ahahahah ovo je još samo kod MM-a biloCitiraj:
čokolada prvotno napisa
U stenjanju zemlje
i vihoru rata
Rade je Končar
postao heroj
srca se naša
ponose njime
radom i pjesmom
slave mu ime
Moja škola se zvala, a i i dalje se zove Dragutin Domjanić
Printable View
ahahahah ovo je još samo kod MM-a biloCitiraj:
čokolada prvotno napisa
U stenjanju zemlje
i vihoru rata
Rade je Končar
postao heroj
srca se naša
ponose njime
radom i pjesmom
slave mu ime
Moja škola se zvala, a i i dalje se zove Dragutin Domjanić
Nije bio nutricionistički osviješćen.
Ja sam uvijek zamišljala kako se u tom kotlu koturaju oči, zubi, plivaju uši....nikako mi nije bilo jasno kako to može biti fino.
mislila sam da je svaka "herojska" škola imala svoju himnu?
Ja apsolutno nisam shvaćala što je to suha svinjska glava
Citiraj:
čokolada prvotno napisa
zar su ostale imale? ja bila ponosna na nasu
miše simoni
to ću biti ja
ponos naše škole
ako zatreba
da naša djeca ne idu u istu školu? vidim da si i ti negdje na "selu"Citiraj:
spajalica prvotno napisa
ja sam vjerovala da je to sve istina LOLCitiraj:
Mima prvotno napisa
i ja naravnoCitiraj:
ivarica prvotno napisa
Vladimir Nazor, bila i ostala.
Kćerin vrtić se dan danas zove po lokalnoj narodnoj heroini iz NOB-a :)
Zeko zborovođa mi je bio najdraži.
Nitko nas nije tukao ni pipkao. Baš sam nedavno pričala s mamom kako nas je prof. iz matematike znao začupati, opaliti čvoku, uštipnuti za dio poviše ključne kosti (boliiii), ali nitko nije to shvaćao kao nešto pogrešno. Toliko nam je to bilo normalno da očito nismo ni pričali roditeljima.
Sjećam se da je s ploče savršeno precizno znao baciti kredu nekome u čelo (dođe mi nekad da i sama to napravim lol), tek sad kužim koja je to opasna praksa bila.
Kroz cijelu osnovnu me pratila jeziva dosada, ne znam jel do mene ili nastavnika. Zabava je počela tek u srednjoj, a na faksu je dosegla vrhunac.
Ne bih se vraćala, nikako. Sumorno neko razdoblje, naročito popodnevna smjena.
JA sam išla u MAršala Tita, generacija 82/83
Imala sam divnu učiteljicu i poslije krasnu razrednicu. Divne žene.
Knjiga iz prvog razreda se ne sjećam, Mate i Tika su valjda došli u drugom razredu. Imali smo one slovarice na sjeckanje i slagali smo riječi. Mislim da to i dalje postoji.
Imali smo žute mareme i žute kute (ostali u gradu su imali plave pa je uvik bio problem naći te žute). Uglavnom mi ih je mama šila, ali sam u 6. razredu dobila neku koju su susjedi kupili svojoj kćeri, ali joj je bila prevelika. ta je bila strukirana i svi su pitali odakle mi.
Od svih mogućih učitelja gnjavio nas je Profa (to mu je bio nadimak) iz engleskog. Ako bi smetao na satu ili ako ne bi napisao domaći onda bi te nekako gnječio po licu, uvrtao obraze ili bi ti se naslanjao na ramena. To mi je samo jednom desilo i bil mi je užasno neugodno jer je poznavao moje roditelje tj. predavao je još mojoj mami.I narano, učitelj iz tehničkog bi nas znao gađati onim drvenim tijelima najčudnijih oblika koje smo crtali ili snopom ključa.
Ali sam sve isto volila i tehnički.
Šibe, klečanja i slično nije bilo. Samo bi se za kaznu stajalo par minuta u kutu.
Dežurni učenici su bili najveća fora.
Cijeli dan bi sjedio u kapunjerici na ulazu, zvonio za početak i kraj sata i glumio facu.
I mislim da sam bar 5-6 razreda bila zamjenica predsjednika, pa sam tako završila i kao predsjednica pionira škole.
I moju je na klupi (ZG) dočekala lizalica s ugraviranom sličicom grožđa i Cao-Cao :mrgreen: (da nije banderas kupio skupa s knjigama?)Citiraj:
vida prvotno napisa
Zaboravila sma najvažnije, cao cao i sad volim. baš sam ga kupila nekidan. Mislim bez veze je, ali ga volim.
bilo je prije cca 6 godina pokušaja modernizacije amabalaže i sadržaja, čak je postojalo više okusa, ali obzirom da je bio manji, a skuplji valjda nikom nije bio zanimljiv vlajda ga kupuju samo škole i čudni nostalgičari.
Fri fri sam srela tek tu u Zagrebu i super mi je. Mo ga je nikad odabrala za svoje gošće, pa smo tako saznali da se i dalje dobiva u školi za užinu.
I odakle vam toliko žutice i ušiju? Mi nismo imali te lavore za dezinfekciju, a nikad u životu nisam imala uši (kuc, kuc) niti ih je u našem razredu bilo
Meni je super bilo kad smo u 4. r. dobili legendarnog nastavnika glazbenog, svirali smo kolektivno tamburice, blokflaute i melodike, a on je vladao još i klavirom, trubom i klarinetom. E, to je bio glazbeni, a ne ova debilana od nemuštih sintetičkih melodija s CD-a (Alfa).
Nastavnica engleskog bila je manje kreativna. Svaki bi tjedan nekog učenika na početku sata poslala na kiosk po žvake ("cigarete"), strpala jednu u usta i poslije je nalijepila na ogroman dlakavi madež kojeg je imala pored nosa i tako ga pomalo čupkala (depilirala). Jao, kad se sjetim...Jack and Jill i ta žvaka... :lol:
majko mila čokolada :lol:
Mi smo svi imali flaute, a par "uzvišenih" je imalo melodike. Pa je učiteljica tražila da i oni kupe flaute i nauče svirati :)Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Poslije nas je sve više imalo melodike, a ja sam bila presretna kad sam dobila neku koja je imala cijev za puhanje pa si mogao melodiku staviti na stol i glumiti da sviraš klavir :)
I oni koji su pjevali u zboru (nije bilo audicije, svi su upadali) su imali ocjenu više iz glazbenog.
:lol:Citiraj:
čokolada prvotno napisa
zar nije?!Citiraj:
ivarica prvotno napisa
85/86'
Marin Držić
iz cijele prve godine se sjećam samo Marka koji je imao hlače i košulju u uzorku novinskog papira. Bila je to ljubav na prvi pogled :heart:
Ostalih, uključujući sebe, se uopće ne sjećam ni što smo imali obučeno ili kakvu smo imali torbu.
Pamtim sva imena&prezimena. Negdje u 2, 3. osnovne su se odselila sva djeca jna generala i oficira koji su živjeli u kvartu i tad ošli i Marko i Milan i Dragana i Mladen. Slali su nam pisma koja nam je onda učiteljica čitala...
I dan danas pamtim pjesmu o košuti i njenom lanetu. Nju ubija lovac. Ajme to sam stalno čitala iznova i iznova i plakala!
Mazohistica od malih nogu
.
Provjerila sam u učeničkoj knjižici i lijepo piše: hrvatski ili srpski jezik.
Tako se to tada nazivalo.
1. razred: OŠ Većeslav Holjevac (Siget), i danas se tako zove
2.-8. razred: OŠ Ivan Meštrović (Jarun), nedavno sam baš ovdje na forumu doznala da ondje još uvijek radi ista nastavnica likovnog koja inzistira da se svaki put nosi kompletan pribor za likovni u školu, bez obzira kojom tehnikom namjerava raditi taj sat :mrgreen:
Kad sam krenula u jarunsku školu, kvart je bio nov i friško useljen, škola je radila u tri smjene i satovi su trajali 40 minuta (umjesto 45) zbog nedostatka prostora. U 7. i 8. razredu uredno smo dio predmeta imali u suprotnoj smjeni (tjelesni, izbornu, domaćinstvo, prvu pomoć). U razredu nas je bilo uvijek preko 30, čak i kad je izgrađena OŠ Jarun (danas OŠ Bartol Kašić) u koju se preselio dio učenika. Da bi roditelje nagovorili na novu školu, ondje su prebacili učenje engleskog (uz ruski kao drugi jezik), a nama su ostali francuski i njemački (par generacija kasnije, ipak su uveli i engleski, pa ga je moj brat učio u OŠ, ali ja ne). Roditelji su se masovno bunili protiv francuskog, protestirali na roditeljskima, zgražavali se što im djeca moraju TO učiti, a meni je baš drago da sam ga učila u školi (iako uz katastrofalnu nastavnicu), iako danas više ne koristim francuski, dosta mi ga je ostalo.
Nas je u razredu bilo >35, imali smo isto uredno predmete u suprotnoj smjeni, ujutro je nastava počinjala u 7.15, postojala je međusmjena ..
Moja škola je baš bila komunistički "obojana"- "8. maj".
Sada je totalno kontra - "Marija Jurić Zagorka".
dijelim sjecanja sa ovima generacije '77 +/- koja godina
Nas put i Sunce na prozorcicu (imam kopiranu)
i Zlatna ladja
1. i 2. razred sam imala divnu uciteljicu, bila nam je i susjeda pa smo nekad isle zajedno u skolu.
ona je bila uciteljica i mojoj mami, to mi je bilo super i cool
u 3. razredu ucitelja (presla u drugu skolu), bili smo mu zadnja generacija prije penzije
plave kute i crne slape. a kute su se razlikovale po nekim detaljcicima, nasiveni cvijet, ili koncem opsivena kragna
nitko nas nije tukao
u 3. razredu ucili cirilicu, u 4. razredu dobili strani jezik (jedva sam docekala, obozavala sam engleski)
skola je bila prekrcata, jedno vrijeme smo imali nastavu svake 2. subote, ujutro prvi sat u 7, cak su bili i skratili skolski sat na 40 minuta, jednostavno je bilo previse ucenika a premalo prostora
kao kao i fri fri su mi izravni torpedo u djetinjstvo i rane skolske godine, svaki put kad ih vidim u ducanu
i meni je predavala učiteljica moje mame, s time da mama i ja uopće nismo odrasle u istom gradu. Ta je bila stroga i pravedna, nitko nikog nije lupao ili vređao ali ona je imala drveno ravnalo s kojim je mahnito lupala po klupi da nas smiri. U 4. dobili novu učiteljicu, skroz drugačijeg karaktera, veselu, opičenu - ta bi me redovito poslala na plac po kruha i mlijeka, živjela je prekoputa škole pa bi ja to i doma njoj odnijela.
Ne sjećam se gradiva, knjiga...sjećam se pionira, različitih priredbi igre oko škole, bilo mi je super samo sam mrzila one testove brzine čitanja :lol:
sjećam se hrenovke na primanju u pionire
odnosno, na proslavi poslije polaganja zakletve
i mame koja plače
i caocao kolača iz najlona
i plastične čaše za žutim sokom od naranče
ja sam 1982/83, muž godinu ranije
i prije par mjeseci mi je donio kući početnice iz prvog razreda, "Naš put", po njima smo oboje učili
kupio od jedne žene
kako su to lijepe knjige, kako slatki crteži :heart:
ja se sjećam prvog dana škole
i svoje prve torbe
i žute marame
i plave kute
i školske hrane
griz smo jeli iz plastičnih čaša s jušnim žlicama :lool:
mlijeko nismo htjeli piti jer je bilo sa skorupom, onim fuj krpama unutra (sjećate se mlijeka iz vrećica koje se obavezno moralo kuhati?)
nekad su nam radili kajganu na kruhu
pa je kajgane bilo i u kosi i po zidovima :lool:
Ja Sam 81'. Oš Mladost, međusmjena, razreda je bilo do H, u svakome po 30+učenika
Sjećam se puno toga - marama, pionira, cao cao, Pačje škole i Sunca na prozorčiću, skupljanja starog papira, redukcija struje i dana kad sam s prijateljicom ostala u liftu u zgradi na 5.katu, gledanja filmova u školskoj kantini i skrivanja suza ili bijega iz dvorane pri tužnim scenama (pa su me druga djeca tužila, a ja sam lagala da sam morala po ključ), zavisti na tuđe kute jer je moja bila sasvim obična, novih mungosica i onih cipela ne-mogu-se-sjetiti-imena-plavo-bež-slične-tenisicama....
Svom sinu tepam "Pucko"...
Sjećam se tuge pri odlasku na primanje pionira: padala je kiša, bijele štrample sam zašpricala... I dobili smo zlatne kopče za marame...
jedna stvar mi je do danas ostala nepoznanica: za užinu smo dobivali neku paštetu, krupno mljeveno meso, ružičaste boje ... To sam obožavala, drugima se gadilo... Dan danas ne znam što je to bilo...
i dobivali smo batine po ruci - učiteljica je imala debelu, dugu olovku kojom bi nas po dlanovima... Kad god vidim takve olovke u suvenirnicama sjetim se učiteljice Katice i jedne cure iz razreda koja se htjela dodvoriti učiteljici pa joj je donijela takvu novu olovku iz Mađarske...
Čuvam spomenare i leksikone ...
igrali smo se žandara i policajaca po haustorima i zgradama... Prije cca pola godine na TV-u sam gledala neki prastari film o mladoj obitelji iz Zapruđa. Sjetila sam se staroga stana, tapeta, narančaste kuhinje...
Modni hit - karirana suknja na falde
i velika zlatna kopcaCitiraj:
Vrijeska prvotno napisa
vrijeska, mesni dorucak?
Joj da... To sam zaboravila... mislim da ju ja nisam imala...Citiraj:
ivarica prvotno napisa
to je vjerojatno bio mesni doručak
nama je modni hit bio šos s volanima
ja svoj još uvijek čuvam u ormaru, kupila mi ga pokojna baka na placu :heart:
Prije nekoliko godina sam čak kupila konzervu mjesnog doručka, naravno nisam bila oduševljena i nije to bilo to..
Imala sam je i obožavala.Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
E da, stripove bismo kupili za punu cijenu, nakon što bismo ih pročitali, vratili bismo ih na kiosk i dobili nešto novaca nazad ... Teta si je znala zaraditi :mrgreen:
Tko još u roditeljskom domu ima Šavrićevu dječju sobu? :mrgreen:
Onu tamno crvenu s bež frontama...
nakon 30 godina to je još uvijek u komadu i odlično se drži usprkos seljenju ...
S crvenim štramplama?Citiraj:
Tanči prvotno napisa