Nisi jedina.
Printable View
Link koji je Jelena postala ima klince koji na nečemu ala jarunski parkić poskoče u zrak 5-10 cm s kacigom na glavi. Nema klince koji se preokreću u zraku i voze na jednom kotaču. Jelena, nemoj mu pokazivat te koji se preokreću u zraku... još :mrgreen:.
Kad je motorika u pitanju, ja mislim da je svako dijete različito. Ako je trogodišnjak motorički sposoban voziti bicikl, ubaciti loptu u koš, pa i skakati na poligonu ja bi mu dozvolila u okvirima nečeg meni prihvatljivog i uz apsolutno obaveznu svu zaštitnu opremu.
Dati malo slobode za poticaj iskrene želje i strasti je velika moć u rukama roditelja, uvijek možeš oblikovati koliko ćeš dozvoliti, bome i ukinuti slobode u slučaju nepoštivanja pravila. A dobro dođe i kao priručna odgojna metoda "ako xxx onda nema treninga". :lool:
Dijete je 3,5 godine. Znači vozi s pedalama oko godinu dana. Prometna pravila zna relativno dobro i prilično ih poštuje. Znači - zna debelu većinu prometnih znakova, zna da se vozi po desnoj strani (mi imamo dvosmjernu biciklističku u ulici, on zna i što je lijevo i što je desno), zna da na pješačkom ima prednost, ali da mora stati i da smije ići preko ceste tek kad ja kažem da smije. Zna da kad dijete ide pješice s roditeljem po nogostupu, dječja strana je ona uz zgrade, a roditeljska uz cestu. Neko vrijeme je stalno komentirao što je protupropisno, pa je i susjede koji su po stepenicama hodali po lijevoj strani ispravljao, pa one koji nam nisu stajali na zebri, pa one koji su krivo parkirali, to je sad prestao, sigurno je i zaboravio ponešto. Bez kacige je vozio samo kad je toliko hladno da mora debelu kapu na glavu, inače on mene podsjeti kad krećemo da nismo uzeli kacigu.
Ja sam od onih koji bi oblačili plutajuće prsluke i sebi i djetetu :) Odrasla sam na vodi. Mi nismo ništa morali nositi. Meni nije jasno kako su nas pustili roditelji. I sad kad gledam, oni nemaju pojma što smo mi radili i u kakve smo se rizike upuštali.
Nije meni teško sad s njim ići bilo kamo, ionako fanatično svaki dan inzistiram na tome da izađemo van, od prapočetka. Ja sam naš outdoors roditelj. MM je dosta mirniji tip od mene.
Jedan prijatelj mi je u šali rekao: ‘Dobro je ako ti sin zavoli biciklizam. To je tak skup sport da nikad neće imati novaca za drogu’. S obzirom da ne možemo vidjeti široku sliku ‘ Što ako...’ tko će će ga znati što je dobro a što nije.
Moj sin je rolao s dvije godine na sestrinim rolama. Ne potičem divljanje ali ga ne mogu ni spriječiti. I ovako,nekad imam osjećaj da će iskočiti iz kože.
Jelena, ali kakve veze ima to što pišeš o djetetu i njegovom poznavanju prometnih pravila s ekstremnim sportom i vratolomijama?
Ma, meni se čini da Jelena samo anticipira razvoj događaja, koji može biti takav, ali i ne mora... Rano je još. U ovoj dobi treba inzistirati na nošenju kacige, poštivanju prometnih pravila i sigurnosti (vlastite i drugih ljudi) i mirno čekati kamo će interes krenuti.
Ma na ovo sam se osvrnula.
Zapravo se nisam puno maknula, osim što mi se potvrdilo da mislim kao većina vas. Ne znam što sam očekivala, osim da netko samnom malo porazgovara, i hvala vam! :)
Istina, svi sportovi vode u ozljede, al nije isto je treniraš skijaške skokove ili slalom. Šansa da mi dijete bude pravi sportaš je minimalna. A opet, veća je vjerojatnost da se razbije u svakodnevici ako ništa ne trenira.
Usput, ja sam neki umjereni adrenalinski tip, ali nisam nikad za biciklizam pokazivala neku strast.
Meni se čini da je Jelenin malac jako "motorično" dijete i da očito dobro i lako savladava biciklu i štošta drugoga. Sigurno može svašta za što su mnoga djeca spremna tek nekoliko godina kasnije. Vi ste vani često, savladavat će vožnju i početne akrobacije sam od sebe - ili će mu samome past napamet, ili će nekoga vidjeti, probati i vjerojatno uspjeti. Ja jedino nekako mislim da previše važnosti svemu skupa daješ, Jelena, kao da se sad donosi neka važna odluka, a ne shvaćam zapravo koja?
Mislim da sam već jednom to pisala, moj najstariji je bio na rukometnom kampu u Jelsi (prije nekoliko godina) i ponosno se vratio sa slikom sebe kako sa trokatnice skače u more koje je - preko ceste. Pa sad reci da rukomet nije ekstremni sport. Fala bogu da ga se ostavio :lool:
E da je rolanje, tu bih bila puno kompetentnija, pa i za divljanje. Nekoliko godina sam trenirala na rolama. Ima on i role, al nema uopće neke volje da nauči, tog se boji :roll:
U tih 4-5 godina, jedna jedina prava ozljeda je bila od cijelog tima, a i ta je bila bez veze, neka koštica u dlanu je napukla. Naravno svi smo uvijek bili kompletno u štitnicima.
Jelena, meni se čini, da ti odgovor vec znaš ...:mrgreen:
ali zabavno je raspravljati...
Dobro si me podsjetila - moji su obojica rolali od malih nogu (veliki je imao motoričke smetnje, pa smo ga poticali da nauči voziti role i klizati - sve je savladao), mlađi je uredno slijedio isti put, ali s vremenom im se više nije dalo rolati (prestali početkom srednje škole), prešli su na bicikle.
Vertex :-o
pa da li su neki odrasli bili s njima?
I da, ima u kvartu puno spretnijih vršnjaka u drugim kategorijama. On je samo u biciklu nadnaravan, a u plivanju je dosta jači od prosjeka, a i skijat bi naučio da je probao dva dana. Samo je jedan dan probao. Trčanje, penjanje se tek sad malo probudio, al u tome je potpuno nevidljiv.
čini mi se da dosta ljudi slično razmišlja, iako ne znači baš ništa, jer moguće je biti živ stogodišnjak i isto tako umrijeti mlad. bilo bi dobro pokusati se time jako ne opterećivati, bar koliko ide
sory ali dete s 3-4 godine treba trčati, role su ipak za 5+
Jelena, ma ne čudim se, samo blago napominjem :D
seni, a nisu oni bili tako mali da mora stalno netko biti s njima. Netko je postavio izazov, i zamisli, samo ga je on prihvatio (tko bi znao zašto).
Ne mogu se sjetiti u kojoj dobi su bili kad su moji dobili prve role, ali bile su veličine 29-33, podesive. Role su bile Roxa za mlađega i Roces za starijega, mogle su se podešavati po veličini. Kladila bih se da su imali manje od 5 godina. A moj stariji je bio izrazito motorički nespretan, pa je ipak naučio rolati.
sirius :lool:
ako nisu nogati onda je to 6.5+ godina peterlin
moj klinac je jako dobar na rolama, i curka isto, veliki ne ali on više voli bic i klizanje kad je sezona
tražim role 33, 37 tak neki raspon
Moja kćerka je zaželjela role za 4.rođendan i tad je naučila rolati.
ma daj jelena.o, 6+ godina za 29 role. pa nisu kineskinje
Zapravo mi je u prvom redu trebala od vas neka utjeha i dobila sam ju. Al mogu napisati kakav je trenutno odgovor u mojoj glavi, al nisam ni s MM-om razbistrila. Iako ćemo oko toga sigurno naći konsenzus.
Dobila sam preporuku za jedan bicikl, ali taj nije bmx, taj je za off road jurnjavu. Pronašla sam i jedan bmx koji meni izgleda odlično, ali ne poznam nikoga tko bi mi dao dobar odgovor na to pitanje, moji svi koje poznam su downhillovci (naizgled mirni ljudi...). Neću kupovati sljedeći bicikl u Decathlonu jer ne vjerujem da rade dobru geometriju i ima preveliku masu, a isto nisu badava. Kad bude veći kupit ću mu bezvezni bicikl za u grad, vjerojatno polovni.
Budući da me je strah, neće mi biti žao ni ako odustani i propadne mi novac uložen u bicikl, to sam unaprijed dogovorila sama sa sobom. Ako se odluči dalje s tim baviti puno će to više koštati i novca i živaca.
Ja i zaboravim da mi je dijete malo, moram se tu i tamo podsjetiti da je to još beba.
Da, moj nije zaželio role. Dobio je od familije. I uopće mu nije to neka fora.
Ja odmah sebi nabavila nove jer su mi stare zahrđale, a i raširile su mi se. Al nisu mi nove ni do gležnja starima. U ovima me stopala bole. To je baš jako važno, al za ovo za što mi treba, da malog naučim rolat, to mi je dovoljno. Dinamično neću više nikad voziti, a za duge pruge ako se nekad ponovo odlučim ove mi neće biti dobre.
Moj brat je mom sinu kupio klizaljke za hokej br. 26
kad se toga sjetim - sad baš razmišljam koliko je tada imao godina - mislim 3 (ne brat, neg sin)
Eh, da... to su ti scenariji od kojih je mene strava kad se zalijeću i preskaču u skoku i beton - kad ne skaču s porta (mulića), nego s parapeta, znači u letu preskoče betonski dio porta jer su uzeli zalet, i to je svakodnevna višesatna aktivnost...
Jelena, i meni se čini, iz persepktive djeteta moje dobi, da postavljaš prevažna pitanja - neće ništa uteć' niti se upropastit. I bitno je osvijestiti raspone percepcije hazarda, i da to nisu čivrsta pravila - moja je isto od ranijih rolera, ranijih bicikliranja u odnosu na neki prosjek. Ali - takva sam i ja bila. Nekome tko ima dijete od 18 i moja koja mene muče s djetetom puno mlađe dobi su - prevažna :ghug:.
Moji su oboje prorolali između 3. i 4. rođendana.
I proklizali. Sin je započeo igrati hokej tada, klinci na ledu prokližu u zbilja kratko vrijeme s redovitim treninzima.
Pod rolanjem i klizanjem mislim meni ravnopravnu brzina i krug oko Jaruna na redovitoj bazi.
Naglašavam ovo jer ljudi svašta nazivaju rolanjem :mrgreen: a ja hodanje s rolama na nogama time ne smatram.
Jelena, ovo je samo jedan od izazova s kojima ćeš se susresti, djeca nas suoče bez pripreme sa brojnim našim strahovima i predrasudama.
Tako moja kćer nakon dugog i strastvenog nagovaranja zblanute majke koja ne podnosi ni na slici zelenu podšišanu travu s dva gola i dvaput po 11 igrača.... trenira s ljubavlju pogodite što? :drama:
Vertex, jooj.
Moj je na izletu u Vukovar s frendovima hodao po zaleđenom Dunavu.
Profesori koji su bili s njima vidjeli su to tek nakon povratka, na nekoj društvenoj mreži. :roll
I ovima koji to rade bi, možda, jer im nije kulturološki blisko - prespavljivanje u šatoru u planinarenju (zmije!!! krpelji!!!) bila veća opasnost nego te vratolomije u skokovima.
I mi smo nabavili jer je vidio hokej na TVu i htio ih je. I to Braun! Pisao je djedu mrazu da mu pošalje klizaljke. To je bilo pretprošli božić, 2 god. Otišli smo na Šalatu i nije se usudio obut ih. Prerastao ih je za ovu sezonu. Dobro da nismo kupili. Al smiješno mi je da je on treći ili četvrti čije su to klizaljke, a one kao nove. Prvo dijete ih je dobilo od neke rodbine iz inozemstva. To samo neki klizački kostelići valjda s 2-3 godine kližu.