalnijom, prirodnom, zdravom, poželjnom, ali stvarno mi je takva potreba povezana s Freudom kao disparatni pojmovi u logici( matematika i milosrđe, najčešći primjer). I zato sam napisala što jesam i dalje stojim iza svega. I ako te samo zanima, predlažem ti Lacanov Stadium ogledala, i vjeruj mi imat ćeš potpuno drugačii pogled na svijet...
Pa onda dalje, malo po gestaldtu pročačkat, pa djecu tjerat da se posjedaju po raznim stolcima doma, pa ne bi bilo loše ni kognitini razoj pratit po Piagetovim fazama... Gdje je tome kraj?? Mislim da to može biti krasan hobi, ali nevezan za dijete. Je sa znanja koja čojek čituckajući može prikupit su dooljna samo za nekakve iskriljene verzije, a ne za terapeuta. Ono, roditelj nije i ne treba biti terapeut.
Pa casa, mogla bi svašta čitati, naravno.
Ali budući da okolina pili po njoj savjetima proizašlim iz Feudovog rada, ovog časa (tj. onog časa kad je pisala prvi post) je zanima Freud.
Aha, i hjedoh još reći da mi je odličan onaj tekst koji je Zuska linkala.
A nekidan je bio film u Freudu i Jungu, taman je legao na ovu temu :D
Ne mogu više editirati predzadnji post: "iz vlastitih interpretacija Freudova rad"...
Nevezano za sve što je ovdje napisano, učini ovo. Za to ti ne treba proučavati Freuda, dovoljan je zdrav razum. Govorim ti to iz iskustva, jer sam prošla isto ovo, hranila sam takvo ponašanje djeteta svojim pogrešnim stavovima "ja znam najbolje", "djetetu uvijek treba mama", pa smo zaglibili u situaciji kad sam krenula na posao i razdvojila se od djeteta, kad sam se iscrpljivala s trbuhom do zubi i slično. Srećom, na vrijeme sam došla pameti i sada imam dijete koje mi je zdravo privrženo, a ne nalijepljeno na mene kao prije. Sretniji smo i on i ja.Citiraj:
Bilbo prvotno napisa
ja se nadam, da nam ne treba ni freud, ni jung, ni juul, da zakljucimo da tata treba biti jednako blizak i ukljucen u djetetov zivot, potrebe, hendlanje .... kao i mama.
Ovo samo mogu potpisati i rukama i nogama. Već sam gore iznad napisala vlastito iskustvo poticanja djeteta da ostane u toj fazi. Danas sam svjesna da je više meni bila potrebna tako jaka veza s djetetom radi mojih "nerazriješenih unutarnjih konflikta", nego djetetu. I ne brinem više oko toga hoću li negdje opako zabrljati i slično. Dajem sve od sebe, ako vidim da negdje griješim, ispravljam greške, ali sada mi je cilj pružiti djetetu ljubav, zdrav dom, samostalnost, obrazovanje, a ne proučavanje knjiga, stalno razmišljanje što radim pravo ili krivo, ispravljanje krivih Drina iz mog djetinjstva preko djeteta i slično.Citiraj:
sasa prvotno napisa
Ne treba kad si sređen u glavi. Mene su nakon rođenja prvog djeteta počeli pucati filmovi iz moje prošlosti i djetinjstva, valjda od hormona ili ne znam čega već. Nešto što sam mislila da sam ostavila iza sebe, izašlo je na površinu i imalo snažan utjecaj na moj odnos prema djetetu. Na svu sreću sredila sam se na vrijeme, i shvatila da ne mogu dopustiti da moji promašeni odnosi utječu na to kako ću odgajati dijete i postavljati se prema njemu. Nažalost, nekima treba duže da shvate u čemu je problem, neki nikada ni ne shvate, niti vide problem...Citiraj:
seni prvotno napisa