x
Printable View
Da se osvrnem da dubretarsko sirenje nogu, ja jos uvijek dubretarski sirim samo za mm:lol:
Nemam pojma, valjda to gledam kroz iskustvo razvedene, zlostavljane ali sto vise razmisljam uvjerena sam da bih bivsega prevarila sa sadasnjim da ne bih ni trepnula ili da sam ga full ranije srela, raskinula bih ziher. Ali nisam i tek sada vidim sto je veza i nema toga koji bi mi bio dovoljno dobar da bih ujebala ovo sto imam. Nije stvar kompromisa, mirenja s icime vec jednostavno ono sto sam trazila i na svoju srecu nasla. Mozda i samo mozda ako bi nam godinama brak bio u banani i ne bi obracao pozornost na mene. Kako kaze moja frendica: cim izades van , ti si u prilici...ja o njima uopce ne razmisljam. A mi smo zapoceli vezu sa dvoje djece i brdo radosti koje djeca nose sa sobom.
Ne vjerujem da će se ljutiti sto filozofiramo, iznosimo svoja mišljenja i iskustva. A u vezi savršene žene (i muza), svi bi se mi trebali truditi da nitko od bračnih partnera ne pomišlja da negdje vani postoji nesto bolje. To bi i bila nekakva poanta, raditi na odnosu i ne zapustiti ga. Ustvari kombinacija ljubavi, povjerenja, prijateljstva i odličnog seksa.
I sve ovo što je Trina napisala i kad se nema para i kad smo umorni nakon posla, i kad su djeca stalno bolesna, i kad su njegovi ili tvoji naporni ... I onda je stvarno savršeno...
Trinu za predsjednicu :lol:
Potpisujem.
Da,i taj trud treba biti obostran..jer ako se dogodi da se samo jedno trudi......opala. Nikad neznaš. Zeznuto je ako imaš savršenog partnera koji nevidi ništa loše u ..malo sastrane ;-) i takvi vole svoje žene i nema te kojom bi ženu mijenjali... Ima valjda 100nijansi prevare. U svakom slučaju netreba žuriti s raskidom,to se može uvijek. U svaku svoju odluku treba biti siguran,pa se opet uvjeriti da si siguran. Nije to mala odluka.
Evo Carmina, dok ja napišem i pobrišem, ti slično napišeš :)
pa po meni je jedno raditi na odnosu, ljubavi, povjerenju, seksu, generalno u braku - to je nesto sto sasvim podupirem
a sasvim drugo kad sumnjam da me muz vara (znaci sigurno imam neki problem s tim nasim odnosom, ljubavlju, povjerenjem, seksom) da ja ulozim neki ekstra trud da postanem savrsena
on zapusta odnos, a ja se ulagujem njemu kako bi se on trgnuo? je li on meni tad savrsen?
meni to nije biti dijelom rjesenja, po meni je to zatvaranje ociju nad stvarnim problemom, preuzimanje neke krivice na sebe - jer da sam ja savrsena, onda on ne bi... sto?
ne znam, strano mi je to, stvarno malo vuce na zuzi
poznajuci sebe, bila bih nesavrsenija no ikad
ne negirajuci cinjenicu da krivica nikad nije samo na jednoj strani, ali uvidjeti neke svoje greske i krenuti u oporavak valjda mozemo iskrenim razgovorom, trazenjem korijena problema, obostrano, bez potrebe za savrsenstvom
ne znam, mozda pricamo o razlicitim stvarima
A ima ljudi koji su jednostavno oni koji zapinju pa im se ona stvar natakne na nesto, i to na redovitoj bazi, bez obzira na sve, takvi su.
Je, bas sam ti ja Žuži. Samo sam ispričala jednu svoju situaciju di sam samu sebe iznenadila postupcima.
Opa, čini se da sam jedina koja bi mužu rekla da se zaljubila :D
Kaže i on da bi, pa sad, možda bi se ukenjao u datoj situaciji, tko zna. Ali govno mi nikad ne bi mogao postati.
A o prilikama i lopovima...recimo da sam sigurnija u njega nego u sebe po tom pitanju.
O kako se nadam da mi život neće namjestit trapulu (kako to često biva kad sam u nešto sigurna).
A ja baš mislim da si dobro postupila Trina. Bitan je cilj. Ili treba biti jako jako dobra osoba ili dobro proračunata ;-) u svakom pogledu pomoglo je izlasku iz bračne krize. Ne treba tražiti krivca,opravdanja u slučaju prevare nema (jedino oko za oko,možda ni tad)
Nevjerujem u neke idilične brakove,cak samu sebe ponekad jedva istrpim. Volim mm,bliži mi je nego itko (od odraslih) isto ponekad razmišljam kako bi bilo super zveknut ga tavom po glavi :mrgreen: a zapravo se nikad ne zapitam oko sebe i svojih postupaka...bili uopće mogla živjeti s osobom sličnoj sebi,bili za moju glavu tava bila dovoljna. Srećom kad donosim neke odluke vezane za brak izbrojim do 2-3milijuna prije nego donesem konačnu odluku. Mogu samo reći Trina kužim te,znam o čemu pričaš...do zadnjeg slova....ista nam je suparnica.....bila
Ja potpisujem summer.
Savjet uopce ne mogu davati jer je to nesto specificno, da ne spominjem osjetljivo...
No, kad hipotetski pricamo... Ok, slozit cu se da treba ulaganja i truda i svastanesto, ali, brate, ne previse! Do neke granice, koliko toliko razumne granice. Jer ako se stalno moram truditi, boze, pa cemu to, tko sam ja, tko si ti? :mrgreen:
Pa i ako bi se zaljubila možda nebi prevarila trampolina. Iskreno ne vidim zašto nekoga povrijediti takvim priznanjem,opet nismo svi isti. Što je pjesnik htio reći u ovom mom prethodnom postu,puno bi više bilo razvedenih brakova da se nije dobro dobro razmislilo. I zašto i kako? Zbog koga? Svaki je odgovor bitan. Hladne glave treba takve odluke donositi,a trenutno ona to i nije. Prerano je,treba vremena
Cvijeto, looooool! Genijalno si to rekla.
Ormare ni ja ne zatvaram. Ne nosim kljuceve od stana. Znam da ih on nosi. I zatvara ormare. Al inace sam divna :)
Ima nas jos koji ne zatvaramo vrata od ormara do kraja. Neki dan me muz pitao trebamo li vjezbati zatvaranje vrata. :)
Mislim da Trinin recept radi u nekim situacijama. Definitivno je lakse pronaci sam sebi opravdanje za neke postupke ako ti jos i partner da stofa. Bas evo kod pijenja po skrivecki, odnosno kad znas da nesto naopako radis, ako se partner pokaze u najboljem svjetlu, onda si mislis - pa koje sam ja gov.. da joj/mu to radim iza ledja. Za ljubavnice sumnjam da to ima efekta, tako da je kod Trine neko čulo bilo jako.
:lol:Citiraj:
cak samu sebe ponekad jedva istrpim. Volim mm,bliži mi je nego itko (od odraslih) isto ponekad razmišljam kako bi bilo super zveknut ga tavom po glavi :mrgreen: a zapravo se nikad ne zapitam oko sebe i svojih postupaka...bili uopće mogla živjeti s osobom sličnoj sebi,bili za moju glavu tava bila dovoljna. Srećom kad donosim neke odluke vezane za brak izbrojim do 2-3milijuna prije nego donesem konačnu odluku.
carmina, svaka ti čast za ovo. probala sam zamisliti da sam sa sobom u braku i prva pomisao mi je bila - rastava :mrgreen:
Znaš što ću ja tebi reći? Ja i moj muž imamo četvero djece, u rasponu od 2,5 do 13 godina. Uvijek je netko naporan, i uvijek smo nas dvoje umorni, jer živimo ubitačnim tempom. Da sam ja čekala mir da bi se mogla posvetiti mom mužu ili on meni, razveli bi se već odavno. Truditi se u braku ne znači imati romantične večerice, izlasci, halteri itd..to znači održavati odnos na način koji odgovara oboje.
Ja i mm imamo troje djece, nitko nije stalno zaposlen, živimo od jedne plaće, uvijek je netko naporan i ne idemo na romantične večere i aj ne posjedujem haltere, ali imamo kvalitetniji odnos od mnogih. I zato sam baš i napisala da se održavati odnos treba i kad uvjeti nisu idealni... i da to što su djeca bolesna nije opravdanje za istresanje na partnera, i da to što se nema para nije opravdanje za bježanje od kuće i da to što su njegovi doasadni nije opravdanje za odbijanje seksa....
trina, sve je to ok, al ja i dalje ne kužim što bi ti napravila u slučaju prevare, otkinula mu jajca jer je đubre kako si prvo rekla il bila savršena žena :D
ovo je istina. koliko puta sam si pomislila - ovaj je lud, pogle mu žene, ova joj nije ni do koljena po ničemu...a ipak ode on s tom drugom, koja je sve samo ne savršena.Citiraj:
Za ljubavnice sumnjam da to ima efekta, .
no, nisam sigurna jel potpisujem summer il ne :mrgreen:
mislim da je takva reakcija pa ono, prirodna - voliš nekoga, s tvoje strane sve štima...pričala mi jedna poznanica - kaže on meni "i sama znaš, brak nam je u krizi", kakvoj krizi hebate, koja kriza, od kud sad pak kriza?? - ono, dođe period kad ste kao cimeri, obaveze, djeca, malo je bio lošije volje, onako mrgud, al i ja sam, ne ideš za tim, idu dani - i onda on njoj, paf, brak nam je u krizi. i naravno da je imao ljubavnicu, al naravno da joj to nije rekao. da je ne povrijedi. :roll: nego je pala ona prozirna, al legendarna tbf spika - nema više vatre. pa si u denial fazi, i vataš se za nju. i probaš sve da izađete iz krize.
al badava.
Sad sve ovisi šta kome znači "postala sam savršena žena"
Ja sam baš u toj fazi ima oko tjedan dana :mrgreen: A moje viđenje toga je sljedeće. Ručak je skuhan svaki dan :lol: ne zovem ga da ga pitam kad će s posla
nasmijana sam,lijepa,noge su mi depilirane
Nemam celulit,hodam po kući u najkraćim hlačama na svijetu
Kad THE MAN dođe kući pozdravim ga,pustim ga da se odmori a ja landram s djecom
Ne tražim ga nikakav angažman oko djece,sve obavljam sama ako treba i nogama jer ruke su mi zauzete
Jedina mana po njega je apstinencija i koliko vidim njegova svjesnost cijele situacije,a nemogućnost da je riješi.
Inače naš problem je da sam ja sklona izreći naglas ako me nešto muči i to riješiri ODMAH I ZAUVIJEK. A mm sušta suprotnost,šuti ko povrijeđena stara cura. E onda će mo šutjeti..koliko god treba,taman do potpisa. Da stvar bude još gora radilo se o tolikoj sitnici koja je ovo potakla da je to za psihijatriju. Kako se uopće ovakvi suprotni karakteri nađu,zavole do bola,opstanu dugo dugo kao mi..ja stvarno neznam.
Da da,kriza u braku,moš mislit. Ko traži opravdanje za svoje postupke nađe ga tj stvori ga sam
Ova Trinina "savršena žena" podsjetila me kako sam i ja svojevremeno skoro ugazila: lako je u braku ili duljoj vezi stvari uzeti zdravo za gotovo i zanemariti potrebe partnera, pa se onda čudom čudiš što se dogodilo ako brak više nije ono što je bio u početku nego postane zajednica nezadovoljnih ljudi....
Ufff, to mi je bila gadna lekcija. A na kraj pameti mi nije bilo nikakvo šaranje, samo me nije bilo doma i prepustila sam mužu sve njegove i hrpu svojih obveza. Još k tome - nekako nam je zamrla komunikacija sve dok stvari nisu baš gadno zapele...pa smo ipak obavili taj razgovor.
Ja sam postala savršena žena (i savršena majka) tako da sam promijenila posao i oslobodila vrijeme za obitelj. Odahnuli smo svi skupa. Ali trebalo je pasti malo ne baš ugodnih riječi da se to raščisti. Nerado se toga sjećam, ali je korisno. Bitno je održavati komunikaciju, jer ako to zamre, lako je izgubiti pojam što drugoj osobi treba, a ne čitamo si misli...
ma da peterlin, al što anci kaže, niti ja ne razumijem te priče kako se u braku treba truditi i truditi i stalno truditi - pa brate mili, kakav ti je to život ako se stalno nešto moraš truditi?
a srcati nego šta je nego smiješno. Više ja to iskarikiram nego je u stvarnosti,al tu je negdje na putu do toga :mrgreen:
Problemi se ne rješavaju ni drugim ženama,ni kockom,alkoholom,drogama...a tako mi svega ni šutnjom. Mene eto,eksperimentalno,zanima do kad. Do tad on ne uživa u halterima (jedino ako...) teško je i meni,al držim se nekako :mrgreen:
Pa nije to truditi se tako da uzmeš motiku i kopaš. Svaki dan. To samo znači da ne počneš muža doživljavati ko nogu od kuhinjskog stoja, nego da se s njim zahebavaš, da seks nije tri put godišnje i tako to. (ono, pogladiš ga po glavi s vremena na vrijeme)I Cvijeto, da saznam da me vara, ja bi mu otkinula jaja.
Mislim da neka krizna situacija, kao ona kad razmišljaš vara li te, može osvijestiti da si ti taj koji je zapustio odnos jednako kao i partner i da je onda uloga "savršena žena" zapravo mali prozor partneru u ono kakav odnos možemo i želimo imati, pa se i partner zapita: Zašto ja nisam takav muž svojoj savršenoj ženi da naš odnos blista? A kad znaš da te vara, onda više niste u kriznoj situaciji, već je kriza pomela vaš odnos, pa ga možete graditi ispočetka ili kao supružnici ili samo kao roditelji zajedničke djece.
Stvarno smo različite. Kad mi mom dragom savršena žena bila ova iz Carmininog opisa, onda on definitivno ne bi bio muškarac za mene.
Nisam savršena, niti je to on. Nisam stalno nasmijana, ali se često smijemo zajedno. Ne kuham svaki dan, to ne mogu ni zamisliti, često kuha on, zapravo podjednako kuhamo. Ponekad se ne osjećam ni lijepom, ni privlačnom, ni depiliranom, ali vidim onaj pogled u njegovim očima kad ja zapnem na neku temu i vatreno je branim. I ja imam onaj pogled u očima kad on priča o nečemu ili nekome i svaki put si pomislim, nisam te dostojna.
Zovem ga svaki dan da ga pitam kad će s posla jer jedva čekam da odemo negdje zajedno. I on zove mene kad sam ja na poslu. I ne tražim ga angažman oko djeteta jer se podrazumijeva da je angažiran jednako kao i ja.
On je moj partner, ja sam njegova partnerica. Ne znam što život nosi. Zamjeriti mogu licemjerje, laži, podmuklost....i ne znam bih li to ikad oprostila. Ali da se zaljubi u neku drugu i to mi iskreno kaže...to bih, mislim, nakon razdoblja samosažaljenja, tuge i jada, ipak mogla oprostiti. I nekako mislim da bi jednako tako bilo i kod njega da se to meni dogodi. Iskrenost dugoročno ostavlja manje ožiljke.
Što se tiče autorice posta, ne mislim da se narušeno povjerenje može vratiti "zbog djece". Zbog djece bih racionalno mogla odlučiti da ću s nekim biti cimerica neko vrijeme.
Ne bih sudila o tuđim aranžmanima i dogovorima, sve mi je to za ljude, i zatvaranje očiju, i prelaženje preko nevjere, i zajednički dogovori o slobodnoj vezi...sve dok to odgovara objema stranama. No, ako jedna strana potire svoje potrebe, gazi samu sebe, a sve zbog ostajanja u nekakvom odnosu u kojem nije sretna i ispunjena, onda je to zdravo prekinuti i ponovo pronaći sebe.
Djeca trebaju uzore. A gledati jednu stranu kako se pati u jednom odnosu, to svakako nije uzor ni obrazac ponašanja koji želimo prenijeti svojoj djeci. Život nije pjesma s Havaja, je li, i zato se treba znati postaviti, plivati i nasukavati tako da najmanje povrijediš sebe i druge. To je mnogo bolja poruka od one trpi, pati i šuti.
Zuska misliš da je mm savršena žena ovo šta ima u kući 6-7 dana. :lol: ja sam glasna,otvorena,iskrena,i jaka i slaba,smijem se i plačem,razgovaram,podržavam, čuvam leđa,obostrano je...dugo smo zajedno, sexy sam mu bila i kao debela trudnica jednako kao i kad se dovedem u red..takvu me zavolio,oženio. Ne ovu novu mene,koja šuti....ali reći ću mu da sam mislila da mu se to sviđa kad je dignuo nos na piz...... ja često moram ispipavati što je njemu zasmetalo,što bi htio. Ako ti nešto smeta treba to reći naglas,da bi druga strana eventualno razmislila o promjeni sebe na neki način,ako to ne zahtjeva da gazim samu sebe,naravno. Nikada se ne bih usudila reći nekome..ja tako ne bih,ovako bi i onako jer neznas cijelu priči i pozadinu iste. Čovjek je prevario ženu,povrijeđena je,pati,bijesna je...ali taj isti može ubudu©e biti bolji muž nego iti jedan od ovih naših i nikada više ne ponoviti svoju pogrešku. Svatko zaslužuje drugu priliku ili barem pokušaj..mjesec,dva. Šta možeš izgubiti osim 50ak dana? Neznam šta bih ja...iskreno...ali u ništa se u životu nebih zaklela
zuska baš si lijepo sročila ono što mislim.
Kao dijete lošeg braka koji se na kraju svejedno raspao mogu te samo potpisati, pogotovoI dodala da ako si kronično nesretan ne možeš biti ni dobar roditelj.Citiraj:
No, ako jedna strana potire svoje potrebe, gazi samu sebe, a sve zbog ostajanja u nekakvom odnosu u kojem nije sretna i ispunjena, onda je to zdravo prekinuti i ponovo pronaći sebe
ej ljudi moji, dok bih ja postala savršena žena po kriterijima mm-a ( :picajzla: ), ne bih to više bila ja
a još da to pokušavam u situaciji gdje razmišljam ima li drugu... nisam ljubomoran tip, zbilja, više me izbace iz takta neke svakodnevne gluposti, ali još i prevara - to bi bilo malo previše
ova Trinina priča je fora kao vlastito iskustvo, ali dajte nemojte takve priče razvijati ženi koja je saznala da je muž vara
pa ponovo saznala da je opet vara dok ona misli što da sad učini s troje djece
mislim da joj je dovoljno teško
moj odgovor na pitanje iz naslova:
ne - nikako ne radi djece
da - ako ti ne predstavlja problem ta nevjera, i možeš dalje tako (jer on će to izgleda i opet ponoviti)
(između ta dva crno bijela rješenja ima niz sivih varijanti, ali to bi bilo ukratko to - ja biram bijelu, odnosno onu s kojom mogu imati duševni mir)
naravno da situacija od carmine, mene ili bilo koga nije primjenjiva na tebe. al, ne znam, ja se uvijek na ovakvim temama stavljam u kožu autora. ovo s pogledom si me pogodila. i onda razmišljam što bi napravila u slučaju da više nema tog pogleda. jednog dana jednostavno - nestane. sve isto, i dalje kuha, i dalje je angažiran oko djece, al nema pogleda i ne nazove na posao.
aj da se kladimo da bi napravila isto što i trina :mrgreen: na svoj način, naravno.
Joj taj "pogled" istina, da primjetim da ga nema...ne znam kaj bih napravila. Sad mi fali mm, bemti hormone.
Ovo nikad nisam pomislila niti za muža, niti za nekog drugog, a ni obrnuto. Ne znam, jednostavno imam problem sa tako postavljenim setinzima.
Ostatak posta mi je lijep.
A inače, šta ja znam, hipotetski uglavnom sve drugačije izgleda, nego kad zbiljam tebe tresne po glavi. Previše je tu varijabli koje su ipak jako različite u svakoj pojedinoj priči, pa mislim da je teško izvuči neku općenitu, jedinstvenu jednadžbu koja bi uvijek za svaki pojedini slučaj mogla dati optimalno rješenje.
Svatko od nas može na ovakve teme uglavnom filozofirati svak za sebe, što bi bilo kad bi bilo, a opet tko zna šta bi bilo kad bi zbiljam i bilo.
To da autoricu teme njm opet vara i nakon priznanja nije sigurno. Možda ona sada vidi i čega nema,puše na hladno...i ja bih u toj situaciji. Nisam shvatila da je 100% opet vara. U tom slučaju...sve se mijanja :(((
Sad kad ste svašta napisale, ja nemam pojma što bi MM-u bila savršena žena. Znam što ne bi - ona koja ostavi cipele u predsoblju, a kad zatvara ormar malo gurne vrata da ne lupe pa se ona najčešće ne zatvore do kraja. Kod nas su ti neki muško-ženski stereotipi pobrkani, tako da je glupo napisati da je MM-u savršena žena ona koja ide kod automehaničara, koja provjerava ulje u motoru i koja konstruira optimalan namještaj s pripadajućom tehničkom dokumentacijom kojoj se i stolar glavom čudi. Kod nas ja biram auto, MM bira boju. A bome ni ja ne znam kako bih opisala savršenog muža, valjda da ne radi ono što me nervira, al nema tog baš tako puno tako da je skoro savršen :).
Mene se ovaj dio s ljepotom i uređivanjem čini dosta kompleksnim. Zapravo ne želim biti ljepšom, jer mi to radi problem na poslu. Ako se uredim, muški ne znaju normalno razgovarati. Mijenja se ton i stav, a to mi se ne sviđa. Tako da tu balansiram nekako.
Carmina, i MM bi se mogao duriti/šutiti beskonačno zbog gluposti. Ja se naljutim, za 15 minuta zaboravim da sam se ljutila. I ja sam eksperimentirala da vidim koliko to može trajati. Vjeruj mi, to su nerazumna vremena. Ako je vikend u pitanju, može cijeli vikend, ako se još neki službeni put nastavi od ponedjeljka - katastrofa. Veselim se cijeli tjedan vikendu i onda se tako upropasti. Onda sam to tako i objasnila MM-u da ne ispadnem neki sissy što svaki put započinjem mirnotvorski proces, nego mi se ne da da mi propadne vikend. I tako, to sad funkcionira bez nekog problema. Ne znam je l ti moje iskustvo može malo skratiti vrijeme eksperimentiranja, al glupo je trošit vrijeme na durenje.