Printable View
:lol:Genijalno...Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Mene su sinovi prerasli što se tiče srednjoškolskih zadaća. Sreća da ne traže pomoć iz matematike i fizike, jer bi me bilo sram...:škartoc:
Povremeno me ugnjave samo za lektiru, hehehe... ne da napišem, nego neke detalje. Jučer me stariji pitao tko je Ossian (čita Werthera) a ja pojma nemam kamo ga smjestiti... Jedino čega sam se uspjela prisjetiti su pjesme o Selmi. Ajme, stara sam i sve sam zaboravila.
http://hr.n1info.com/a247032/Kolumne...-se-kceri.htmlCitiraj:
tanja_b prvotno napisa
Dežulović piše kako je njegova kći kao završena prvostupnica sociologije uzela rješavati gimnazijski tekst iz sociologije s Državne mature i točno riješila 14 od 20 pitanja.
Eto, u cijeloj toj priči oko prilagodbe, posljednje sam saznala od djeteta da 10. dan nastave već ima problema s jednim dječakom, kraj kojeg ga je postavila razrednica po dolasku u razred. Naše dijete kaže da su se "potukli" i da više ne razgovaraju. Koliko sam shvatila iz njegove priče, bilo je riječ o naguravanju i provociranju. Dijete više ne sjedi s njime, samovoljno se preselio drugom dječaku, a malog provokatora izbjegava. Kaže da su ga taj dečko i još jedan učenik provocirali i govorili: "što ćeš nas reći svojoj mamici?". Pitala sam ga da li ga je prijavio nastavnicima, kaže da nije, jer se to dogodilo u vrijeme dok njih nije bilo. Nije mi htio ništa o tome govoriti, ali je u toku razgovora o tome tko mu je sada prijatelj, ipak rekao što ga muči.
Rekla sam da sljedeći puta OBAVEZNO kaže učitelju/ici kako bi mogli reagirati (makar nemam u njih povjerenja) i da mi kaže kako bi i mi roditelji porazgovarali s roditeljima toga dječaka i učiteljicom.
Sličan problem smo imali u 1. razredu, odmah na početku, kada je jedan dječak bio dosta agresivan prema našem klincu. Nisam čekala učiteljicu, nego sam s obzirom da sam bila u prilici, odmah zaskočila majku toga dječaka i prijavila njegovo ponašanje uz zamolbu da porazgovara sa svojim djetetom. Nisam napadala, nego sam joj htjela skrenuti pažnju da mojem djetetu smeta da ga taj dječak nagurava, udara nogama i nakon toga nasilno se ponašanje prema našem klincu nije ponovilo.
Sada kada razmišljam, isti problem smo imali i u vrtiću s jednim dječakom koji je bio duplo veći i krupniji od ostalih i kojemu je naravno moje dijete bilo na "piku" jer je bio među manjima i mlađima. Najprije sam strpljivo dva puta upozorila odgajateljicu, a kada sam shvatila da se ništa nije popravilo, ščepala sam oca dječaka na hodniku i upozorila ga da se nešto događa. On je ostao sav u čudu i nakon toga razgovora, više nije bilo nikakvih problema.
Predlažem ti da ne zaskačeš roditelje, nego da prijaviš učiteljici jer ona MORA (do) znati što se događa u razredu. Nemoj ići sa stavom da nemaš povjerenja u nju, nije to dobar put.
Slažem se da u svakom razredu nažalost ima impulzivne i agresivne djece i da nekakva prva ili druga opomena učitelja neće uroditi plodom. Višekratno CILJANO maltretiranje koje je višekratno prijavljeno učiteljici ide na višu instancu pa tako redom sve do službene prijave nasilja CZSS i policiji. Zato polako i redom.
čokolada hvala na savjetu!
upravo to sam i rekla malom, neka kaže učiteljici što se događa. možda bude, možda ne, da ne bi bio okarakteriziran kao "tužibaba".
naravno da nećemo ići ništa raditi na svoju ruku, ali ispričala sam da smo isto tako čekali na reakciju odgajateljice u vrtiću pa ništa nismo dočekali dok nisam otišla razgovarati s tatom dječaka.
a što se tiče povjerenja u učitelje, nažalost nisu mi dali razloga da imam povjerenja u njih. rado bih da je drugačije, ali sadašnja razrednica postavila se prema nama s puno predrasuda i nerazumijevanja, ali o tome mi se više ne da pisati.
jučer mi je baš jedna mama ispričala da isto muku muči jer je njihovo dijete također drugi razred, senzibilnije po prirodi, miran, nenasilan, i sada se takav našao već dulje vrijeme na "piku" jednog djeteta koje mu je u lice reklo da je "bijelo smeće". nažalost, nije prvi puta i dosad su puštali da to riješi razrednica, ali očito učinka nema i veli, da sada više ne mogu šutjeti i čekati. ne bi se čovjek čudio da dijete dolazi iz problematične obitelji, veli ona, ali otkuda mu to kada su roditelji liječnici, profesori, obrazovani ljudi... dakle, samo prepričavam što je rekla.
Da li ja ovdje dobro razumijem da ste imali problema i u vrtiću i u prvom razredu? Ovo je slika i prilika mog mlađeg sina - u svakoj sredini taj si je našao nekoga za svađu. Jest da je bio meta zlostavljača, ali moje mlađe dijete ima oštar mamin jezik i u više od pola situacija 100% sigurno je sam izazivao kravale i sukobe. Ne kažem da je u tvom slučaju tako, ali probaj malo pratiti sada u novoj sredini. čokolada je dobro savjetovala - nemoj se raspravljati s roditeljima prije nego si obavijestila učiteljicu, jer ćeš u roku keks i sama dobiti epitet izazivačice svađa i incidentnih situacija. Ne pokušavam te prozvati, nego govorim iz vlastitog višegodišnjeg iskustva. Ja sam bila (i vjerojatno sam još uvijek) poznata kao "ona naporna mater" koja se uvijek diže na stražnje noge i nateže se svima, od učenika do ravnatelja. Naravno, čokolada je u pravu - treba odmah sve reći učiteljici, ali treba i paziti na koji način se to izvede i prikaže. Ja bih otišla na razredne informacije zajedno s djetetom, tako da on preda mnom učiteljici ispriča što je bilo i kako.Citiraj:
stanamar prvotno napisa
ma jasno cure, nisam ja svadljiv tip niti odmah skačem za vrat. dakle, čim je dijete reklo jučer što mu se dogodilo, savjetovala sam ga da se obrati učiteljici. isto je bilo i u vrtiću i u 1. razredu, kada se našao u sličnoj situaciji.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
dok su odgajateljice pokušavale ublažiti situaciju, dijete je odjednom izgubilo volju za vrtićem, nije htio ići u vrtić jer ga taj dječak gnjavi i udara i što sam mogla nakon što sam tri puta ispričala sve odgajateljici, a nisam vidjela da se situacija mijenja?
u prvom razredu slična situacija, ali olakotna okolnost je bila ta, što je majka toga dječaka bila susretljiva i svjesna da se njezin sin voli malo "grublje igrati" s drugom djecom, pa smo lijepo popričale i odonda nije bilo više problema.
napominjem, moj mali ne izaziva, s većinom se dobro slaže i izbjegava probleme, ne voli biti u centru pažnje, ne voli gužvu i publiku, i čini se da na kraju uvijek nekome bude na "piku".
Iz mog iskustva, koliko god učiteljica nije bila taktična... Radije bih izabrala takvu nego onu koja ima pravu disleksiju, vidljivu iz aviona, i roditelje godinu i po uvjerava da samo malo više moraju poradit s djetetom i koji put više s njim pročitat tekst... Nisam, logoped, psiholog, ni učitelj, pa ako ja vidim nakon 45 minuta da dijete ima disleksiju...
Kod nas su samo troje u prvom razredu imali 5,0. Nije među njima :)Citiraj:
martinaP prvotno napisa
Jako strogo ocijenjuje. Nekoj djeci su i trojke zaključene, a nemaju poteškoće. Dijete u razredu, koje ide po posebnom programu (ne znam točno kakvom, ali ne mpže pratiti uobičajenu nastavu) je imalo sve petice.
Razočaralo me ocjenjivanje, priznajem, no svejedno je ljeto bilo duuuuga zabava, bez školskih obveza. Svaki odličan uspjeh je odličan uspjeh.
Nemojte me krivo shvatiti, ali rađe imati dijete s zaključenim slabijim ocjenama - pod uvjetom da je ocjena ogledalo znanja i raditi s njim doma na poboljšanju znanja (ne ocjene), nego dijete koje polazi školu po posebnom programu i tu uopće ne treba biti kivan ili ljubomoran ili zavidan. Znaju prosvjetni radnici što i kako s PP-ovcima i kako se dijete ocjenjuje. Potrebna razina znanja za takvu 5-icu je uvijek niži. Bolje gledati sebe i raditi s djetetom da zna izračunati pola smjese ili duplu smjesu za kolače, ili kvadraturu potrebnog laminata ili pločica kad uređuje kuću, nešto što nikad ne ishlapi iz glave a treba ti u svakodnevnom životu, nego suhoparno nabiflana priča koja ishlapi nakon 2 mjeseca ljetnih praznika.
Magistra, razumijes li razliku između posebnog programa i redovnog programa uz individualni pristup (tzv. IP)? Ovdje je riječ o mogućem IP-u.
Evo, ponovno dižem temu da izvijestim kakva je situacija danas, mjeseca dana kasnije. Što se same nastave tiče, čitanje se malo popravilo, ali u pisanju je dijete i dalje sporije. Učiteljica kaže da se pomaci vide, po ocjenama ne mogu suditi jer ih nemaju puno. Osim likovnog (4, 5, 5), zadnji kontrolni iz prirode je bio za 3. Rekla mi je da ga muči to prepisivanje s ploče ili pisanje odgovora u zadacima. Rukopis je i dalje besprijekoran, s obzirom da je lijevak. Sljedeći tjedan idem na informacije da vidimo kako bi mu se još moglo pomoći. Inače, svakodnevno vježbamo i vidim da se dijete zbilja trudi. Pitala sam je za IP, da smo i o njemu počeli razmišljati, ali bojim se tih "prilagođenih" programa iz razloga što bi djeca mogla imati negativnu sliku o njemu. Još uvijek ga nisu potpuno prihvatili, posebno muški dio razreda. Druži se tek s jednim dječakom, s dvojicom već ima problema. S jednim se na početku zakvačio, točnije, taj dječak mu se ismijavao i rugao, ali mali ga sada samo izbjegava. Drugi dječak, s kojim sjedi je dosta okrutan prema njemu. Kaže da mu stalno govori: "Kada ćeš već jednom ići kući. Ne mogu te gledati." Ponavljam, naše dijete je senzibilno, nije agresivan i problematičan, voli se družiti s djecom, ali osjetljiv je na kritiku i izrugivanje. Rekla sam učiteljici za ponašanje toga dječaka, jer mali kaže da joj nije stigao reći. Kaže da ju je pitao da li se može premjestiti, ali mu nije dozvolila. A premjestila ga je jer je sjedio s tim jedinim dječakom s kojim se slaže, i naravno, dečki su se zapričali. Učiteljica kaže da je po njoj bolje da sjedi s ovim koji mu se ruga jer je tako koncentriraniji na pisanje i nastavu, a dječjih zadirkivanja i gluposti uvijek će biti. Vidim po malom da mu je muka sjediti s tim dječakom i da se izrugivanje događa naravno kada učiteljice nema, pod odmorima. Kaže da ona nije ništa primijetila i da je naše dijete nesigurno. Ne znam kako ne bi bilo kada je promijenio razred...
stanamar, IP bi se trebao provoditi tako da druga djeca u razredu uopće ne znaju da se provodi.
Također, to nije prilagođeni program, nego redovni uz individualizirani pristup, što znači da bi dijete trebalo imati pravo na odgovaranje i pisanje testova na način koji odgovara njegovom problemu.
Realno - učiteljica sve to može raditi i sama, bez ikakvih papira i rješenja, ako vidi da dijete ima neku poteškoću.
No, kod tvog sina vi uopće ne znate ima li on poteškoću, i kakvu.
Zato bi bilo važno da otkrijete ima li teškoće, i da provodite nekakvu terapiju, to je bitno, a ne papir i ocjena.
Dakle - konzultiraj se sa stručnom službom, odvedi djete logopedu/psihologu na pregled, da se uopće vidi ima li tu kakve poteškoće (pa i osnove za IP)
Učiteljica se, inače, baš nije iskazala od prvog posta koji si ovdje napisala, pa ni sada.
Dječja ruganja nisu normalna i prihvatljiva stvar, i treba ih rješavati i rezati u korijenu.
Bolje sjediti s onim koji mu se ruga? Djecjih zadirkivanja i gluposti ce uvijek biti?
A sto ona radi po tom pitanju???
Moze ga i s nekim mirnijim djetetom staviti. Nekom curicom, npr... Kod nas tako sjede da se osiguraju od brbljanja.
Baš sam i ja htjela pitati, pa što ga ne stavi da sjedi s nekom curicom? Zašto izbor mora biti ili-ili (ili dečko s kojim priča, ili dečko koji mu se ruga)?Citiraj:
Cubana prvotno napisa
što se tiče zadirkivanja, idući tjedan svakako dolazim u školu i ponovit ću joj što sam već rekla, da djetetu nije dobro s tim učenikom i da nešto poduzme. I meni je palo da bi ga mogla premjestiti da sjedi s nekom curicom, ali ona kaže da ga nema gdje staviti jer je malen, a ovako je bliže njoj pa ga može pratiti i kontrolirati. Što se tiče IP-a, znam što je IP, ali učiteljica mi i dalje ne ulijeva povjerenje, makar nastojimo surađivati s njom. A bome ni razred ga još ne prihvaća jer je "došljak". Vidjet ću na informacijama s razrednicom.
stanamar, moj mlađi sin je ljevak i ima do danas problema u prepisivanju s ploče. Teško će se to riješiti... Ta djeca vrlo često imaju smetnje (jer pisanje lijevom rukom nije samo to, on mora u glavi okretati kompletnu sliku jer mu način pisanja s lijeve na desnu nije prirodan...) Veliki broj djece s disleksijom ima zapravo problema s lateralizacijom (ne raspoznaju lijevo i desno, a to je važno kod čitanja i pisanja - uzima im više vremena nego djeci koja s tim nemaju problema). Moj E. je kao mali pisao normalno s desne na lijevu, zrcalno, kao Leonardo da Vinci, a problemi su počeli tek kad smo ga pokušali uvježbati da piše na standardni način. On i dan danas može normalno čitati u ogledalu, možda čak i bolje nego standardno pismo, aliiii ne može prepisati s ploče jer to mu zahtijeva koncentraciju - prilagodi pogled na ploču, nađi mjesto gdje si stao, vrati pogled na bilježnicu itd itd... Učiteljica bi to trebala prepoznati ako je prava, ali iz iskustva - jako puno njih pojma nema o tome.
I da - mima je napisala - individualizirani pristup nipošto nije ista stvar kao i prilagođeni program. Prilagođeni program je smanjen opseg gradiva i radi se za svaki predmet posebno, a individualizirani PRISTUP znači da dijete mora savladati sve gradivo, ali na način koji mu je primjeren. Recimo, umjesto da prepisuje s ploče, učiteljica bi mu trebala dati papir s kojeg će prepisati i poučiti ga kako da stavlja prozirno svijetlo obojeno ravnalo ili marker (komad prozirne plastike veličine vizitke, obojen svjetloplavo ili žuto, sa urezanim uglom koji se postavlja na tekst), da ne izgubi mjesto gdje je stao.
Danas je moj E. u tehničkoj srednjoj školi i kad ne može prepisati s ploče, traži profesore da uslika ploču mobitelom, pa onda popodne sve prepisuje. On je sebi našao način funkcioniranja, ali u osnovnoj školi to je bilo mukotrpno i bolno. Neka djeca se uvježbaju brzo, drugima treba puuuno dulje.
Idite logopedu koji će ga testirati. Ne stignem sad čitati ranije postove, ali mislim da je gore spomenuto da u školi postoji logoped. Neka učiteljici logoped napravi UPUTE kako treba raditi s ovakvim djetetom. Teško mi je tu sad davati savjete. Mogu napisati što je funkcioniralo kod mog sina, ali to treba stručnjak provjeriti kod tvog djeteta. Treba se fokusirati na njegove jake strane, da ne bi dijete prerano odustalo i počelo se smatrati glupim. Ide to, ali polako. U ovoj fazi treba dosta truda sa svih strana (roditelj, učitelj, stručna služba i samo dijete) ali kad jednom krene, sve će biti lakše....
I slažem se - izrugivanje nije nešto što bi bilo prihvatljivo i JAAAAKO ometa koncentraciju. Ako učiteljica ne želi razmjestiti tvoje dijete, konzultiraj se sa stručnom službom. Bolje da sjedi sam, nego da bude meta zlostavljača. Uffff... imala sam 4 godine borbe s učiteljicom mog mlađeg sina oko toga. Jedino što imam reći u njezinu obranu je činjenica da su oni u razredu imali dosta djece koja su trebala individualizaciju, a nisu imali papire, pa nisu svi mogli sjediti u prvoj klupi. Nema veze...
Obzirom da sam imala prilike svjedočiti vrlo bolnom iskustvu s prilagodbom djevojčice koja je u drugom razredu došla u razred moje kćeri, jednostavno ti moram ovo napisati, a ti se nemoj naljutiti ako se ne odnosi na tebe - nemoj pred djetetom imati ili pokazivati negativan stav prema toj novoj školi i uspoređivati novu i staru školu na štetu nove. Kod ove curice iz razreda moje male je definitivno mama pridonijela problemu jer je konstantno govorila loše o novom kvartu, novoj školi, stalno se nad svime zgražala, onda je mala to ponavljala u školi i jasno da su je djeca odbacivala.
učiteljica kaže da je s ovim dječakom koncentriraniji, bolje prati nastavu, od ovog dječaka ne može prepisivati. Ali opet nije mi normalno da mora trpjeti zadirkivanja.
Dijete koje je ljevak i koje ima teškoće prepisivanja s ploče NIKADA neće moći prepisivati od drugih, jer to zahtijeva istu prilagodbu oka i mozga kao za prepisivanje s ploče. Probaj to objasniti učiteljici. Može ga staviti i s najboljim učenikom, njemu to neće pomoći jer ne može viriti. Isprobaj doma da li može nešto prepisati točno s udaljenosti veće od pol metra. Ali da to dokažeš, trebat će ti mišljenje, a možda i papir od logopeda.Citiraj:
stanamar prvotno napisa
hvala vam cure na savjetima. evo, stvarno se trudimo biti suradljivi s učiteljicom, koliko god kruta bila, a što se tiče škole i razreda trudimo se biti mu podrška, ne pričamo negativno. ali nisam mogla ostati hladna na ova zadirkivanja. istovremeno, pokušavamo mu usaditi samopouzdanje, ali nije lako s obzirom da je u novoj okolini, razrednica je takva kakva je.
Peterlin hvala ti. Svakako razmišljam o odlasku stručnjaku. Mi smo već bili kod logopeda u prvom razredu, ali zaključak je bio da dijete samo sporije piše i čita, da više vježba, da zamjene slova "db" također vježbamo i da će se sve samo ispraviti. išli smo u klaićevu. Učiteljica kaže da pomake u čitanju vidi, ali pisanje mu još uvijek ide slabije.
stanamar, i kod čitanja pomaže ravnalo na tekstu, da se lakše orijentira. Ili neka prati prstom.
Moj E. uvijek ima problema kad prepisuje zadatke iz matematike, pa prepiše pola iz jednog reda, pola iz drugog, ispusti minuse i svašta. Nije to problem mozga, nego koordinacije oko-ruka koja je kod ljevaka drugačija nego dešnjaka. Probaj čitati u zrcalu, pa ćeš steći neki dojam kako to tvoj sin vidi.
Ono što mu može pomoći su vježbe, tzv. "pametni pokreti" - ovo sam prikupila dok sam pokušavala u osnovnoj školi uvjeriti osoblje da se pozabave time: https://www.google.hr/search?q=kreat...I69iL-WZewOfM:
Peterlin još jednom puno hvala na informacijama i materijalu! Napravit ćemo malo testiranje kod kuće. :-)
Zabavite se...
Imaš više načina kako testirati lateralizaciju - već sam puno toga i zaboravila, ali tvoje dijete je sigurno ljevak, pa ne treba to provoditi.
Sad me podsjetilo - na drugom topicu sam jednoj forumašici pisala koje su vježbe za grafomotoriku i razgibavanje krutog zgloba, pa sam spomenula olovke i bojice trokutastog presjeka.
DakleM, imaš posebni pisaći pribor za ljevake, ali možda su olovke i bojice trokutastog presjeka sasvim dovoljne. Mom sinu je to ubrzalo pisanje u vrlo kratkom vremenu, jer je postigao pravilan hvat i zadovoljavajući pritisak, ali i danas koristi mine B i 2B, a nikako H. Čak mu je i HB tvrda, ali ne smije biti ni premekana, jer "šmira" tj. mrlja kad rukom prevlači preko teksta, što je tipično za ljevake.
Ove olovke su mu godinama bile zakon:
- krenuli smo još u vrtiću s debelom olovkom trokutastog presjeka - Faber Castell Jumbo Grip: http://www.cultpens.com//imgs/produc...-Pencil_P1.jpghttp://www.cultpens.com//imgs/produc...-Pencil_P1.jpghttp://www.cultpens.com//imgs/products/cp/950_constW/FC00370-ZZZ~Faber-Castell-Jumbo-Grip-Pencil_P1.jpg (ne mora biti od te firme, ali mora biti debela i trokutasta)
- u školi je u nižim razredima koristio trokutastu olovku standardnog presjeka - ovu: http://www.fabercastell.com/-/media/...00_0_PM99.ashx (vidjela sam da ih ima za kupiti u Tisku u pothodniku kod glavnog kolodvora, svih vrsta mina)
- sada koristi tehničku olovku iz iste serije - ovako nešto: http://www.fabercastell.com/-/media/...0&h=300&crop=1http://www.fabercastell.com/-/media/Faber-Castell/General-writing/products/GRIP-2011/G-W_grip-2011_stage-300.ashx?w=960&h=300&crop=1
Ima naravno i ljevačke škare. Šiljilo nisam uspjela naći, naučio je koristiti standardno. Kemijske olovke sada koristi standardne (piši-briši sa kuglicom), ali dugo je bio na ljevačkim pisalima - ovakvim: https://cdn3.volusion.com/4jdsg.2wu4.../906250-2T.jpg
Ima on i ljevački pribor za guljenje krumpira, hehehe, a kad mm kupuje ručni alat (brusilica, flekserica i slično) uvijek gleda da se može "preštelati" i za ljevake. Tako se mi snalazimo. On od malih nogu zna da nije lošiji nego DRUGAČIJI od ostalih. I uživa u tome kad se govori da su ljevaci pametniji od ostalih (i stvarno jesu, jer ih život prisiljava da nađu rješenja koja im odgovaraju u svijetu koji je prilagođen dešnjacima).
ovakve slične olovke trokutastog oblika mu i mi kupujemo i piše s njima. njemu je ruka dosta kruta dok piše, koliko ja primjećujem. i jako se trudi da sve bude uredno.
E, super...Citiraj:
stanamar prvotno napisa
A pomagalo za čitanje izgleda ovako:
http://www.tts-group.co.uk/on/demand...00_SD07553.jpg
Nisam kod nas vidjela po trgovinama ništa namjensko, ali bilo kakvo ravnalo koje je prozirno u svijetloplavoj, zelenoj ili žutoj boji može poslužiti. Nek dijete isproba što mu najbolje odgovara. Ovo koristi i moj stariji sin koji nema probleme čitanja, ali ima grešku vida - strabizam i ambliopiju. Pomaže i njemu da se ne gubi po stranici s gomilom teksta.
Nikad neću moći dovoljno zahvaliti prijatelju logopedu koji me na to podsjetio uz kavu, onak bzvz, a ja sam za taj trik znala iz mladosti, s nastave daktilografije (kad prepisuješ tekst, praktično je položiti ravnalo na redak). Moji dečki su se spasili s tim.
Da, krivo sam napisala.