Možda. A možda i ne.Citiraj:
Saradadevii prvotno napisa
Da mogu sestru Andreu dobiti za porod kod kuće, bilo bi idealno :)
Printable View
Možda. A možda i ne.Citiraj:
Saradadevii prvotno napisa
Da mogu sestru Andreu dobiti za porod kod kuće, bilo bi idealno :)
Ovaj put nisi u pravu. Moj bivsi se recimo rodio doma na selu. 5km od grada. Negdje tvoja berba. Babice su kod nas poradjale po kucama, pogotovo po selima, prije 15 godina sigurno, a usudila bih se reci i 10. Mogu pitati sveki do kad je njihova seoska babica bila aktivna.Citiraj:
Saradadevii prvotno napisa
ima li zena koje i danas radjaju kod kuce, u hr?
naravno da ima. moja pedijatrica veli da joj je samo u prosloj godini doslo desetak roditelja da pregleda dijete rodjeno kod kuce, neasistirano. to je samo u zagrebu u prosloj godini, kod jedne pedijatrice (ok, liberalnijih stavova)!
primalje su prestale asistirati porodima kod kuce onda kad su izgubile mogucnost viseg skolovanja i postale samo ispomoc doktorima u radjaonama.
sto se tice zaostale posteljice i eventualnog sivanja, dogovoris se s ginekologom voljnim to uciniti. moze se naci npr. privatnika kojima to nije odbojna zamisao.
i na kraju krajeva, moze se dogovoriti s nekom primaljom iz inozemstva da dodje asistirati na porodu.
ima puno varijacija na temu, neke kostaju, neke ne, ali uvijek postoji izbor, na pojedincu je da odvaze prednosti i nedostatke ;)
marta, mislim (ali nisam 100%) da su babice izgubile tu mogucnost prije nekih 20-tak godina, ali naravno nitko ih nije mogao sprijeciti, posebno po selima i tamo gdje su zene bile naviknute na to, da i dalje asistiraju porodima (od tebe da cujem 'poradjaju' :shock: )
:oops: na stotu.
nej me zezat ! koja sam ja glupić tupić ... znači nije to uopće takvo čudo niti danas, porod kod kuće.Citiraj:
Felix prvotno napisa
A ovo za babice iz inozemstva jer super!, one znači ako imaju dozvolu za rad u npr. Austriji, mogu raditi i u Hrvatskoj. Jel' zna netko koliko to košta?
Naravno da bih se usudila i silno željela porod kod kuće, uz primalju, pogotovo što sam 5 min. od bolnice, samo mi treba ta sigurnost da ako nešto krene loše, da ću imati nekoga tko će reći "dušo, to ne ide dobro, idemo u bolnicu".
Felix, di pa si ti našla tu pedijatricu?
hrpa cura s ovog foruma je kod te pedijatrice, ja sam ju odabrala medju ostalim jer je i homeopatica.
ova babica konkretno je 800 eur, dolazi iz graza. sto se tice dozvole za rad, to je siva zona zakona: naprosto, nitko se u hr nije sjetio da bi to bilo moguce :lol: pa nije ni predvidjeno zakonom.
super !!
A ne spada li to u istu kategoriju kao kad dođe kineski liječnik i radi kod nas akupunkturu. On ima dozvolu za rad, koja valjda vrijedi i kod nas, ne?
Citiraj:
Negdje tvoja berba. Babice su kod nas poradjale po kucama, pogotovo po selima, prije 15 godina sigurno, a usudila bih se reci i 10
Ma jesi li sigurna?
Pazi, prije 15 godina je bila 1991., sto bi bila logicna godina za pocetak privremenog novog vala radjanja kod kuce.
S druge strane, vjerujem da je to bilo rasirenije nego sto se to mojem urbanom ogranicenom umu cini...
100% sigurna. naime, ako im je visa skola ukinuta negdje u drugoj polovici osamdesetih vjerojatno ima jos tih babica koje su bile samostalne. Hocu reci, neke od njih sigurno jos rade.
mislim da spada.Citiraj:
TinnaZ prvotno napisa
pitanje je je li bi ju dobile, da je traze.
ali ljudi rade i na crno
oprala sam jezik sapunom, mozak meditacijom, a prste domestosom. ne ponovilo se.Citiraj:
Felix prvotno napisa
pa daj nemoj se salit, hitno molim kontakt i detaljne informacije...Citiraj:
Felix prvotno napisa
vratila si mi nadu da bih mogla imati porod kakav zelim, sve me neko uzbudjenje obuzelo. stvarno, imas li kontakt od te babice konkretno?
Što bih promjenila da ponovno rađam... puno toga! Evo dan danas, prošlo je 8 mjeseci, gotovo da nema dana da se ne sjetim sa žaljenjem tog poroda.
Za početak čim sam ušla u rodilište počela sam se osjećati sve sitnija i sitnija, kao djevojčica koja mora slušati i raditi što joj se kaže. Ona odlučna žena je ostala pred vratima. Srećom bio je samnom i MD pa se on uspio suprostaviti nekim procedurama (npr odveo me doma kad su ustanovili da sam tek prst i pol otvorena te konstatirali da "neće to do jutra", iako su me htjeli zadržati jer tako nalažu pravila; ostao je u hodniku predrađaone iako po pravilima nije smio, raspitivao se o injekciji koju su mi htjeli samo šibnuti...) Dakle za početak pokušala bih promjeniti sebe, biti manje pristojna, a više sigurna u sebe.
Zatim ne bih dozvolila da mi prokinu vodenjak, ne bih dozvolila da mi daju spasmex. Uf kako bih volila da sam mogla biti koncentriranija, da sam više mislila na bebu a manje na stravičnu bol.. Stalno se to pitam kako to da nisam uspjela postići neki unutarnji mir i povezanost sa bebom i sama sebe ohrabrivati!?
Defnitivno sam bila iscrpljena. Onda se još zakompliciralo, bio je krivo okrenut pa su zvali još tri doktora pa su me svi gledali pa su ga rukama okretali u trudivima, pa su mi dali drip pa su me zarezali pa su mi nalegli na trbuh i onda se napokon rodio moj prekrasan sin pa je došao kraj svim tim hororima. Mislim nevjerojatno, sve ono što sam htjela izbjeći sve mi se desilo.. Eto zato bih promjenila gotovo sve :(
ovo moram potpisati jer mi se nekako čini da su iz ovoga potekli svi moji problemi: pa ako doktor kaže drip, onda treba drip, neću se valjda ja protiviti. ili ako treba rezati, neka me reže, pa on zna... premalo sam vjerovala sebi, a njima previše: NAIVKA! :nope:Citiraj:
Sun prvotno napisa
ovaj put nosim stav i znanje sa sobom u rodilište! 8)
ja sam ovaj puta sve pročitano (znanje) ostavila doma, u nekom zakutku mozga, već mjesec, dva prije poroda (kao kad ideš na ispit, ne vrijedi u hodniku više učiti) ... a ponijela sam sa sobom stav i vjeru da je porod nešto što je priroda namijenila sisavcima, i predvidjela ga je kao normalni, sastavni dio naše reprodukcije u koje spada i zaljubljenost, sex ...
Znači ako kako smo ga MM i ja spravili unutra, spraviti ćemo ga i van. A postotak komplikacija je moguć, ali tako mali, da mi sigurno nećemo stati u njega :lol:
ova ti je dobra :lol:Citiraj:
TinnaZ prvotno napisa
pod znanje sam mislila na argumentiranu borbu činjenicama. stila: neću da režete pupčanu vrpcu prije nego što prestane pulsirati, da bi beba dobila svu krv iz pupčane vrpce zajedno sa svim hranjjivim tvarima iz nje. također želim da dobije šansu bez šoka i polagano navikavati se na novi svijet (da ne kažem vrli novi svijet...).
ili: ne želim da bebi kapate srebrni nitrat u oči jer nemam gonoreju ni nikakve druge spolne bolesti, nalaz brisa vam je u knjižici.
da ne bi bilo: ja bih to i to. zašto, ako ja (doktor) mislim da treba ovako. i onda mu ja kažem: eto, tako bi ja? zato? došlo mi?
na to sam "znanje" ja mislila...
znam da nitko ne bi smio imati pravo diktirati meni i djetetu ritam i način našeg poroda, ali pošto je nažalost to tako danas i ovdje, pa želim pokazati osoblju da sam dobro upućena u sve mehanizme poroda i da me ne mogu preveslati ko prvi put. makar, ne znam koliko ću se moći boriti i kad me budu šorali trudovi pri tranziciji... :/ ali ako im sve napomenem i ranije... uglavnom:
Tinna, da znaš da namjeravam krenuti tvojim stopama i odbiti potpisati bjanko na prijmu u rodilište! ovaj put se neću predati samo tako! :)
:*
ali ja sam opet stava da ne treba arugmentirati. Nego jednostavno pitati doktora zašto biste vi ovako ili onako. On kaže svoj razlog, ti ga odvagneš, ako ostaješ pri svome, kažeš jednosotvno "ali ja ipak ostajem pri tome da želim ovako". I točka.
Zašto. Zato što rasprava uvijek vodi u dijalog dvije nejednake strane, ne samo po znanju, nego i po tome što tebe šibaju trudovi i ne možeš izustiti niti hoću, neću, a kamoli što drugo, i ležiš gola ili polugola sa svojim međunožjem izloženim pred cijelim auditorijem. A s druge strane tvoje pravo je da zadržiš svoje integritet i pravo na odlučivanje. No kod mene je bila sasvim druga stvar, kad me netko pritisne, javi se u meni neki prkos, da bih otišla i na kraj svijeta da dokažem da neće mene nitko prisiljavat na ništa :evil:
kužim sad što je pjesnik htio htio reći! :!:
u biti, nemam se ja njima što pravdati i objašnjavati, nego oni meni... jer stvarno, kako god bilo ne mogu im nikad biti ravna po znanju pa da ravnopravno razgovaramo...
idem si još isprintati Zakon o pravim pacijenata pa doma!
THNX :love:
ma ja totalno kuzim o cemu vi pricate ali meni to u praksi ne funkcionira. jer ako se u rodilistu krenes natezati s doktorima oko svake sitnice, odbijati redom sve postupke i njihove odluke, ne izazivas li upravo time neprijateljsku atmosferu? i opcenito negativne vibre. a upravo to je ono sto je meni bilo najgore na mom porodu...zato na znalost ne mislim da je to rjesenje...mislim da treba ili roditi doma, ili si priustiti prisutnost odredjenog lijecnika tj. babice na porodu, ili otici van rodit, ili u rijeku. nekako su mi to bolje opcije
kod mene su doktori bili ti koji su izazvali negativne vibre, u prvom porodu time što sam ja nastupila dobronamjerno i s povjerenjem a oni me bezočno izlagali, a u drugom time što mi je doktorica odbila objasniti za koje konkretno postupke traži od mene potpis a time mi je dala do znanja da ne prihvaća nikakve moje želje i stavove, niti bilo kakav razgovor oko toga. Ona je autoritet i točka. A ja sam smatrala da sam ja ta koja određuje pravila u svojem porodu, i točka. Na kraju me je još i šivala bez anestezije za osvetu.
U prvom porodu sam se maknula, odnosno otišla roditi u drugo rodilište - Čakovec, pa nisam postiga niti toliko koliko sam postigla sada kad sam ostala u Varaždinu. Rijeka jeste posebna, ali ja mislim da imam pravo rađati u Varaždinu. Najradije bih da sam mogla rađati doma uz prisustvo babice, ali nisam, i pitanje da li bih si i sada to mogla priuštiti. Doktora si nisam željela osiguravati na porodu, jer to podrazumiejva indukciju, a to je upravo ono što nisam željela. Osim toga, jedini dr. koji mi se pokazao ok, jer upravo bio u smjeni u kojoj sam rađala, samo ja to nisam znala jer se nisam sjetila pitati, pa sam mogla odmah otkantati onu doktoricu. Roditi van isto nisam željela ići, čak da sam si i mogla priuštiti, jer imam pravo roditi u svom gradu, 5 min. od voje kuće.
Eto, ostalo mi je jedino suočiti se i uhvatiti ukoštac.
No, sad bih dobro razmislila da dignem kredit, i priuštim si doma babicu koja će me tretirati kao kraljicu.
I na kraju, od moga zadnjeg poroda do danas, toliko stvari se promijenilo u Vžd. rodilištu, znači sve je imalo nekog smisla i s tog aspekta. Čak je i u rodilištu bio komentar, da mogu oni nabaviti i stolčić i sto čuda, ako neće biti žena koje će to tražiti, i tražiti sve drugo što žele - ništa od toga samo za sebe ne znači puno.
33
ni ja nisam za svadje pri porodu i neprijateljsku atmosferu
ali
ako si ti sigurna u ono sto zelis i kul si i upitas i pripremis se i zracis samopouzdanjem ( a osjetiti se takvom mozes, zbilja) onda su i oni manje ratoborni i uvazit ce ti zahtjeve....bar se meni tako cini...
ja sam se uzasno mucila s cinjenicom da djaba meni sva duhovna i tjelesna priprema kad idem roditi u najgore rodiliste u hrvata...
ali valjda se upornima i onima koji znaju sta hoce ponekad zvijezde smiluju :)
tvoja pozitivna vibra moze izmamiti od njih pozitivnu vibru :love:
Odlična tema, malo bih je podigla
Pa kad već pitate, RODILA BIH UZ EPIDURALNU! I više nikad, ali nikada ne bih na čisti, prirodan porod bez nje.
Nisam mogla ostat dulje doma (pukao mi vodenjak) inače to svakako. Inzistirala bih malo jače na mi ne uvode drip. mislim ti trudovi :shock:
SVE!
Ništa nije bilo kako triba.
Ni kod jednog ni kod drugog :(
I baš mi žao šta nikad neću iskusiti čari pravog, prirodnog poroda.
Ne bih pristala na tako ceste amnioskopije prakticki u terminu i ne bih otisla u rodiliste tako brzo nakon sto mi je vodenjak napuknuo (u toku amnioskopije!) nego bi cekala barem 24+ sati.
Ne bih dozvolila da pošalju muža doma jer ja još nisam dobila trudove. Bio je sa mnom zadnjih 7 sati, ali prvih 7 nije. Sve ostalo je bilo ok; bila sam prisebna i tražila da bude po mome. Al na samom prijemu se nisam snašla, pa sam ostala sama u predrađaoni. :(
što bih promijenila? Ovako....za početak ne bih žurila u bolnicu, čekala bih učestalije trudove i ne bih dozvolila da mi daju drip, sve drugo mi nije toliko bitno...
Ovo je dobro pitanje. Vjerojatno će se lista još mijenjati do sljedeće prilike, ali za sada mislim ovako:
1. Bila sam naručena na pregled taj dan kad mi je pukao vodenjak. Sada bih našla načina da ga odgodim, kako bih doma čekala da se trudovi uigraju.
2. Kad bi se ponovilo da trudovi stanu, tražila bih da potpišem što god treba da me puste da izađem van. Ne bih se bespomoćno čudila tomu što se događa sa mojim tijelom, nego bih preuzela odgovornost za komunikaciju sa njime i poslala mu poruku da je sigurno za porod.
3. Ako bi se ponovila situacija 'ili carski ili drip', mislim da bih rekla carski. Tada sam vjerovala da je bilo kakav vaginalni porod ipak bliži prirodnom nego carski. Ali danas često brojim u glavi koliki su to bili sati dripa. Ipak, ovo je nešto što ću još istraživati.
4. Kad su mi nakon poroda rekli da Bartol mora na promatranje i kad su nas zbog toga išli razdvojiti, bila bih agresivna u traženju da ostane sa mnom. Često se pitam tko ga je promatrao bolje od majke koja je bila budna cijelu noć. I sad plačem kad se toga sjetim, to mi je najbolnije od svega i još si ne znam oprostiti. MM kaže da sad mislim tako jer je bilo sve uredu, ali opet, kad se sjetim, ja sam to znala odmah.
Ovo me podjetilo da bih dodala još jednu važnu točku na listu stvari koje bih mijenjala. Svakako bih zauzela drugačiji stav prema mogućim komplikacijama. Sram me priznati, ali evo, nekako sam si mislila da se komplikacije događaju nekom drugom, možda ženama koje se boje, koje nisu na čisto žele li dijete, koje u životu biraju da budu žrtve itd. Informirala se jesam, čitala sam puno, ali nekako sve u vezi komplikacija nisam baš 'probavljala' jer to meni kao neće trebati. Kad je krenulo kako je, znam da mi se po glavi u nekoliko navrata vrtilo 'čekaj što sam ono u vezi ovog čitala' i odmah sam skužila da je to smiješno. U vezi carskog sam isto imala predrasude jer sam u životu sretala žene koje su odmah nakon plusića na testu donosile odluku da idu na carski jer 'kaj bi se patile'.Citiraj:
TinnaZ prvotno napisa
Potpisujem. Bez epiduralne ne idem na novi porod i dok mi netko ne bude garantirao (100% i to napismeno) da ću je dobiti ništa od nove trudnoće.Citiraj:
ANKARA prvotno napisa
MC :)
1. Otisla bih kasnije (puuuno) u rodiliste - nadam se da ovaj put necu imati citav dan trudove na 3 minute pa vise nisam znala gdje sam.
2. Ne bih dozvolila davanje dripa - trudovi su mi podivljali na 30 sekundi svako minut a nisam se otvarala pa su me nagovorile (nije bilo tesko uz takve trudove) i na epiduralnu, koje sam se uzasavala.
3. Ako nekim groznim slucajem vec budem imala epiduralnu, necu dati da mi je iskljuce suprotno uputama anesteziologa - pa sam cetiri sata bila otvorena 9,5-10 cm i imala trudove 'na suho' a beba se nije spustala.
4. Necu dozvoliti nalijeganje na stomak i prebacivanje iz boxa u radjaonu deset minuta prije izgona 'jer doktorici ne pase takav novi stol/krevet za nalijeganje' :evil: Mozete misliti kako mi je pasalo pentranje po krevetima, jedva sam stajala na nogama...
5. Ne znam sto da mislim o epiziotomiji, jer sam uzasno lose zasivena i ginekologica mi je preporucila da mi to sasiju nanovo pri drugom porodu :/
6. Necu dozvoliti da me sije dok ne proradi anestezija, posebno ne onako kao vrecu - nije rijec progovorila iako sam ja objasnjavala da me boli.
Sad kad citam, ja sam imala pravi all inclusive u st rodilistu - osim brijanja mislim da sam iskoristila sve druge opcije. Ah.
Uglavnom, pokusat cu biti snaznija i samouvjerenija. Karakter koji ne voli sukobe i jedva ceka da neugodnost prodje ce mi otezati stvar.
1. ne bih se dala u bolnicu radi "prenešenosti" i ne bih uzimala u obzir njihove izračune - moj je bio točan gotovo u dan.
2. njihove tvrdnje da sam ugrožena doma a zaštićena kod njih od event. nezgoda tipa mekonijske plodne vode ne bih uzimala za sigurno jer - voda se debelo zazelenila dok su noćne gledale TV a doktor šetao po katu i tvrdio mi da ja zapravo ne rađam.
3. neostajanjem u bolnici bi imala društvo MMa na porodu jer ga se ne bi zvalo pet minuta nakon bebinog izlaska - ne bi bila sama, manje bi bolilo(pretpostavka), veća je vjerojatnost da bi rodila na stolčiću i bez epiziotomije.
Od cijele solo situacije svijetla strana je ta da: nisam dobila drip (jer eto, nisam rađala pa mi nije niti trebao :roll: ) i nisam bila počašćena klistirom :P
e da, zaboravila sam reći da bi sačuvala pupčanu vrpcu i spremila je u banku ako bi mi jedan dan, ne dao bog, djetetu zatrebalo.
Ništa, zadovoljna sam i sobom i doktorima i primaljama u rađaoni. Iskreno se nadam da će tako biti i za 5 mjeseci :mrgreen:
Jedino su mi sestre bile grozne, samo je jedna bila onak, baš draga, ove ostale su bile k'o zidovi - nit' te čuje ni't te vidi :x
Definitivno bi tražila epiduralnu,ne želim više prirodan porod.Samo uz epiduralnu ili na carski drugi put.Recite da sam kukavica,ali porod mi je bio jako težak. :(
Cure koje spominjete da ne želite ponoviti prirodan porod - zanima me je li taj porod, koji vam je ostao u takvom sjećanju bio u potpunosti prirodan?
moj nije, jedina poveznica s prirodnim je bila sto je mali izasao kroz vaginu.
sto bi mijenjala? pa, skoro sve. ne bi se dala obrijati ni klistirati, ne bi pristala na indukciju (gel, drip, prokidanje vodenjaka), ne bi ni otisla u bolnicu :mrgreen:
uglavnom, sve.