Kad bi rijeci pomogle i odnijele ovu tugu sve bi mi pisale do besvjesti....
Printable View
Kad bi rijeci pomogle i odnijele ovu tugu sve bi mi pisale do besvjesti....
Ajme :srce:
ključić je sve rekla, ne mogu ni blizu nešto tako lijepo ali mogu poslat puno lijepih misli i zagrljaja
Lijepo receno...pisi draga mamice ako ce ti to barem malo pomoci i ublaziti tvoju bol :heart:Citiraj:
migulica prvotno napisa
:(
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
Teško je išta napisati, teško je i zamisliti kroz što prolaziš. Jako, jako tužno. Moja sućut.
Srce mi se para samo kad vidim ovu temu :cry:
Ne mogu ni zamisliti kako ti je :-(
X :(Citiraj:
Ginger prvotno napisa
Prestrašno :cry:
Iskrena sućut.
Pretuzno :(
:hug:
:cry::cry:
Ajme,ajme..groznooo:-(
Pretesko mi je bilo citati,suze same krenule..
Duso mala,cuvaj mamu svoju i daj joj snage..
pretesko je bilo citat,kako je tek prozivljavat...pretuzno...
zelim ti svu snagu ovog svijeta da nekako prezivis i pokusas nastavit dalje...
moje iskreno saučešće :-(
Ovo je najgora noćna mora svakog roditelja... nema veće tragedije od smrti djeteta.
Jako mi je žao. I u mojim ste mislima.:heart:
Joj Bože dragi, prestrasno nešto! Ne mogu niti zamisliti koliko ti je teško. Ja plačem svaki puta dok pomislim.
:cry: Žao mi je...
Pretužno...:(
Mislimo na tebe, znaš da je uvijek netko tu...piši ako pomaže :(
Nemam riječi utjehe, a jedino što mogu je moliti za tebe, supuga i anđelčića koji vas čuva .... večeras ste svakako u mojim molitvama ....
:-(:cry: iskrena sućut.
:cry:
:no::cry:
Iskrena sućut
:cry: Bože, tragedije :cry:
prestrašno prestrašno prestrašno
Ajme....prestrasno, koja bol...
Proslo je pola sata kako su mog andelcica odveli na operaciju i ja pisem MM da je proslo pola sata, a on da se ne sekiram, da su tu i pripreme, pa valjd se nisam sekirala, ali nesto prije 19h sestra je dosla po mene i odvela do doktora, kad je on meni zapoceo ja sam se skamenila. Rekao je da ga nisu operirali jer cim su mu dali anesteziju da mu je stalo srce i prestao je disat. Ni pomaknut se nisam mogla, ni usudit pitat da li je ziv, tren mi je bio kao vjecnost, ali doktor je nastavio i rekao da su ga uspjeli povratit, da samostalno dize, da je sve u redu, no da ga drze na intenzivnoj i da ga prate. Nisam ga jos smjela vidjeti, samo sjest i cekati. Kad sam se vratila u sobu plakala sam kao nikad u zivotu... No u meni ipak nada da je sad sve u redu ipak, no suze nisu stajale.. samo 15 min nakon toga, sestra dolazi i opet me vodi do doktora, kad je on rekao da je moja bebica jako nestabilno... Meni mrak na oci.. Ni tad ga nisam smjela ici vidjet. Samo sam mogla sjest i plakat u svojoj sobi.. Proslo mozda pola sata do 45 min, a mozda i vise, vrijeme je sad tu tako nevazno, sestra opet po mene dosla, ja sam protrnula od straha sto cu sada cuti, doktor mi kaze da ga vec dva i pol sata reanimiraju... na te rjeci ja vise nisam nista cula ni vidjela, odmah sam zvala MM da smjesta dode, vise sama nisam mogla, a njemu 2-3 sata do zagreba treba, nisu me pustali k njemu.. Suze su tekle u potocima, molila sam se kao nikad, jednu za drugom molitvom, molila Boga da mi spasi mog malog sina, toliko se molila da su mi se i rjeci brkale vise, bojala sam se da ce mi umrijeti moje malo zlato.. i u 21h dosao je doktor, rekao je da mogu svojoj bebici ali samo na minutu, ja sam dosla kod njega, a to najtuzniji prizor koji sam u zivotu ikad vidjela, on tako malen skopcan na aparate za srce, za pluca, cjevcice iz nosa, i hrpa toga jos na njemu... Rekao je doktor da uopce nisu otpimisticni.. Bojala sam ga se i dotaknut, ali doktor je rekao da mogu slobodno. Kad sam ga poljubila u celo bio je tako leden, srce je kucalo 55, rekli su da je preslabo i da ne znaju zasto, davali su mu ljekove koji bi konja podigli, a na njega nisu djelovali. Pustili su me da budem s njime, cjelo sam ga vrijeme ljubila, mazila, pricala mu da ga svim srcem volim, da mi nejde nikuda... Pitala sam dali imaju svecenika u bolnici, jer mi jos nismo ni stigli krstit djete, rekli su da je otisao kuci, ali zvali su ga da dode. Kad je MM dosao to je bio tako tuzan trenutak, sjeo je kraj mene i ljubio tu malu bebu.. Nakon toga srce je pocelo jos slabiti, na 40 je bilo. Svecenik je dosao i pred nama dvoma i nekoliko doktora i sestri, pred nama onako uplakanim krstio je naseg malog andela. Koliko je tesko, mir u srcu mi stoji jer smo ga stigli krstiti, ne bi si mogla oprostiti da nismo. Nazalost mom andelcicu srce je sve vise slabilo dok nije doslo do nule nekoliko minuta prije ponoci.. Kroz svo to vrijeme, ta 3 sata sto sam bila uz njega, stotinu sam mu pusica dala, neprestano ponavljala da mi nejde nikud, da ga volim svim srcem, da ce mi nedostajati puno.. Namazala sam mu usne mojim mlijeko, nadala se da ce se nekim cudom probuditi, ali nije, dala sam mu njegovu krpicu koju je volio i uvjek se okretao prema njoj, ali nije se okrenuo prema njoj ovaj put.. :( Pred kraj u oku sam mu vidjela suzu da stoji, kad sam dosla nije je bilo, a sad je stajala, srce mi se slomilo.. Dvije min prije ponoci rekli su nam da moramo ici i tad sam se morala oprostiti s njim, dala mu posljednju pusu, po stoti put rekla da ga volim svim srcem i da se nadam da cemo se opet jednog dana vidjeti.. Hodala sam od njega neznam ni sama kako, suze tekle, rekli da odemo spavat, dali tablete za smirenje, na mene nije djelovalo nista, ja cjelu noc nisam oka sklopila, niti prestajala plakati... Pa kud mi je otisao.... U meni takva tuga i praznina...
draga Adrianova mamice, od tvoje priče srce puca... raspada se :cry:
isplači se
piši
pričaj
što god ti imalo može pomoći...
ajme meni :cry::cry:
majko mila koja tragedija :cry:
majko mila :cry:
draga draga adrianova mamice :heart:
svu snagu svijeta ovoga ti želim :heart
Prestrasno, tuzno, bolno i za citati... :cry: :cry: :cry:
Sent from my iPhone using Tapatalk
O bože pa kako? Strašno,prestrašno.
Nemam riječi kojima bi opisala kako mi je žao...
:cry: prestrasno, nemam reci, samo suze..
:cry: :cry:
suze mi samo padaju
srce puca :-(
dogodilo ti se nesto sto se nikad nikome ne bi trebalo dogoditi
prestrasno, nemam rijeci :-(
Znam da naše suze tebi ne mogu pomoći ali i ja čitam i one samo teku
Želim ti svu snagu ovog svijeta :*
2 prekrasna mjeseca i 11 dana bio je sa mnom, moji najljepsi dani u zivotu, ispunjeni srecom, presretna sam bila, nikad ni pomislila da cu ovo morati dozivjeti i neznam kako zivim....
prestrašno:no::no: moja sućut....
Plačem se, ne zelim ni zamisljati kako ti je :( da barem više nitko nikad to ne doživi.. Sjetit cu te se svaki puta kad mi bude "tesko" s mojim djetetom, hvala što si me podsjetila koliko sam sretna!
Tvoj te anđeo čuva s neba :heart: dat će vam on snage :)
Ne znam što bih napisala... :cry:
U mojim ste molitvama :heart:
O draga :cry::cry: Pretuzno je ovo sto pises...strasno mi je zao sto vam se to dogodilo....sto puta dnevno te se sjetim, iako se ne poznamo ali eto...
Potrazi strucnu pomoc, ne znam tko bi to sam prezivio...tvoj andjeo bi sigurno volio da nastavis dalje a on ce te s nekog ljepseg mjesta cuvati i paziti na tebe...vjerujem da je pregrozno tesko, ma ne mogu si uopce zamisliti...drzi nam se :love2:
srce mi je htjelo iskočiti od silne tuge i suza dok sam čitala :cry::cry:
ovo je prestrašno što vam se dogodilo,
tj. to je nešto što vam se nije smjelo dogoditi i želim vam svu snagu ovog svijeta
držite se! :love2:
Draga AdrianovaMamice, grlim te i placem, placem....:love2: