Mislim da ovo što Sirius spominje nije pitanje kolegijalnosti, već opće pristojnosti.
Ne bih ju ja prijavila nadređenima... ja bi pustila pacijente na nju. :mrgreen:
Printable View
Mislim da ovo što Sirius spominje nije pitanje kolegijalnosti, već opće pristojnosti.
Ne bih ju ja prijavila nadređenima... ja bi pustila pacijente na nju. :mrgreen:
da, s obzirom na to što je sirius ili netko drugi (možda i netko od stranki) mogao napraviti, a to je uslikati gospođu i priču poslati Indexu, koji bi jedva dočekao dramatičnu priču o uhljebima u Hrvatistanu, cinkanje nadređenima stvarno nije neki bed :)
Pih, u Srbistanu pacijenti takvima donesu i ostave tešku neprozirnu kesu uz snishodljiv osmeh i prezirno gledaju pokoju budalu koja se buni.
Da li se u Hrvatistanu nešto posebno desi tim slikanim uhljebima ili im samo poraste popularnost?
Ovde takve sa titulom dr obično čeka mesto direktora DZ.
Uh.... ovo je baš podmuklo. Imaš nešto reći, ali pustit ćeš da to "odradi" netko umjesto tebe.
Kada bi imala prilike birati situaciju i osobe, birala bi Sirius.
Barem bi znala na čemu sam.
Prijavila me i ok.
Ovi što se prave fini, a posredno zabijaju nož u leđa čine mi se opasniji.
Uredno u svojoj "finoći" doguraju dalje od ovih koji imaju "poduži jezik".
mislim da se iz dosadasnjih postova tocno vidi tko je do sad prijavljivao a tko je bio prijavljivan... :kokice:
Ahahaha :-x!
Ja se žalila na takvu pedijatarku kao pacijent (više je bila van zgrade sa cigaretom nego u ordinaciji, bez preterivanja), prošla sve faze i instance od sestara do face to face pedijatarki i na kraju prijave direktoru DZ-a.
Utata, za nagradu je pedijatarka sad direktor DZ-a, čekaonica konačno prazna- nemamo pedijatra, ljudi idu privatno u drugo selo...
Eto...kad imaš dobre kolege, sve je moguće.
Ma ne dozvoljava sustav. Samo neki hvataju krivine.
ali sto se kolegijalnosti tice , ova ( kolegica) sa pusenjem je mala maca.
imala sam i puno gore situacije na racun kolegijalnosti, ali te nisu utjecale na vanjske korisnike nego samo na moje mentalno zdravlje.
Ali te ( tj. tu ) situaciju nisam prijavila , iako bi se zapravo mogla vrlo lako karakterizirati kao mobing, nego sam se
maknula . Srecom, " kuca" je velika i izbora ima.
Meni se cini da ovim nekolegijalnim kad lijepo kazes kakvi su postane jasno da je vrijeme da potraze novu zrtvu. Ja sam prilicno otvorena, kazem sto me smeta, volim i da se meni kaze. Radila sam i tudi dio posla ako mi se cinilo opravdanim ( bolest, obostrano pokrivanje ) ili ako je u pitanju nadredeni. To mi je ostalo nerjesivo. Ono covjek ima duplo vecu placu a ja radim njegov dio...i ne mogu nista osim otici. Otisla sam, al me iskreno zanima kako bi se to moglo rijesiti drugacije. Iznad njega nema nikog, odnosno ima na drugom kraju zemlje uprava koja se nasim dijelom ne bavi i koja je njega postavila. Ako me radim njegov dio, ja cu biti direktno izlozena strankama koje masno placaju. Za to ce vrijeme nadredeni biti doma ili u uredu. Za ocekivati je da ce do uprave posredno doci obavijest na kraju sezone....
Svaka velika "kuća" ima puno "dijagnoza". I kod nas je tako...
I ja se mičem... nemam živaca. A isto tako bilo je svega... jako ružnog humora, vrijeđanja po nacionalnoj osnovi (i to od studentice koja je privremeno radila kod nas, a bila sestrična jedne ljigave kolegice).... da sam bila snažnija unutar sebe, prijavila bih... ovako, samo sam se maknula.
Dolega, sve 5. Zapravo te skroz kuzim , ako osoba ne radi u firmama pod drzavnim jaslama tesko da moze sresti toliku raznolikost karaktera i takav odnos prema radu. Ali to je jednostavno tako sa stalnim poslovima u javnim sluzbama. Svasata se nade, a svi imaju istu placu.
Ma bude i u privatnim firmama, neki su nametljiviji pa ispadnu ambiciozniji.
Imala sam situaciju da se biralo između mene i još jedne pa je bio komentar nadređenih da se druga puno više trudi, ostaje do kasno i sl. Šefica je hladno rekla da toj istoj ne ide doma, dopodne se klatari pa popodne glumi patnicu, a kao ja gledam odradit svojih osam sati korektno. Izabralo se nju pa su mene za pola godine ipak zvali, pa za godinu opet :).
Na pitanje iz prvog posta teško je jednoznačno odgovorit jer sve ovisi o okruženju u lojem čovjek radi, sreći da imaš bolje ili malo manje bolje kolege i sl.
Na mom novom rad.mjestu imam sreće jer su kolege fantastični, svatko će pomoći i uskočiti, ono baš mi je nevjerojatno kako su kolegijalni, suradljivi i dragi.Evo jučer su mi “uskočili“na moju zamolbu da mi čekiraju jedno izvješće prije nego g aproslijedim dalje. Zlatni su.
Nema ni tračeva, ćakula onih zlonamjernih, al sve zapravo ide od glave (šefice kojoj je jako bitno motoivirajuće radno okruženje).
I da u drž.upravi sam :-) (malo atipičnoj)
Sve ide od glave..
Vjerujem da istinska odanost i lojalnost na poslu postoji jer sama imam takvu ekipu - svi za jednog, jedan za sve... Zanimljivija mi je cinjenica da se svi na ostalim odjelima medjusobno "kolju" i da bas nas poprijeko gledaju, doslovno smo im trn u oku. Tko god je dosao privremeno na radno mjesto na nas odjel, pokusao je ubaciti sjeme razdora. To je fenomen koji si ne mogu objasniti.