Kako sve stižete?

Meni je bilo presmiješno kad je MM izjavio da su radi mene uzeli HBO paket na Bnetu, prošlo 3 ili 6 mjeseci koliko smo ga imali zabadava a ja stigla pogledati jedan jedini film (i to o M. Tatcher da je bar nešto bolje). Jučer, nakon mjesec dana negledanja, uspjela pogledati pola sata dokumentarca o Tesli i dalje mi nije dalo ... i prođe hebena dva dana koliko mogu gledat unatrag.

Sad idem na remont zubaru u grad i treba mi 45 minuta, jedino mi je veseljo što tih 45 minuta čitam a nitko me ne prekida.
Nadoknadit ću sve u penziji ako doživim.

Citiraj:

---

Mojca prvotno napisa

U zadnje vrijeme zaspi oko 22.30-13.00, a krenemo oko 21.
Ma kako rano krenuli nikad ne zaspi ranije. Ma koliko se ja trudila. Pa sam shvatila da je bolje da bude budna i sama zatraži ići u krevet kad joj se bude spavalo nego da ja gubim živce na neuspješno uspavljivanje.

---

Ja sam starijeg uspavljivala dok je bio mali, sad ima 4 god i još uvijek traži da legnem kraj njega kad ide spavati. Kod mlađeg sam pametnija, pa mu dam mlijeko, i poslije ga stavim u krevet. Nekad prtestira s plaćem (mm kaže da tad najbolje zaspi), nekad se samo vrti po krevetu al sam zaspi. Kod njega nema uspavljivanja.
A da ju budiš ranije ujutro, pa će možda ići i ranije spavat? Ti ćeš imat nešto vremena za sebe.

Ja imam 1x tjedno tetu cistilicu koja i popegla, tako da ja samo odrzavam. To mi je kljucno. Vremena za sebe imam nesto malo dok je velika u vrticu a malena odspava preko dana 2 x po sat vremena, za jedno spavanje skuham, za vrijeme drugog malo pospremim i onda sto vremena ostane surfam, citam ili odspavam i ja.
Obje idu spavati navecer do 21 najkasnije, osim kad je nesto izvanredno, i to malenu ja, veliku MM, pa se oko 21:30 nadjemo u boravku :) ja happy.
U kinu ni kazalistu nismo bili 100 godina, od izlazaka koji rucak u njegovoj pauzi ili neka kava ja sama dok beba spava u kolicima. Ali niti mi ne fali (previse). Ima vremena...

Vlatka, nema pomoći, probali smo. Ne funkcionira.

Ja sam zakljucila da ocito stignem dovoljno jer smo svi zivi i zdravi. Ali da stignem "sve"... :lol:

Ja se recimo ustanem u pola sedam, onda minimalno 30-45min lagano besciljno surfam i pijem kavu. Ako se netko od klinaca probudi dam crtic i/ili cicu, i dalje nastavim s kavom. Mislim da bi prolupala odavno bez to malo mira i samoce, nema sanse da umjesto toga panicno kuham, perem, spremam i sl.
Onda se otusiram, obucem probudim klince ako se nisu probudili, opeglam im odjecu, obavimo cesljanje, umivanje i pranje zubi (ne nuzno tim redosljedom niti uspijemo uvijek sve to) obucem ih, spakiram njih i sebe i krecemo van, razvozim ih svakog u svoj vrtic i do 9 sam na poslu.
Na poslu iskljucivo radim, nikakvi forumi i sl, gotova sam oko 17, 17:30 (ako je dobar dan, inace i kasnije) onda kupim mladjeg kod bake i idem s njim doma. Ponekad ga mm pokupi, a ponekad su oboje tamo pa i mm i ja budemo malo dulje dok se oni igraju.
Vecera - nesto iskemijamo na brzinu,ili pizza i sl,malo se igramo ili mi prave drustvo dok stavljam ves/sudje prati ili pospremam, ili mi ne prave drustvo nego se igraju sami. Oko 9 je kupanje pa spavanac za mladjeg, a cesto i ja zaspim s njim, odavno sam zakljucila da mi je naspavati se bitnije od bilo kakve cistoce, knjige, serije, filma, drustvenog zivota i inog. Ako ne zaspim onda odem nazad u db pa zaspim tamo malo kasnije :roll:

Teta cistilica opere sve 1x tjedno (no razumno, nikakvi prozori, ormarici, podovi ispod uredjaja i ino) a ostatak vremena je ili cisto ili samo sto nije dosla pa cemu da se mucim kad ce ona srediti za dva dana :mrgreen:

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Uzmem pivu, duvan, dignem sve četiri u zrak i pozdravim taj dan.

---

aaaaaaaaaaaaaaaaaaaa koja divota!!

stižem ono što je prioritet, drugo kad dođe na red, ako dođe
peglam samo što moram
nakon ručka sredimo stol, suđe u perilicu, pobrišem štednjak
ne volim prljavu kuhinju
kupaone u letu, vikendom detaljno
nakon ručka idemo u šetnju, u park, u nabavku
oko 7 spremanje večere, kupanje i krevet
onda vježbam, nakon toga čitam ili surfam, s mm pogledam nešto na tv
uvela sam pravilo da vikendom ujutro skuham više pa zamrznem za barem tri ručka
to mi je velika ušteda vremena
ostale dane ručak brzinski i jednostavan
dojenje sam svela na jedno dnevno i jedno prije spavanja

usisavam samo najkrupnije mrve, vikendom detaljno plus pranje podova
manja je stalno uz mene, kad radim nešto krupnije ide s tatom i sestrom van da sam na miru
zasada funkcionira
sad kad krene škola mislim da će biti duplo teže, zbog razvažanja
ne živciram se u principu, ako nešto taj dan izostavim zaboli me

Nisam čitala ništa osim prvog posta, ali budem.
Drugo (ili zadnje) dijete mora imati najmanje 3 godine (drugo, jer mislim da jedincima treba više vremena) da bi se uhvatili kakvi takvi konci vlastitog života.
Moji se, recimo, igraju vani sami (ili sa susjedima). Od kad smo to dostigli, na konju smo.
I od kad smo odlučili da u našoj obitelji nema razvažanja na aktivnosti. Što je u selu, može se. Za što treba auto, ne može se.

Citiraj:

---

vlatka100 prvotno napisa

A da ju budiš ranije ujutro, pa će možda ići i ranije spavat? Ti ćeš imat nešto vremena za sebe.

---

Ovo ne ide samo od sebe, tj ne pali na probu od par dana.
Al provjereno i sigurno, počneš li djecu konstantno buditi prije sedam, nema šanse da budu budni iza 21.
Naravno, to se ne radi iz čistog maltretiranja, to dođe s vrtićem :)

Evo, ja sam samo pokupila veš (nije složen), izvadila drugi iz mašine (nije obješen) i suđe je u sudoperu (crkla perilica).
Budem sutra.
Ja sam zapravo majstor odgađanja.
I napokon se uspavljuju sami (7 i 4 god). I zato tipkam u miru. Inače bih i ja već prije 45 min spavala.

Ja kukam već skoro dvije godine kako ništa ne stižem, u zadnje vrijeme se curka poprilično promijenila i ima "samostalno vrijeme"(što mi je donedavno bio SF) i polako kužim kako obavljam sve zacrtano i onda mi se otvaraju nove ideje, uključujući i još jedno dijete :) Uglavnom, mislim kako uvijek stigneš ono što je neophodno a za sve ostalo se ravnaš prema dostupnom vremenu, nekada stigneš više, nekada manje, neće biti smak svijeta ako je kuća tri dana kasnije usisana ili prozori koji mjesec kasnije oprani.

flopice više ne dojiš po noći? kako?

Djeca su mi prioritet. Za njih mora biti vremena. Sve ostalo - koliko stignem.
Posao: ako ga nosim kući (a nosim), uglavnom radim noću.
Kuhanje - uvijek imam spreman "survival kit" koji se sastoji od namirnica s kojima mogu brzo pripremiti pristojan obrok s malo ili ništa kuhanja - kuhanu leću ili grah u konzervi, kus kus, jaja, sir, ribice u maslinovom ulju, seitan, sjemenke, orahe... povrće (većina se skuha za max. 10 minuta, a puno toga se i ne mora kuhati), voće. Nema nakuhavanja preko tjedna. Ne stignem ja to.
Zimnica: kakva zimnica? Srećom, imam mamu koja se time bavi otkad je u mirovini.
Spremanje: jednom tjedno detaljnije. Usisavač, suđerica i kosilica su mm-ove igračke. Vešmašina i kantica za zalijevanje su moje. Znam da bi savršene domaćice sigurno našle mnogo zamjerki mojem kućanstvu, ali ja sam davno shvatila da nikad neću biti jedna od njih i od tada mi je lakše. S vremenom sam se pomirila s otiscima raznih dijelova tijela na prozorima i navikla na suživot s igračkama u dnevnom boravku, alarm se pali samo kad se počnemo spoticati ili ako su ostavljene razbacane, a igra je gotova.
Ako idemo ovamo i onamo najčešće su to obiteljske aktivnosti, a one uvijek imaju prednost pred glancanjem porculanskog posuđa i održavanjem heklanih tabletića (koje nemamo).
Vježbanje: što mogu obavim pješice ili biciklom (frizerka, knjižnica...), trčim s djecom po livadama, na poslu svaki dan napravim kratku pauzu - 5minutnu šetnju po kvartu (poludjela bih bez toga) + umjesto lifta stepenice. Ukratko, nemam nikakvo ekstra vrijeme samo za vježbanje, sve je uklopljeno u dnevni ritam aktivnosti.
Čitanje - uglavnom prije spavanja, manje i sporije nego što bih željela, no tješim se da će biti bolje kad djeca malo poodrastu.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Mene čistilice za "velika pospremanja" nerviraju jer opet moram biti s njima i govoriti što i kako te zapravo i raditi s njima. Najljepše mi je bilo s jednom koju sam imala za 1x tjedno - došla bi na 3 sata četvrtkom ujutro, posisala i oprala sve podove (i iza trosjeda i komoda :mrgreen: ) i balkon, te precizno oribala kupaonu i WC (i sve pločice do stropa, rastavila ventilator i sl.). Ja bih za to vrijeme otišla van obaviti što imam i vratila se u čisto. I ništa me u sljedeći ponedjeljak, utorak i srijedu prljavština ne bi nervirala jer bih znala da sutra opet dolazi spasiteljica.

Najviše me nervira večernje kuhanje za sutra jer dijete (i mi kad dođemo doma) mora imati ručak, e da mi je tu naći rješenje!
Sve drugo radim u letu i ne osjećam se kaotično.

---

slow cooker.

Meni je to "stizem/ne stizem" prilicno relativno. Nekad "stizem", a nista posebno nije uradjeno, nekad uradim svasta a "ne stizem nista", cesto sam kul i sve mi je u ravnotezi, a nekad "nista nisam uradila i nista ne stizem". :D
Luna mi jako lose spava nocu pa sam cesto potpuno neispavana i umorna, ali kako neko rece, znam da ce i to proci, pa makar i za godinu i po - dve. Sta's sad.
U sustini, meni prija sav taj haos, ne bih da mi je "mirnije". Valjda zato i imam troje dece...

Ja sam prosli tjedan isto uzela vrijeme za svoje male guste. Dizanje u sest i 20, dorucak i spremanje do sedam (uz prijetnje md-u, ako se mali probudi, tvoj je, mene nema - sto je jednom upalilo, a dvaput nije :o) i odlazak biciklom na posao, uz 20-minutni kava-stop na zapadnoj obali... nigdi nikog, samo izlazece sunce nad Splitom, kava i novine, nirvana... to mi je bio vrhunac dana. E onda smo se ovaj tjedan svi porazboljevali pa nista od toga, al iduci!

Citiraj:

---

Mojca prvotno napisa

Vlatka, nema pomoći, probali smo. Ne funkcionira.

---

Vrijeme spavanja treba pomicati malo pomalo - tijekom 2-3 tjedna, svaki dan po nekoliko minuta. Funkcionira. Provjereno više puta.

Moji su bili dobro dresirani (radno vrijeme od 7.00 - morala sam ih dizati rano) ali problem nam je uvijek bio pomicanje ljetnog i zimskog vremena, pa smo se tako pripremali i bilo je ok. Mlađi je znao da se mora probuditi ako želi dojenje prije nego ja odem na posao, inače nema ništa do večeri. Stvorena navika zlata vrijedi kasnije... Evo danas je moj stariji ustao prije sedam jer idući tjedan počinje škola, pa uvježbava kako to ide. Mlađi je spavalica, on je ustao pol sata kasnije, ALI u 9 navečer je tuširanje i u 9:30 su u krpama. Do prošlog vikenda mogli su biti budni do 10 sati. Ne branim im biti dulje, ali ne izdrže.

Alternativa - skratiti popodnevno spavanje na prihvatljivu mjeru. A da je dijete u mojoj kući, u 21 sat ne bi morala spavati, ali bi morala biti u krevetu. Istina - ja imam dvojicu koji su se godinama znali krasno zabavljati tih pol sata pred spavanje (bez mene, ja bih pročitala priče za laku noć, a nakon toga ugasila svjetlo), ali to pali tek za djecu stariju od 3 godine. MOji su počeli s tim kad su iz kinderbeta prešli u standardne krevete. Uvjet je da ne rade buku i da ne skaču, a zaspali bi za najviše pol sata, češće i ranije. Ne znam kako bi bilo da nisu imali jedan drugoga.

Citiraj:

---

Cubana prvotno napisa

I od kad smo odlučili da u našoj obitelji nema razvažanja na aktivnosti. Što je u selu, može se. Za što treba auto, ne može se.

---

Ovo mi je zapelo za oko jer smo baš imali razgovor prije godinu dana o tome, što ćemo kada mala još naraste, kad se još mali rodi, kako ćemo se organizriati i da li ćemo ih razvažati kad krenu aktivnosti.

Možda ću za koju godnu kad budu veći i ja ovako razmišljati, što je u blizini može, što nije ne može, ne znam, makar poznavajuči sebe, mislim da neću. Već je sad punih godinu dana vozimo na muzički svake srijede dobrih 15 minuta, nekad ja, nekad kad je frka sa malim muž izađe s posla pa je onda on ranije digne iz vrtića i vozi, glupo je malo vrijeme 15 h - 16h, ali šta da čovjek radi, propustili nismo još niti jednom, odnosno jesmo jednom kad je bila bolesna.

Za takve stvari mi nije teško ni na kraj svijeta, ma koliko mi fizički bilo naporno, umor, kućanstvo, to vražje skuhavanje svaki dan i kad ti se da i kad ti se ne da samo da pojedemo toplo licom itd..

Ali ja ne radim, to moram naglasiti, jer da radimo oboje čitav dan, naravno da onda ne bi bilo govora o razvažanju, njih dvoje pa svak recimoi po dvije aktivnosti, a ovdje kod nas je sve baš sve radnim danom, ništa nema vikendom, pa kako, nikako.

Citiraj:

---

Cubana prvotno napisa

Naravno, to se ne radi iz čistog maltretiranja, to dođe s vrtićem :)

---

Eto razloga da se veselim vrtiću. :lol:

ja se iskreno divim mamama koje rade i uz to hendlaju i kucu i klince. Ja sam doma sa curkama i stalno imam osjecaj krivice da nisam dovoljno sa njima i da samo pospremam i kuham, a nije tako jer sam stvarno svela na minimum sve to. ukljucila sam cure u skoro sve kucanske poslove i trudim se pretvoriti ih u igru. u kupaoni stavim stari rucnik na pod gore plasticnu kutiju malo tople vode i cure peru svoje zivotinjice dok mama pere kupaonu. ta ista kutija (nije kutija,ali ja se ne mogu sjetiti prave rijeci :) to je ono u sto vadimo mokri ves, a moja jos ima i kotacice) kasnije sa privezanim komadom spage postaje autobus pospremac i skupljamo po stanu stvari koje nisu na svom mjestu i vozimo ih tamo di ih treba pospremiti, a cesto se i cure uvale unutra ili one vuku autobus.u kuhinji imam plitku i siroku posudu sa palentom i to je kao mini pjescanik dok kuham rucak. starija crta i stvara, a mladja sara pastelama, ili gledaju dok ja nesto rezem pa im dam da probaju razlicite stvari. igraju se sa slanim tijestom. kuhaju caj (ok to napravi nered, ali ja bar u miru skuham rucak). pomazu mi isprazniti i napuniti masinu za sudje i jako su ponosne. prasinu brisemo zajedno. Meni je puno pomoglo kad sam shvatila da nema nikakvog smisla sve detaljno cistiti, sada se samo trudim stvoriti dojam reda i cistoce. ionako samo ja znam ispod kojeg elementa ima prasine. moje curke su tri i pol i godina i pol

Citiraj:

---

Jadranka prvotno napisa

Ja sam prosli tjedan isto uzela vrijeme za svoje male guste. Dizanje u sest i 20, dorucak i spremanje do sedam (uz prijetnje md-u, ako se mali probudi, tvoj je, mene nema - sto je jednom upalilo, a dvaput nije :o) i odlazak biciklom na posao, uz 20-minutni kava-stop na zapadnoj obali... nigdi nikog, samo izlazece sunce nad Splitom, kava i novine, nirvana... to mi je bio vrhunac dana. E onda smo se ovaj tjedan svi porazboljevali pa nista od toga, al iduci!

---

Ajme... i ja bi... :ljubomorna:

Obožavam jutro u gradu, bilo kojem... ali Split je najljepši kad se budi...
Ja sam znala zimi, ustati u 6.30, u 7 biti u gradu, parkirati u Petrinjskoj, pa na Dolac, po špeceraj... i do 8.30 bi bila nazad.
I to su bili posebni gušti. Dođem doma, a oni još spavaju...

Citiraj:

---

sophie girafe prvotno napisa

ja se iskreno divim mamama koje rade i uz to hendlaju i kucu i klince. Ja sam doma sa curkama i stalno imam osjecaj krivice da nisam dovoljno sa njima i da samo pospremam i kuham, a nije tako jer sam stvarno svela na minimum sve to. ukljucila sam cure u skoro sve kucanske poslove i trudim se pretvoriti ih u igru. u kupaoni stavim stari rucnik na pod gore plasticnu kutiju malo tople vode i cure peru svoje zivotinjice dok mama pere kupaonu. ta ista kutija (nije kutija,ali ja se ne mogu sjetiti prave rijeci :) to je ono u sto vadimo mokri ves, a moja jos ima i kotacice) kasnije sa privezanim komadom spage postaje autobus pospremac i skupljamo po stanu stvari koje nisu na svom mjestu i vozimo ih tamo di ih treba pospremiti, a cesto se i cure uvale unutra ili one vuku autobus.u kuhinji imam plitku i siroku posudu sa palentom i to je kao mini pjescanik dok kuham rucak. starija crta i stvara, a mladja sara pastelama, ili gledaju dok ja nesto rezem pa im dam da probaju razlicite stvari. igraju se sa slanim tijestom. kuhaju caj (ok to napravi nered, ali ja bar u miru skuham rucak). pomazu mi isprazniti i napuniti masinu za sudje i jako su ponosne. prasinu brisemo zajedno. Meni je puno pomoglo kad sam shvatila da nema nikakvog smisla sve detaljno cistiti, sada se samo trudim stvoriti dojam reda i cistoce. ionako samo ja znam ispod kojeg elementa ima prasine. moje curke su tri i pol i godina i pol

---

Ma da... baš u tome i je moj problem... meni je vrijeme sa Smjehuljicom prioritet... jedino kad nešto i napravim ako sam sama s njom je ako nju uključim... evo jučer sam radila kuruznu zlevanku, dakle 5 min posla, treba šalica, mikser, zdjela i pleh. Ona je stajala na stolcu i asistirala. Naravno, smočila je majicu i pod, pa zgrabila ljuske od jaja, ostatak bjelanjka iz njih se razlio po elementima... i eto ti dodatnog posla. Ona je namazala pleh maslacem, pa se prije nego sam joj uspjela uvaliti krpu da se obriše, krenula opet penjati na stolac, a stolac ima jastučić, na kojem su ostali tragovi od rukica. Nisam šiznula, nisam vikala... ovo je svakodnevica, stalno je tako... samo ponekad bude zamorno.
I baš zbog ovakvih sličica koje su konstanta, ja se trudim držati ovog tvog boldanog... ali ponekad ni to ne uspijem.

To sam ja radila s prvim djetetom, imala sam dodatnog nereda ko u priči. S drugim nema šanse. Nikakvo "pomaganje" po kuhinji.
Maksimalno izbjegavanje nepotrebnog nereda.

Citiraj:

---

šafran prvotno napisa

Ovo mi je zapelo za oko jer smo baš imali razgovor prije godinu dana o tome, što ćemo kada mala još naraste, kad se još mali rodi, kako ćemo se organizriati i da li ćemo ih razvažati kad krenu aktivnosti.

Možda ću za koju godnu kad budu veći i ja ovako razmišljati, što je u blizini može, što nije ne može, ne znam, makar poznavajuči sebe, mislim da neću. Već je sad punih godinu dana vozimo na muzički svake srijede dobrih 15 minuta, nekad ja, nekad kad je frka sa malim muž izađe s posla pa je onda on ranije digne iz vrtića i vozi, glupo je malo vrijeme 15 h - 16h, ali šta da čovjek radi, propustili nismo još niti jednom, odnosno jesmo jednom kad je bila bolesna.

Za takve stvari mi nije teško ni na kraj svijeta, ma koliko mi fizički bilo naporno, umor, kućanstvo, to vražje skuhavanje svaki dan i kad ti se da i kad ti se ne da samo da pojedemo toplo licom itd..

Ali ja ne radim, to moram naglasiti, jer da radimo oboje čitav dan, naravno da onda ne bi bilo govora o razvažanju, njih dvoje pa svak recimoi po dvije aktivnosti, a ovdje kod nas je sve baš sve radnim danom, ništa nema vikendom, pa kako, nikako.

---

Velika je razlika da li rade oba roditelja ili samo jedan. I ja sam počela razmišati kao Cubana - aktivnosti koje nisu u kvartu, nego u gradu i zahtijevaju razvažanje su preveliki napor za sve. Jednostavno, onda obitelj ne može funkcionirati normalno. MM i ja radimo u centru, a živimo u kvartu i svaki dan svaki troši na put do posla i natrag po 1.5 h (u normalnim uvjetima ZG prometa). Dok sam bila doma na porodiljnom sa malim, curku sam razvažala svugdje...

Što se tiće igre s djecom u kuhinji sve sam prošla od davanja, ne davanja uljučivanja i sl, pa im je za Božić mm napravio pravu njihovu kuhinju i sada one tamo kuhanju ručak/kavu/kolače a ja u miru u svojoj.
Uključim ih u izradu kolača ali pod uvjetom da dođu kad ih pozovem, naprave kaj trebaju ( izrezuju tjesto s modlama, izmiksaju) i odu da mogu dalje raditi, starija zna oprati zdjele i žlice a mlađa tak i tak sam nered radi :D
Ja se trudim biti učinkovita zbog kroničnog manjka vremena pa i njih tako učim, napravimo kaj imamo i onda uživamo.

Ma ogromna je razlika, baš što kaže sophie girafe i ja se divim ženama koje rade po cijele dane, imaju dvoje, troje djece i sve to stizati, pa ne možeš da se postaviš na trepavice sve stići.
Nama je tenis tu odma do nas, bila na probnom par puta, upisali smo je i sad bi najesen trebala krenuti i na to. Čak i pošto ne radim malo mi je guravo sa malom bebom, njegovim ritmom spavanja, jedenja, cendranja, nekad i po cijeli dan, zubići i tako to, ali i taj period će proći, veselim se tome kad ću mu moći samo tutunuti komad nečega u ruku pa da žvače putem, ali hoću reći iako sam doma itekekao znam šiznuti jer su dani fakat prekratki, makar kako djeca rastu su sigurno neke stvari lakše puno, a neke opet teže. Meni je sada sa dvoje djece različitog uzrasta ovaj baby period najteži moram priznati, ustvari najteže mi pada što još uvijek moram biti uz njega svake sekunde dok je budan da se ne povrijedi. I sve to, a ne radim.

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Velika je razlika da li rade oba roditelja ili samo jedan. I ja sam počela razmišati kao Cubana - aktivnosti koje nisu u kvartu, nego u gradu i zahtijevaju razvažanje su preveliki napor za sve. Jednostavno, onda obitelj ne može funkcionirati normalno. MM i ja radimo u centru, a živimo u kvartu i svaki dan svaki troši na put do posla i natrag po 1.5 h (u normalnim uvjetima ZG prometa). Dok sam bila doma na porodiljnom sa malim, curku sam razvažala svugdje...

---

Potpis!

Pogotovo ako imaš dijete vježbača ili nešto slično... Samo treba posložiti prioritete. Srećom, većina vrtića nudi dodatne aktivnosti, a i ova ograda da se bira samo ono što je u kvartu ima smisla.

S druge strane - gdje je volje, nađe se i načina. Kad se samo sjetim - mi smo vozili djecu na gimnastiku u Sokol u centru 2x tjedno godinama, a bilo je još toga, ne računajući ono što se moralo odguliti (logoped, ortooptičke vježbe) ali čovjek preživi. U to vrijeme morali smo imati tetu čistilicu jer bi se inače raspali.

Ono čega se nismo odrekli je vikendica - spremam se u nedjelju ubrati zadnju turu šljiva. Dok su djeca bila mala, igrali su se u pijesku i to je bilo mjesto gdje ih je čovjek mogao ostaviti u sigurnoj okolini i zelenilu - zaigrali bi se i SATIMA nas ne bi trebali ni tražili. I danas je tak, ali njihova pomoć oko vrta, voća i te kuće odavno već nije zanemariva.

Tak je to za nas koji živimo u stanu. Obitelji koje su na periferiji nemaju tu luđačku potrebu da vikendom kidnu u zelenilo jer ga imaju svaki dan u manjim dozama, ali su zato dodatne aktivnosti prava tlaka (i po mom mišljenju nisu uopće nužne).

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Srećom, većina vrtića nudi dodatne aktivnosti, a i ova ograda da se bira samo ono što je u kvartu ima smisla.

---

Ovo je super, stvarno velika stvar, kod nas rijetko, ima ih, ali ti nam nisu u blizini, u ovom starom su još imali sport tj. gimnastiku jednom tjedno, u ovom novom mislim da nema ništa.

Citiraj:

---

šafran prvotno napisa

Ovo je super, stvarno velika stvar, kod nas rijetko, ima ih, ali ti nam nisu u blizini, u ovom starom su još imali sport tj. gimnastiku jednom tjedno, u ovom novom mislim da nema ništa.

---

Baš šteta... Moji su u sklopu vrtića odgulili sportski program i engleski jezik. Bilo je i drugih programa - npr. ritmika, glazbeni i slično. Nakon toga su ukinuli neke od programa koje su držali vanjski suradnici (na razini grada) pa ne znam kako je sada, ali ovo je "u naše vrijeme" bilo odlično, jer to je sve završavalo do 15 sati i nisi morao nikamo juriti popodne s djecom.

joj

ja sam lijena
jako lijena
ne da mi se

ima perioda kada bih, da hoću, stigla sve
i povrh onoga što je mojca u prvome postu napisala
a ima i onih u kojima sam sretna što se uspijevam istuširati
odlasci u wc su upitni

takav je posao

ja sam se prestala sekirati
ali se muž sekira
pa on radi sve što misi da treba (čišćenje i održavanje kuće)

zapravo je to ono što oduzima najviše vremena i energije i najbesmislenije je
zato, ako već imaš mogućnosti za čistilicu, radije pronađi onu koja će svoj posao i odrađivati kako treba

dok je kod nas bilo para i dok smo imali ženu koja je čistila... imali smo vremena napretek
sada više nemamo

Mojca, mala ti je premalala za "asistiranje" - i ja sam pala u tu zamku pa sam odustala, to može ajde s neke 4 za neke stvari tipa nešto kratko zamijesit itd. Meni je bilo neko vrijeme rješenje da joj dam nešto slično (plasteline, kasnije vodene) i da sjedi za stolom dok ja kuham, pa onda barem imam limitirano "područje štete" koje moram čistiti.

Vezano za razvažanje, i meni se prioriteti (i snage) mijenjaju i isključivo kvart-aktivnostima sam se priklonila.

A što se tiče godina, ma koliko šutjeli o tome jer je to neki moderni tabu - nije isto jesi li u 40-tima, 30-tima itd. Naravno da nema to samo crnih strana, ali količina energije u 30-tima i 40-tima je jedna objektivna stvar protiv koje se ne mora nužno boriti, nego je mudro rasporediti... eto, ta neka kao "mudrost" je plus godina :).

Ne želim sad skrenuti temu, ali to sa vrtićima ovdje mi je stvarno bolna točka pa imam potrebu kukati, em nema mjesta, čeka se i po 2-3 godine i onda ne dobiš, mi gradski nismo dobili još uvijek, prijavili smo je po rođenju! U ovaj stari je vozimo autom i to moramo čak na autoput, sad smo dobili katolički i to uz dvije veze, ajde bar nešto, on nam je u kvartu. u biti smeta me malo što nema aktivnosti, ali zato imaju religijske satove, to je glavno. Sviđa mi se što paze na prehranu, to je ok za razliku od starog, idu na izlete i tako to, ali da nemaju bar neku ritmiku, nešto što se radi uz glazbu, bar neka teta da jednom tjedno nešto radi sa njima, to je velika šteta, jer u biti ne košta ništa, sve kroz igru. Baš sam razmišljala kad krene da se uključim u roditeljski savijet pa da vidim jer se išta da napravit po tom pitanju.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

A što se tiče godina, ma koliko šutjeli o tome jer je to neki moderni tabu - nije isto jesi li u 40-tima, 30-tima itd. Naravno da nema to samo crnih strana, ali količina energije u 30-tima i 40-tima je jedna objektivna stvar protiv koje se ne mora nužno boriti, nego je mudro rasporediti... eto, ta neka kao "mudrost" je plus godina :).

---

da, nažalost

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Mojca, mala ti je premalala za "asistiranje" - i ja sam pala u tu zamku pa sam odustala, to može ajde s neke 4 za neke stvari tipa nešto kratko zamijesit itd. Meni je bilo neko vrijeme rješenje da joj dam nešto slično (plasteline, kasnije vodene) i da sjedi za stolom dok ja kuham, pa onda barem imam limitirano "područje štete" koje moram čistiti.

Vezano za razvažanje, i meni se prioriteti (i snage) mijenjaju i isključivo kvart-aktivnostima sam se priklonila.

A što se tiče godina, ma koliko šutjeli o tome jer je to neki moderni tabu - nije isto jesi li u 40-tima, 30-tima itd. Naravno da nema to samo crnih strana, ali količina energije u 30-tima i 40-tima je jedna objektivna stvar protiv koje se ne mora nužno boriti, nego je mudro rasporediti... eto, ta neka kao "mudrost" je plus godina :).

---

Ma kad bolje razmislim, na isto ti dođe - mlađe mame imaju više snage, a starije više iskustva... Ne znam kud bih došla da sam u 38. godini kad sam se udala još morala i učiti kuhati??? Ovak, neke stvari tipa održavanje domaćinstva išle su mi lijevom nogom (jer si organiziram kuću tako da bude jednostavna za održavanje - to je trajni proces) i nekako emocionalno sam stabilnija... Sad se volim zafrkavati da sam klimakterična baba i to me trefilo istovremeno kad i moju djecu pubertet, tak da - imamo godina koliko imamo, tu se ništ ne može nego iskoristiti komparativne prednosti vlastite dobi, koje god to bile.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

A što se tiče godina, ma koliko šutjeli o tome jer je to neki moderni tabu - nije isto jesi li u 40-tima, 30-tima itd. Naravno da nema to samo crnih strana, ali količina energije u 30-tima i 40-tima je jedna objektivna stvar protiv koje se ne mora nužno boriti, nego je mudro rasporediti... eto, ta neka kao "mudrost" je plus godina :).

---

Joj debeli potpis :-)

danas je zadnji dan go, i praznika i bezvrtićarenja i hvata me panika od ponedjeljka kada smo ponovo u mašini. dvoje starijih ima po dvije aktivnosti, ali se, na sreću, od te četiri samo na jednu mora voziti izvan kvarta, ali upravo je ta ona kojoj će se trebati pojačati ritam, s 3 puta tjedno na najmanje 5 i toga se plašim...ali da odgovorim na temu - ne stižem sve i ne nerviram se oko toga pretjerano (ponekad mi je neugodno kad nam netko nenajavljeno uleti u naš kaos, ali samo minutu-dvije, nakon toga se pravim da je sve normalno, a nitko još nije pobjegao ili odbio kod nas jesti ili piti, što znači da smo još u granici "higijenske ispravnosti" ;-)). imamo prijatelje kod kojih je uvijek, ali uvijek "apoteka", ali ja se za to ne bih mijenjala, za takvu stegu i disciplinu...uh da ne bježim u druge teme, život je prekratak da bih napravila raspored po kojem točno u određeno vrijeme i određeni dan radim to, to, to, meni treba spontanost, kada mi se da, dobro, ako ne, isto dobro. moj prioritet je kuhani obrok, oprana roba i čista posteljina, sve ostalo je manje bitno. dobro bi mi došla pomoć jednom tjedno i to sam i planirala, ali kada je gospođa koja je došla prala moje prozore 6 sati (da, šest sati, naravno, plaćala sam po satu), onda sam odustala od toga.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Ma kad bolje razmislim, na isto ti dođe - mlađe mame imaju više snage, a starije više iskustva...

---

Ako apliciramo samo na roditeljstvo (minus kućanstvo), to bi značilo da se starije brže resetiraju na svoje realne mogućnosti, a zanemaruju net-živote i preporuke koje su im neprovedive... evo kako se to može (i) pozitivno shvatiti :angel:.

Peterlin ovo za iskustvo što kažeš, stoji sigurno, ali nema jutra da se ne dignem iz kreveta ukočena. Trenutno me kičma rastura, vratna kralježnica mi je u komi, lopatice me peku, ne pomaže više ni masaža ni kupka, masti ma ništa, kako je netko već ovdje napisao vražja godina proizvodnje :-x

onda idi na topik o vježbanju
tamo će cure riješiti sve te probleme

Citiraj:

---

šafran prvotno napisa

Peterlin ovo za iskustvo što kažeš, stoji sigurno, ali nema jutra da se ne dignem iz kreveta ukočena. Trenutno me kičma rastura, vratna kralježnica mi je u komi, lopatice me peku, ne pomaže više ni masaža ni kupka, masti ma ništa, kako je netko već ovdje napisao vražja godina proizvodnje :-x

---

11 godina idem na jogu. Imam obiteljsko nasljeđe reumatskih bolesti. Crkla bih bez toga.

Pogledaj si topic o vježbanju.

Sad vidim da je apricot već odgovorila istu stvar. Nemoj podcjenjivati vrijednost toga - to nije važno za sada nego još važnije za kasnije.

znate što je najgore, stvarno postoje žene koje sve stignu.
i to s osmijehom na licu,
i to me deprimira do bola . njučer bila kod jedne , došlo mi da plačem , sve je stigla i sa mnom piti kavu i usput kuhat pekmez i paradajz i obavit 2,3 kratka poslovna razgovora i izgledati super.okućnica i kuća preuredni i savršeni

i nema veze s tim što imam 42 godine i oštećene kosti i tko zna što još , nisam bila vrijedna ni prije 15 godina