Meni je iskreno užas to čitati. Kako onda vi s klincima, i sa vremenom za sebe?
Ako radite i na go, na bo... Što kada na GO idete na more, na izlet, u park? Ili se i na GO mora to podrediti poslu?
Printable View
Meni je iskreno užas to čitati. Kako onda vi s klincima, i sa vremenom za sebe?
Ako radite i na go, na bo... Što kada na GO idete na more, na izlet, u park? Ili se i na GO mora to podrediti poslu?
Ne znam za druge, ali znam za sebe - od 2002 do 2004 radila sam posao koji mi je pojeo svaki trenutak slobodnog vremena, 17km daleko od kuće, a muž je bio doma (nakon posla, naravno) s dva jasličara. Što da kažem? Da sam ostala na tom poslu, moj brak bi se vjerojatno raspao. Nije bilo petka ni svetka, nisam viđala svoju djecu budnima osim vikenda, a i to je često bilo narušeno kojekakvim edukacijama i putovanjima. To možeš raditi u NEKIM fazama karijere ili ako imaš doooobru logistiku doma. Moji kolege s posla kažu da iza svake uspješne žene ne stoji muž nego njezina mama koja joj čuva djecu. Mi nismo imali tu vrstu logistike.Citiraj:
Vrci prvotno napisa
Pa si ti sad misli... Uzalud galamimo o rodnim i spolnim stereotipima. Dok su djeca mala, trebaju nas i gotovo. A na stranu djeca, MI SAMI trebamo slobodno vrijeme i odmak od posla, tako da nije svaki posao za svakog pojedinca ni svaku obitelj, bar ne u svakoj fazi radnog vijeka. Lako je meni sad crnčiti više nego prije jer su djeca odrasla i ne trebaju me u toj mjeri. A ja podmećem ramena zato jer je to netko u ovoj firmi činio za mene dok su moja djeca bila mala i dok su im potrebe bile drugačije.
Mi smo u ove 2 godine imali tetu čistilicu i tetu čuvalicu (uz jaslice), mm je podmetao leđa za četiri osobe, baš nam je bilo teško... Jest se financijski isplatilo, ali naša vikendica (kupljena bez lipe kredita) je otplaćena na prilično težak način.
S druge strane, nisam sigurna da to ne bih ponovila. Probaš, pa vidiš da li ide... Osnovni problem je danas i ovdje taj što nije lako naći drugi ili drugačiji posao, pa ljudi od muke rade tako kako rade.
Ne znam. Ja sam jedna od onih koja je za svoj mir spremna ostaviti sve odmah i otici bez plana.
To sam i napravila prije godinu dana, rekla sam da ne zelim ljeto provesti tamo i dala otkaz u trenutku kad je mm dao otkaz, dan prije mene. Bez ikakvog plana, moja cijela placa je bila naš kredit, on bez posla, ja pukla i otišla na more bez lipe (srećom imamo svoje).
Nakon što sam se vratila našla sam divan posao gdje sam mirna po pitanju svega osim bolovanja. Baš sam se odmorila tu, čeka me povišica ali i odavde riskiram i odlazim.
Sad odrađujem otkazni rok i čeka me posao da se smrzneš koliko dobar. Barem se nadam tome. Znači da je moj otkaz prije godinu dana u najnepovoljnijem mogucem razdoblju života bila najbolja stvar koja mi se desila.
Kas si sam i odgovoran samo za sebe lako je dati otkaz. No kad je tu obitelj onda je davanje otkaza ipak malo teze. Premisljas se, razmisljas o tome sto te sutra ceka, koje troskove moras servisirati i tada se nekako vecina povuce. Razumno. Moj otkaz je bila moja najbolja odluka. A dala sam ga vozeci se na posao, 50 km od doma, u srcu sezone. Nazvala sam sefa i rekla da dajem otkaz, bez pogovora. Taj osjecaj pamtim i danas i prati me u mom poslu. Nastojim ga ne zaboravit. Gledala sam se ogledalo da vidim koji mi je teret pao s ledja. Osmijeh je bio od uha do uha. Presretna. A onda, dva sata kasnije lupila me stvarnost i uhvatila panika. Kako sad dalje? Srecom, mm je realan i postavio je trenutnu situaciju realno i shvatila sam da mogu biti doma 8 mjeseci a da ne moramo razmisljati o financijama. No, vec isto popodne sam dobila novi posao koji je bio prijelazna faza jer sam tada pocela raditi na realizaciji vlastite firme. I da, na kraju i jesam ostala kuci, ali svega 3 mj dok nisam otvorila firmu, i poludila sam od svog silnog vremena.
Ja malo drugačije gledam na ovu temu.
Postoje zanimanja koja jednostavno traže dostupnost 24h, pogotovo nekakve managerske pozicije a i neka ostala.
Meni je velika razlika da li me se bespotrebno maltretira, da li je odnos inače korektan, pa onda ako ja trebam ponekad potegnuti isto tako kad meni nešto treba ne radi se problem oko toga. Bitno mi je i da li me se cijeni kao radnika i naravno da li sam adekvatno plaćena.
Nije uvijek sve crno ili bijelo.
Tvrtka u kojoj ja trenutno radim si ne može priuštiti dodatnih radnika, jer bi nam oni zapravo bili višak ali bi bilo dobro imati nekoga tko bi uskakao za bolovanja ili godišnje odmore. Ne možemo si priuštiti, ne zbog lošeg vođenja poslovanja direktora već zbog trenutne situacije na tržištu i odnosa ponude-potražnje u mojoj branši.
Isto tako prije nekih godinu dana sam imala ponudu za jednu veću tvrtku za puno veću plaću ali bih morala biti dostupna na telefonu 24 sata i uvijek prisutna. To si nisam htjela priuštiti za nikakve novce.
Meni je drugačije ako se ponekad radi od doma, s GO ili BO, ili kad je takav rad konstantan i uvijek se očekuje. Čini mi se da je bilo dosta upisa gdje se vidi da je to redovna pojava (kao i kod autorice)
Realno, ako si ne mozes dozvoliti GO sa svim svojim prednostima i nedostacima vec si i tada na raspolaganju firmi (a o bol necu ni govoriti) tada ce prije ili kasnije doci do overloada i nezadovoljstva. Jedno je potegnut kad zatreba, ali brate mili moj godisnji je moj godisnji da napunim baterije/renoviram kucu/lezim dva tjedna bez da moram biti dostupna bilo kome. Realno, ja sam sada u usluznom sektoru i ne mogu si dozvoliti ne javljanje, jer sam sama, ali to je bila moja zelja i volja. U vecim firmama se mora moci omoguciti adekvatna zamjena. Negdje mora biti granica dostupnosti.
Sve ste već odgovorile.
I ja radim na bolovanju i čak sam nekoliko mjeseci na neplaćenom radila. Nemojte me pitati zašto... Bolje da šutim.
Ma strava.
:(
Dobila sam još dva tjedna fizikalne. Uopće se ne veselim. :(
Ajde sad nemoj raditi.
Javi im da ti je stanje loše i da moraš mirovati. Da se moraš oporaviti i da ne smiješ raditi.
Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Tebi ali i svim curama: :ghug: Grozne su te prešutne ucjene poslodavaca.
Mojca joooj :-( daj molim te daj im do znanja barem mailom ako ti je tesko telefonski da ti je dana uputa mitovanja osmora bla bla i da naredna 2 tjedna ne mozes raditi.
Molim te radi sebe to napravi radi svog psihofizickog zdravlja :kiss:
Ja nisam promijenila posao (to sto radim) nego firmu. Tako da... nisam bas sigurna da drugacije ne moze negdje drugdje.
A sto se tice djece - srecom uskakale su mi bake iako su obje radile, ja sam radila od doma pa nadoknadjivala nocu i tako... Dvoje djece a niti jednog dana bolovoanja zbog njih. Nije samo zbog toga sto mi je tesko ne odraditi posao nego zato sto je to bo placno puno manje nego moja placa a sto je najgore sav posao koji ne odradim na bolovanju me uredno doceka jer u principu nema zamjena (osim u hitnim slucajevima).
Kad sam bila ozbiljnije bolesna nisam radila tri tjedna ali bilo je zatisje. Pokrili su se nekako. Da se dulje razbolim jednostavno bi morali dati sav moj posao nekom drugom jer ne moze dugo cekati. A dok idem na go prvo se max pripremim i sve unaprijed organiziram, na bo/go rjesavam hitne stvari a ostatak kasnije nadoknadim. I na dulji go idem iskljucivo u "mrtvoj" sezoni kad se ionako nista ne desava. I tako, tips&tricks radnih mjesta za koje nije lako organizirati zamjenu makar u firmi ima preko 1000 zaposlenih. Ali mjere mora biti, jedan sat u tri dana je meni ok, tri sata svaki dan na go/bo mi je puno previse...
Razumijem da si u modu da automatski prihvacas te zadatke ali na tvom mjestu bih napisala svima mail da ti je losije i da se moras u potpunosti posvetiti lijecenju te ne mozes raditi nista do povratka. I tu napravi rez.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
XCitiraj:
sillyme prvotno napisa
Pogotovo zato što je ozljeda na radu, da sam se sama ozlijedila mozda mi bio bed, al kad znaju zbog cega sam na bolovanju - noge u zrak i sayonara.
Zaslužila si dva tjedna odmora.
Vjerojatno bi se iznenadila kako su se dobro snašli bez tebe.
Ovo ti je pouka (a i šefici tvojoj) da kad si na bolovanju s razlogom, ne bi trebala raditi. Možda si mogla izbjeći dodatna dva tjedna. Ja bih to šefici spomenula.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Penicilin za šeficu - nek te pusti da se oporaviš, ili ćeš ostati na bolovanju i dalje.
Prošla sam sve to, i beskrajan rad od kuće, i svojevoljan otkaz, tako da - sretno!
Inače, u takvim situacijama, ako ne možeš odbiti i direktno šefu reći da ne možeš raditi, postoji opcija malih laži. Npr. ajme, mob mi je upao u wc.... laptop mi je pao na pod dok sam se dizala iz ležećeg položaja... upravo mi se užasno vrti, ne mogu ustati... evo i dijete se razbolilo, povraća, i čistim za njim... i tako barem dan-dva mira dobiješ8-)
Mojca, jesi rijesila stogod?
Radila sam u takvoj firmi. Nakon nekog vremena sam postala svjesna da me zahebavaju koliko im se dam. I dalje sam im se dala zahebavati ali sa idejom da reći ću ja i neću ja to, ali drugi put. I tako sve do otkaza, to mi je bio jedan od sretnijih momenata u mom radnom vijeku.
Ja bi napisala šefici mail da se stanje pogoršalo i da moraš strogo mirovati, ležati, štogod i da nisi u mogućnosti raditi.
:) :)Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
Postoji. Ali ne mogu. Glupo znam. :(
Valjda sam praznovjerna.
Rekla sam jučer šefici da mi je fizijatar rekoa da nek se ne zajebavam i nek mirujem. Da on vidi da nisam mirovala.Citiraj:
Rominka prvotno napisa
Bila sam danas kod osteopate. Pregled je trajao i trajao... i konačno znam u čemu je točno problem. Dobila sam neke vježbe, u ponedjeljak opet idem tamo.
Najzanimljiviji trenutak je bio kad mi je rekao: ne smijete biti tako tihi. Morate reći.
Samo naprijed... Očito moraš naučiti zalagati se za sebe.
Probaj ovako - da je tvoje dijete na tvom mjestu, što bi joj savjetovala da napravi? Pa onda poslušaj vlastiti savjet i tako postupi. Sretno!
Naprotiv! Sjajna stvar! Napravi rez.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Jesi li ikad razmišljala kaj bi bilo da te nema?
Nit' bi propo posal, nit' firma. Svi FTE-ovi su zamjenjivi!
Mojca, kako je prosao tjedan? Jesu te gnjavili s posla ili te sefica poslusala.
Joj svašta sam i ja naučila o osobnim granicama...bum ti pričala.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Pa bio je mir nakon zadnjeg razgovora sa šeficom. Četvrtak i petak sam Smjehuljicu ostavila doma i uživale smo.
Jutros opet radim.
Skužila sam i da imam razvijen osjećaj krivnje. U petak smo provele dan u Maksimiru... u nedjelju je zakurila. Ja sam to shvatila kao kaznu jer sam lagala. Sick, I know.
"lagala"
Ček malo... gdje si ti to i kad lagala? Lagala si samo sebi da si sposobna raditi i "popušila" šefičine žalopojke.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Probaj sebi pomoći ovako - postavi si pitanje da li se tvoja šefica opterećuje kad te zove da radiš s bolovanja i inače u slobodno vrijeme? Očito ne... Prema tome, kad te idući put opsjednu ovakve misli obojene krivnjom - sjedni u kut i pričekaj da prođe. Ako ti treba pozitivni impuls, samo pozbrajaj situacije u kojima šefica (a možda i drugi ljudi) nije imala takvih dilema i zlorabila je tvoju dobru volju, pa joj onda reci "Hit the road Jack..." i odboluj do kraja. Za sebe i za dijete. Kraj balade.
Ako nastaviš raditi s bolovanja kao i do sada, ona može fakat pomisliti da muljaš i nije joj čak ni za zamjeriti. Ti moraš raščistiti stvari SAMA SA SOBOM. Dobila si bolovanje. Od liječnika. Odradi to i oporavi se kako treba. I reci joj "žao mi je, ovaj put sam popustila zbog potreba posla ali nije se dobro pokazalo - ne želim biti neodgovorna, ali ako sam na bolovanju, to znači da NISAM SPOSOBNA raditi". To joj reci unaprijed. I nemoj se dati nagovoriti. To nije šefičin problem - ona proba. To je tvoj problem. Granica ti mora ostati čvrsta. Ako ti je liječnik rekao da nisi za posao, nemoj se zamajavati s tim jer fakat - ako ti pošalju kontrolu bolovanja doma, uvalit ćeš se pravno i kojekako. Znam jer su meni pokucali na vrata kad sam prije par godina fakat dugo bila bolesna. Provjeravali su jesam li stvarno bolesna. Pa me zvala dr. u ambulantu da se dođem pokazati. I jesam. Ništ na kraju nije bilo sporno, ali tako izgleda procedura.
Sretno!
Upute za razgovor sa šeficom: http://www.azlyrics.com/lyrics/raych...eroadjack.html
"lagala" - kao "ne mogu raditi, ali mogu u Maksimir" vjerojatno.
Nemoj tako razmišljati.
Moja mala od 3,5 godine je bila možda jednom bolesna, niti se ne sjećam kad. Zadnja tri tjedna je non-stop bolesna, višednevni proljevi, pa se smiri, pa za 5 dana povraća par dana, pa se smiri, pa počne kuriti do 39,5. I još gomila djece koju znam isto. Njezina grupa u vrtiću je prepolovljenja. Dakle - VLADAJU NEKE VIROZE, nisi dobila kaznu :mrgreen:Citiraj:
Mojca prvotno napisa
:love2:
ogromni XCitiraj:
Peterlin prvotno napisa
Evo utješno, i kod nas od 20 djece u vrtiću bilo 9. Moj je povraćao, proljev, mene satralo u noći petak/subota. Dvoje kolege s posla imaju klince s istim simptomima.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Nije kazna, nego viroze :)
Inače i ja potpisujem Peterlin
Da je posao jednako lagan kao i šetnja po Maksimiru, ne bi ni bilo bolovanja :)Citiraj:
"lagala" - kao "ne mogu raditi, ali mogu u Maksimir" vjerojatno.
Nemoj da te ubija osjećaj krivnje!
Dok sam na bolovanju, ne bih šetala po Maksimiru.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Jedini izlazak bi trebao biti odlazak na terapiju ili kod liječnika.
Kontrola može pozvoniti na vrata, a onda nastaje problem ukoliko nemaš dokaz da si bio kod liječnika.
Vrijeska a jel bi radila na bolovanju onako kako je radila Mojca za svoju šeficu? i to toliko da joj je rad za računalom "poništio" sve što joj je terapija pomogla.Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
Mislim i ja sam bila na čuvanju trudnoće negdje od 7 mj, pa nisam stajala zarobljena u kući, nisu sva bolovanja iste prirode da te trebaju privezat za krevet i kuću.
Pa ja ću biti 3 mjeseca na bolovanju. Ne osjećam nimalo krivnje.
Krivnja vodi u samodestrukciju.
Pusa.
Citiraj:
lavko prvotno napisa
Bravo lavko, strašna si ! :klap:
To je istina, ali Vrijeska ima pravo - administracija HZZO je zaguljena. Nemaju oni baš razumijevanja... Ja sam bila DOMA jer nisam mogla hodati (autoimuna bolest, zove se erythema nodosum - bile su mi noge ko balvani), a zvali su me da dođem u ambulantu (nisu mi kucali na vrata) iako mi je to u tom trenutku bio veliki napor i nimalo korisno za moje zdravlje. Mogli bi oni napraviti problema i pacijentu i obiteljskom liječniku, a dok ti nešto dokažeš, "prošo voz".Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Ali ako ima bolest koju sjedenje pogoršava, što ne bi kretanje/šetnja i bilo preporučljivo?