Kći, pas i ja smo upravo došli iz dvosatne šetnje po okolici.
Prekrasno :-D
Printable View
Kći, pas i ja smo upravo došli iz dvosatne šetnje po okolici.
Prekrasno :-D
Bome i kod mene, Peščenica...Citiraj:
Cathy prvotno napisa
Mi smo u gradu velicine Dubrovnika, prilicno rastrkani, na kraju naselja, na velikoj parceli s padinom koja zavrsava potokom i slapom. Od ponoci imamo dodatne mjere ogranicenja, zatvorena su igralista i izdana je shelter-in-place naredba. U principu nas i dalje nece legitimirati, ali preporuka je da ne izlazimo nikamo osim na posao (za esencijalne struke, medicinske usluge, hranu i rekreaciju. Ovo zadnje ne smije biti u grupama.
Ono sto najgore podnosim je vrijeme, s obzirom da je cesce hladno i kisa, nego podnosljivo za boravak vani, ali ok, ide na bolje. Imamo jednu troclanu obitelj s kojom se redovito vidjamo, a to je moj najbolja prijateljica i njena djeca, koja su najbolji prijatelji moje djece, tako da nam nije lose. Narucujemo hranu jedni za druge kad treba smanjiti troskove dostave, podijelimo ogromne pakete voca i povrca i slicno. Hodamo, secemo, vozimo se na biciklima kad god se moze.
Od ponedjeljka pocinje skola - meni faks online, a sinu distance learning na papiru sljedecih dva tjedna, dok skola ne nadje elektroniku za sve one koji nemaju. Od petka prestajem raditi jer neprofitni sektor nema love za place. Nerad je privremen; ne brinem ni za sto osim bas samog posla, svega sto ce preostala tri radnika na minimalcu eventualno ukenjati, pa razmisljam o tome da, ako je zakonski dozvoljeno, volontiram par sati tjedno i zadrzim uvid i kontrolu (a bez da muljam i to radim nesluzbeno). Bitno je da nam nije financijski problem, drugo cemo lako.
Odmaram glavu jogom, ali zapravo nista ne stignem. Otkad radimo od kuce, sto je nekih dva tjedna, naradila sam se vise nego zadnjih godina. Sto zbog djece koja me stalno odvlace od posla, a sto zbog karakteristika posla. Djeca imaju satove taekwondoa online, preko Zooma, balet preko neke druge aplikacije (taekwondo je super, balet nije). Zapravo nitko ne dozvoljava da zivot prestane. Samo nam je sve drugacije.
Mene su počeli izluđivati razni dobronamjerni i malo manje dobronamjerni frendovi koji mi šalju linkove na opskurne tekstove o tome kako je sve skupa velika podvala i prevara itd itd itd
Rastužuje me to i nemam živaca :(
"Baš se evo pitam, kome ovo sve odgovara najviše? migmig"
"Razmišljaj izvan okvira!"
"Zar nije logično...?!"
"Ti si naivna i izmanipulirali su te!"
"Ma kakva korona, gripa je daleko opasnija!"
kažu oni
I tako dalje
Meni to trenutno teško pada, imam puno važnijih praktičnih pitanja i izazova, kao i većina ljudi zapravo. On the bright side, priviliegirana sam jer mogu raditi od doma i živim dan za danom.
Potpis.Jos mi je gore kada mi to kaze mama koja je onkoloski bolesnik. Ja astmaticar. Pogorsala mi se na entu, sve od zivaca.Citiraj:
Danka_ prvotno napisa
Ja sam imala realan strah. Srednja kcer i ja smo bile u izolaciji u punom smislu rijeci 14 dana jer smo 11.03. dosle iz Njemačke. Iako niti jedan slucaj nije bio zabiljezen tada u tom gradicu, iako smo jos od polaska sve pazile, strah je bio prisutan ali i razum. Nisam muza i najmanje dijete poljubila ni kada smo dosli. (Izasle smo za vrijeme potresa, naravno) Dok nismo kontaktirale epidemiologicu i dok nam nije preporucila da nas dvije ostanemo nismo mrdale i odradile smo to do kraja. I onda gledas tu nonsalanciju i nije ti dobro.
Jurana ma ovo je prilika sad ili nikad.Ja moram i zbog privatn. razloga što više raščistit stan, čovječe ne stajem ko buldožer sam i jakooo volim taj osjećaj raščićavanja. Jučer smo dječju sobu sredili, ajme koliko vreća (robe i igračaka) em za smeće, em za dat frendicama.Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Ja sam par vreća s robom koju su prerasli odnijela u gepek u auto. Druge vreće s robom (moje i muževo) lijepo označila i u podrum, da prvo pogledaju bake i dede prije donacije.
Imam prednost jer imamo predhaustor koji dijelimo s 1 susjedom, pa tu stavim dok ne skupim neku količinu onda raznesem. Smeće odmah nosim u kontejner u zgradi.
Danka_ma odhebi ih, lijepo napiši: Aj pls ne šaljite mi ovakve poruke! Gracias muchos
Ina tako i kod mene, trebalo mi je neko vrijeme da se naviknem na situaciju jer sam iz prenapornog poslovn tempa koji je trajao zadnjih 2 godine, odjednom ostala doma zatvorena, s djecom homeschoolam, radim od doma sa znatno manjim opsegom posla, ...
Al nakon nekog vremena se čovjek opusti, počela sam gledat serije, čitam, odmaram, spavam više no ikad, vježbam, svaki dan neki kutak stana raščistim, punoo vremena provodim s obitelji :heart: i tako prolazee dani. Nema druge nego prihvatit.
Danas mi dan 16. i dalje sam smirena i sabrana, samo nek nam je zdravlja, a sve drugo će se posložiti.
Poprilično dobro nakon početnog napada panike više zbog loših vijesti, bolesti, otkaza, gubitka bebe u mojoj bliskoj okolini, brige oko zadržavanja svog radnog mjesta. Vilenjak i ja smo samodostatni introverti pa nam je ok, a ja sam nakon razvoda naučila biti po nekoliko dana u komadu sama i nikada mi nije dosadno. Spašava me veselost vilenjaka, činjenica da se može satima sam zabavljati, posao online od 8 do 4, posvećeno vrijeme s vilenjakom, uvijek nešto počistim, odvježbam, ako je sunce lovim ga na balkonu uz knjigu, opskrbili smo se štivom, sadila sam cvijeće, tu je i njegova škola. Dobro nam dolazi rutina i rad. Lijepo mi je što prijatelji, rodbina puno više nego inače zovu. Ne znam kako će nam biti kada sunce i topliji dani budu mamili vani.
Pjevate li danas u 20 Moja domovina
Zavisi kad otvorim kupinovo vino
Još ću razmisliti... Ta pjesma me podsjeća na rat :-/Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
Same here.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
S druge strane je i nada u nešto bolje
Nema šanse da to pjevam.. ikad
u bolje? devastiranu zemlju kojom vladaju korumpirani politicari?Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
ne znam, mene podsjeca na rat i vladavinu hadezea i bandica
bolje pjevat internacionalu ili jaltu
Ako na ista podsjeća me na najodvratnije desetljeća mog života, na "katedralu hrvatskog duha" i njeno beskonačno ulizivanje "svetom trojstvu": FT, crkvi i HDZ-u, na licemjerje, laži, sirenje mržnje, na cenzuru, siromaštvo, izgubljene prilike, na 200 bogatih obitelji s rukom na srcu i drugom u našem džepu, koji su se nakrali za 100 generacija nakon sebe a nas ostavili gospodarski, socijalno i na sve druge načine devastirane. ONI. Ne rat.
Kad čujem negdje prva tri takta odmah mijenjam program. Prošlo je 20g a i dalje mi se diže želudac kad se sjetim svega...
Inače se brzo napijem, ali ne znam koje bih piće morala piti da to pjevam. :lol:
https://www.index.hr/mobile/clanak.a...sti&id=2170104
Meni suze krenu kada cujem tu pjesmu xD
Danka, i mene ti nerviraju maksimalno nerviraju. Ja biram borbu tj link na nesto drugo pa da razmisle eventualno, jer me vise kosta sutnja (vise me nervira), nego reakcija. Pa uglavnom izevangeliziram svoje koliko mogu i savjest mi mirna. I zapravo dobro da sam takva, kad bi svi sutili, ne bi ni to bilo dobro. Pa se pomazim po svom ostrom i unlikeable karakteru i bas me briga, recem sto ih sljeduje. A mozda je ovo ona druga tema znate li odbrusiti :)
I mene. I neću pjevati.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
I naporni su mi s tim pljeskanjima, pjevanjima, moljenjem krunica...
Dođe mi da obrišem i Viber i Whapp koliko mi je naporno da me poznati bombardiraju s takvim pozivima/porukama.
Potpis. Ovo si jako dobro napisala.Citiraj:
sillyme prvotno napisa
Sigurno ima pametnijih i korisnijih načina da se pokaže podrška...
Evo, Zaprešić se ori.
Netko je pustio pjesmu preko razglasa.
Ne čujem baš da ljudi pjevaju, ali je bilo pokušaja pljeskanja.
Moj Bobby laje na balkonu :sing:
Njega ovo nervira.
Bobby nema sluha:mrgreen:
Silly odvratno vrijeme za vrijeme rata ili ne nismo mogli birati,ko ni sad
Ujedno koliko si godina imala ,računam 9-12 ko tvoji klinci safd.nadam se da ne pričaju kako odvratno žive.
Nadamo se da neće sve trajati tako dugo i da ćemo preživjeti i ovu bedaću,neki di sanjali da će živjeti Eli nisu preživjeli rat.mi smo imali sreću da jesmo. U prednosti smo.
Ok strepili smo nad svakim izvještajem napose mi koji smo imali vreću pohote,očeve,prijatelje i rodbinu na frontovima diljem i hr i cijele juge,nemoj zaboraviti da moju braću nitko nije pitao gdje će se boriti,a većinu rata u bili ili na granicama ili u zabitima iza granice,skidajući oznake hr vojske bez obzira kaj su mobilizirani u iste.bili smo sretni kad bi nekom nekog vremena došli doma.jedan brat je imao ludu sreću da je izwšl iz kuhinje kad je pala granata i sve uništila,ali on je bio sretan jer je ostao ziv.ili toliko je tugovao kad je napokon otišao kući snjegova smjena je poginula uz kazan hrane koju je pripremao za suborce
Zato budimo sretni da da smo rat preživjeli i nadamo se da ćemo i ovo
Isti taj brat koji je tad imao ludu sreću sad radi u bolnici,opet na meti svega i svačega
Ajmo malo pozitive,i misliti i o nekom drugom ne samo o sebi
pa nećemo valjda sada svi pisati di smo mi i nasi bili 91.? nego, vreća pohote... bas me zanima sto je to :zbunj:
:lol::lol: i ja sam zazujala na "vreću pohote"
pa mislimo o drugima, jer stojimo doma i ne bauljamo okolo. sto je to ako ne misliti i o drugimaCitiraj:
jelena.O prvotno napisa
a pitanja gdje si bio 91 i izazivanje domoljubnih emocija uz pljeskanje mi je sve samo ne pozitivno
inače, da se vratim na temu malo.
mi smo danas tjedan dana u samoizolaciji... mm i ja. inace mi nije problem biti u kući, ali sad bi bas od gusta napravila bar krug oko zgrade. naravno da neću, izdržati ćemo još jedan tjedan. i danas su nam 3. put dosli policajci u provjeru u ovih 7 dana. svaki put druga ekipa. zaista revno rade posao.
pjevala nisam. u dućan nam odu prijatelji ili mm sestra. i inače stvarno svi misle na nas i zovu svako malo da li nam sto treba. susjeda je poslala i domaći kruh, prijatelji pun pijat kolača. Znam samo da sam se već udebljala par kila, ali o tome ću razmišljati malo kasnije:-)
ponekad baš potonem malo pa pustim sebi muziku koju volim ili gledam na youtubu nesto sto me veseli. zezam se s mm, nismo se vidjeli 3 mjeseca pa se još podnosimo :mrgreen:
i da, sretna sam sto nemam skolaraca... ja stvarno ne znam kako bih to izvodila i baš vam se divim kad čitam kako se uz sve ovo još i s tim borite. a s druge strane, ponekad poželim da su i moji mali samo da su uz nas, a onda se sjetim da bi poludili već drugi dan da smo svi zatvoreni u stanu i da bi se ponovno svađali oko jedine kupaonice u stanu. to mi je bila najveća trauma zajedničkog života, majkemi :drama:
Ja sam zaokupljena poslom, pa online školom, pa kucanskim poslovima - uglavnom imam toliko posla da ne stignem previše razmisljati. Umjesto pjevanja sam maloprije usisala i oprala podove, pa sve blista :mrgreen: Meni puno pametnije potrošeno vrijeme. Da mi napenale na zvučnike tu grozotu nabila bi one avionske cepice u uši...
Kad se sjetim da sam krajem siječnja kunjala kad će više ta hunjavica proći... trajala je već tad dva mjeseca... najstarijoj je nos nastavio sliniti do danas... a cijeli svijet je taoc virusa. Isuse.....
Sutra pocinje 3. tjedan izolacije. Za sada nam je produzena do 19.4. uz napomenu da ce opet vjerojatno biti produzena do 3.5.
Jedino vrtici rade, ali smo curku ostavili doma jer smo oboje doma i nema bas smisla biti u karanteni dok se ona smuca s drugom djecom. MM radi od 9 do 18 zatvoren u sobi, a ja gledam kako se nered gomila jer od nje ne stignem nista osim skuhati rucak. Citam s uzitkom kako reorganiziravate police i ormare. Ja ih samo gledam i nemam snage se boriti s njom i stvarima iako je stvarno mila i voli pomagati. Citam jedne te iste 4 djecje slikovnice barem 30x dnevno.
Ima 22 mjeseca i jucer mi je rekla: "Ne, mama, momitel. Ne momitel!" dok sam surfala ispod deke. Skuzila me. Bilo me sram...
Upisala sam jucer online tecaj ilustracije samo ne znam kad cu stici olovke naostriti, a kamo li ista odgledati ili nacrtati.
Prestala je spavati preko dana pa vise ne znam kad cu trcati. Nadam se da je samo faza.
Citam 2. dio Moje borbe i totalno me deprimira, ali do sada samo jednu knjigu nisam procitala do kraja pa ne odustajem.
Nadam se boljem vremenu jer je opet "otislo" u minus i zima je...
Necu vidjeti fetus do kraja 5. mjeseca...
Mislim da nas pas mrzi..
Vec 3 tjedna nema brasna u ducanima, a ja imam pun frizider domaceg kvasca.
Mi smo pljeskali ali nismo pjevali. Kao što rekoh, krenu mi suze. Izgubila sam tatu i strahovala za strica. Za one kojima nije jasno zakaj NE ta pjesma predlazem dokumentarac: glasnije od oruzja. Ima ga na youtube. Skratis vrijeme a jos nekaj i saznas :)
Nisam pjevala i pljeskala gledala sam na tv...jeza me hvata jer me sjeca na rat, na skloništa, granate...2 smrti u obitelji...tatu na 1.liniji i mamu samu s 2 male djece. Nije da ne volim tu pjesmu vec mi tjera suze...
Ja samo želim da ovo sve što prije završi...što prije...
Mene je zasmetalo kako neki ovu situaciju izjednačuju s ratom, a to je krivo, neprimjereno i opasno.
Isto Kris.:heart:Citiraj:
KrisZg prvotno napisa
Mi smo na balkonima svi pjevali, orilo se, isto tako plješćemo svaku večer za sve: medicin.osoblje, Vilija...ma sve, samo nek je neka akcija :mrgreen: bar po balkonima. Mašemo jedni drugima.:-)
Mene diže taj osjećaj zajedništva, baš mi pozitivno utječe na psihu.
Curke jako mi je žao za vaše gubitke, strašnoo :kiss:
Ovo je isto apsolutno točno. Prošla sam razne grozote na vlastitoj koži u opkoljenom gradu i kad mi netko kaže ovo je gore nego rat, poludiim jer ti ne znaju šta je rat i ovo sad je obična kamilica prema ratu. Samo trebamo ostat doma,sve drugo imamo.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
A sad na temu, jučer mi frendica pronašla neki opg preko weba koji dostavlja flance i veselim se što ću napokoon posaditi cvijeće na svom lijepom sunčanom balkonu i moći ćemo još više uživat u toj ljepoti :zaljubljen: jedvaaa čekam.
Munkice,
Nemoj se sramit moba, svima nam se to nekad dogodilo :kiss: :-)
Djeca su zato tu da nam vrate na pravi put :heart:
90-e su od 1990-1999. Svako pozivanje na (samo i isključivo) 1991 kad kažš što misliš o tom desetljeću su deplasirani. Još uvijek ne bolujem od skleroze, a kako sam imala puno više godina od 8 te 1991 srećom ne ovisim o lažnim "sjećanjima" iz knjiga i hrt "dokumentaraca" već imam svoja vlastita.
Dobro da sam odselila iz stana, iako srećom ni u starom ne bi mogla pjevati jer smo zatvorili lodju :lol:
Opcenito grozim se tih kolektivistickih predstava pred susjedima, ko da smo u S. Koreji pa kad krene prebrojavanje tko je pjevao, brrrrr
Da se vratimo na temu... mene su crvi poceli hvatati u kuci i rado bih si priustila ranojutarnju setnju sa psom. Maska na usta i sama bez ikoga.
Smije li se? Imam astmu, bebu i dijete u kuci. Samo se bojim da ne unesem virus u kucu. Kaj velite?
*mamice*, ja šetam stalno.
I imam astmu.
Imam dijete i bolesnog muža, nemam bebu.
I ne paničarim da ču unijeti išta u kuću.