Printable View
Nemamo ih bas puno.Citiraj:
Zorana prvotno napisa
Ujutro: obuci se, sloziti krevet, piskiti. obuci cipele.
Prije jela: oprati ruke.
Nakon jela: prljavi tanjur i pribor staviti u sudoper.
Nakon povratka kuci: izuti cipele, oprati ruke.
Navecer: pranje ruku, tus
Na balkon se ide u papucama, a ne u carapama.
Nema otimanja iz ruku igracaka, knjiga i ostalog.
Nema guranja, tucnjave.
Nema drugih, niti jednog.
Nema slaganja igracaka, propisa za kuhinjsko posudje, knjige, TV, CDove itd.
A zakaj, na to pitanje ti je stvarno tesko, da ne kazem nemoguce dati odgovor. Svaka situacija i svako dijete je drugacije. Mi smo valjda svi navikli rjesavati prvo simptome pa onda traziti uzrok ponasanju. A nemoguce je na povrsnim simptomatskim primjerima reci sta bi i kako trebalo postupiti. (U ovo ne ubrajam neke stvarno opasne situacije tipa trcanje preko ceste, penjanje na prozor itd. Tu valjda svi reagiramo instinktivno i automatski skacemo da vratimo dijete natrag, ako se vec dijete ne odaziva)
anchie, a da otvoris privatnu praksu, super ti ide, zbilja, mislim da imas dara :love:
jel mozda juul trazi asistenticu?
Tatek, oprosti što smo se tebe uhvatili. Nadam se da se nećeš uvrijediti što ti ukazujemo na neke greške. Željela bih ti pomoći, vidim da pomoć tražiš i prihvaćaš, pa me to veseli.
Mislim da ti ovaj pristup "Vedranu kad i Zrinki da se Vedran ne osjeća zapostavljenim" nije baš ok. Naime, nisi autentičan. Verdan vjerojatno osjeća, ako ne svaki onda svaki treći put (pa kad skuži foru čitat će te svaki put), da se njemu obraćaš ne zato što ti od sebe imaš želju i potrebu da mu nešto kažeš, nego zato jer ti je Vedran na neki način problematičan. Probaj to izbjeći.
Ne, nije, nije ...Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
Mozda sam to ispustio reci, ali JAKO pazimo da ukorimo Zrinku svaki put kad ucini nesto Vedranu (pokusa uzeti igracku, srusi nesto). Isto tako, VRLO CESTO kad ukorimo Vedrana radi neceg takvog spomenem da isti propis vrijedi i za nju kad njemu ucini istu stvar.
Vjerujte mi, nisma propustio ni jedan jedini put da ukorim Zrinku ... no, jasno, nakon tog ukora ona ne radi probleme, ako inzistira jednostavno ju maknem i ona ode traziti drugu igracku ili ode na cuclanje ako je bas jako nervozna .. dok Vedran cesto inzistira.
Znam, nije jednostavno, pogotovo sto tu nema ravnoteze - na svako Zrinkino oduzimanje stvari Vedranu dodje recimo 50 Vedranovih njoj (kao sto vec rekoh, sad ga se ona vec pomalo boji pa se ni ne usudi ista uzimati).
Ali ovaj problem ostaje definitivno kao graba u koju mozemo lako upasti i treba jako paziti ...
Meni se i dalje cini da je glavni problem paznja tj. vrijeme provedeno sa njime. Ja sam otprilike 50-50 sa njima oboje i ja ne osjecam toliko posljedice, no kod MZ je drugacije (prvenstveno radi cuclanja i mazenja nakon toga) i mislim da nam je tu za mijenjati stvari.
Kako ih korite?
Što radite ako je stvarno bila nezgoda?
Nema frke, ja sam se tu i javio zato da mi date neku ideju, savjet, jer osjecam da smo blizu kraja sa idejama ... uostalom, zato i citamo knjige da saznamo nesto novo, pa mozemo to onda cuti i od vas.Citiraj:
mendula prvotno napisa
A svjestan sam da i radimo greske ... no malo je problem prikazati tako kompleksan problem kroz 100 ili 200 linija teksta pa onda propustim nesto spomenuti i onda se iskrivi slika situacije (kao npr. to sa ukorima Zrinki).
Da, slazem se da u tim trenucima nisam sasvim autentican ... iako, imali smo mi i prije Zrinke duge razgovore u autu, on je puno puno ispitivao, razgovarali smo osvemu i svacemu i onda sam ja vec navikao da u autu tece razgovor, cak i kad nema direktnog povoda.
Mogu pokusati malo pripaziti na to.
Ja kod sebe primijetim da mi stupanj ljutnje na mladje dijete nije nikada jednako visok ko na starije. :?
Ako je bilo nenamjerno (to se uglavnom vidi), tada predjemo preko toga.Citiraj:
VedranaV prvotno napisa
(tocno vidim na njemu, na licu, u glasu, kad se slucajno desilo, a obicno i kaze "bilo je slucajno")
Ako nije, obicno ide nesto tipa "Molim te pripazi ...", "Vedrane, ne zelimo da uzimas Zrinki igracke, ni ona ne smije tebi ..." itd u tom stilu.
Kazne: do sada su obicno bile da ne smije poklopati slatkac slijedeci dan ili u tezim slucajevima nije dobio tjedni novac za slatkise/igracke. JUcerasnji show je bio medju najtezima, ostao je bez pola mjesecne love za igracke (odredila MZ).
A jooj :oops: Sta ce biti kad procitam 3. i 4. put? Mozda i ima nade da ne ostanem nezaposlena kad ostanem bez ovog posla. Juuuuuleeeeee :mrgreen:Citiraj:
zrinka prvotno napisa
Sad vidim da se i Vedrana javila... SAD cete vidjeti tko treba otvarati privatnu praksu 8)
Znaci, Vedran u biti puno vise osjeti posljedice svog ponasanja nego Zrinka?
Tu se i ja pridruzujem ...Citiraj:
Zorana prvotno napisa
Ali, tesko mi je naljutiti se isto na nekoga tko pokusa uzeti igracku iz ruke (naravno, ne uspije) i na nekoga tko trgne igracku tako da i igracka i mala odlete na pod ...
A i drugacije je kad netko to napravi deset puta dnevno, a netko mozda dvaput ...
Dok sve ovo pisem imam njihova lica pred sobom, znakovito je da vidim nasmijesenu Zrinku i ljutitog Vedrana ... volio bih ih vidjeti oboje nasmijesene, no ne mogu ... cijela ta zbrka utjece na mene tako da Vedrana cesto vidim u negativnom svjetlu, a jos kad dodju dogadjaji kao onaj jucer, dok se cereka, a mala se guti, zaista mi je tesko voljeti ga u takvim trenucima, jednostavno ne podnosim trenutke kad jaci maltretira slabijega. Pokusavam dozvati u sebe ljubav prema njemu i shvatiti da je i on mali i da se ne snalzi u ovom svijetu, no to tek dodje u mene kasnije, za minutu, dvije, tri ... ne zelim reci da sam posebno grub prema njemu ili nesto slicno, ali sigurno mi je drugaciji recimo ton glasa, poruka ...
Potpuno drugacije je kad provedemo miran dan bez puno ispada, tad je i moj odnos prema njemu puno meksi, pa cak i kad napravi nesto ... vjerujem da je i njemu to vidljivo.
Da li se i vi osjecate slicno kad ste u takvim situacijama?
Da, zato sto je takvo njegovo ponasanje cesce i uporniji je u tome da ostvari to sto zeli (uzeti igracku, gurnuti, gnjaviti).Citiraj:
Zorana prvotno napisa
Culi smo vec prijedloge da bismo trebali i Zrinki davati neke simbolicne kazne (tipa oduzeti igracku na jedan dan) kako bi to izgledalo ravnopravnije. To nismo napravili, nije u nasem duhu da to radimo samo ravnopravnosti radi (ni Vedran ne dobiva kaznu za oduzimanje igracke, samo prijekor i to obicno blazi).
mozda biste tu mogli drukcije - umjesto da ti ili TZ korite zrinku, naucite vedrana kako da sam rijesi problem: npr. da jkoj on kaze NE, ili da je njezno odgurne ili pomakne, da joj ponudi neku drugu igracku u zamjenu za onu koju on zeli i sl. Kod nas to dosta dobro funkcionira. I jos komentiramo uz humor: "Joj, kako ona jos nis ne kuzi... morat cemo je nekako nauciti... daj joj ti pokazi" i sl.Citiraj:
tatek prvotno napisa
ja bih rekla da se tu mozda varate (tak smo se i mi dugo varali ;) )Citiraj:
tatek prvotno napisa
ono sto si rekao u nekom ranijem postu - kako ste lose reagirali na njegov pokusaj brige o Zrinki - mislim da kljuc problema lezi u tome.
Pokusaj to vidjeti ovako: za Vedrana i Zrinku nije rjesenje da svaki od njih dobije svoj dio kolaca (=nepodijeljene roditeljske paznje) - vec je vazno da njih dvoje nauce komunicirati medjusobno sto bolje, i da zajedno dobivaju roditeljsku paznju (npr. dok ona cica, nek se TZ zeza s Vedranom - mozda na Zrinkin racun: "pogledaj kak stalno hoce cicati - pa kak joj nije to vec dosadno - stvarno je mala beba..." ili nek ju on skaklja dok cica, ili nek za to vrijeme stavlja lutku sebi ili zrinki na cicu - tak nesto...)
Ja mislim da i mi tu puno grijesimo jer ih stavljamo u kontekt slabiji-jaci. Starija djeca su fizicki jaca, veca itd. Ali namjere i motivi su im isti. Znaci, nisu oni krivi sto mogu jace mlatnuti ili oteti igracku, dok mladje dijete to ne moze. A da moze vjerovatno bi.
Ovde blokiram jer i sama imam slicne probleme pa jako cesto u starijem djetetu trazim gresku, tek onda u mladjem.
potpis, potpis!Citiraj:
Zorana prvotno napisa
ali nije stvar u djetetu nego u meni. I kad je Toncek bio Tonkine starosti, vise sam se ljutila na njega nego sto se sad ljutim na nju. Koja nepravda!
Tatek, hoces vjerovati da se kod mene stanje puno puno popravilo otkad sam izbacila kaznjavanje? Doduse, nismo mi ni imali neke kazne vaseg tipa. Ja sam starije dijete u naletu ljutnje znala posjesti na kauc i morala je tu sjediti par minuta dok se ne smiri situacija. Ili bi je poslala u sobu. Otkad to ne radim, sve je puno mirnije.
Skontala sam da mi sama kazna uopce ne rijesi situaciju, a sigurna sam da mala djeca jako brzo zaborave zasto su uopce kaznjena pa ih kazna samo jos vise frustrira. Plus sto su rijetke uzrocno posljedicne kazne tipa: namjerno si prolio sok, sada obrisi pod. Uglavnom kazna nema veze s onim za sto je dijete kaznjeno.
Zamisli kako gadan osjećaj njega tjera da vas na tako drastičan način pokušava pridobiti da ga razumijete.Citiraj:
tatek prvotno napisa
Djeca nisu zla. Tvoj Vedran ne cereka se od zlobe. On pokušava vama prenijeti svoju tešku bol. Vedran nije zao, on samo glasno zove upomoć. Nemoj se na njega ljutiti, tj. nemoj ga stalno gledati iz istog kuta. Probaj se zamisliti u njegovim cipelama 24/7, kad situacija još nije zakuhala, kad se nepravda gomila, kad on još guta. Sjeti se da on voli svoju sestru ali mu smetaju zaboravljanja na njega.
Ovo sa nudjenjem druge igracke smo vec dosta puta probali i tu ima nekog napretka. Imamo jedan slucaj kad smo bas tako sa jednim drugim klincem dobili nesto sto je njemu bilo jako vazno i ja se uvijek pozovem na taj slucaj koji on dobro pamti.Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
No, mislim da bi ovaj dodatni koemntar mogao dodati malo bolju atmosferu.
Reci cu TZ za ove ideje kod cicanja, nek ona malo razmisli. Hvala!
mozda ce lakse povjerovati ako i ja kazem isto?Citiraj:
Zorana prvotno napisa
s tim da smo mi to napravili tek nedavno (MM-a sam dugo uvjeravala, i uspjelo je kad je poceo citati JJ-a), a vec se vide pozitivne promjene.
Mislim da su kazne posebno kontraproduktivne kad se radi o svadjama medju djecom, jer narusavaju i taj bratsko-sestrinski odnos, a ne samo odnos roditelj-dijete.
Na svjesnoj razini znam da nije zao, ali na instinktivnoj ga dozivljavam kao zlog tu prvu minutu-dvije. Pazim da mi se ne omakne neka prestroga reakcija, ali dozivljaj je taj. Siguran sam da bi moja reakcija bila drugacija da nema tog mog dozivljaja i vjerojatno bih ga lakse smirio, no, kao sto rekoh, usprkos pokusajima da taj osjecaj negiram, on je tu u meni. Nestane nakon 2-3 mirnija dana, no kad zaredaju ispadi tad ga osjecam u dubini kod moje prve reakcije ...Citiraj:
mendula prvotno napisa
Mislim da bih se rijesio toga da imam koji trenutak za sebe, da ishodam ili izbickliram te negativne osjecaje, no u ovom ritmu posao-kuca-djeca i ponovo ne mogu naci to vrijeme. :(
Mi smo ih vec dosta srezali prema prijasnjem stanju, a vjerujem da cemo ici u tome i dalje ...Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
A zakaj, sto posto potpisujem. :)
samo da malo obranim tateka, pa idem na pauzu ;)Citiraj:
mendula prvotno napisa
Ako je tatekova obitelj fakat klon nase obitelji (ko sto mi se cesto cini) - onda mislim da umjesto njega mogu reci: kolicina energije koju mi ulazemo u starije dijete je daleko, daleko veca od one koju ulazemo u mladje. Zapravo, kao roditelji puno cesce zapostavljamo mladje (dobro, osim vremena za cicanje), jer je s mladjim LAKSE. Samo sto sa starijim nekad ne znamo KAKO!
obratite paznju na to da se skoro svi Tatekovi postovi odnose na probleme s Vedranom! Ocito je da se na Vedrana ne zaboravlja, samo sto je s Vedranom puno TEZE.
Tatek, jesam li u pravu?
Nemoj taj osjećaj pokušati negirati, osjećaji se ne daju. Iskoče u obliku prestroge reakcije. Ili, ako koristiš puno energije da ih zatomiš, eto ti psihosomatskog problema.Citiraj:
tatek prvotno napisa
Promijeni mjesto s kojeg gledaš, uđi u Vedrana i doživljavaj s njim.
U pravu si od rijeci do rijeci!Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
A psihosomatski problemi - naravno da ih imam, upravo od vremena kad su stigla djeca ... :/
Ooo, kako poznato... :)Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
Tatek, mislim da je zbog tvog djetinjstva i odgoja koji si preživio skroz normalno da imaš osjećaj koji imaš kad Vedrana napravi nešto neprihvatljivo. Meni nekad pet puta na dan dođem da namlatim svoje dijete (nisam nikad, da se ne brinete). Uvijek se tada podsjetim da je to zbog zla koje sam ja proživjela i da je to moj problem, a ne njegov, i onda se fokusiram na njega, kojeg doživljavam kao malog čovjeka koji je još iskren i nesputan, kako u dobrom, tako i u onom što interpretiramo kao loše.
Meni se nikako ne sviđa savjet o zafrkavanju u vezi cicanja jer će se potencijalno vratiti ako Zrinka bude veća i još bude htjela dojiti, ne sviđa mi se što se cicanje povezuje s malim bebama jer je prirodno da i veća djeca doje, a mislim i da djeca osjećaju kad im se ruga ili zafrkava na njihov račun, makar ne razumiju riječi.
Da budem "blunt", pa makar i u krivu: iskreno, mislim da očekuješ od Vedrana više nego što on realno može.
Odnosno, ne mislim, nego je to moj dojam.
Slazem se s Vedranom u potpunosti. Kao da pisem o sebi kad citam njen post.
Tatek jesi citao "otrovne roditelje"? Mislim da ce ti pomoci u tome da skuzis zasto reagiras tako kako reagiras..
Ajme, al smo ti sad slozili literature za citanje :lol:
Vec citao!Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
(jos su doma, ovih dana vracam vlasniku pa cu tim povodom jos malo prelistati ... ;) )
ma, nisam to mislila na takav nacin, rugalacki. Nego nesto dobronamjerno i blago. Tonceku je to znalo biti zgodno i djelovalo je dobro. Npr. ona trazi cicu po peti put u sat vremena, dok se pokusavam igrati s njim, i onda ja reagiram u ovom stilu: "Oooo, pa gle ti nju! Opet bi cicala! Pa kaj da radimo, Toncek? Moze jedna cic-pauza?" Body language ukazuje na to da zapravo nemam nis protiv dojenja u tom trenutku. Dotle je cica vec u funkciji, Toncek se smijulji, a i Tonka (s cicom u ustima).Citiraj:
VedranaV prvotno napisa
A sto se tice povezivanja dojenja s malim bebama, meni je bilo najprirodnije da Tonceku objasnim cinjenicu da on ne doji, a Tonka da, time sto je ona beba a on veliki decko. Ako ce Tonka s 3 godine jos uvijek dojiti, to se nece promijeniti (trogodisnjakinja ce i inace sedmogodisnjaku biti "beba", dojila ne dojila)
nisam sve stigla da procitam, ali ovo sam zapazila kod nas. sve nepozeljne gestove i recenice koje cinim i izgovaram ivani, a nisam ih svesna, nakon nekog vremena cujem od nje kako ih upucuje sestri.Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
javicu se opet kad iscitam sve...
a zakaj, hvala, sad bolje razumijem što si htjela reći.
Evo vikend update:
J. Juul procitan (u subotu dovrsio "Kompetentno dijete") i, reakao bih, dobrim dijelom apsolviran tj. citao sam ga sa razmisljanjima o nasoj sadasnjoj situaciji (naravno, bit ce tu jos citanja, pogotovo kad me budu interesirale druge stvari). Mislim da je jedna od bitnih cinjenica na koje smo zaboravili one osobne poruke (odnosno JA-poruke, kako ih zovu u nekim drugim knjigama). O tome sam vec citao u jednoj drugoj knjizi (ne sjecam se vise kojoj, mislim da je bilo nesto od tandema Miljkovic/Rijavec) i primjenjivali smo to neko vrijeme s klincima i koliko se sjecam dobro je primljeno ... e, onda smo iz nekog razloga zaboravili na to. :oops:
Ja sad krecem s time i nagovaram MZ da to isto ucini (jos nije procitala knjigu) pa da vidimo efekt. Obzirom da imamo vec iskustva s time vjerujem da cemo se dosta brzo snaci, no vidim da me sad na pocetku sve vuce na "ublazavanje" tj. onaj kondicional i neutralni govor za koji J.J. kaze da nije efikasan i da ne odrazava osobni stav. Eto, vidjet cemo ...
Pokusat cemo isto tako ukinuti kazne, odnosno na neki nacin prebaciti odgovornost na Vedrana kod stvari/situacija koje su sad malo problematicne (recimo, jutarnje spremanje). Shopping groznica je osjetno slabija otkako ima svoj tjedni/mjesecni fonda novca i otkako ga dajemo direktno njemu u kasicu pa ga on zaista fizicki vidi. Isto tako, navecer ide lakse na spavanje otkako mu MZ cita pricu, a ne ja (obzirom da je problem da on zeli vise druzenja sa mamom).
Preko vikenda smo imali jedan oduzi ispad kad je maltretirao Zrinku, pokusavao sam prvo rijecima, no nije islo pa sam ga morao fizicki odvojiti (isli smo na izlet pa sam ga iznio iz stana pred haustor) i onda se sam od sebe ohladio. Sebi upisujem plus sto sam bio cijelo vrijeme cool i kontrolirao se, a Vedranu jedan plus sto se nakon izlaska brzo sam ohladio, a minus zato sto ga je zaista obuzeo bijes i kidisao je nekoliko minuta kao da mu zivot ovisi o tome ako udari Zrinku.
No, cim smo sjeli u auto, otisli na izlet, bili tamo satima sa prijateljima ... sve je bilo OK.
Za kraj jedno pitanje svima: da li mislite da je u ovakvoj situaciji bolje klince malo razdvojiti da se situacija smiri pa onda polako povecavati zajednicko vrijeme usporedo sa ansim drugacijim pristupom (osigurava vise mira u kuci, no nije nam cilj da tako dugorocno rjesavamo problem) ili ih pak namjerno drzati vise zajedno pa da tako poticemo rjesavanje te situacije (pa makar kroz sukobe ...)?
Meni se cini da je prvo mozda pametnije (a sigurno i lakse za nas i nase zivce), no rado bih cuo komentare!
i ja mislim da je bolje razdvojiti ih, mozda ne samo zato da se sprece sukobi, vec i da bi vedran proveo vise vremena sa mamom (posto izgleda da mu bas to nedostaje). za moju ivanu su bila korisna popodneva koja je provodila samo sa mnom, u setnji i razgovorima. posle toga bi bila daleko tolerantnija prema sestri. zajednistvo je divno, ali mislim da je svakom detetu ipak neophodno da se ,makar i na kratko, oseti kao jedince koje prima stoprocentnu paznju.Citiraj:
tatek prvotno napisa
Ne bih tako općenito određivala je li bolje zajedno ili odvojeno. Zavisi od situacije. :) Možda je razdvajanje bolje ako se gleda kao mogućnost da se Vedran u miru druži s mamom (da ih Zrinka ne ometa - gledano iz Vedranovih očiju). Razdvajanje nije dobro ako se koristi kao 'vrijeme kad je Zrinka sigurna od Vedrana'.
Tatek, baš mi je bilo super čitati ovo zadnje :)
Što se tiče jutarnjeg spremanja i pravila – meni je bio jako zgodan savjet psihologinje u Školi za roditelje da odredimo jedan dan u kojem neće biti pravila i da si damo oduška. Kod nas isto baš nema puno pravila (makar sam se iznenadila jednom koliko mi ih je nabrojao, a uopće ih nisam smatrala pravilima), ali mi je baš zgodno zamišljati kako bi izgledale face da npr. jedan dan kažem da je danas takav dan da možemo ići u cipelama po cijeloj kući. Kad sam već kod pravila, ne sjećam se više točno, ali ima ih različitih vrsta. Ona koja su nama najvidljivija su ona koja se odnose na reguliranje ponašanja. Međutim, dobro je imati i drugačija pravila, npr. pravilo što radim kad sam se jako potrudila. Ima još vrsta, nadam se da će netko od psihologa tu uskočiti.
VedranaV, čini mi se da u ovom što si nabrojala ima nekoliko jako zanimljivih tema.
Pojasni malo ovo "pravilo što radim kad sam se jako potrudila". Može možda neki primjer?
I to što kažeš dan kad možemo "ići u cipelama po cijeloj kući". Zvuči jako oslobađajuće i za klince i za velike (da ne moraju stalno paziti i upozoravati :/ ). Što bismo iz tog dana zaključili / izvukli / dobili? Možda ništa, a i to je nešto. A možda bi klinci zaključili da nije strašno ako se zaprlja kauč, tepih i plahte na krevetu - mama će to srediti. Pa bih još duuugo morala crtati svoje granice, naime da mi je to dodatni posao i trošenje vremena na nešto što se ne mora. Ne želim si to priuštiti. Ili imam premalo povjerenja u svoju djecu?
Meni se cini da uvijek ima pravila koja se mogu ukinuti (trajno, privremeno ili na samo jedan dan - recimo da se doruckuje obucen ili da se tusiramo svaki dan) i onih koja se nikako ne mogu/smiju (tu ubrajam to sa cipelama, pranje ruku prije jela ili zuba navecer).
Ukidanje nekog pravila ponekad zaista moze biti oslobadjajuce - nekad sam inzistirao da Vedran nosi svoj ruksacic sa stvarima od auta do vrtica pa je znalo biti pomalo natezanja, sad to vise nikad en postavljam kao pitanje, a on svojevoljno nosi ruksacic 90% vremena, a ostatak uzmem ja i ne pravim problem od toga.
Slicno kao i sa igrackama, te ovo moze, ovo ne i sl. ... Sada postoje samo dva pravila - moze potrositi onaj novac koji dobije (20 kn tjedno subotom + 100 kn mjesecno prvog u mjesecu) na igracke, slatkise ili bilo sto te uvjet da to nije oruzje odnosno igracke tog tipa.