Knjige mog života

Džojs: Dablinci
Čolanović: Osmeh iz crne kutije
Kiš: Rani jadi
Pekić: Hodočašće Arsenija Njegovana
Dostojevski: Idiot

Citiraj:

---

Freja prvotno napisa

Puno sam knjiga pročitala, još više nisam, i što dalje čitam teže me se ikoja dojmi onako zaozbiljno. Za mnoge koje ste navele, iz školske lektire i oko nje, moram priznati da je od tih knjiga ostao neki opći doživljaj i da za one koje su mi se tada sviđale, ne bih to isto rekla da ih čitam danas i obratno. Mnoge sam potpuno zaboravila, iako nisu nužno bile loše.

No u novije vrijeme, otkad čitam isključivo za gušt, onako baš duboko su mi se u pamćenje urezale Tisuću žarkih sunaca Khaleda Hosseinia (i Gonič zmajeva, ali ne toliko) i Anđelin prah Frank McCourta. Kad me nešto treba nasmijati, onda je bez premca David Lodge.

---

potpisujem boldano :)

Citiraj:

---

Water prvotno napisa

Tanja_b i Peterlin vidim da volite knjige V. Desnice, mi smo ovo ljeto na putu s ljetovanja navratili u Islam Grčki pogledati kulu Janković i kuću u kojoj je odrastao Vladan Desnica, u crkvi na imanju je grob V. Desnice, sve je jako lijepo i zanimljivo, dosta se toga još obnavlja. Po ljeti je obitelj Desnica tamo oni se brinu za turiste, ulaz je besplatan i svi su jako jako ljubazni. Tople preporuke za izlet.

---

Ovo je vrlo zanimljiva informacija! Svaki put kad prolazimo autocestom kroz Ravne kotare, sjetim se Desničinih pripovijesti ("Oko", "Konac dana", "Proljeće u Badrovcu") i pokušavam si prizvati atmosferu iz njih.
Još mi je jedna njegova pripovijest vrlo jaka, "Bunarevac", baš ga se često prisjetim.


Eh, sjetila sam se još jednog našeg pisca kojeg rado čitam, iako mi tematski i nije toliko blizak, ali mu je stil briljantan - Milan Begović, i njegova "Giga Barićeva". Još kao srednjoškolku me fasciniralo kako je cijelo jedno poglavlje mogao napisati inspiriran jednom inače slabo poznatom Beethovenovom sonatom.

kako sam mogla zaboraviti najdražu knjigu iz svojeg djetinjstva - Pustolovine Huckleberryja Finna

Citiraj:

---

laumi prvotno napisa

kako sam mogla zaboraviti najdražu knjigu iz svojeg djetinjstva - Pustolovine Huckleberryja Finna

---

Meni je najdraža bila Otok plavih dupina. Do cca. 14 god. pročitala sam ju bar 4 puta.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Robinson je meni bila prva knjiga stranog autora koju sam kao dijete ikada uopće pročitala, neko prastaro izdanje još iz bivše bivše države. I ugodno sam se iznenadila kad je Henry Miller u onoj spomenutoj autobiografiji napisao da je i njemu bila prva ili među prvima! Meni je nakon toga je uslijedio Jules Verne - redom.

Od domaćih autora - Družina Sinjega galeba i sve Lovrakove knjige kojih sam se uspjela dokopati, ali tu već zalazim u offt. ili ipak ne ???

---

Gutala sam ga u osnovnoj, nešto ekstra je to bilo u toj dobi, rado ga se sjetim, toplo mi bude, takav je osjećaj ostavio na mene, volim lude avanture:heart:

A sjetila sam se još jedne knjige koja me oborila ko klinku od Jože našega Horvata Waitapu, sjećam se da je na mene ostavila neki poseban dojam, nešto čudno, tajanstveno, prekrasno, jedva sam čekala da budem starija nakon te knjige i krenem u život, opet u biti poziv na avanturu. Predivna knjiga, predivna, moram te knjige nabaviti za svoje klince kad budu stariji, pod obavezno.

Robinson isto, a ovo dole što pišeš, pa ne znam jel off ili on, ali evo i ja imam potrebu pisati o nekim knjigama koje sam pročitala još u ranom djetinjstvu, i koje su ostavile podosta traga, vjerujem da su me i formirale, a mislim da je to vrijednije spomenuti od onoga što čitam danas ko teta u godinama:mrgreen:

Ja naslov shvatila nešto kao knjiga koja nas je na poseban način obilježila, takla, čak i formirala neka stajališta, ili jednostavno (ko meni Ludlum ili Dan Brown) neke knjige koje volim da me odvedu nekamo gdje inače nikad vjerojatno neću ići itd.. ili?

Druđina sinjeg galeba, Vlak u snijegu, Družba pere kvržice... pa mene su te knjige obilježile, sigurno, volim ih i vidi nisam ih se ni sjetila bez ovog topica već dugo dugo, a sad imam za uvijek negdje napisano što moram obavezno za klince nabaviti :heart:

Citiraj:

---

laumi prvotno napisa

kako sam mogla zaboraviti najdražu knjigu iz svojeg djetinjstva - Pustolovine Huckleberryja Finna

---

Da i ta, evo i to sam zaboravila :-)

Nego da vas pitam nešto, jel netko od vas čitao Gospdou Glembajeve od Krleže? Ja sam gledala, sjećam se da sam tu prvi put vidjela cicu na ekranu od Ene Begović i da se oko toga digla čitava prašina, a meni nije bilo jasno zašto jer scena uopće nije bila vulgarna, dapače.. ALi nisam čitala, a voljela bi, pa me baš zanima jel je čitao tko i dojam?

Ne znam je li tko spomenuo, ali meni je Kušan otvorio vrata u svijet knjiga. Kad sam njega počela čitati, uvidjela sam moć knjige. :heart:

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Spomenuti Henry Miller komentira u svojoj autobiografiji kako neki ljudi čitaju kao spužve, a drugi kao cjedila... Kako ti čitaš?
.

---

A ja bi jako voljela da produbimo temu o tome na filozofskom...sto mislite?

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

(pažnja mi zna skakati kao divlja vjeverica).

---

:lool: Koja dobra usporedba, riknula sam, ima nas još

Franzen- Korekcije ( Sloboda mi nije tako dobra)
Philip Roth- Americka pastorala
Fitzgerald- Blaga je noc
Nabokov- Lolita
Od popisa nisam procitala Indiju niti Gospodara prstenova, a bome sam ovo ljeta probala citati Jane Eyre i odustala- jako j dosadna:(

Citiraj:

---

šafran prvotno napisa

Nego da vas pitam nešto, jel netko od vas čitao Gospdou Glembajeve od Krleže? Ja sam gledala, sjećam se da sam tu prvi put vidjela cicu na ekranu od Ene Begović i da se oko toga digla čitava prašina, a meni nije bilo jasno zašto jer scena uopće nije bila vulgarna, dapače.. ALi nisam čitala, a voljela bi, pa me baš zanima jel je čitao tko i dojam?

---

Pa to je lektira, svi su to čitali (vjerojatno).

Voljela sam Krležu u vrijeme dok se to čitalo za lektiru. Nikad mi nije legla ekranizacija s Enom Begović, ne kažem da je loše, ali nije se uklopilo u moju sliku stečenu čitanjem knjige, zapravo knjigA - Gospoda Glembajevi, U agoniji i Leda (meni omiljena).

Eh, sad - prije dvije-tri godine zvoni meni netko na vratima u 10 navečer, klinci su već hrkali. Susjeda (u ono vrijeme srednjoškolka) pita imam li knjigu Gospoda Glembajevi.... Je, imam i to i još hrpu drugih, ali kod mame i tate u drugom gradu. Figa! Kaj sad? Ona do idućeg dana treba odgovoriti na 40 pitanja o djelu. Ništ... kažem ja - daj pitanja! I dobila sam pet iz te zadaće, he he he... Ali najbitniji je rasplet - nakon možda mjesec dana sretnem ja tu istu curu, a ona kaže sva sretna da je pročitala Glembajeve i to bez prisile, NAKON što je dobila ocjenu. Odlična stvar, uzela i druge dvije drame i tak....

Kako mi je bilo drago da se netko zbog mojih komentara knjige odvažio pročitati nešto što ja smatram nezaobilaznim... Ali to je mlada generacija, njima treba pomoći smjestiti te knjige u vrijeme u kojem ide radnja, povući paralelu s današnjim vremenom i tak. Ne bih više znala opisati kaj sam curi sve nadriskala (licemjerje, kurvanje, lopovluk - sve isto čega ima i danas), ali očito sam ju zainteresirala. To je dio priče koji bi trebali odraditi profesori književnosti - zainteresirati ljude da čitaju, a ne prisiljavati. Eto, ako je meni slučajno uspjelo, to ne bi trebalo biti teško nekome tko je plaćen da to odradi.

Citiraj:

---

alga prvotno napisa

A ja bi jako voljela da produbimo temu o tome na filozofskom...sto mislite?

---

Bilo bi zgodno ako bude zainteresiranih, a sudeći po ovom topicu - moglo bi ih biti.

Citiraj:

---

cikla prvotno napisa

Džojs: Dablinci
Čolanović: Osmeh iz crne kutije
Kiš: Rani jadi
Pekić: Hodočašće Arsenija Njegovana
Dostojevski: Idiot

---

Joj da, Joyce - Mladost umjetnika i Uliks (iako skrušeno priznajem da sam u potonjem znala preskočiti mnoge dosadne dijelove, još uvijek je ostalo barem isto toliko dobrih).

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Pa to je lektira, svi su to čitali (vjerojatno).

Voljela sam Krležu u vrijeme dok se to čitalo za lektiru. Nikad mi nije legla ekranizacija s Enom Begović, ne kažem da je loše, ali nije se uklopilo u moju sliku stečenu čitanjem knjige, zapravo knjigA - Gospoda Glembajevi, U agoniji i Leda (meni omiljena).

---

Nisam ja :oops: Al gledala zato :mrgreen: Krleža je Krleža, ništa bez njega, naš najbolji pisac tog doba, nakon Zagorke :mrgreen:

Zaboravila sam Sidartu (Hesse), to sam čitala negdje na sredini srednje, jako me se dojmila. U to vrijeme smo nešto eksperimentirali sa hare krišnevcima, čak smo i bile par puta kod njih, ali sve je ostalo na tome.

Hesse - osim spomenute knjige tu je još Stepski vuk, Narcis i Zlatousti, Igra staklenih perli, Putovanje na istok...

Demijan mi je promaknuo u mladosti. Kasnije kad mi je pao šaka (već sam prošla tridesetu) jednostavno mi nije više pasala takva literatura. Za neke knjige treba pogoditi pravi trenutak u vremenu (i stanju duha), inače to nije to.

Citiraj:

---

cikla prvotno napisa

Džojs: Dablinci
Čolanović: Osmeh iz crne kutije
Kiš: Rani jadi
Pekić: Hodočašće Arsenija Njegovana
Dostojevski: Idiot

---

cikla tko je Čolanović?

Ukusi nam se prilično podudaraju, pa pretpostavljam da bi mi se svidio.

Meni je od spomenute tri Krležine drame najviše sjela "U agoniji", izvrsna mi je.

Neću u životu zaboraviti kad nam je profesorica hrvatskog zadala zadaću "Može li se Lauri vjerovati?" :lol:

Citiraj:

---

Freja prvotno napisa

Puno sam knjiga pročitala, još više nisam, i što dalje čitam teže me se ikoja dojmi onako zaozbiljno. Za mnoge koje ste navele, iz školske lektire i oko nje, moram priznati da je od tih knjiga ostao neki opći doživljaj i da za one koje su mi se tada sviđale, ne bih to isto rekla da ih čitam danas i obratno. Mnoge sam potpuno zaboravila, iako nisu nužno bile loše.

---

potpisujem u potpunosti

izdvajam jednu iz djetinjstva koju nikad, nikad, nikad neću zaboraviti (inače imam tendenciju zaboravljanja i autora i naslova knjiga pročitam, a samo iz razloga jer "živim" i radim :mrgreen: u knjižnici) H. Sienkiewicz: Kroz pustinju i prašumu
kroz srednju školu obožavala sam Ruse; Dostojevskog, Tolstoja, Gogolja :drama:
a zadnja knjiga koja me ono, baš onako tresnula je ljetos pročitana Noć zelene čarobnice, Ayfer Tunc
od svih ovdje spomenutih na svoj popis izdvojila bih Ubiti pticu rugalicu, trilogiju Gulbranssena, sestre Bronte i Jane Austen
inače, volim i H. Hessea,
a od domaćih autora spomenula bih Renata Baretića i njegovog Osmog povjerenika - ta me isto dobrano strefila kad sam ju pročitala

Citiraj:

---

šafran prvotno napisa

Nego da vas pitam nešto, jel netko od vas čitao Gospdou Glembajeve od Krleže? Ja sam gledala, sjećam se da sam tu prvi put vidjela cicu na ekranu od Ene Begović i da se oko toga digla čitava prašina, a meni nije bilo jasno zašto jer scena uopće nije bila vulgarna, dapače.. ALi nisam čitala, a voljela bi, pa me baš zanima jel je čitao tko i dojam?

---

Krležin glembajevski ciklus (drame, ne i proza) je bio za lektiru u srednjoj školi, ali od "Gospode Glembajevih" meni je jači dojam ostavila drama "U agoniji". Što se Glembajevih tiče, ja sam ih morala pročitati još sa 14 godina (kad se film pojavio), jer mi mama nije dozvolila da prvo gledam film, a onda čitam dramu (uz argument da ne želi da mi prvi kontakt s Krležom bude preko Vrdoljaka i Nadarevićeve verzije Leonea kojeg je igrao kao da je psihopat :mrgreen:).
Po mom mišljenju, film "Glembajevi" je lijepi film kao takav, ali s Krležinim tekstom, osim površinski (sadržajem) nema puno zajedničkog. Dramski tekst bi trebalo čitati odvojeno od gledanja filma (i ne zamišljati pritom Zvonimira Zoričića kao dijaboličnog batlera, jer toga kod Krleže nema; Leone nije psihopat nego lik koji je srodniji Ibsenovim dramama, a cica Ene Begović najmanje je važna u svemu tome :mrgreen:).
Krležine drame sam svojedobno jako voljela čitati, a u zadnje vrijeme se jako često sjetim "Vučjaka" (NE i serije "Putovanje u Vučjak", jer je to čista papazjanija :mrgreen:). Naročito kad čitam idilične fantazije o tome kako je život na selu ljepši nego u gradu (a toga ima dosta i na forumu, čini mi se).

Još reci da kod Krleže nema Glembaj konjaka :gaah:

Baš mi je palo na pamet da sam sa papirnatim lutkicama iz Politikinog zabavnika uprizorila Krležinog Areteja.
Stvarno sam imala malo čudan razvoj :?:

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Hesse - osim spomenute knjige tu je još Stepski vuk, Narcis i Zlatousti, Igra staklenih perli, Putovanje na istok...

Demijan mi je promaknuo u mladosti. Kasnije kad mi je pao šaka (već sam prošla tridesetu) jednostavno mi nije više pasala takva literatura. Za neke knjige treba pogoditi pravi trenutak u vremenu (i stanju duha), inače to nije to.

---

Sad si me opet potsjetila na nešto iz mojih srednjoškolskih dana, ovo je postao pravi mali vremeplov, lijepo :-)
Osim Sidarte, Igra staklenim perlama mi je bila dobra, makar sjećam se da sam trebala malo pomoć oko čitanja jedne moje tadašnje frendice studentice koja je živjela iznad nas, nisam baš odmah od prve razumjela o čemu on to zapravo, nakon što mije objasnila na njoj svojstven način, bila je vrlo interesantna, organizirala je lude tulome na moju sreću, a nesreću sudjedstva, pomalo ekscentirčna djevojka, knjiga mi je sjela. Stepski vuk, s njim sam isto imala malo problema, bio mi je malo premračan, a privukao me je prvenstveno naslov, volim vukove i pomalo miris tog samotnjačkog života, to je ono što na prvu nisam našla u knjizi, a nadala sam se, kasnije sam ju još jednom pročitala, negdje oko studija, ne sjećam se točno na kojoj godini, tada sam je puno bolje razumjela.

Hesse mi paše još uvijek, baš bimogla pročitati ponovno Stepskog vuka, imam ga u podrumu, a i Galeba, nisam već dugo :mrgreen: A tanke su knjižice pa ću za to naći vremena.
To je valjda taj vječni tinejđer koji je ostao u meni. Interesantno, počela sam razmišljati o nekim stvarima, o kojima nisam već jako dugo. Morat ću jednom potražiti ovaj topic kad klinci uđu u pubertet :-)

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Krležin glembajevski ciklus (drame, ne i proza) je bio za lektiru u srednjoj školi, ali od "Gospode Glembajevih" meni je jači dojam ostavila drama "U agoniji". Što se Glembajevih tiče, ja sam ih morala pročitati još sa 14 godina (kad se film pojavio), jer mi mama nije dozvolila da prvo gledam film, a onda čitam dramu (uz argument da ne želi da mi prvi kontakt s Krležom bude preko Vrdoljaka i Nadarevićeve verzije Leonea kojeg je igrao kao da je psihopat :mrgreen:).
Po mom mišljenju, film "Glembajevi" je lijepi film kao takav, ali s Krležinim tekstom, osim površinski (sadržajem) nema puno zajedničkog. Dramski tekst bi trebalo čitati odvojeno od gledanja filma (i ne zamišljati pritom Zvonimira Zoričića kao dijaboličnog batlera, jer toga kod Krleže nema; Leone nije psihopat nego lik koji je srodniji Ibsenovim dramama, a cica Ene Begović najmanje je važna u svemu tome :mrgreen:).
Krležine drame sam svojedobno jako voljela čitati, a u zadnje vrijeme se jako često sjetim "Vučjaka" (NE i serije "Putovanje u Vučjak", jer je to čista papazjanija :mrgreen:). Naročito kad čitam idilične fantazije o tome kako je život na selu ljepši nego u gradu (a toga ima dosta i na forumu, čini mi se).

---

Tanja_b odlično, hvala! Točno sam se takvom odgovoru nadala, izgleda imat ću šta nabavljati kad dođemo u Hr, a i mališa će već tad biti stariji, pa će ponovno biti malo više vremena. Već se sad radujem.
Kod nas Glembajevi nisu bili dio lektire, pa je možda i to razlog što sam ih preskočila.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Baš mi je palo na pamet da sam sa papirnatim lutkicama iz Politikinog zabavnika uprizorila Krležinog Areteja.
Stvarno sam imala malo čudan razvoj :?:

---

nisam sigurna koji smajlić da stavim :lool: ili :hug:

Citiraj:

---

šafran prvotno napisa

Nego da vas pitam nešto, jel netko od vas čitao Gospdou Glembajeve od Krleže? Ja sam gledala, sjećam se da sam tu prvi put vidjela cicu na ekranu od Ene Begović i da se oko toga digla čitava prašina, a meni nije bilo jasno zašto jer scena uopće nije bila vulgarna, dapače.. ALi nisam čitala, a voljela bi, pa me baš zanima jel je čitao tko i dojam?

---

Glembajevi su sjajna drama
od Krleže mi je odličan i Povratak Filipa Latinovicza

voljela sam čitati lektiru, iako dosta djela razumijem i uživam u njima u potpunosti tek sada, kad im se ponovo vraćam
tada mi jedefinitivno falilo zrelosti i iskustva

Citiraj:

---

Mimah prvotno napisa

Ne znam je li tko spomenuo, ali meni je Kušan otvorio vrata u svijet knjiga. Kad sam njega počela čitati, uvidjela sam moć knjige. :heart:

---

Kušan mi je u djetinjstvu bio jedan od najdražih pisaca

od dječjih knjiga sam još jako voljela Milčecov Zvižduk s Bukovca, Molnarove Junake Pavlove ulice, Krilićeva Zabranjena vrata i Heidi; te su mi knjige obilježile djetinjstvo

Citiraj:

---

sasa prvotno napisa

Franzen- Korekcije ( Sloboda mi nije tako dobra)
Philip Roth- Americka pastorala
Fitzgerald- Blaga je noc
Nabokov- Lolita
Od popisa nisam procitala Indiju niti Gospodara prstenova, a bome sam ovo ljeta probala citati Jane Eyre i odustala- jako j dosadna:(

---

I meni je Jane Eyre bila jako dosadna u ranijim pokušajima čitanja
onda kad smo je na faksu obrađivali u sklopu kolegija Viktorijanska književnost i kad sam skužila što trebam gledati i tražiti u knjizi, postala mi je malo bolja

iako, Orkanski visovi su mi puno, puno bolji roman iz tog razdoblja

To je stvarno točno, ja sam baš nedavno na nekom dosadnom tulumu uzela sa police Ledu i ponovo je pročitala, i stvarno se oduševila koliko je to dobro napisano, aktualno, svevremensko djelo - u srednjoškolskim danima (a posebno u ovima kad sam se još igrala sa papirnatim lutkicama) nisam nikako mogla shvatiti sve nijanse Krležinih djela. Tako sam nedavno čitala i Tolstoja - i zapravo bi klasike trebalo čitati sada u zreloj dobi.
Evo ljetos sam ponovo čitala i Dublince od Joycea (premda je to knjiga koju sam desetak puta pročitala u raznim životnim dobima) - i sasvim neke druge priče su me oduševile (npr. Grace, stvarno sam se nasmijala čitajući razgovor o vjeri)

Meni je JAne Eyre bila strašna, kao Modrobradi, u nježnim tinejdžerskim godinama nikako mi nije bilo prihvatljivo da se ona zaljubi u tog groznog mistera Rochestera; pročitala sam ju ponovo lani nakon filma sa nešto manje groznim M. Fassbenderom, i sad vidim da je ta knjiga prototip svakog ljubića.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Pa to je lektira, svi su to čitali (vjerojatno).

Voljela sam Krležu u vrijeme dok se to čitalo za lektiru. Nikad mi nije legla ekranizacija s Enom Begović, ne kažem da je loše, ali nije se uklopilo u moju sliku stečenu čitanjem knjige, zapravo knjigA - Gospoda Glembajevi, U agoniji i Leda (meni omiljena).

Eh, sad - prije dvije-tri godine zvoni meni netko na vratima u 10 navečer, klinci su već hrkali. Susjeda (u ono vrijeme srednjoškolka) pita imam li knjigu Gospoda Glembajevi.... Je, imam i to i još hrpu drugih, ali kod mame i tate u drugom gradu. Figa! Kaj sad? Ona do idućeg dana treba odgovoriti na 40 pitanja o djelu. Ništ... kažem ja - daj pitanja! I dobila sam pet iz te zadaće, he he he... Ali najbitniji je rasplet - nakon možda mjesec dana sretnem ja tu istu curu, a ona kaže sva sretna da je pročitala Glembajeve i to bez prisile, NAKON što je dobila ocjenu. Odlična stvar, uzela i druge dvije drame i tak....

Kako mi je bilo drago da se netko zbog mojih komentara knjige odvažio pročitati nešto što ja smatram nezaobilaznim... Ali to je mlada generacija, njima treba pomoći smjestiti te knjige u vrijeme u kojem ide radnja, povući paralelu s današnjim vremenom i tak. Ne bih više znala opisati kaj sam curi sve nadriskala (licemjerje, kurvanje, lopovluk - sve isto čega ima i danas), ali očito sam ju zainteresirala. To je dio priče koji bi trebali odraditi profesori književnosti - zainteresirati ljude da čitaju, a ne prisiljavati. Eto, ako je meni slučajno uspjelo, to ne bi trebalo biti teško nekome tko je plaćen da to odradi.

---

joj, kad me moderatori opauče zbog ovog nizanja postova :oops: (moram naučiti raditi napolitanku), al moram još ovo prokomentirati

u gimnaziji sam imala genijalnu profesoricu iz hrvatskog, na čijim satovima su rasprave o pročitanim djelima iz lektire bile tako dobre i zanimljive da smo svi baš guštali (čak i oni koji nisu pročitali svu lektiru)
znala nas je zainteresirati i za čitanje tih djela i za komentiranje pročitanog

Ja sam Jane Eyre čitala samo u djetinjstvu i ranoj, ranoj mladosti (u višim razredima osnovne prvi put), i to barem 3-4 puta. Meni je bila divna, ja sam onda prototip čitačice ljubića :mrgreen:
A i volim knjige/ filmove atmosfere, zato mi valjda sporost nije smetala.

Ja volim Orkanske visove :heart:

Jane Eyre nisam čitala, ali sam gledala gotovo sve adaptacije, s Fassbenderom je definitvno najbolja.


Što se tiče lektire, moram priznati da nikad nisam čitala Joycea :oops:. Uliksa sam probala čitati u srednjoj, ali nije išlo, a ja se ne volim forsirati.

Ja sam se i Orkanskih visova bojala!

Što se tiče ekranizacija Jane Eyre, draga nekadašnja kolegica forumašica mi je preporučila seriju sa Ruth Wilson i Toby Stephensom stvarno moram priznati da su to najbolji i najšarmantniji Jane&Rochester ikada!

jennifer, ako ti se da i zanima te Joyce probaj čitati Dublince, to je zaista remek djelo.

mene kod Jane Eyre ne smeta sporost, nego baš to što vuče na ljubić
ne volim ljubiće

i Jane mi je previše plošno prikazana
nekako je presavršena, prestrpljiva, prerazumna...

Citiraj:

---

laumi prvotno napisa

Glembajevi su sjajna drama
od Krleže mi je odličan i Povratak Filipa Latinovicza

voljela sam čitati lektiru, iako dosta djela razumijem i uživam u njima u potpunosti tek sada, kad im se ponovo vraćam
tada mi jedefinitivno falilo zrelosti i iskustva

---

Moj favorit: Na rubu pameti

Uliksa nikad nisam uspjela pročitati od korica do korica
možda si dam još koju šansu

struju svijesti Virginije Woolf mi je puno lakše pratiti nego Joyceovu

Fassbender mi je bio odličan Rochester (iako Rochestera nisam tako zamišljala), isto kao i Mia Wasikowska u ulozi Jane (nju sam baš nekako tako zamišljala)