mora biti po mome...

Djeci u dobi od 3,5 god. teško možeš obajsniti vlasništvo u takvim finesama, odnosno različite oblike vlasništva; to je ipak za malo više škole.

A ovo spremanje, češljanje, presvlačenje, nošenje pelena, vode, maramica i ostalog - pa naravno da toga nema kad ideš na igru ispred kuće ili na livadu u kvartu. Zato više nismo u stanu, jer ovako više vremena porovodimo sa djecom u igri, umjesto na spremanje, silaske, dolaske i odlaske.

Mislim da ipak ostaje kao jedino rješenje prekidanje onih kritičnih situacija odlaskom na razgovor u kuću; ili puštanje da se ostali klinci počnu boriti za sebe kad im počne smetati njezino ponašanje, po sistemu "kaj možemo takva su djeca". Ostaje nam ta dvojba.

Citiraj:

---

TinnaZ prvotno napisa

Djeci u dobi od 3,5 god. teško možeš obajsniti vlasništvo u takvim finesama, odnosno različite oblike vlasništva; to je ipak za malo više škole.

---

hm, sad si mi dala misliti. Meni se čini da Fran zna što je njegovo a što tuđe.ustvari ne čini mi se.on to zna. ne kužim sad, da li tu sposobnost izgube sa 3,5 g.

Tweety, eto vidiš da niti ti ne kužiš, kako će onda mališi ... u vrtiću nema moje tvoje, sve je zajedničko, i istovremeno nije ničije odnosno od onoga je tko si prvi uzme.
Kod kuće, odnosno ispred kuće su njezine stvari njezine, a od druge djece su njihove stvari samo njihove, nisu zajedničke; stvar ne postaje njezina zato što si ju je ona prva uzela, ili se najjače borila za nju; nego tek ako joj netko posudi ili eventualno se zamijene za igračke (opet do određenog vremena, kad ovaj drugi traži svoju igračku nazad, a ona u toj situaciji ne bi trebala reći "ja bih se još malo s tim igrala, ne dam"); dok je taj odgovor u vrtiću recimo primjeren.
Zato mi u tim situacijama moramo biti pristuni da urgiramo kada prelaze u nepristojno; a nas muči da li rezati to oštro kada se ona bori rukama i nogama tako da je vodimo u kuću (i kažnjavamo na taj način), ili da puštamo da se izdiferenciraju neki prirodni odnosi u kvartu među kvartovskom djecom kao što su se u vrtiću među vrtićkom (što ispada s naše strane kao nereagiranje odnosno neodgoj).
Ovi koji ne idu u vrtić, ne kuže poredak tamo i da je takva komunikacija u vrtiću prihvatljiva; naravno da im to izgleda kao neodgoj.

Ali kako pišem ove postove i meni se u glavi slažu kockice i bistrije mi je što se događa u njezinoj malog glavi.

Kod nas isto postoje granice npr. ne može ići na glavnu cestu bez nas (na ovu ispred kuće može), navečer se oblači obavezno pidžama za spavanje, i razne druge stvari koje smo uhodali.

Evo i mi se prijavljujemo u skupinu sve mora biti po mom ali ju uz puno napora prilično dobro savladavamo.

Najbolji mi je kad mu nešto nedam onda kaže, ja ću ti se onda cijeli dan plakati, a ja mu odgovorim, samo se ti plači, budeš manje pišao i onda obadvoje puknemo od smijeha i problem riješen.

I ja sam došla do zaključka da kad sam s njim moram biti ful strpljiva,smirena, pustit ga da napravi sam što možeš pa i on pomaže u većini kućanskih poslova, nema šanse da neko drugi stavi tabletu u perilicu, nosi male jastučiće na luhtanje i sl.

Više manje poštuje dogovore ali sva pravila obavezno ponovimo prije određene radnje. Npr. prije nego ulazimo u dučan ponovim pravila ponašanja, kad idemo u goste i sl. i onda kod eventualne problematične situacije samo pitam što smo se dogovorili i onda je sve 5.

Meni je najteže onih dana kad sam ja ful nervozna i nekaj mi ne štima i onda nemam strpljenja za njegove hirove i onda puknem i tu nervozu prenesem na njega al i to pokušam riješit tak da ga uvalim MM-u ili sveki na pola sata-sat a ja napravim nekaj za sebe da dođem malo k sebi.

Pusa svima s klincima u ovoj fazi :*

Citiraj:

---

Djeci u dobi od 3,5 god. teško možeš obajsniti vlasništvo u takvim finesama, odnosno različite oblike vlasništva; to je ipak za malo više škole.

---

koje finese? :?
u vrticu je sve zajednicko, ali isto tako ne smijes na silu otimati drugoj djeci bez pitanja
van vrtica svatko ima svoje, ali da bi dobio tudje moras tog drugog lijepo pitati da li ti da da se malo poigras njegovom igrackom. ako kaze: moze, uzmes, ako kaze: ne dam, vratis se k mami, ili svojim igrackama...

Citiraj:

---

Ali u našem socijaliziranom društvu, nije prihvatljivo ponašanje kada dijete od 3,5 godine priđe drugom djetetu od 3 god. koje stoji sa svojim roditeljem, i kaže "mogu ja sad malo tu igračku dobiti", odgurne lagano to dijete na očigled njegovog roditelja, popne se na njegov bicikl i odjuri do kraja ulice.

---

sorry, ali ni meni nije prihvatljivo da moje dijete gura bilo koje drugo i uzima tudje igracke/bicikle/whatever a da nije dobilo signal da je to ok.
niti bi mi to bilo ok da sam mama gurnutog djeteta

Citiraj:

---

ali ni meni nije prihvatljivo da moje dijete

---

, pa problem jeste u tome da se niti nama to ne sviđa, međutim ona njih lagano odgurne, toliko da se ona ugura na taj bicikl, a najbolje od svega što se ta drua djeca ne bune, njima je očito to prihvatljivo, nitko tu ne plače (osim nje kada mi prekidamo igru i vodimo je u kuću na objašnjavanje).
Međutim njoj nije jasno kaj nama tu ne štima, kad njima klincima očito sve štima.

Citiraj:

---

koje finese? Confused
u vrticu je sve zajednicko, ali isto tako ne smijes na silu otimati drugoj djeci bez pitanja
van vrtica svatko ima svoje, ali da bi dobio tudje moras tog drugog lijepo pitati da li ti da da se malo poigras njegovom igrackom. ako kaze: moze, uzmes, ako kaze: ne dam, vratis se k mami, ili svojim igrackama...

---

upravo si nabrojala finese na koje sam mislila, a mogu ja to njoj obajšnjavati još godinu dana kad je praksa uči drugačije. Njezino ponašanje nikada ne ispada na silu, samo je dovoljno odlučno da se ovaj drugi ne pomisli pobuniti. I ne buni se, samo nama roditeljima to izgleda da bi trebala doći, fino pitati da li može, ako ne može okrenuti se i strpljivo čekati. U vrtiću bi mogla tako sjediti i čekati cijeli dan.