Meni su omiljeni turisti, redom domaći, jerbo takvo mjesto, jelte, koji hodaju ko ovce po cesti. Znači stado baulja posred ceste, bez obzira ima li ili nema nogostupa. Malo se opustili, ipak su na odmoru.
Printable View
Meni su omiljeni turisti, redom domaći, jerbo takvo mjesto, jelte, koji hodaju ko ovce po cesti. Znači stado baulja posred ceste, bez obzira ima li ili nema nogostupa. Malo se opustili, ipak su na odmoru.
Joj sad sam se sjetila nekog dede koji mi je u ducanu uletio kad sam bila trudna, 2. trudnoca čini mi se. Šta sam mu napravila, uuu, bježao je po dućanu od mene.
Ma treba ljudima reći što ih ide. Ponekad je dovoljno kroz šalu, al ponekad treba "zatuć lopatom i zakopat".
Joj, ti su i meni najbolji. Tih zbilja ima dosta. Sad mi je jedna u nedjelju uletila na placu sa suprotne strane od reda - samo da pita ima li kombinacija kolača breskvica/zvjezdica. Ja na redu, prodavacica pregledava par minuta sve kutije da vidi je l ima, a kako nije bilo, zena se odlucila za nesto drugo i to sve uz mene živu na 30 cm od nje. Kupila te druge i otisla kao ona Josipina s pizzom, taman joj stigo tramvaj.
Meni je u jednoj trudnoći, i to pred kraj iste, u dućanu, vadim stvari iz kolica i slažem na traku, i sa leđa mi dođe ženskica i onako sva važna "ovo je blagajna sa prednosti za trudnice ja imam prednost" ja se okrenem a meni ono trbuh do zuba.... samo se okrenula na peti i zbrisala.
U moju obranu sa leđa nikada ne izgledam trudno, dapaće izrazito mršavo.:mrgreen:
Kako Jelena?
ja sam među njima.
Kad budeš aktivno vozila, shvatit ćeš. Ja sam doma blizu Borongajske (kampus) i luda sam više od studentarije koja se vozi na biciklima ko muhe bez glave - po pješačkim stazama, po zebri preko ceste, ruše pješake, ugrožavaju roditelje s malom djecom (dva vrtića su u blizini)... Još kad vidim da se voze sa slušalicama i kapuljačama, dođe mi da pozovem policiju. Ali to je isto dio kulture i ničeg drugog. Za takve bi trebalo vrijediti prirodno odabiranje, a ne da ti kao vozač odgovaraš za njega kao da je ljudsko biće, a frajerčina ti se zaleti u auto i napravi štetu.... Jednom smo vidjeli kretena koji se na biciklu vozio preko zebre sa djetetom u sjedalici i izletio vozaču koji je pokušavao izaći iz pokrajnje ulice. Vozač ga fakat nije vidio, a mudrijaš mu se zaletio u far... Vozač se jeeeedva zaustavio, a išao je stvarno polako. Biciklist mu je doslovce izletio, jer je mislio da ga ovaj vidi, umjesto da siđe i pregura bicikl preko zebre. Još s djetetom u sjedalici... I pita me hoću li svjedočiti za njega... Auuu, hoću PROTIV tebe, pametnjakoviću.... Svašta ima djecu danas. Užas, užas.... A ako im se nešto dogodi, krivi su svi drugi.
Većina ne shvaća što znači zaustaviti preko tone lima, i neće dok ih ta ista tona ne skrši. Na žalost. :(
I večina te još onako bezobrazno gleda i uleće u škare i juri preko pločnika i zebre. A ne shvaćaju da ako voze paralelno a ti skrećeš u desno oni ustvari ulaze u mrtvi kut u kojem su nevidljivi.
Točno, i još kojom brzinom dolete :nope:
i mene i jednog je sam Bog spasio neki dan kad mi je kod Hipodroma uletio dok sam skretala desno, a on produžio ravno - nisam ga uopće vidjela! Nije mi jasno, nekad su biciklisti bar pokušavali uspostaviti neki eye contact s vozačem da provjere jel ih vidio, sad ništa, i još mahom i slušalice imaju...
Ja zapravo ne vidim zašto srednjoškolac ne bi sjedio u tramvaju.
Zašto bi se jedna petaestogodišnjakinja morala ustati gospodinu od 50 koji ide na posao?
Gdje to prestaje?
Ja sam se do nedavno svima ustajala. Ili ne bih ni sjela. Jbt, pa imam 40. Nikome se ne dižem (trudnice, roditelji s malom djecom i starci su van konkurencije).
I tako ću poučiti djecu kad krenu javnim prijevozom. Pomoć treba nemoćnima.
Godine ne znače nemoć.
Ajme Cubana, pa stvarno se i NE TREBA ustati pedesetogodišnjaku, dapače nije preporučivo.
Ja sam se nedavno ustala jednom starijem čovjeku jer mi se učinilo da šepa, pa me skoro pa našpotao :lool: .
Ustati se treba maloj djeci, trudnicama i starim ljudima - jako starim, ne pedesetogodišnjacima. Pedesetogodišnjaci su još u cvijetu mladosti.
Ja imam pedeset godina i možda jednom u šest mjeseci mi netko od mlađih ponudi svoje sjedalo u tramvaju.
Uredno ljubazno odbijem. Uz zahvalu.
Iako znam biti uistinu umorna ko zemlja, ali nekako mi je to čudno i još uvijek nepotrebno da sjednem na ustupljeno mjesto.
Uvijek si mislim, možda je ta cura/ dečko upravo odvalila 12 sati noćne u nekoj bolnici dok sam ja spavala ili nešto slično i sad se meni ustaje.
Ako mogu dizati utege, najteže girje i đipati satima po teretani, bome, mogu i stajati u tramvaju.
Bolest i nemoć je drugo. Za sada me ne obuhvaća ni jedno od toga.
Sent from my iPhone using Tapatalk
A je, treba se i opustiti :mrgreen: moja mama je tako isprogramirana u glavi da se diže u tramvaju da se digne valjda i sad sa 80 godina.
Današnji klinci neće imati tih problema :mrgreen:
Sad smo se svi uhvatili tramvaja. No mene smeta općenita nekultura u svim segmentima prometa, bilo pješaka, biciklista, romobilista, vozača.
Pa da, u svim razinama ima svega. Za bicikliste je u prvom redu zaslužno to što ne postoji infrastruktura, a i to što postoji je užasno loše i neodržavano. Nema veće sreće nego kad ti se na zelenom valu probije guma, jer je ona traka na cesti prepuna oštrih predmeta. I onda se voze po pločniku i nerviraju pješake. Kod mene postoje staze, neodržavane, pune mokrog lišća, a ispod njega svega. Silazak na najvećem prijelazu u okolici je napravljen tako da je spušten rizol na pješačkom dijelu, a cca 20 cm visok na biciklističkom i još semafor stoji točno tu gdje je spušten rizol. Pješaci na hrpi većih prijelaza stoje baš na tim crvenim stazama. Ne znam da sam kod FER-a ikad mogla prijeći biciklom Vukovarsku po biciklističkoj stazi. I onda još naglo promijene smjer pa se moraš ubit da ih ne pogaziš. Na zelenom valu, ona staza na pločniku prema istoku, je preuska, za pješake isto preuska, pa se tu svakako i vozi i hoda, auti dijelom prednjim dijelom parkiraju na tu stazu. Kod Old Pharmacyja na zelenom prema zapadu u 80% slučajeva stoji na biciklističkoj auto s 4 upaljena žmigavca, tako i na Gajevoj. Teslina i Masarykova su mi zapravo enigme kako bi s biciklom mogao proći u bilo kojem smjeru da nekoga ne iziritiraš. Čak i ako ga guraš, zauzmeš cijeli pločnik. Uglavnom, ako se ikad riješi infrastruktura za bicikle, bit će više mira u prometu.
A romobili su priča za sebe. Meni ne smetaju, jer ih nema baš tu gdje ja idem, ali je to problem i izvan RH.
Zagreb nikad nije bio grad sklon biciklistima, i to se očituje u posvemašnjem nedostatku infrastrukture.
Vjerojatno ima u Hrvatskoj gradova koji to imaju bolje riješeno.
Ja ne vozim bicikl, ali su i MM i sin aktivni biciklisti pa sam donekle upućena u probleme s kojima se susreću. Za MM-a znam da se strogo pridržava prometnih pravila, a za sina se nadam, tj. nadam se da se on na biciklu ne ponaša kao neki od ovih omladinaca koje opisujete :mrgreen:
I da, od MM-a sam naučila da nije pristojno zvoniti pješacima na trotoaru, nego da bi se biciklisti trebali prilagođavati pješacima, a ne obrnuto. Ne jednom sam imala situaciju da hodam trotoarom, biciklistička staza je iscrtana sa suprotne strane ulice (znači, postoji, ali ne baš na toj strani), a biciklist mi zvoni, viče i zatim psuje i šalje na razna prosta mjesta :roll:
E vidiš, ja volim kad mi biciklist pozvoni. I onda se lijepo pomaknem.
Da, to sam primijetila da ljudi imaju različite preferencije prema toj zvonjavi :mrgreen:
Ja mrzim kad mi zvone iza leđa :mrgreen:
Ja volim kad mi pozvone lagano, i još kad su relatvno daleko od mene. Ne ne da mi za vratom zazvone ko sumanuti
U usporedbi sa deranjem psovanjem i vrijeđanjem, zvonjavina i nije loša.
I onda na dnevnoj bazi dobijes nekoliko komentara: Pa sta ne zvonite, Pozvonite kad ste vec iza mene, Zvoni glupaco ili Nemoj mi zvonit, jbmt mater etc ako pozvonite i prestrasite prolaznike. Ja sam inace u taboru Tanjinog muza, uvijek se prilagodjavam pjesacima i u stanju sam voziti duuuugo, tiho i polako dok mi se ne oslobodi prolaz. Ovi opisi manijakalnih biciklista koji jure kao nindze s kapuljacama i slusalicama bas svjedoce o tome koliko su sugradjani netrpeljivi prema biciklistima. Vecina, velika vecina biciklista, su normalno brzi/spori i pristojni. No obzirom da NEMA infrastrukture ne mogu biti neprimjetni.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ovako i ja. A ukoliko već moram pozvoniti, onda se zahvalim što su mi omogućili prolaz.
Meni je otežavajuća okolnost što radim u na središnjem trgu pa je popodne velika gužva u centru i do prve biciklističke staze u Gundulićevoj moram voziti, kako kaže sasa tiho polako i strpljivo.
Mi s foruma smo svi (sve) pristojni (pristojne)
U manjem sam gradu svuda išla na biciklu, ali u Zagrebu se ne usudim. Ne samo zato što sam čorava i što ne znam prometne znakove već zato što je previše faktora u igri, a ja spora. Divim se svim tim biciklistima, romobilašima, skejterima, rolašicama, huverboardašima, segvejašima, čak i tetama s špeceraj torbama. :lol: Posebno mi je žao gloveraša, woltaša, pauzaša. Da mi je dijete cijeli dan na biciklu umirala bih od brige. :-o
Kad bi sad trebalo raditi grad za bicikliste vjerujem da bi trebalo prekopati sve ceste. A gdje napraviti dodatno mjesto za bicikliste kada ga nema ni za pješake?
Ul. Baruna Filipovića. Široka biciklistička na jednoj strani ceste ali ne, bliže je i bolje voziti po drugoj. Pa ti dijete ugane zglob pri jednom odskoku..
ajme meni :mrgreen: ne znam saša kako ti možeš znati kakva je velika većina biciklista. Ja zaista, ali zaista, nisam doživjela gore psovke, deračine, i bezobrazluke nego od biciklista.
Neki dan je klinjo projurio kraj mene u ulici koja nema označenu stazu, skoro me srušio, i još viknuo: bjež' baba! u prolazu.
Jasno mi je da nema infrastrukture za bicikliste, i da bi to trebalo rješavati, ali činjenica je da veliki broj biciklista ne koristi postojeću infrastrukturu, nego se voze gdje im padne na pamet.
Npr. ulica po kojoj ja od svog javnog prijevoza idem na posao je uska za hodanje, parkirani su auti, kad stigne prijevoz hrpa ljudi hoda prema poslu, a i škola je u blizini. Paralelna ulica ima biciklističku stazu - ali to uopće ne sprečava bicikliste da se voze i manevriraju između svih tih ljudi.
Pa bas tako, u svim kategorijama ima kretena, ali kao sto vjerujem da je velik vecina vozaca i pjesaka normalna i pristojna, isto tako mislim i za bicikliste. Ono nisu biciklisti neka posebna skupina u koju se bas ukljucuju nepristojni i za tudje potrebe neosjetljivi ljudi.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Joj Mima - Bjež baba :lol:
Oprosti, jako mi je to smiješno.
Da, ovo stvarno izgleda kao da postoji neka posebna skupina ljudi koji se kvalificiraju u bicikliste po lošim manirima i karakteru.
Ne znam zbilja kakva je ta staza u paralelnoj ulici, ali evo kod mene je užasna staza. Neočišćena od lišća, korijenje je dignulo asfalt, puna nepotrebnih silazaka na nepostojeće ceste, pa onda prođi kroz autobusne stanice, gdje ljudi naravno stoje na biciklističkoj. Prijatelj s posla je jednom komentirao bezobraznike koji voze po toj cesti dok nije i sam krenuo s biciklom. Ja idem s djetetom često pa idem po toj biciklističkoj, primjera radi, ali kad njega nema, možda odem 10-20% po njoj. Odem na paralelnu manje prometnu ulicu i po njoj vozim, kao i svi drugi iz kvarta.
Al ja nit vičem na nekog, niti je netko na mene vikao, ikad. Kod mene živi fin narod :)
Nepristojnih će uvijek biti, kao i pristojnih. U autobusu svakodnevno svjedočim gunđajućim, svađalačkim i nabrijanim interakcijama, ljudi smrde, svađaju se, guraju se, nesretni su i nezadovoljni i onda najgore izlazi iz njih. Onda uronim u knjigu, stavim slušalice.
Osobno ne volim negativne i preglasne razgovore, tračanja, tinejđerske tenisice na stolicama, babe guralice i neoprane ljudi koji se lijepe na druge. Ne svađam se, ali sam naučila ne uzrujavati se i fino zamoliti babe da me ne guraju, a muškarcima koji rašire noge poput šestara počela sam stavljati svoju torbu na koljeno ili između nas, procijenim. Budem luđa od luđih, pali.
Isto tako ima toliko pristojnih i divnih ljudi. Koji mi pomašu i požele dobro juto, tete u kiosku koja me pita kako sam, muškaraca koji pridrže vrata, čovjeka koji zaustavi motor da bi mi pomogao jer sam se prosula po mokrom lišću. Danas mi se pomakla starija gospođa jer je vidjela da se nemam za što držati u autobusu . sa svojom visinom vrtnog patuljka. Kad god sam ušla s vilenjakom u autobus netko mi je ustao....
Ajme kako ja mrzim javni gradski prijevoz i kako sam sretna što sam u poznoj dobi naučila voziti.
Kad se sjetim urlanja tinejdžera, prigovaranja babaca i smrada nevjerojatnog broja ljudi, obožavam svaku prekrasnu sekundu road ragea, svog i ostalih kolega vozača.