Hahahaha tako nekako. :lol:
Printable View
Genijalno
Moja “baba” mete balkon, šiša se na balkonu, čisti snijeg, obrezuje cvijeće...i sve kroz ogradu izgura meni na balkon koja sam ispod.
Probala sam lijepo, stavili nadstrešnicu, vikala kad bih vidjela da baca... i ništa.
Onda sam lani skupila svo smeće pa još i dodala i istresla joj na tepih ispred vrata i napisala pismo.
U pismu sam između ostalog napisala da sljedeći put zovem komunalne redare. Kazna je od 1000 kn.
Mi smo na trgu.
Od onda je mir.
( pitanje kak dugo)
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ja moram priznati da stvarno ne mogu nikako razumijeti kakvi su to ljudi kojima moraš prijetiti da te ne maltretiraju svojim bezobraznim ponašanjem. Ja bih valjda umrla bih od srama da se ispostavi da nisam primijetila da nekog tlačim s nečim već tjednima. Zapravo me sram susjeda ispod nas, jer imam malo dijete koje je daleko od mirnog anđela. Već sam mu se stoput ispričavala, pekla kolače, iako on nikad nije prigovorio.
Što si ti ljudi misle - šta me pili, lakše mi je ošišat se na balkonu, nek pomete smeće sa svog balkon na kat niže poslije i malo po malo, kosa je u prizemlju.
Pa kakvi su, ili zločesti ili ludi :mrgreen: - mislim, može se čovjeku dogoditi da nešto radi nesvjestan da to druge može smetati, ali to ipak ne uključuje bacanje vode po tuđem vešu.
Ja sam u bivšem stanu imala zločestu susjedu u stanu iznad, stalno je s balkona vikala na djecu, na ljude, nije mi uopće jasno kako je nije bilo strah?! Vikala je i na moju baku dok je živjela u tom stanu, jer je bacila smeće na dan kad je zločesta smatrala da nije trebalo. Meni je npr. znala objesiti prljavu mokru krpu iz koje je curila crna voda kad bi vidjela da sam objesila veš. Onda odeš i kažeš joj, a ona se pravi luda i nemoćna starica i kaže da nije :mrgreen: a pred vratima joj stoji kanta sa zmazanom vodom u kojoj je očito namakala onu krpu.
Ni ja ne mogu shvatiti taj sklop u glavi. Mima je u pravu, stvarno su ili zločesti ili ludi. Iako mi se čini da je većina zločesta. I mislim da oni skontaju da tlače ljude oko sebe ali jednostavno ih nije briga.
Nama su susjedi do nas prije par mjeseci isto tako donijeli kolače da se ispričaju za buku svog djeteta preko noći. Ja tu buku nisam čula jer me ni top ne bi probudio kad zaspem, a ne beba koja plače u stanu pored. :lool: Ali iako ne bih zamjerila ni da sam čula, svakako mi je bila lijepa gesta.
Ljudi su bahati, bezobrazni, pokvareni, sebični, pakosni..., a sa starenjem se to intezivira.
Pobijediti se može samo ako si bezobrazniji od njih.
Tješim se da su oni dobri ipak u većini.
A što reći na susjeda koji ne smije doma pušiti pa puši na hodniku?
Ja hoću poluditi ujutro.
Povraća mi se od smrada i dima.
To je nešto preodvratno.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Mi imamo 2 kata iznad nas neku bakicu koja se od čika u zubima ne može odvojiti nikad, a stalno s tanjurićima ide gore-dole jer iza zgrade hrani mačke. Pa tako krene iz stana i uđe u lift dimeći :evil:. Jednom sam joj očitala bukvicu pa otad, kad uđem u lift, sakrije cigaretu iza leđa i pjevuši :lol:.
Ja sam doživjela da mladac pušeći želi ući u lift i casually me upita "smeta li vam"? Ajoj, skužajte, a onda neću.
Mislim da je naravoučenje ovog topica da prema bezobraznima treba bezobrazno (ako ne voze mečke) :). Ili imaju mačke - eno sad u ST-u najnoviji događaj noćna tučnjava gdje je netko nekog opalio s tećicom u kojoj je bila hrana za mačke po glavi. Mačkoljupci - ovo je, naravno, šala!
Pita Seni di mi živimo, zavidim :). A ja se sjećam neke radijske emisije iz djetinjstva u kojoj klinjo govori voditelju da on ide na karate - jer živi u opasnom kvartu.
To su "čari" the 'Hooda.
Bezveze. Nikad u životu nisam ušla u lift sa cigaretom, niti ću. I kao pušaču bi mi smetalo da pored mene netko u liftu puši, a kako tek onda nepušačima. Ne bih zapalila ni na hodniku zgrade, naravno. I ne hodam sa cigaretom po ulici, to mi je uvijek bilo nekako ružno za vidjeti. Ma to su sve neki kroneri. :lool:
Kad sam ja bila klinka, baba (kodnog imena državni neprijatelj br. 1) s 4. kata je hranila golubove kruhom namočenim u mlijeku, a nas klince je gađala krumpirima. Ti krumpiri, kad krenu trunuti smrde neizrecivo. Ko nije probao, ne zna. Uglavnom, jednom je to nama skupno dopizdilo, pa smo skupili trule krumpire u vrećicu i objesili na njenu kvaku.
Kroz donji dio vrećice smo provukli neku špagu i zavezali ju za rukohvat. I nasjeli na zvono. :aparatic: