Kako se nositi s gubitkom djeteta i što dalje 5

Drage moje :ghug:

Ja sam danas bolje. Hvala vam na utjesi.

Zenii draga. Kad god osjetiš potrebu piši.. mi smo zato tu.
Tako se i ja osjećam.. većinom se dobro nosim sa svime
A onda dodje dan kao jučer kada mislim da ću poludit od bola i jada. Ali opet s prolaskom tog dana i ja budem bolje. Nadam se da će sutra biti već malo lakše.

Što se menge tiće. Meni je moj gin rekao da bi trebala doći oko 45-tog dana.. (Meni je došla 46dan) i da ako do tada ne dodje da krećemo s duphastonima da ju izazovemo.
Si bila na još kojem pregledu od tada???

krajem tjedna sam na prvom pregledu nakon kiretaže pa ću biti pametnija.
Inače su mi ciklusi 30-35 dana, ali uvijek nakon ovulacije pa do M me boluckaju cicke..
Sad ne osijetim baš ništa, pa si mislim da uopće još nije ni bilo ovulacije, a i ostala sam bez lh trakica..nisam naručivala nove misleći kako mi više ni ne trebaju:twisted:
Hvala na riječima utjehe, stvarno mi puno znači i već sam malo bolje:ghug:

Meni je sve bilo pomaknuto za nekih 7 dana, mislim to kad je folikul počeo rasti. Tako da moguće da će i tebi malo kasniti sve.

Vrci super za Lh trakicu,znam koja je to sreća vidjeti je. Nadam se da će uroditi bebicom :fige:

Zenii, zbilja i jesi jaka. Treba to sve srce podnjeti. I nastaviti živjeti.
Dozvoli si i suze i smjeh Nemoj si uskračivati išta..
sve je to put do oporavka. Nadam se da će na pregledu biti sve u redu. I ako Bog da da ćete
kada budete opet spremni ići po svoju dugicu. :love2:

Viki88 jako mi je drago zbog tebe, samo polako dan po dan! :)

Carmina, di si nam nestala?? Nadam se da si dobro. :ghug:

Zenii, meni je ciklus nakon gubitaka bio 29 i drugi put 35 dana, a inace sam uredno 27-29. Kazu gin da je uobicajeno 4-6 tjedana za taj prvi ciklus. Ako ne bude za tih 6 tjedana, onda Duphastoni.
Svima hrabrilice i zagrljaje saljem! :heart:

Baš mi je čudno bez bubice i carmine, pa di su nam nestale curke?

Evo me drage moje. Nikad ja ne odlazim od tu al nemam uvijek vremena da se javim.

Dobro sam uvijek i kad mi zivot da krastavac ja napravim salatu. Moja snaga spava pokraj mene. Zbilja su me djeca izvukla sa dna,zato se divim onima koji jos cekaju. Vjerujem cvrsto da ce vam dugice stici,kao najljepsa nagrada za ovaj kriz koji nosite. Cudno je kako se tesko mogu i prisjetiti zivota prije mog andela. Nedaj mi Boze da se vratim na staro. Volim kako je moj djecak ostavio takav trag u mom zivotu,ne zelim da ikada izblijedi. Vec je vise od 4mj proslo. Nije mi jasno kud prije,a nekad(svaki dan) kad se sjetim svega pitam se jeli to sve u ovom zivotu bilo. Nekada mi se cini da je proslo vise od 2-3h da nisam pomislila na svog andelica pa cak osjetim griznju savjesti.

Nadam se da ce vas dugice obradovati sta prije. Sada ja kroz vas zivim kada je to u pitanju.

Evo mi smo svoje obavili, pokrili...jučer bila još pozitivnija lh. Sad čekam i nadam se

Bravo Vrci i držim :fige:.
Vrci je li prva beba bila iz mpo postupka, koja je bila vaša dijagnoza?

Carmina, baš sam se našla u tvom postu, koliko god da mi bude teško, sretna sam što je naša mrva barem kratko bila uz nas, donijela sreću i suze i ostavila neizbrisiv trag na našim srcima.

Da, sin je iz mpo. Četvrti postupak je urodio plodom :)
Ja imam pcos i nikakve ovulacije nisam tad imala. I problemi sa štitnjačom, hashimoto. Muž je imao loš spermiogram, oligoasteno, jako ih malo bilo i nije bilo puno pokretnih. I to ne blaža dijagnoza, baš je bila već kritičnija.

Ne znam što se dogodilo u tih par godina, jel nam ova trudnoća bila slučajno, ili se i njemu spermio popravio. A ja sam iz nekog razloga krenula ovulirati

Piksi, draga..mislim na tebe.. znam da vam je danas trebao biti dan termina, drži se mila. :heart:
Proći će nekako i ovaj dan, a onda se nadam da će biti ipak malo lakše.


Carmina, sad mi je lakše :ghug: neka si ti nama dobro. Drago mi je što imaš svoju dječicu uz sebe. Oni su zbilja melem.

Vrci, :-D čekamo i mi s tobom ''strpljivo'' :-) , eto i mene polako za tobom :kokice:

Citiraj:

---

Vrci prvotno napisa

Da, sin je iz mpo. Četvrti postupak je urodio plodom :)
Ja imam pcos i nikakve ovulacije nisam tad imala. I problemi sa štitnjačom, hashimoto. Muž je imao loš spermiogram, oligoasteno, jako ih malo bilo i nije bilo puno pokretnih. I to ne blaža dijagnoza, baš je bila već kritičnija.

Ne znam što se dogodilo u tih par godina, jel nam ova trudnoća bila slučajno, ili se i njemu spermio popravio. A ja sam iz nekog razloga krenula ovulirati

---

Baš mi je drago čuti ovakve priče, naš sinčić je ivf beba, spermiogram također teži oligoastheno..imamo još dvije blastice, pa kad se oporavim, krećemo ponovno. Ali uvijek se potajno nadam ovakvom prirodnom iznenađenju

Ja se bojim da sam svoja iznenađenja i čuda ispucala. Ovo mi je bio san kad sam vidjela plusić doma, i dan danas se živo sjećam tog trenutka i kako sam se tresla. I bila sam uvjerena da sam trudna.

Sad si nekako mislim da nisam te sreće da nam se to opet ponovi, i zato mi je tako teško pao gubitak.

Ako ne uspije, i mi ćemo krajem ljeta i na jesen opet u mpo

Nemoj nikada prestati vjerovati u cuda. Ako se dogodilo jednom moze se itekako dogoditi opet.

Ja cu se nadati sa svima vama. Do tada treba covjek uzivati u onome sto sada u ovom trenutku ima. Svi mi lovimo neke nase snove ali ponekad nam ove druge stvari produ pored nas a da ih ni ne zapazimo kamoli da uzivamo u njima.

Jeste li cure moje nakon gubitka nesto promjenile? Izgled ili navike? Ja sve redom. Cini mi se da sada vise zivim u nekom svom svijetu i da sam ovako mnogo zadovoljnija. Sretnija sam sada sa svojom tugom nego prije dok za nju nisam znala. Uvijek sam bila pomalo cudak to nije novo. Lol

Ja sam se psihicki mislim malo promijenila. Kao da sam tek sad na neki nacin "odrasla", ne mogu opisati tocno

Ja sam full promjenila izgled.. ofarbala se i ošišala kosu 15cm, sad mi je do ramena. To mi je bila prva stvar koju sam rekla da ću napraviti kad izdjem iz bolnice. Trebala sam pod hitno neku drastičnu promjenu.. nisam se više mogla pogledat u ogledalo. Imala sam osjećaj da mi se sav taj horor vidi na licu... jesam promjenila sam se jako i psihički i fizički. Ali oći sve odaju. Neki dan sam se pogledala na fotografiji gdje sam još imala svoju curicu u sebi, i usporedila sa novom slikom... kao da gledam dvije različite osobe. Mladu djevojku punu nade, snova, i sreće...i stariju ženu koja je prošla borbe i koja zna da život nije bajka sa sretnim završetkom. Imam neki oprez u očima.. i malo sam se uplašila te spoznaje.. prema svemu i svima pristupam s oprezom. Ništa više ne uzimam zdravo za gotovo i čak ne osječam niti uzbuđenje radi novog pokušaja.. trebutno sam neka flegma..(oprezna flegma)
Promjenila sam i puno navika... ali i uvela par novih.. koje mi gode. Svaku večer prije spavanja zapalim svječicu svom anđelu pa tek onda mogu zaspati...

I nisi čudak zato što voliš svoju bol, ta bol je tvoje djete, isto kao moja bol moje. Bez njih ništa ne bi bilo isto.

Hvala Ives na podršci, danas je jako teško...cijeli dan sam s njom u mislima, fali nam jako:cry::cry:

I moja je glava platila ;-) Kad god bih se pogledala u ogledalo vidjela bih odraz koji sam svakodnevno gledala u bolnici. Svako jutro ista slika. Promjena mozda uopce nije na bolje al meni je bas trebala. I bas me briga :mrgreen:

Vrci i ja sam odrasla. Nije da nemam dovoljno godina,mogla sam i ranije. Al kao da me u dan ucinilo bar 10godina starijom,iskusnijom.

Koliko vi uopće imate godina?
Ja ću evo za 2mj 31.

Hvala i tebi Carmina na podršci:heart:

Ja sam moje zlato izgubila kad sam napunila 31god,tih dana. Rodendan mi od sada ima neko sasvim drugo znacenje.

Piksi sve smo morale taj dan termina proci. Poseban ce to biti datum u nasim zivotima uvijek. Tesko je,ali zbog njih mi moramo sve istrpjeti. Sa suzama ili bez njih,svejedno je. Nekada vise suza nema a dusa jeca ali meni je mnogo laksi zivot kada se podsjetim da je moj andeo sada sretan zajedno s vasima. Da su mu meki oblaci krevetac...nema boli,nema gladi ni tuge...samo sreca. Jeste li ikada bili toliko sretni da su se oci napunile suzama,da ste htjeli poletjeti od srece..tako su vjerujem oni sretni stalno. A mi ce mo biti :ghug: Ove su misli jedine koje mi pruzaju utjehu svo ovo vrijeme

Ja sam svoju curicu izgubila s 25 godina, 2mj. prije 26.-tog. rođendana. Mm je tada bio 29 godina, isto je dva mj kasnije napunio 30 godina. Ne znam ni kako su nam prošli ti rođendani, napravila sam i tortu, i došli su i gosti.. puna kuća dragih ljudi, a meni do nićeg nije bilo.
Da nema slika, ne bi ni znala ni kako je sve prošlo.. sve mi je ostalo kao u nekom polusnu.. kad se pokušavam sjetit tih početaka kao da vidim samo maglu i suze.. crninu i bol..

Piksi.. Carmina je u pravu. Bude prošao i ovaj dan..
Preživjet ćeš i to. Sve je lakše kad vjerujemo da su u dobrim rukama na dobrm mjestu. I da su sretni. I ja tako volim razmišljati.

Carmina ...

Citiraj:

---

Carmina406 prvotno napisa

Sa suzama ili bez njih,svejedno je. Nekada vise suza nema a dusa jeca

---

... :( baš to !!

Piksi draga, drzi se...

Vrci, ja vjerujem da imas jako dobre sanse da opet prirodno uspije i drzim fige da te uskoro opet iznenadi plusic

Carmina, ja sam promijenila frizuru i pocela vjezbati sto nisam valjda zadnjih 10 god, opcenito sam se trgnula i pocela vise paznje posvecivati sebi, bas me iznenadilo da ste sve napravile neke promjene

Ives, ovo za slike sam i ja dozivjela, kad smo saznali za nasu dijagnozu i da mozda necemo imati djecu, neopisiva se tuga uvukla u moje srce i kad gledam slike iz tog perioda, cak i ako se na njima smijem, u ocima se vidi tuga

I da...32 guram

Tu smo sve po godinama...mlade. Ives, za tebe nisam mislila da imaš tako "malo" godina, kako mudro zboriš :)

Kako ide ciklus?

Cure hvala vam na riječima utjehe:) Carmina znam da će to zauvijek biti poseban datum i truditi ćemo se uvijek obilježiti ga...kao i dan kad sam ju rodila. ja se isto tješim mišlju da je moja curica sa vašim anđelima i da im je lijepo tamo gdje jesu, da su sretni i da se stalno igraju i vesele, a jednog dana ćemo ponovno biti na okupu:)

Da usput odgovorim na temu, rodila sam svog anđela sa 28 godina, moj dragi je nedavno navršio 32...

Citiraj:

---

Vrci prvotno napisa

Tu smo sve po godinama...mlade. Ives, za tebe nisam mislila da imaš tako "malo" godina, kako mudro zboriš :)

Kako ide ciklus?

---

pripisujem to životu... (sve neki mudraci oko mene) :mrgreen:

Laganini ide, nekako sam zen, ni na šta ne mislim... ako bude bit će...
kad se samo sjetim kako sam uzbuđena prvi put bila... a gle me sad.. :(

Ives moja draga, ma uskoro ćeš ti nas razveseliti sa jednim plusom, sigurna sam...pa ćemo se veseliti dolasku malog bebača:)

Ive, držim fige da budu dobre vijesti. Ja ću se malo sad u ovih 2ww maknuti s foruma, radim si pritisak a to ne želim

Javim se kad dođe menga jaukati :mrgreen:

Joj drage moje,riječi vam se pozlatile i ostvarile...
I ja vama od srca želim, što skoriji odlazak po dugicu.

Danas sam se probudila slomljena!!!! Nisam htjela uopće izaći iz kreveta!!!!
Sanjala sam kako plačem u snu svojoj prijateljici na ramenu. Plakale smo i jedna i druga.
(Ona je u prvom mj. rodila curicu, prošli tjedan ju je krstila... i nekako mi se to sve uvuklo u san. I njena beba i moja beba)
toliko sam jako plakala da sam počela za pravo plakati, onda sam još jedno pola sata plakala u budnom stanju i nastavila opet spavati, sva sreća da je mm već otišao na posao pa nije ništa ni čuo ni vidio.Eto! Možda sutrašnji dan bude bolji.
Danas bi samo plakala!!!!

Ives draga...bit će bolje..barem malo lakše, samo treba proći vremena...grlim te najjače:love2:
A da će biti teških dana...biti će, punih tuge i suza...ali mora biti tako...step by step:(

Danas nam je tri mjeseca otkad smo izgubili našu djevojčicu:(

:ghug:

Citiraj:

---

Piksi1909 prvotno napisa

Ives draga...bit će bolje..barem malo lakše, samo treba proći vremena...grlim te najjače:love2:
A da će biti teških dana...biti će, punih tuge i suza...ali mora biti tako...step by step:(

Danas nam je tri mjeseca otkad smo izgubili našu djevojčicu

---

:-) Hvala ti mila. Danas je zbilja lakše. Znam da je sve to normalno za situaciju u kojoj smo se našle.

U početku mi je tako bilo svaki dan, mislim da je veliki napredak što ovo proživljavam sada puno rjeđe.
I da mi ni sada ne bi tako teško bilo da nismo krenuli ponovno sa stimulacijom.
Jer ovo je baš podsvijest koja se sad budi... svaku noć opet doktore sanjam, i sve što mi se događalo u bolnici..
onaj strah, ona neizvjesnost... a baš sam se bila donekle smirila. Tako da baš znam da je to u pitanju. No dobro..
popila sam jučer zadnju tabletu pa se nadam da će sada biti malo lakše sa doživljajima.

Kako si mi ti draga, vidim da vam je jučer bilo 3mj. :(
Evo nama 6mj. kuca pred vratima, ni sama ne znam kada je to proletilo.. A boli kao i prvog dana, ako ne i više.

Citiraj:

---

Ives000 prvotno napisa

:-) Hvala ti mila. Danas je zbilja lakše. Znam da je sve to normalno za situaciju u kojoj smo se našle.

U početku mi je tako bilo svaki dan, mislim da je veliki napredak što ovo proživljavam sada puno rjeđe.
I da mi ni sada ne bi tako teško bilo da nismo krenuli ponovno sa stimulacijom.
Jer ovo je baš podsvijest koja se sad budi... svaku noć opet doktore sanjam, i sve što mi se događalo u bolnici..
onaj strah, ona neizvjesnost... a baš sam se bila donekle smirila. Tako da baš znam da je to u pitanju. No dobro..
popila sam jučer zadnju tabletu pa se nadam da će sada biti malo lakše sa doživljajima.

Kako si mi ti draga, vidim da vam je jučer bilo 3mj. :(
Evo nama 6mj. kuca pred vratima, ni sama ne znam kada je to proletilo.. A boli kao i prvog dana, ako ne i više.

---

Hej draga...da se i ja javim!Nije me bilo par dana. Dragi i ja smo se malo maknuli iz poznate okoline...i otišli malo u prirodu...da se odmorimo i budemo malo sami...trebalo nam je...nakon svega ovoga bilo nam je potrebno da jednostavno budemo malo sami

Znam da boli...uvijek će boljeti i neće proći nijedan dan da se ne sjetimo naših anđela...ali ja vjerujem da će nam oni pomoći da nam bude malo lakše. Svaki dan imam trenutaka kad mogu normalno funkcionirati, a ima i trenutaka kad mi postane teško disati i kad mi najrađe samo sjela i plakala. Valjda je to sve normalno!? Mora boljeti i moramo sve to izbaciti iz sebe...i ljutnju i tugu i bijes...Kako si ti inače? Vidim nema nam ni drugih cura? Gdje nam je Carmina?

:ghug:

Hej drage moje. Svaki dan vise manje isto. Citam i pratim. Manje pisem ali vise razmisljam. Uz sve prozivljeno koje mogu i moram nositi na svojim ledima nosim se s jednim velikim problemom koji se vuce vec predugo. Bas kad sam mislila da se rijesio, nakon sve ove tuge koju smo kao obitelj dozivjeli vidim da nazalost nije. I osoba koja bi ti trebala biti najjaci oslonac je sve osim toga. Nazalost takav je zivot,ponekad bas jadan. Tuzna sam al nije mi nepoznato. Pitam se samo zasto ja moram plakati na svom vlastitom ramenu. Sta da vam dalje pisem. Los mi je dan,tjedan. Al djeca su mi ziva i zdrava, svi drugi nek samo produze.

Jao Carmina žao mi je:( Ne znam šta bi ti rekla da te utješim. Ne znam stvarno šta bi da nemam podršku u ovim trenucima.
Žao mi je što je tako. Ne znam kako da ti pomognem, ali ako ti išta znači evo nudim svoje rame za plakanje, piši šta god te muči, ako će ti biti lakše.
Tu smo sve za tebe:love2:

Carmina, bas mi je zao! :(
Veliki zagrljaj saljem i nek ovakvo stanje cim prije prodje. Tu smo za tebe. :heart:
I meni se desava da druga strana na trenutke ne razumije sve moje, zapravo ono sto ja mislim da su nase zajednicke, potrebe i zelje. Mozda je samo stvar percepcije? Ponekad bas tako. Okrenem se svemu pozitivnome i idem dalje, nekad teze nekad lakse. :love:

Dan cure :coffee: Kako ste? Šta ima novoga? Ja još čekam nalaze....prošlo je mjesec i pol! već sam poluluda:cupakosu:

Drage moje :ghug:

Piksi, to je najbolje što ste mogli napraviti.. maknuti se iz poznatog okruženja i malo u osamu s mužićem, daleko od poznate javnosti.
MM i ja smo 3mj nakon gubitka malene, otišli u Istru kod kumova i to nam je baš trebalo. Puno nam je i pomoglo pri oporavku.

Evo ja sam dobro, okupirana sam folikulometrijama, i ciljanim, ali ne prodje sekunda da ne pomislim na svoju ljubav najveću.
Ona će uvijek biti centar moje duše i mog svemira. S mužem puno pričam o njoj i to mi jako puno znači.

Carmina,jako mi je žao što se još uz sve moraš nositi s drugim nepotrebnim problemima.
Znam koliko ti je potrebna podrška partnera, ali pokazala si koliko si jaka, i vjerujem
da ćeš bolje sama pronaći izlaz iz cijele ove situacije, nego da se oslanjaš na osobu koja ne zna ni sebi pomoći.
I molim te... nemoj misliti da si sama.. moj inbox ti je uvijek otvoren. Imaš nas tu.. ne moraš nositi sve sama
na svojim leđima.
Baš budem jadna kad vidim da se ovakve stvari događaju tako dobrim osobama.Drži se mila.. :*
Nadam se da će se stvari početi okretati na bolje. I da ćeš imati i kod njega podršku kakvu zaslužuješ.
I drago mi je da sreću još uvijek uspiješ pronaći u ljudima i stvarima koji te okružuju . Hrabrice naša.


Mama_28 puno toga se dogodilo u relativno kratkom periodu. Vjerojatno se to malo odrazilo i na njega.
Jesu oni naše stijene ali i oni se lome iznutra. Prekjučer sam baš razgovarala o tome s mm...
i nakon skoro pol godine on je meni tek prvi puta govorio svoje viđenje situacije.. do tada mi se
nije usudio išta reći jer je vidio u kakvom sam stanju, i nije me htio dodatno žalostit.. ali ni on nije bio dobro .
Koliko god sam mislila da je.. oni možda ne plaću, ali gutaju i trpe u sebi.. drago mi je da je to sve priznao i
da si je i on tako olakšao dušu.. teške su to životne situacije.. i ne proživljavamo svi jednako tu bol.
Zato mislim da nema tog problema koji se ne bi mogao razgovorom riješiti..

drage moje, iskreno se nadam da će svi dodatni problemi ispariti i da ćete ih što prije zaboraviti. Grlim vas sve jako :ghug:

Piksi već su ti trebali stići, nazovi gina i pitaj što se događa !

Ma ne koka ginekološki nalazi, nego trombofilija! Ma za poludit!! Kasne, nemam pojma zašto...valjda će ovaj tjedan...ako ne..:-x:evil: Sad me zanima na čemu smo. A što se tiče ginekoloških briseva sve je ok, čekam još papa test
kako tebi ide s ciklusom? Ima li šta novoga?:)

Carmina...Ives ima pravo, a već sam ti i rekla, šta god treba tu smo, slobodno se nama izjadaj:) Šaljem ti zagrljaj.