MM je došao odmah kad su me smjestili na intenzivnu, još sam mumlala od ošamućenosti anestezijom i bolova. Mislim da nije u redu imati puno posjetitelja na intenzivnoj jer smeta drugima.
Ja zbilja nisam bila u stanju držati i dojiti bebu barem prvih 24 sata poslije operacije. Inače kasnije sam uspješno dojila do bebinih šest mjeseci (ponestalo mlijeka jer beba nije htjela sisati noću, spavalica moja mala pa sam se dugo izdajala noću dok mi nije dojadilo). Na odjelu mi je bilo teško ustajati, hodati oko kreveta da bebu vratim u njen krevetić ili da ju uzmem, ali i to pomaže bržem oporavku. Što više hodaš prije prorade crijeva, a neće te otpustiti iz bolnice dok to ne obaviš :evil: , a i kasnije, grozota od zatvora... Zato hodaj koliko god možeš poslije poroda. To vrijedi i za normalni, vaginalni porod.
Ja nisam imala pojma da bi trebalo donijeti pelene, ali sestre su pitale imamo li ih negdje treći dan, nisu nimalo gnjavile što nemam, ali oni zbilja imaju malo love za takve stvari, pa je MM donio jedan paket. Presvlačili su ih u njihovom krevetiću, ali takvom brzinom da ništa nisam skužila. Pokažu ti sve kad te puštaju doma, a onda pozovi patronažnu.
E još nešto sam zaboravila, redovno su mi sterilizirali izdajalicu, opet bez problema.