Printable View
Kako sam edukativna "po celom telu", a malena ce vjerojatno dogodine u skolu, ja bih uvela sat vremena igre za stolom gdje bi oboje djece nesto zajedno s tatom ili tobom izrađivalo, crtalo, igralo drustvene igre, njoj bi mogla podmetnuti kakve zagonetke, labirinte ili bojanke da radi olovkom, a taj sjedilački sat vremena ce vam dobro doci i u skolskom razdoblju.
Tata bi trebao na informacije u vrtić dobro poslušati kako su djeca u vrtiću, što kažu tete na ne/higijenu. Dobro je čuti nekog donekle objektivnijeg od nas, svi smo subjektivni prema djeci, mužu, bivšoj ženi.Radi li se o zanemarivanju tata bi trebao i s doktoricom svoje djece razgovarati.
Do tad je stvarno pohvalno da se trudis i brines, ali moras razumjeti da je djeci sigurno najteze. Tata je taj koji se mora aktivirati.
A sto bude bolji velikoj djeci bit će bolji tata i bebi. Ne bude li dobar i brižan sad uvijek će imati teret koji će ga vući dolje.
Potpisujem čokoladu.Citiraj:
Tinchy01 prvotno napisa
A još imam ovo za dodati: djeca brzo nauče kakva su pravila u određenoj kući. Moji sinovi su doma bili ok, odnosno meni su bili ok, a jedna i druga baka imale su za njih svoje bisere. Tamo su smjeli skoro pa visiti s lustera, što im doma nije bilo dozvoljeno niti bi im palo na pamet. Nisam se uzrujavala. Ako moja mama misli da je ok hraniti četverogodišnjaka, nema veze, ali doma je jeo sam.
I tako, svaki dom treba imati svoja pravila. Tm je ovdje ključna figura koja će ti pomoći da to i postignete. Ne treba imati prevelika očekivanja, jer ni naša vlastita djeca ne poslušaju od prve. Odgoj se uči, a tu ima mjesta i za učenje odraslih, ne samo djece. Sretno!
Puno si dobrih savjeta vec dobila a mene zanima kad oni vama dodju na praznike,to je pretpostavljam sada za Bozic,hoce li tvoj suprug opet biti odsutan cijeli tjedan? Ti ces roditi,hoces li imati pomoc svoje obitelji ako ti supruga nema? Nadam se da si se organizirala jer jako je vazno da curica prihvati bebu kao svoga brata a ne kao tu nekog od neke tete. Iskoristi priliku pa kada sredjujes bebu,sredi i njezine noktice. Ne mozes promijeniti njezinu majku ali mozes biti ta koja ce curicu nauciti ono sto ona nije...
Da, bit ce kod nas na Bozicnim praznicima i to samo ona jer braco mora biti s drugom bakom da ne bude sama...i to po meni je velika greska. Ona bebu prihvaca al na taj nacin da mi "soli pamet": znas da ce braco stalno plakati, jel si mu kupila to to i to, znas da ces morati i u ducan i u vrt i sve raditi a imat ces malog bracu a kad rodis seku ona nece biti tak vrijedna kao ja nikad itd...ona niti prema svom rodjenom braci nije bas kak treba cesto kad bi njega uzela da ga pomazim ja ili muz ona krene raditi nered ili pocne s onim "jel ti mene volis?"...znam da je dijete al mene to povredjuje..muz ce biti sad za praznike dva tj doma pa cu probati nekako ukazati mu na probleme.
Svasta je tu a s njihovom mamom je nemoguce razgovarati jer ona samo poklopi slusalicu il se izdere i djeca su joj teret jer bi ona htjela sad zivjeti i uzivati.
Thincy, ja zaista ne mislim da ona tebi soli pamet. Pa to je zaista malo dijete. Razumijem ja tvoje muke, ali mislim da ti neće pomoći, ako misliš da ona tebi nesto namjerno radi.
to je njen način (proizašao iz njenih iskustava, razvoda i svega ostaloga sto nam je nepoznato), da se sa situacijom nosi.
Pa eto, mami su djeca teret, onda bi vam možda rado prepustila da žive sa vama.
Tako ćete ih spasiti od majke koja ih zlostavlja nehigijenom, a ujedno ćete imati i puno veći utjecaj na njihov odgoj.
Pokusaj ne shvacati njene izjave i postupke osobno. Nema to veze sto joj nisi majka, u iste klopke upadamo i s bioloskom djecom.
To je njihov nacin da se "obrane" od dolaska bebe i da napumpaju samopouzdanje.
Takve "napade" anuliraj mirnocom i upornim ponavljanjem kako su sva djeca rođena kao dobra i kako ces sigurno uspjeti lako uz bebu obavljati svakodnevicu i da ne mora biti zabrinuta oko toga.
Imaj na umu da je maloj tvoje dijete vec drugi uljez u kratkom zivotu, a sigurno osjeca i neku krivicu zbog razvoda, ako bas ona nije razlog, vjerojatno je braco koji je plakao. Iz njenih izjava citam prozivljeno iskustvo, a ne prijetnju tebi.
A da probas to gledati kao sansu da malena dobije ljubavi koje je ocito zeljna i da je dobro da joj nema brata? On je ionako mali i prihvatit ce brze bracu a ona neka ima osjecaj kako se prva s njim druzila. Ti ces ionako biti uz bebu a suprug nek se bavi s njom. I kad god ti tako govori, trebas ovo, trebas ono...a ti samo da,da, znam i to je to. Ne upustaj se uopce u rasprave o takvim stvarima...A sto tebe ima vrijedjati sto te dijete pita jel ju volis? Pa i mene kcer pita jel volim vise nju ili brata. Pa to je normalno. Kazes - naravno da volimo i tebe i tvog brata i tvog najmanjeg brata, sve jednako...Starije dijete mog supruga se rasplakalo kad smo objavili prvu trudnocu. I bila je dovoljna moja recenica da ce tata voljeti sve njih jednako i da se ne mora bojati da ce ga dolaskom novog djeteta izgubiti. I stvar je bila rijesena. Reci joj ono sto zeli i treba cuti. I ponavljaj...I bit ce sve dobroCitiraj:
Tinchy01 prvotno napisa
X na coksu
Tinchy, maloj nije lako...Nije bas znanstveno potpuno ispravno, ali pokusaj gledati na nju kao na glinu koju su ljudi i okolnosti formirali. Sve sto kaze, sve sto radi je nauceno, uvjetovano okolnostima, majcinim odgojem....mala nije odgovorna za svoje negativno ponasanje. I moze ju se formirati u drugom smjeru, al treba strpljenja. Dobila si dobre savjete kako da se povezete. A kad se zavolite, onda ce se i ono sa spremamjem nereda lakse rijesiti.
Eto...da se javim. Ja sam u medjuvremenu rodila svog sincica. Jos smo u bolnici jer je doslo do komplikacija na porodu tj inducirani porod zbog komplikacija. Braco i seka nas cekaju doma ali seka ne pusta bas tatu k nama u bolnicu i stalno mu ponavlja "ali tata ja te volim najvise"...ne znam, vidjet cemo kako ce se situacija razvijati. Hvala svima na savjetima.
Cestitam ti na bebici i zelim ti da sto prije idete kuci i da malo po malo sve dodje na svoje! Samo ukljuci supruga u sve!
Bas mi je zao curice! Jadna, misli da ce ju beba izgurati. Pod hitno joj tata treba obajsniti da on ima ljubavi za svu svoju djecu i puno pricati s njom. I naravno, ukljuciti ih oboje oko brige za bebu i naglasavati da vam je njena pomoc JAKO vazna i sta bi ti bez njene pomoci itd...Citiraj:
Tinchy01 prvotno napisa
I ja ti cestitam!
:ghug:
Sve ce biti dobro!
Hvala na cestitkama :-) bila je seka kod nas u bolnici vidjeti bracu i bas je sva zbunjena i prestrasena...rekla sam suprugu da mora razgovarati s njom i objasniti joj da ih sve jednako voli...al je i problem jer ne znam sta njezina mama joj govori jer mi je rekla da sad kad se braco rodio ti tata i braco cete imati svoj dom a ja i braco necemo vise smjeti dolaziti. morat cemo sjesti s njom i objasniti joj i ja cu je ukljuciti u brigu o braci.
Tinchy čestitam
samo pomalo, treba njima sada vremena da se prilagode promjeni
to što si rekla, uključit ih u brigu o bebi
ali iz mog iskustva, važno je i da imaju neko vrijeme s roditeljem bez bebe, kod nas je to bilo blagotvorno. Neka ih tata obavezno nekad nekamo odvede bez vas, zajedno njih dvoje ili jedno po jedno, u šetnju, slastičarnu, parkić, na predstavu... nešto što se zove "naše vrijeme"
i računaj da je normalno da prilagodba starije djece na malene traje, kod nas je trajala bar 6 mjeseci
Tako treba Tinchi! A i ne bi bilo lose da tvoj suprug poprica sa bivsom suprugom i apelira na njezin zdrav razum ako zaista maloj prica nesto sto nije u redu.
čestitam Tinchy, trebat će vremena al sve će sjesti na svoje mjesto. Ne brini.
Čestitam i želim puno sreće, mudrosti i zdravlja :heart:
Čestitam. :heart:
Samo budi iskrena i postavi pravila kojih će se u vašoj kući svi pridržavati. Koliko god ti to možda djelovalo kruto i strogo vidjet ćeš da ima jako puno efekta. Djeca jako vole pravila (iako im se nerijetko opiru), jer pravila im daju osjećaj da se netko brine o njima, da mu je stalo.
Čestitam!
Sve će to biti kako treba, samo treba strpljenja.
Čestitam na bebici. Puno strpljenja uključi za oboje suprugove djece jer iako nisu tvoja, ona su braća tvoga djeteta i uvijek će biti bez obzira na sve. Šta god im njihova mama pričala, ti se potrudi da oni znaju da ih volite i da su dobrodošli k vama . S vremenom će sve sjesti na svoje mjesto, samo treba puno strpljenja i ljubavi jer očito je da je mala izgubljena u svemu tome.
cestitam :heart: i potpisujem tangerinu i barbi.
nek tata odvoji malo vremena samo za njih bez vas. to ce im puno znaciti. a curici kazi da ce ti puno znaciti njezina pomoc oko bebe jer je ona vec velika cura.
To sam i ja svojoj starijoj rekla kad se mlađi rodio, iako nije ista situacija, ali pomoglo je. Sad se jako brine za brata i voli ga neizmjerno. Nema ni mrve ljubomore. Tome pridonosimo MM i ja, tako da im nastojimo pružiti podjednaku pažnju koliko god je to više moguće.Citiraj:
*meri* prvotno napisa
cestitam i ja.
[QUOTE=Tinchy01;2830209]. Braco i seka nas cekaju doma ali seka ne pusta bas tatu k nama u bolnicu i stalno mu ponavlja "ali tata ja te volim najvise".
čestitam, a sudeći po ovome njena mama je vjerojatno izvor problema, možda malena samo želi zaštiti mamu
Hvala na cestitkama jos jednom...
Da...problem je njihova mama...ocaj tjedan su bili kod nas posto je braco dosao kuci i naravno mala opet ima mokre i prljave gace, carape itd...u jednom trenu je dosla tati i rekla da je mama rekla da sad sigurno nece imati za njih vremena zbog brace i da ce malog bracu voljeti vise od njih...moj muz ne pridaje tome puno paznje jer jednostavno nema volje ni snage raspravljati se i svadjati sa bivsom suprugom, samo je djeci objasnio da ih sve voli jednako i da ce za sve naci vremena. Mala mi pomaze oko bebe i voli to samo sta beba puno spava i kad on spava to im je dosadno i stalno ga drmaju, ljube i diraju i galame....to me nervira i nikako im ne mogu objasniti...
Pomozi sama sebi i njima - nemoj im to braniti nego pripremi nešto za njih zabavno što prije nisu vidjeli, a moglo bi ih dulje vrijeme zabaviti - crtić, društvenu igru, igračke koje prije nisu vidjeli, izradu kolača, slikovnice.... razno. Oni će brzo naučiti da će se moći neometano zabavljati (sami ili s tobom - kako kad) ako bebu puste da spava. Sretno!Citiraj:
Tinchy01 prvotno napisa
pusti ih da ga gledaju dok spava, ali dirat ga ne trebaju ( bar moje se nije smjelo odma bi se zbudili)
Uh... toj djevojčici je teško..onda se boji odbačenosti...tko zna što čuje od mame...osjeća se ugroženo..
A autorica teme....laže toj djeci da ih prihvaća...laže mužu to isto...što je najvažnije laže sama sebi... to je za nju veliki teret, obaveze su je "poklopile", puca, sve ju živcira... Ovo ne govorim s osudom, niti najmanje... Nije lako s troje djece i bez takve specifične situacije da si maćeha...
To što djetetu nešto kupiš, okupaš ga i sl, ne znači da si dijete prihvatila... Autorice, ti muža voliš pa si se upustila u to što jesi i sad odrađuješ svoju ulogu najbolje što znaš...sama sebi govoriš da si ih prihvatila...i radiš ti štošta za njih ali ti njih nisi prihvatila već ih samo trpiš i "odrađuješ"..
Djevojčica o kojoj pišeš je jedna ranjena i ugrožena djevojčica...njoj treba puno toga, a većinu joj ti ne možeš dati.. Njeni roditelji su podbacili..
To kad ona tebi ide na živce ona osjeti i onda je još prkosnija i tako u krug. Imaj na umu stalno, da je ona samo dijete, da ti ona ne "soli pamet", ona priča svoje ali to nije "soljenje pameti", nedaj se isprovocirati... Osvijesti svoje osjećaje, ne zavaravaj sebe samu, osvijesti svoju ljubomoru na nju, ljubomoru na vrijeme koje vam djevojčica "zauzima".. Sada si majka, stavi se u kožu kako bi ti bilo da se radi o tvom sinu...koji je negdje...kod ljudi koje svojom nažočnošću živcira...
sretno