Razvod nakon nasilja mog muža i što da radim?

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Slažem se s čokoladom, svim srcem.
Sve ovo što joj pišete: zbroji se, imaš dijete, šta sad misliš o novim muškarcima...ona je već sama sebi napisala u ovim postovim, puno puta. Samo, jedno je ono što kaže racio, a drugo je postupiti po tome, kad si loše.
Ne znam zašto vas tako čudi što o istim ljudima piše i loše i dobro. Ljudi si mogu pružati i loše i dobro istovremeno, pa to je vječna priča.

---

Zato što loš odnos s ocem definitivno ne podrazumijeva takav odnos u kojem jedino u njega ima povjerenja, ne ide to tako. I zato što sa 40 godina ili prihvaćaš roditelje takve kakve jesu i u dobrim si odnosima s njima (u toj dobri otprilike se javljaju i one prve brige za roditelje jer ulaze u starije godine, dolazi penzija, bolesti isl) ili do tih godina nisi stvorio nikakav odnos s njima i to uopće ne funkcionira. Tako moji teenageri razmišljaju, pola dana sam im ja super cool i genijalna, drugu polovicu dana me mrze i stara sam babetina koja nema pojma o čemu oni pričaju.

Evo ja bih napisala što meni najviše upada u oči. Njene rečenice-"Ja sam labilna i nestabilna.". Nisi ni labilna ni nestabilna nego to želiš biti i to je najbolji izgovor za njegovane krivih stilova života i krivih veza. Samo ti upravljaš sobom, nitko drugi. Tu rečenicu sam ja na svojoj koži osjetila bezbroj puta i s takvim ljudima je odvratno teško jer oni kao da stave natpis na sebe-LABILAN/NA i onda rade ono što im odgovara sakrivajući se iza natpisa.

Došlo je jako puno odgovora od jutra na moju temu. Moram odgovoriti na obijede, jer mislim da sam dobila puno kritika koje baš inisam zaslužila. Ispada kao da imam neke perverzne želje, što imam želju za partnerom i što sam cijeli život mislila da ću imati nekoga i da sam dovoljnno kvalitetna osoba da nekoga i imam. Nisam nikad mislila da ću imati ovakvih ogromnih poteškoća naći nekoga.
A ne znam radi čega je toliko čudno žuditi za nekim normalnim odnosom, koji nikad nisam imala?
Znači, ja se brinem za bebu 24 sata dnevno, hvala Bogu i sretna sam ali kad beba zaspi mi znaju dolaziti te neke misli, radi kojih su me ljudi tu napali. Ok, jasno mi je da smo po statistikama problematična zemlja glede broja muškaraca i da ih nema dovoljno. Tj. kvalitetnih. Ali to mene ne priječi da imam sasvim legitimne želje i odraz nečeg normalnog, a to je da imam partnera u životu.
Kad se ima ovako mini dijete,nije lako sve obavljati SAM i ovisiti o vlastitim starim roditeljima.

Nikad nisam rekla da su oni loši ljudi ili da mijenjam non stop mišljenje o njima, već sam rekla da su nekad jako naporni, dosadni i znaju puno napadati. Tako da ne postoji crno ili bijelo mišljenje o njima. Idealni nisu zasigurno, ali imaju veliku ljubav prema unučici. Puno veću od njezinog vlastitog oca.

Normalno da mi u mojoj situaciji nije lako i imam feeling da sam dobila premalo empatije od jutra, a previše napada. Jedino ovaj zadnji odgovor bi bio konstruktivan.
A i zašto imam uopće poriv za muškarcem? Zato što sam odgojena kao jako SUBMISIVNA osoba na način da su muškarci jači i sposobniji. Možda zato se nikad nisam osjećala dovoljno jakom i sposobnom naspram njih i izrazito sam ih idealizirala prije. A unatoč svom mom trudu i velikom pružanju emocija, opet sam ostala sama. I ne samo sada, već sam sama cijeli život. Nikad nisam imala dobru vezu, radi koje bi trebala žaliti što sam ju ostavila i našla ovoga. Pa se pitam naravno, gdje sam toliko pogriješila i što radim krivo da su me normalni muškarci zaobilazili u širokom luku!

Submisivna sam damn at i zato na žalost imam česte depresije kod buđenja ili kad idem spavati i kad pomislim da sam sama i da će tako biti do tko zna kad. Da se nikad neću moći osloniti na nikoga osim moje roditelje. Ok, već sam se to trebala do svojih 39 godina naučiti, ali mi sečini da neke stvari izuzetno teško prihvaćam. jednostavno se moja submisivnost i podilaženje muškarcima kosi s time da me nitko nije htio i ne shvaćam to.

Prvo shvati da možeš živjeti lijepo i ispunjeno i sama. Osobito kad imaš dijete. Ako sama ne možeš dobro živjeti, nećeš moći ni u paru.
Kad središ sebe i prestaneš trčati za hlačama, doći će i netko pažnje vrijedan.

Ok,znam da me i to moje iščuđavanje cijelokupnoj situaciji neće nikamo dovesti već ću se samo nervirati i upadati u depresiju što ne postoji svemirska pravda u životu. Ili Božja. I da žene koje su odgajane na način idealizacije muškaraca, ne mora biti da će imati uopće partnera u životu, a kamoli dobrog!
Sve ja to logički kužim, ali kad mi padne energija i uhvati me neka depra, onda velim kako se osjećam. A do sad sam ok funkcionirala mada sam već dugo sama i roditelji samo šetaju dijete, nije da se brinu satima za nju sami. Tako da mi se čini da mi je sad malo pala energija i love me opet te glupe misli o tome radi čega baš ja od svih nemam nikog normalnog.

Sama si dam puno odgovora u svojim napisima, ali i dalje tapkam na istom mjestu. Možda je čak i ključ ta moja submisivnost i što ja nisam prilazila drugima, ali kad sam i to probala nije išlo. Tako da mi valjda nije suđeno jednostavno. Očito nisam karakter koji privlači muške osobe i to je to..


Sad kad sam si ovo rekla, mi je bolje jer sam opet stala tratiti energiju pogrešno i vrtiti se ukrug. S 17 su me muškarci obožavali, ali to ništa ne znači jer sam u to vrijeme bila u toj nekoj čudnoj fazi, vrlo lošoj i bila sam jako mlada i bilo je 99 posto solo muškaraca koji su bili presretni da dođu i do prve faze s nekom curom ( fali smajlić), pa je bilo lako svidjeti se drugima. U mojim godinama moraš biti izrazito proaktivna osoba ( što ja nisam već obrnuto), da se svidiš eventualno nekom pasivcu kojeg još neka nije ugrabila i koji se isto negdje skrio.

A dovoljno govori da u mojih 17 godina otkad "tražim" muškarce, apsolutno nijedan nije bio preko neke poznate osobe ili frendice, što dovoljno govori o ponudi. Da čim neki nešto valja taj ode, a ne da će mi netko negdje namještati nekog koji nešto valja. A to se često dešava u inozemstvu, jer nije toliko malo muškaraca, da ti netko namjesti nekog itd.. Kod nas ima užasno malo muškaraca i moje samopouzdanje je bilo u pm, pa ništa od svega.

Ali, nastojim sad to opet maknuti iz glave jer se samo vrtim ukrug da..

Da, vani teče med i mlijeko.
Daj, molim te, shvati da je to nerealna činjenica. I pokušaj živjeti u stvarnom svijetu. Ako si to sposobna.

Kakav med i mlijeko? velim samo da se u nekim drugim zemljama lakše nađe muškarac preko neke "preporuke" ili poznanstva. jedino to. A postoje zemlje gdje je i višak muškaraca pa nije neki problem naći ga.Kao kod nas. Tu kojeg god muškarca pogledam, ne može se držati prepotentnije. Nisam već sto godina upoznala nikog skromnog i simpatičnog. to je nepoznanica. većina ih je oženjena, hoda s djecom okolo i takvi me normalno nimalo ne zanimaju, ali kad takvog samo u prolazu pogledam jer ne vidim s kilometra da je oženjen odmah se stanu držati na način tako prepotentan ili ignorantski da je to užas. uopće nema normalnih ljudi da se u prolazu pogledamo, bili mi zauzeti ili ne i svatko svojim putem, a ako nismo zauzeti da dođe do nekog upoznavanja. to ne postoji unašoj zemlji.

Živjela sam u stranoj zemlji,pa znam šta pričam. Tamo muškarci prilaze na cesti,jednoj zapadnoj zemlji.. ovdje mi je zadnji put prišao jedan sveučilišni profesor na cesti, kad sam imala 20 godina. tad nisam bila spremna za ništa, a bio je i jako čudan. mračnjak teški. u našoj zemlji baš moraš biti majka nekom liku, da bi imala vezu. rijetke suveze gdje su oboje ravnopravni partneri. uvijek neki feler. uglavnom, nije isključeno da odem iz Hrvatske kad beba poodraste. Nemam ni posao, ni partnera, koji me k... ovdje drži uopće? kad beba krene u vrtić, onda ću otići unekudrugu zemlju i bok. bolje to, nego ovdje cijeli život nesretna i pitati se da šta je ovo da se tu osjećam kao da me netko stavio u mikrovalnu i pojačava vatru, dok ne eksplodiram.

Rekla bih da upadaš u zatvoreni krug samosažaljevanja, a i pasivne agresije...prilično toksičan način razmišljanja, a nimalo konstruktivan i perspektivan..sve su ti cure super napisale, ali meni se čini da ti zapravo ne želiš promjenu, jer bi je trebala napraviti ti, a lakše je čekati da se dogodi neko "čudo" ... možda je to malo lijeno i inertno.

Kako god bilo, samo nemoj zvati bivšeg muža. Step by step. :-)

kad sam imala 20 sjećam se da su za mnom zviždali radnici na građevini, a sad me nitko živ ni ne pogleda. A većinom mi nepoznati ljudi daju 27,28 godina jer nemam bore i nisam se puno promijenila od mladosti. Dok sam bila u inozemstvu sam upoznala dva mladića koji nisu vjerovali da sam udana, jer su mislili da sam premlada!!!! hehehe!!!!!! da imam 22 godine. To je bilo prije par godina. Znači, s izgledom mi ništa ne fali osim što sam se jako udebljala u trudnoći i dobila 13 kila viška i imam velik trbuh. a ništa ne odlazi. nisam neka ljepotica, ali izgledam čisto ok. A nisam ni glupa, niti sam loša osoba tako da mi je nevjerojatno koliko me muškarci u lijepoj našoj NE VOLE. znam da bi mi bilo bolje ne misliti o tome i jednostavno to na ignor, ali su te misli možebitno opsesivne i trebam to riješavati kod psihologa.


Nisam ja bolesna kako su neki ovdje naveli, ali imam OPSESIVNE misli

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Ne znam gdje si ti shvatila da 90% živi u lijepim sretnim katoličkim obiteljima s dva partnera... to ni statistički nije točno, a ne znam ni otkud ti takav dojam.

Ok, u velikoj većini brakova i obitelji koje znam nema ovakvog nasilja, razbijanja i sl. Ali daleko od toga da je to idila koju ti zamišljaš. Brak je težak posao. Jako težak posao. Uz svjetle, vesele i sretne trenutke... ali i ima i natezanja, kompromisa, popuštanja... ima lakih dogovora, ima teških... ima posla za raditi svaki dan na njemu... od toga tko će prati suđe do toga kako ćeš preporoditi teške bolesti u obitelji, nenadane financijske situacije... brak je posao koji zahtjeva trud s obje strane. Nije brak prekrasna divlja ruža koja raste sama od sebe u polju.

Našalit ću se na kraju... tebi možda treba Bruno Šimleša ;). On kaže da ne možeš tražiti princa na bijelom konju ako ti sama nisi princeza ;).

Radi na sebi. Kad sebe središ shvatiš ćeš da ti ni ne treba princ na bijelom konju, niti da oni postoje.
Vjerojatno postoji netko uz koga bi se mogla dobro osjećati. Ali prvo trebaš naći sebe, onda možeš tražiti njega. Onda će ti i sam doći.

---

Dobar post u svakom slučaju!

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Rekla bih da upadaš u zatvoreni krug samosažaljevanja, a i pasivne agresije...prilično toksičan način razmišljanja, a nimalo konstruktivan i perspektivan..sve su ti cure super napisale, ali meni se čini da ti zapravo ne želiš promjenu, jer bi je trebala napraviti ti, a lakše je čekati da se dogodi neko "čudo" ... možda je to malo lijeno i inertno.

Kako god bilo, samo nemoj zvati bivšeg muža. Step by step. :-)

---

valjda sam opsjednuta, mi se čini. to me uništava. počnem tako o nečemu i ne mogu prestati s tim. ta opsesivnost mi je najveći problem. mogu meni svi ovdje napisat ovo i ono, ali što da ja tu radim kad sam opsesivna.


Ja čak ni nisam psihički labilna osoba, nego sam vrlo čvrsta. Labilni ljudi non stop mijenjaju osjećaje prema nekome, a moji su izuzetno čvrsti i jaki. Čak i prejaki i postanem opsesivna. To je moj problem. Bilo bi super da sam psihički labilna! onda ne bi toliko idealizirala druge i imala toliko snažne emocije naspram drugih. labilni su oni koji zeznu dogovor, koji zeznu odnos itd, a ja sam izrazito postojana i držim se i dogovora i veza i odnosa i svega užasno jako. Tako i ovog zlostavljača. Maknula sam se od njega samo zbog bebe.

ja u životu nisam nijedno prijateljstvo prekinula, a i u svakoj vezi sam bila puno duže nego bi itko bio. tako da imam te neopisivo snažne emocije naspram drugih ljudi što mislim da nisu odraz psihičke nestabilnosti i bolesti, što je čokolada navela.

Nestabilan znači da si promjenjiv, a ja kad mi je stalo do nekoga bi dala i ruku i nogu za tu osobu. Znači moj problem nije nestabilnost ine treba raditi na tome, već da postanem malo više nestabilna i nepouzdana bi mi bilo bolje, pa ljudi ne bi radili kretena iz mene jer znaju da mogu i da ću oprostiti i da ću opet dati sve za njih.

A gle, kad dođeš u te neke godine sigurno je puno teže naći potencijalnog momka. Znam jer imam nekoliko slobodnih prijatelja (a da te povežem?:)) i njihova teorijA je ovakva-od naših vršnjaka (mi smo tvoje godište) ostaju razvedene ili oštećene. A onda se javlja onaj muški problem-razvedene imaju djecu najčešće a oni se toga boje. Jedan moj je ostavo genijalnu, genijalnu osobu koja mu je odgovarala po svemu, samo zato što ima djecu. Uplašio se.

Isto tako oni ne znaju na kojem i kakvom mjestu bi mogli doći do starijih osoba jer kad izađu, oni su među srednjoškolkama ili studenticama, a to je onda skoro 20 godina razlika među njima i ne ide to nikako. Tako da te razumijem. Izgled je poželjan ali nije presudan.

Inače, dobro ti žene govore-brak je sranje i milijardu kompromisa. Moj glavni kriterij je da se možemo smijati i da moj crni humor odgovara mom mužu, a meni njegov. Dok se smijemo, sve je lakše. Ali nema idile. Nema, ne postoji, nema je. Svaka od nas tu bi ti bila u stanju napisati po dvadeset stranica sranja, sranja i sranja kroz koje su prošle. U pravu si što ne želiš tolerirati nasilje, to nijedna osoba ne bi smjela tolerirati. Nisi u pravu kad ga zoveš. Nemoj ga zvati nikad.

Još nešto. Znamo mi kako je s malom bebom, znamo da je to stresno. Ja imam četvero djece, od kojih se jedno liječi od maligne bolesti. Ja jako dobro znam što je stres, bijes, strah, razočaranje, očaj, suze itd.. Prema tome, imati jednu bebu od 4 mj iz moje perspektive je antistres terapija, welness. Mijenjaj pesrpektivu. Roditelji su dosadni. Neka su, to i trebaju biti. Postavi granicu, nedaj da te se vrijeđa. ali onda ne možeš ni ti vrijeđati njih. Dogovori se sama sa sobom, napiši na papi što i koliko toleriraš u kojem odnosu. Pa kreni dalje. Ne traži muža. Doći će to spontano, ako se ne zatvoriš u četiri zida ili počneš gristi ljude kad izađeš.

Citiraj:

---

bobicablue prvotno napisa

kad sam imala 20 sjećam se da su za mnom zviždali radnici na građevini, a sad me nitko živ ni ne pogleda. A većinom mi nepoznati ljudi daju 27,28 godina jer nemam bore i nisam se puno promijenila od mladosti. Dok sam bila u inozemstvu sam upoznala dva mladića koji nisu vjerovali da sam udana, jer su mislili da sam premlada!!!! hehehe!!!!!! da imam 22 godine. To je bilo prije par godina. Znači, s izgledom mi ništa ne fali osim što sam se jako udebljala u trudnoći i dobila 13 kila viška i imam velik trbuh. a ništa ne odlazi. nisam neka ljepotica, ali izgledam čisto ok. A nisam ni glupa, niti sam loša osoba tako da mi je nevjerojatno koliko me muškarci u lijepoj našoj NE VOLE. znam da bi mi bilo bolje ne misliti o tome i jednostavno to na ignor, ali su te misli možebitno opsesivne i trebam to riješavati kod psihologa.


Nisam ja bolesna kako su neki ovdje naveli, ali imam OPSESIVNE misli

---

I sto bi ti zapravo dobila sa tim da za tobom dobacuju radnici na gradevini?!
Ili to sto ti netko daje 28 godina , a imas 38?!
Meni svaki dan ljudi sa kojima se susrecem daju barem 10 godina manje i kaj da radim sa tom informacijom?!
Na koji nacin to utjece na moj zivot ili zivote moje djece , osim sto povremeno napisem koji zabavni post na tu temu na FB?!
I zaista ne razumijem zasto je bitino da te muskarci u lijepoj nasoj ili u Svemiru vole?!
u zivotu je najvaznije da volis samu sebe. Da cijenis samu sebe. Da poznajes samu sebe.
Da imas mir u(nutar) sebe. Sve ostalo onda dolazi samo ili uz manji napor. Ovako kao hrcak se vrtis u onom kolu u kavezu u kojem se nikud ne stize. Prestani traziti sebe u drugim ljudima.

Citiraj:

---

bobicablue prvotno napisa

ja u životu nisam nijedno prijateljstvo prekinula, a i u svakoj vezi sam bila puno duže nego bi itko bio. tako da imam te neopisivo snažne emocije naspram drugih ljudi što mislim da nisu odraz psihičke nestabilnosti i bolesti, što je čokolada navela.

---

A zapravo si svaku vezu koja nije valjala, trebala prekinuti čim si to shvatila. Pa čak i prijateljstvo ako je bilo više iskorištavanje nego prijateljstvo. To je odraz stabilnosti. Ostajanje u nezdravoj vezi nije znak stabilnosti već labilnosti.

I to kako si radila nije nikakva vrlina, već ovisnost o drugima; nije ni stabilnost, već manjak samopouzdanja..

A sve to možeš promijeniti, nije to u kamen uklesano. Analiziraj svoje ponašanje i pronađi obrasce koji nisu dobri za tebe.

Eh, ali to traži truda i rada na sebi..:-)

Građevinski radnici ti nisu baš neki kriterij. Možda si malo nesigurna zbog izgleda u ovoj fazi, tek je 4 mj prošlo otkad si rodila, doći će to sve na svoje. Eto jedne ideje. Vježbaj. Ako nemaš vremena ići u neki centar, teretanu ili nešto takvo, ili ne voliš to, imaš na you tubeu tih takvih filmića i vježbi. Svaku večer kad ti mala zaspe vježbaj do iznemoglosti. To ti je dobro za više stvati-dovest ćeš liniju u red, izbacit ćeš ljutnju i bijes i izmorit ćeš se i dobro spavati.

Bobica, ti znaš da ne možeš odvesti dijete izvan zemlje bez dozvole drugog roditelja?
Ne možeš bebi napraviti ni osobnu ni putovnicu, ako niste oba prisutni.

Bračni partner ne može podnijeti tužbu za razvod braka dok dijete ne navrši godinu dana. Ne znam da li može sporazumni ili se umiješa czss.

gradjevinski radnici i zvizdanje... odmah se sjetim mirande

kao i svi mislim da imas sve. krov nad glavom, financijsku sigurnost, obrazovanje koji ti daje bar malo vise opcija. imas sigurnost u roditeljima, koje ti je tu. koje kad izgubis shvatis da koliko znaci.
sredi se. decka/muza/partnera ces naci. sad imas druge prioritete.

Citiraj:

---

Bračni partner ne može podnijeti tužbu za razvod braka dok dijete ne navrši godinu dana. Ne znam da li može sporazumni ili se umiješa czss.

---

Beti, to ne može muž, ali žena može?

Piše da muž nema pravo na tužbu za razvod braka za vrijeme ženine trudnoće ili do 1.godine života djeteta.

Citiraj:

---

bobicablue prvotno napisa

ja u životu nisam nijedno prijateljstvo prekinula, a i u svakoj vezi sam bila puno duže nego bi itko bio. tako da imam te neopisivo snažne emocije naspram drugih ljudi što mislim da nisu odraz psihičke nestabilnosti i bolesti, što je čokolada navela.

Nestabilan znači da si promjenjiv, a ja kad mi je stalo do nekoga bi dala i ruku i nogu za tu osobu. Znači moj problem nije nestabilnost ine treba raditi na tome, već da postanem malo više nestabilna i nepouzdana bi mi bilo bolje, pa ljudi ne bi radili kretena iz mene jer znaju da mogu i da ću oprostiti i da ću opet dati sve za njih.

---

Pa zar nije bolje biti sama nego u lošem društvu?

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

A zapravo si svaku vezu koja nije valjala, trebala prekinuti čim si to shvatila. Pa čak i prijateljstvo ako je bilo više iskorištavanje nego prijateljstvo. To je odraz stabilnosti. Ostajanje u nezdravoj vezi nije znak stabilnosti već labilnosti.

I to kako si radila nije nikakva vrlina, već ovisnost o drugima; nije ni stabilnost, već manjak samopouzdanja..

A sve to možeš promijeniti, nije to u kamen uklesano. Analiziraj svoje ponašanje i pronađi obrasce koji nisu dobri za tebe.

Eh, ali to traži truda i rada na sebi..:-)

---

Ti ne misliš da je malo neozbiljno drugima lijepit dijagnoze po forumu, ako već nemaš certifikat psihologa?

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

gradjevinski radnici i zvizdanje... odmah se sjetim mirande

kao i svi mislim da imas sve. krov nad glavom, financijsku sigurnost, obrazovanje koji ti daje bar malo vise opcija. imas sigurnost u roditeljima, koje ti je tu. koje kad izgubis shvatis da koliko znaci.
sredi se. decka/muza/partnera ces naci. sad imas druge prioritete.

---

hvala na postu. nastojim, ali nije lako. neki dani su teži a neki lakši.

Citiraj:

---

bobicablue prvotno napisa

Ti ne misliš da je malo neozbiljno drugima lijepit dijagnoze po forumu, ako već nemaš certifikat psihologa?

---

Nisam ti ja nista lijepila.:-)

Pokusavam pomoci. Ali ti ne trazis pomoc, trazis nekog da te zali skupa s tobom i place nad tvojom sudbinom. Nikom se ne moze pomoci ko si ne zeli pomoci.

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Građevinski radnici ti nisu baš neki kriterij. Možda si malo nesigurna zbog izgleda u ovoj fazi, tek je 4 mj prošlo otkad si rodila, doći će to sve na svoje. Eto jedne ideje. Vježbaj. Ako nemaš vremena ići u neki centar, teretanu ili nešto takvo, ili ne voliš to, imaš na you tubeu tih takvih filmića i vježbi. Svaku večer kad ti mala zaspe vježbaj do iznemoglosti. To ti je dobro za više stvati-dovest ćeš liniju u red, izbacit ćeš ljutnju i bijes i izmorit ćeš se i dobro spavati.

---

Hvala Trina, jako dobronamjerni postovi. Dobra ideja. Btw.nisam zainteresirana za te prijatelje, budući je razvidno da ne žele žene s djecom. Thanx anyway.

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Nisam ti ja nista lijepila.:-)

Pokusavam pomoci. Ali ti ne trazis pomoc, trazis nekog da te zali skupa s tobom i place nad tvojom sudbinom. Nikom se ne moze pomoci ko si ne zeli pomoci.

---

Znači za tebe je pomoć, da nekom opališ šamar npr? To bu mu pomoglo? Na žalost, to ljudima koji su emocionalno nestabilni ne pomaže. Pročitaj malo o tome. Nestabilnost je rezultat nedovoljno ljubavi u prošlosti i sadašnjosti.

btw, neki koji me tu osuđuju radi misli o muškarcima, vidjela bi vas kako bi se nosili s činjenicom da dijete neće imati očinsku ljubav. pošto kreten ni ne pita da dođe vidjeti dijete. a dijete je predobro. predobro. samo spava, smije se, papa i igra se. plače jedino kad je gladno. čak ni kad ima ukakane pelene ne plače.
u svakom slučaju da njega moram izbrisat iz mozga, ali to ne ide prek noći. na žalost me do sad okolina podupirala da budem s njim.

E, da Trina, jako mi je žao radi tvog djeteta. Duša me zaboli kad neko djetešce ima takvih problema! :( A inače, odgovor glede moje "emocionalne nestabilnosti"? Ja sam rodila prije par mjeseci i većina žena je moody u toj fazi, a ja se moram nositi tu s napadima mojeg muža, njegovih roditelja, a i moji me često napadaju. Baš me zanima kako bi se drugi osjećali i jel bi bili veseli i sretni? A s druge strane imam tek jednu frendicu koju vidim jednom tjedno i to je to.

Moram se naučiti biti sama, istina.

I uza sve probleme, ja ne zanemarujem dijete ni najmanje nego sve sama postojano obavljam svaki dan. Od presvlačenja, hranjenja, igranja, do dvo ili trosatne šetnje svaki dan. Baš se po tome ne bi reklo da sam neka nestabilna i za dijagnozu i da mi je momentalno najbitnije neko teško liječenje! normalno da sam u svojim sj... životnim prilikama pomalo u badu, ali me pogled na to divno djetešce diže iz neke teške depresije i daje snagu za život. mada razmišljam krajnje pesimistično o daljnjem životu s odraslim ljudima.

ali zahvaljujem svaki dan Bogu što je zdrava i prekrasna kakva je. Barem me negdje Bog nagradio.

Kako god bilo, makni se od muža. Puno puta muškarci budu bolji tate kad se razvedu. Ne dobiva tvoja beba ništa pametno iz vašeg odnosa.
Što se mojih prijatelja tiče, nebi ti ih ni preporučila, nisu ni oni baš stabilni

Ne razumijem koja je svrha ove teme sada kako je krenulo
Ne moze forum bit zeni psihoterapija, niti dnevnik i istresanje dnevnih razmisljanja.
Za pitanje nasilnog supruga dobila je puno korisnih informacija, ali kako vidim to ni njoj nije vise relevantna tema, a ovo dalje stvarno ne vidim da ima svrhe. Eto administratori/ce, nikad vam se nisam petljala u posao, ali mislim da je ovo ipak bolje pod kljuc

Bobice, ne znam kakve odgovore ocekujes od forumasica, ali stvarno mislim da su to stvari koje je bolje da pricas osobno za terapeutom i bliskim osobama, nego s nepoznatima na javnom forumu. Ja se nadam da neces odustati od terapije i da ces se uspjeti rijesiti nasilnih ljudi iz svog zivota, pa ce se onda posloziti i druge stvari..

Citiraj:

---

bobicablue prvotno napisa

Znači za tebe je pomoć, da nekom opališ šamar npr? To bu mu pomoglo? Na žalost, to ljudima koji su emocionalno nestabilni ne pomaže. Pročitaj malo o tome. Nestabilnost je rezultat nedovoljno ljubavi u prošlosti i sadašnjosti.

---

Ti znaš razlog svog stanja, eto ti.
Kreni u pravom smjeru. Sama. Ne treba ti tatina preporuka za liječnika, njegovog kolegu po struci, koji će ti samo mediti, a ne reći istinu, da se ne zamjeri kolegi, tvom tati. Nađi sama liječnika i kreni po pomoć. Izgradi samopouzdanje i sve je što je potrebno da dođeš do svog unutarnjeg mira i ravnoteže.
Ne zamjeram ti što razmišljaš o novom muškarcu, ali želim ti reći- ajde pokušaj biti sretna sama sa sobom. Šta će ti netko kao uvjet da bi bila sretna? Prvo uspostavi ravnotežu sama sa sobom, nađi svoju sreću, pa onda gledaj dalje. Moja preporuka. Ja bi tako, a odluka je tvoja.
Ne bi htjela uvrijediti, ali čini mi se da si odrasla sa autoritativnim roditeljima koji su sve radili za tebe i umjesto tebe. Vjerujem kako to nije bilo iz loše namjere, ali ispalo je loše.
Često roditelji griješe, ljubav zamjenjuju davanjem novca, usluga i sl. Po meni je to pogrešno. Treba pustiti djecu da se razvijaju, učiti ih da pecaju, a ne donositi im ribu. Tvoji su tebi očito donosili. I danas donose. Pa kada trebaš postupiti zrelo i samostalno, ti se pogubiš.
Skoro svaki dan gledam ovakav bolestan odnos. Majka svojoj kćeri mijenja muža, unuku oca i sirota misli da je pametna.
Nemoj si to dozvoliti.
Zapela si, pa šta? Mnogi su. Sve se može popraviti ako to dovoljno želiš.
Lijepo bebu u kolica i do povratka na posao, sredi si život.
Sretno!

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

Ne razumijem koja je svrha ove teme sada kako je krenulo
Ne moze forum bit zeni psihoterapija, niti dnevnik i istresanje dnevnih razmisljanja.
Za pitanje nasilnog supruga dobila je puno korisnih informacija, ali kako vidim to ni njoj nije vise relevantna tema, a ovo dalje stvarno ne vidim da ima svrhe. Eto administratori/ce, nikad vam se nisam petljala u posao, ali mislim da je ovo ipak bolje pod kljuc

Bobice, ne znam kakve odgovore ocekujes od forumasica, ali stvarno mislim da su to stvari koje je bolje da pricas osobno za terapeutom i bliskim osobama, nego s nepoznatima na javnom forumu. Ja se nadam da neces odustati od terapije i da ces se uspjeti rijesiti nasilnih ljudi iz svog zivota, pa ce se onda posloziti i druge stvari..

---

pa većina tema je psihološke naravi i nekome se pomaže da izađe iz neke problematične situacije.. mislim da dok god nekome pomaže, a nije besmislena ima nekog smisla.
Meni pomaže i dok mi netko da neki savjet i dok si sama dam neki savjet, jer me onda manje more ružne misli. one me znaju hvatati nekad.

Citiraj:

---

rena7 prvotno napisa

Ti znaš razlog svog stanja, eto ti.
Kreni u pravom smjeru. Sama. Ne treba ti tatina preporuka za liječnika, njegovog kolegu po struci, koji će ti samo mediti, a ne reći istinu, da se ne zamjeri kolegi, tvom tati. Nađi sama liječnika i kreni po pomoć. Izgradi samopouzdanje i sve je što je potrebno da dođeš do svog unutarnjeg mira i ravnoteže.
Ne zamjeram ti što razmišljaš o novom muškarcu, ali želim ti reći- ajde pokušaj biti sretna sama sa sobom. Šta će ti netko kao uvjet da bi bila sretna? Prvo uspostavi ravnotežu sama sa sobom, nađi svoju sreću, pa onda gledaj dalje. Moja preporuka. Ja bi tako, a odluka je tvoja.
Ne bi htjela uvrijediti, ali čini mi se da si odrasla sa autoritativnim roditeljima koji su sve radili za tebe i umjesto tebe. Vjerujem kako to nije bilo iz loše namjere, ali ispalo je loše.
Često roditelji griješe, ljubav zamjenjuju davanjem novca, usluga i sl. Po meni je to pogrešno. Treba pustiti djecu da se razvijaju, učiti ih da pecaju, a ne donositi im ribu. Tvoji su tebi očito donosili. I danas donose. Pa kada trebaš postupiti zrelo i samostalno, ti se pogubiš.
Skoro svaki dan gledam ovakav bolestan odnos. Majka svojoj kćeri mijenja muža, unuku oca i sirota misli da je pametna.
Nemoj si to dozvoliti.
Zapela si, pa šta? Mnogi su. Sve se može popraviti ako to dovoljno želiš.
Lijepo bebu u kolica i do povratka na posao, sredi si život.
Sretno!

---

roditelji jesu radili sve za mene kroz život, da.. to jest problem, ali je tako kako jest. Ali kako živim sama, oni ne rade sve, to sam već napisala. Ja radim sve, a oni ju pričuvaju i izvedu van. kad ju pričuvaju mogu otići psihologu ili nešto uraditi po kući i tako.. meni je žao npr prati balkon, a da dijete leži samo u kinderbetu tih sat vremena. nisam to baš prakticirala.

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Kako god bilo, makni se od muža. Puno puta muškarci budu bolji tate kad se razvedu. Ne dobiva tvoja beba ništa pametno iz vašeg odnosa.
Što se mojih prijatelja tiče, nebi ti ih ni preporučila, nisu ni oni baš stabilni

---

i meni se čini da nisu.. jer odustati od super ženske samo zato što ima djecu mi je onak... u našim godinama je normalno za većinu žena da imaju djecu i neku prošlost. ne znam šta oni traže, ali to mi je bezveze.

ja sam bila s jednim tipom koji je imao dijete i mene je čak snažno i privuklo to da je super otac.
Jedino mi se nije svidjelo to što je teško mogao naći vremena za mene i još je otvoreno naglašavao da umjesto da je s djetetom je sa mnom, a nalazili smo se dva put tjedno. izgledalo je da su mu ženske usput. Meni je jedino to turn off, a ne to da je super otac i da viđa stalno dijete. to mi je genijalno. ali mislim da hrpa muškaraca misli da može birati kolko oće, pa svašta izvoljeva. ak ti imaš dijete, ali si s nekim u ozbiljnoj vezi, normalno da i on može svaki dan biti s tobom i djetetom. da vam pomaže i tak.. s druge strane, oni koji nemaju djecu to ne mogu shvatiti pa je uvijek bolje kad partner koji ima dijete nađe istog takvog partnera

Citiraj:

---

rena7 prvotno napisa

Ti znaš razlog svog stanja, eto ti.
Kreni u pravom smjeru. Sama. Ne treba ti tatina preporuka za liječnika, njegovog kolegu po struci, koji će ti samo mediti, a ne reći istinu, da se ne zamjeri kolegi, tvom tati. Nađi sama liječnika i kreni po pomoć. Izgradi samopouzdanje i sve je što je potrebno da dođeš do svog unutarnjeg mira i ravnoteže.
Ne zamjeram ti što razmišljaš o novom muškarcu, ali želim ti reći- ajde pokušaj biti sretna sama sa sobom. Šta će ti netko kao uvjet da bi bila sretna? Prvo uspostavi ravnotežu sama sa sobom, nađi svoju sreću, pa onda gledaj dalje. Moja preporuka. Ja bi tako, a odluka je tvoja.
Ne bi htjela uvrijediti, ali čini mi se da si odrasla sa autoritativnim roditeljima koji su sve radili za tebe i umjesto tebe. Vjerujem kako to nije bilo iz loše namjere, ali ispalo je loše.
Često roditelji griješe, ljubav zamjenjuju davanjem novca, usluga i sl. Po meni je to pogrešno. Treba pustiti djecu da se razvijaju, učiti ih da pecaju, a ne donositi im ribu. Tvoji su tebi očito donosili. I danas donose. Pa kada trebaš postupiti zrelo i samostalno, ti se pogubiš.
Skoro svaki dan gledam ovakav bolestan odnos. Majka svojoj kćeri mijenja muža, unuku oca i sirota misli da je pametna.
Nemoj si to dozvoliti.
Zapela si, pa šta? Mnogi su. Sve se može popraviti ako to dovoljno želiš.
Lijepo bebu u kolica i do povratka na posao, sredi si život.
Sretno!

---

Bravo Rena, ovo je baš dobro napisano od početka do kraja!

Citiraj:

---

bobicablue prvotno napisa

i meni se čini da nisu.. jer odustati od super ženske samo zato što ima djecu mi je onak... u našim godinama je normalno za većinu žena da imaju djecu i neku prošlost. ne znam šta oni traže, ali to mi je bezveze.

ja sam bila s jednim tipom koji je imao dijete i mene je čak snažno i privuklo to da je super otac.
Jedino mi se nije svidjelo to što je teško mogao naći vremena za mene i još je otvoreno naglašavao da umjesto da je s djetetom je sa mnom, a nalazili smo se dva put tjedno. izgledalo je da su mu ženske usput. Meni je jedino to turn off, a ne to da je super otac i da viđa stalno dijete. to mi je genijalno. ali mislim da hrpa muškaraca misli da može birati kolko oće, pa svašta izvoljeva. ak ti imaš dijete, ali si s nekim u ozbiljnoj vezi, normalno da i on može svaki dan biti s tobom i djetetom. da vam pomaže i tak.. s druge strane, oni koji nemaju djecu to ne mogu shvatiti pa je uvijek bolje kad partner koji ima dijete nađe istog takvog partnera

---

Pa eto zato što je ženska stavljala svoju djecu na prvo mjesto pa nisu imaju dovoljno vremena za sebe. Pa ga je malo po malo uvlačila i njihovu svakodnevicu, počeo joj pomagati s djecom pa se usrao. Rekao je da je postao veći tata od mog muža. Razmisli malo o ovome što sam ti napisala. Nije to baš tako jednostavno

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Pa eto zato što je ženska stavljala svoju djecu na prvo mjesto pa nisu imaju dovoljno vremena za sebe. Pa ga je malo po malo uvlačila i njihovu svakodnevicu, počeo joj pomagati s djecom pa se usrao. Rekao je da je postao veći tata od mog muža. Razmisli malo o ovome što sam ti napisala. Nije to baš tako jednostavno

---

takvi me ne zanimaju

zapravo, kad razmislim bolje, momentalno sam u situaciji da imam noćnu moru s mužem i njegovom obitelji koji me iskonski mrze i užasno su nasilni. mislim da je to jedini razlog radi čega bježim u ta razmišljanja o novom muškarcu. mislim da me istinski on baš i ne zanima. već sam navela sve razloge zašto i ne smatram da postoji veliki broj nekih fantastičnih i plemenitih muškaraca, a svoje kriterije hvala Bogu imam. Mislim da kad riješim situaciju s mužem i on postane bivši i kad izgladimo koliko toliko odnose, da se onda neću osjećati toliko loše. Ali na žalost, ovaj tjedan je stalno nešto bilo i nisam imala vremena otići na sud rastati se.


Muža više ne želim vidjeti ni pod razno. Kad je lomio stvari i ono radio, mislim da mi se konačno ogadio. Od tad je prošlo dva tjedna i ne da mi čovjek planira vratiti novac za polomljene stvari, nego i dalje ne traži posao, ne radi i navečer mi pošalje pokoju prijetnju i na to mu se svodi život. On je toliko dno, da je to strašno. A u svemu ga podržava njegov idiot od oca. Jer je puno nasilniji prema meni kad ga ovaj non stop cima protiv mene. Znači, otac umjesto da ga smiruje, pošto je obična lijena bitanga i umjesto da mu kaže da me barem elementarno poštuje, ga non stop cima da sam ja ovakva i onakva i da mi ovaj gad treba pokazivati silu.

I onda meni on pošalje poruku kako dolazi sa svojim ocem vidjeti dijete. A kad dođu me vrijeđaju i napadaju. Nemaju nikakvog srama. Ja se brinem o bebi, a ta dvojica govana mene dolaze vrijeđati. Puj, kriminalci obični.

većina tih zlostavljača poslije se ispričava ženi i moli ih za oprost i sl.. a ova lijena bitanga i dalje sluša taticu da me vrijeđa. i misli da svakodnevnim uvredama će mene ponukati da dobiju šta hoće. njima uopće nije do te bebe nimalo, jer da je onda bi mi vratili novac za polomljene stvari, a tražila sam samo tisuću kuna, ponašali bi se normalno jer se samo ja brinem o bebi. a ovi ne da se ne brinu, ne vraćaju novac ni ništa,nego misle da mogu mene i moju obitelj prisiliti da dođu kad god hoće.

Njihovi komentari su "Dolazimo danas za pola sata". I naljute se, ako nije sve spremno kad oni dođu. Veće idiote nisam vidjela. ti mene ne poštuju koliko je crno pod noktom, da beba možda u to vrijeme spava, ja spavam ili je beba u šetnji. Nego ovi dolaze i mora sve biti spremno. A to jave za pol sata.

I onda dođu u stan i kad je beba imala par dana ih nisi mogao nagovoriti da operu ruke, a imaju grunt. Svekar mi ima crne ruke. Kad je dolazio u bolnicu je ušao ravno s neopranim rukama i primio novorođenče za ruku. poslije smo se krvnički svađali oko pranja ruku. nisu htjeli oprati ruke, nego bi radije mene izvrijeđali. Pa uđu u cipelama bez pardona. Pa je svekar kašljao kao blesav prvih mjesec dana od bebe. I ljutio se što ju ne smije držati dok tako kašlje... Zaboli njih k... za bebino zdravlje. Ok, sad kad ima skoro četri mjeseca smo popustili s konstatnim pranjima ruku i slično, ali kad je imala par dana sam bila jako uplašena. mislim da je to normalno. i mislim da je normalno da kad se dolazi izvana i hoće dirati beba, da se operu ruke. Pogotovo dok je jako mala. Drugo dok ima šest mjeseci i više.. uglavnom su non stop svađe bile s njima. zadnji put me svekar izvrijeđao na pasja kola. sjeo se lijepo za moj stol i pred tatom me stao vrijeđati.
Moj tata je totalno nekonfliktna osoba koja se mrzi svađati s drugim ljudima, ali me morao braniti od obijeda svekra. I te uvrede su bile u stilu da sam lijenčina koja nikad ništa ne radi!! Malo me pobrkao sa svojim sinom, čini se, pošto ja sve radim i sama se brinem za dojenče. A u životu me ništa nije bilo sram raditi i svašta sam radila, a tip meni da sam lijenčina koja ništa ne radi i da me roditelji uzdržavaju. Roditelji me na žalost pomažu, pošto nemam drugu plaću koju bi trebao zaraditi moj muž.. Da me ne pomažu, ne bi mogla samostalno živjeti. Da imam muža koji radi i da zarađuje i minimalac, svo troje bi mogli normalno živjeti ali pošto nemam, a ja nisam uspjela naći posao s finom plaćom ( unatoč dva fakulteta)roditelji mi pomažu da preživim. Nisu neka gamad da me puste da gladujem i da im se j... Mogu dati 2000 kuna dodatno mjesečno pa daju... Jel to stvar svekra da sere mojima što meni daju, a dotle on svom sinu neradniku ne daje ništa pa se zato toliko i svađamo. Kad su moji bili imućni, to nas nije toliko smetalo ali zadnjih godina teško živimo a ovaj mamlaz i dalje živi na naš račun.

uhljebio tip sina u našu obitelj i još grizu ruku koja ga hrani. a kako ga više ne možemo hraniti, sad bi nas ubili da mogu.

Jednako tako kako ti pricas o muzu i njegovoj obitelji (na stranu nasilje, za koje nema opravdanja), tako bi netko mogao i o tebi - roditelji joj daju 2000 kuna mjesecno, popravljaju stan, secu i cuvaju dijete, a ona ih blati po forumu lijevo i desno.

Zar ne?

Inace, zivim u toj tvojoj idealnoj Americi i moram ti priznati da nikakvi muskarci ne padaju s neba, a ni ne vidim da ih je visak ili cak imalo previse. A ni muz, cistokrvni Amerikanac, nije uopce tako prekrasan kako ih ti opisujes (ili mozda zivim u krivoj stranoj zemlji pa te muske krasote zapravo ne obitavaju u ovim krajevima :unsure: ).