Misica mala :)
Samo strpljivo i polako dalje.
Printable View
Misica mala :)
Samo strpljivo i polako dalje.
Nema veće sreće od one kad vidimo sreću u očima naše djece..Jako mi je drago zbog napretka. Nadam se da će dan po dan biti sve bolje. Sretno!
Odlično!
Bravo!
Bravo mitovski! Uh, to je jako teška borba, dok se ne izvuče iz njih što ih muči.
Točno znam o čemu pričaš. Moj mali zna tako imati "fazu" da je nešto najednom problem i onda se vrtimo u krug tjednima, dok napokon kroz razgovor ne kaže što je točno problem.
Obično se radi o nečem toliko bezazlenom, da si čovjek uopće ne može zamisliti da baš to muči dijete.
Razgovarajte, razgovarajte, razgovarajte,... i onda hvalite, hvalite i hvalite napredak.
Super !
mitovski :heart:
meni se s mojim čini da baš kad ja već budem sva "o mila majko, ne znam više šta da radim, samo se vrtimo u krug" napravimo odjednom neki veliki korak naprijed
baš me razveselio tvoj post, mogu zamislit koliko je ona sama na sebe bila ponosna
i još nešto: nekad će se možda činit da ćete napravit opet korak-dva nazad, nemoj da te to obeshrabri
Super, super! Ja sam se skroz raznježila zbog tvog malog curetka, mitovski :heart:
mitovski super! :heart:
pitala sam te za vrtic, jer sam mislila da ste imali neki dobar "modus operandi", no vidim da je i to bila muka.
no cure su te super savjetovale, ja mislim da su nagrade u tom kontekstou odlicne. i mi volimo biti nagradeni kad nesto dobro napravimo, zar ne?
divno, sva sam se raznježila
koliko joj treba hrabrosti da bi pobijedila samu sebe
ali uz takvu mamu :heart:
mitovski, baš mi je dragoooo :) !
Mi smo s prvim vrtićem imali velikih problema, jako velikih, otišla je u regresiju
(piškenje i kakanje u gaće/pelenu) i na kraju kad više nije htjela ni iz kuće izaći
shvatila sam da je zbilja ozbiljno i pravac dječjem psihijatru.
Spasio nas je :heart:
(Uglavnom, kod nas su tete zaje*ale cijelu stvar jer su inzistirale da odem tako
da ona ne vidi i dok se ne bih vratila ona je neprestano plakala...)
Istu stvar su nama tete napravile.ocito misle da to pali kod vecine djece.Citiraj:
Teica prvotno napisa
Doslo je do toga da se dobrih 6mj oporavljao.toliko je bio istraumatiziran.ponoci plakanje i stiskanje uz mene.strah.
Nitko ga nije smio taknuti.od mene se nije odvajao.nije vise zelio provoditi vrijeme kod babe i dide,nisu ga smili poljubiti.ma svasta je tu bilo.a da ne govorim da su posli drugim mamama komentirale moje dijete.uzas jedan.rekla sam im da imaju besplatnu reklamu od mene.
Super je cura!
Jako je dobro što je uspjela prepoznati i reći što je tišti i vjerujem da ste na dobrom putu za dalje.
Jesu li perfekcionizam i potencijalni okp jedini problemi? Pitam zato što je i E. neko vrijeme bio s opakim simptomima okp-a. Uspješno smo ih riješili u 4 zida, ali stručna pomoć je trebala meni i mmu. Kad bi se netko njemu približio (osim nas) smatrao je to potvrdom da ne valja i da ga treba "popraviti", a to bi ga gurnulo još dublje u nesamopouzdanje i perfekcionizam.
I zapravo se s to dvoje još uvijek borimo, ima pomaka na bolje. A ono što najviše pomaže je svakodnevno utapanje u ljubavi i pažnji.
I upiranje prstom u svaku svoju pogrešku-vidi, pogriješila sam i ništa se strašno nije dogodilo, popravit ću.
Puno stvari djeca riješe odrastanjem. Doduše, puno ih i izađe na vidjelo tijekom odrastanja.
Prvo vam se moram zahvaliti svima na podršci! Puno znači :zaljubljen:Citiraj:
trampolina prvotno napisa
A sad da odgovorim Trampolini.
Ne znam jesu li perfekcionizam i potencijalni okp jedini problemi. Ne znam dali su ostali problemi isprepleteni s ovim ili ne. Ona jako puno plače, od rođenja. I to nije kmečanje to su baš krokodilske suze, ridanje. Okidač može biti bilo što, zato što joj je zima, vruče, žedna je, gladna je do toga da ne može nešto napraviti, nije po njenom, mora ići spavati, kupati se itd. Toga kroz dan ima puno.
Perfekcionizam je kod nje dosta veliki problem i jako ju koči. I psihologica je rekla da je malo ekstremniji kod nje. Šta god da se novo pojavi njoj je to ogroman problem, ne želi ni probati, niti čuti za to i pokazuje velike frustracije zbog toga.
Npr., dobila je s 3 godine bicikl. I trebalo je jedno 3-4 mjeseca da ju nagovorimo da bicikl odnesemo iz stana na cestu. Prvo smo ju mjesecima malo po malo nagovarali da uopće proba sjesti na njega, pa smo ga s balkona dovukli u stan, pa je tako malo sjedila na njemu, pa je probala voziti ga i vidjela da to nije tako lako, pa nije htjela ni čuti za njega.
Kad je konačno uspjela bila je zadovoljna, ali čim bi se dogodilo da zapne negdje ona silazi s njega i odustaje i plače i viče ne znam.
Počela su je nedavno zanimati slova i ja joj napišem njeno ime i kažem joj da proba i ona i tu počinje plač. Pitam je zašto plače i nakon nekoliko minuta plakanja dobivam odgovor tj. pitanje: A nije važno ako pogriješim? Nekoliko dana nakon toga sjedi za stolom i crta i zove me da vidim kako je napisala slova. Ona je valjda sama vježbala slova dok nije bila zadovoljna i onda me zvala da vidim.
Ovo što ti kažeš Trampolina to i mi stalno radimo. Pogriješimo nešto pa kažemo kako smo pogriješili, ali nema veze to ćemo popraviti itd. Kad nešto radi uvijek ju pohvalim za trud, ne samo za krajnji rezultat. Što se tiče ljubavi i pažnje toga stvarno ne nedostaje ni s moje ni s MM-ove strane.
Ona se strašno muči u sebi, stalno analizira, brine, mozak radi sto na sat. Najteže mi je što tako rijetko kod nje vidim onu dječju bezbrižnost, ali nadam se da ćemo sve to pobijediti, zapravo sigurna sam da hoćemo.
Ovih dana pokazuje napredak. Počela je kad uđemo i izađemo iz trgovine govoriti dobar dan i doviđenja, što je prije zbog srama bilo nemoguće. Jučer smo bili na pizzi i u pizzeriji su na jednom mjestu bili baloni za djecu, odšetala je sama nekih 10 metara od nas i uzela balon, a pored tih balona su sjedili ljudi. To je do sada bilo neeeemooogućee. Nije bilo šanse da tako nešto sama napravi a da ne vuče mene ili MM-a za ruku. Neki napredak se vidi.
bravo mitovski, JAAAKO sam sretna zbog vaše curice i vas. :-D:-D:heart:
Istpila sam se na tvoj opis njenog pogleda u predpredzadnjem postu.
polako i sigurno, ide to na bolje!
Sretno da tako nastavite dalje!
Ovo me podsjetilo na nešto. Da, drama oko odvajanja godinama i u jaslicama i u vrtiću i kod moje...inače je sklona tantrumima, divlja, neobuzdana, prodorna u nastojanjima, tvrdoglava, uporna, pronicljiva kao i mnogo djece te dobi i samo mama i samo mama.Citiraj:
mitovski prvotno napisa
No da ne duljim, 2 pune godine je išla u muzičku školu, mamine puse, grlenje, animiranje od strane učitelja, samo da bi ušla u grupu, 8 djece njene dobi. Bilo je suza, bilo je drama, bilo je svega. Milion puta sam htjela odustati, ali nisam. Zašto, ne znam, mužu je bilo već dosta, ja reko, ne znam osjećam da moram biti upornija od nje i da joj ovaj muzički treba. Do zadnjeg dana kada je bio kraj i oproštajka nije rado htjela ići, da bi zadnj dan izjavila kako voli svog učitelja, ja reko super:-o A mi odlazimo u drugu školu. Na kraju joj je bilo žao što je potrgala iz bjesa gitaru od letve, čaše i jedne žice koju su radili na grupi. Nisam ni znala da je se još sjeća.
Ali dobila je konačno mjesto u državnoj muzičkoj. Žena hladna, pomalo čak i drska, bez imalo simpatije i naklonosti prema mojoj kćeri koja će uskoro 5. Ja sam htjela instatno otići, čak smo skoro i zakačile odmah prvi dan kad smo kao imali zajedničku grupu za upoznavanje i djeca i roditelji u grupi. Ali sam se zakočila, reko čekaj, to što se meni ne sviđa, ne znači da se neće i mojoj curki.
Prije nego što smo došle prvi puta, rekla sam joj samo od jeseni krećeš u državnu muzičku kod jedne tete i pokazala sam joj fotku na interentu od nje. Bez puno objašnjvanja i govornacije.
Prvi dan kako smo došli, poljubila ona mene, zagrlila, i rekla mama čekaj me tu, i ušla u prostoriju. A ja:-o A klinci oko nas rone krokodilske suze, ona ni da trepne.
Bicikl sa pedalama nije htjela voziti pa oko dobre dvije godine, samo bez pedala, ono odguruješ s nogama i naravno tako je naučila odlično balansriati, svašta je izvodila sa njim, ali za pedale niti čuti. Ona to ne može, ona je premala stalno je ponavaljala. Da bi ovo ljeto u parku sama od sebe usred igre uzela i sjela na bicikl klinca koji ide s njom u vrtić i počela voziti bicikl iz dva pokušaja i to bicikl koji je duplo veći od njenog. Tako da ono, što sam ustvari više htjela reći, ne znam ni sama, ali podjestilo me na neke stvari.
Ustvari da, potaklo me ovo što je Beti3 napisala. Složila bi se ja sa time.