ni naprijed ni nazad....

Eto da vam javim da smo sinoć moj sin i ja spavali sami.
Muž se preselio kod svoje mame. Nije još sve stvari odnio, ali valjda će i to obaviti danas.
Ujutro je došao po sina i odvezao ga kod bake, a mene usput na posao.
Tako samo se dogovorili da će ga on ujutro voziti kod bake.
I to je dobro za dijete, jer neće ubiti ni osjetiti neku promjenu.
Ionako je tatu viđao ujutro i navečer ako bi bio kod kuće.

Eto polako se slažu kockice i imat ćemo svoj mir konačno!

JOš samo da papirnato riješimo... Valjda će i to proći za koji mjesec.

Hvala svima na podršci. Da se nisam izjadala i imala vašu podršku, možda bi još bila na istom mjestu.

HVALA JOŠ JEDNOM! :love:

bravo mila,drzi se i tjeraj papire jer su ti oni jako bitni

:love: :heart:

Evo mene i tu!

Stvarno su jadne te nesvrstane muške spodobe. Kod mene ti je situacija dosta slična. MM je digao ruku na mene 2-3 puta, prijetio mi da će mi oduzet malog 15-16 puta. Skupa sa njim i svekrva mi je prijetila oduzimanjem djeteta, a o alkoholu i inim opijatima da i ne govorim.

Ispred mene je sad nalaženje stana, plaćanje, snalaženje s djetetom u ovom kapitalističkom svijetu. Bilo je tek prije koji mjesec trenutaka da sam sjela i plakala. Osjećala sam se skroznaskroz nemoćno. Živuć u kući moje svekrve sa muževom sestrom i njim. Svi troje su me često maltretirali zbog toga što im nisam spremila, skuhala, prigovarali mi za odgoj djeteta. Uvrede i ponižavanje sam trpila dosta dugo jer sam mislila da ako dam od sebe još malo ljubavi da će biti bolje.

E, A ONDA! Onda sam prije 2-3 tjedna poluuuuuuuuuuuuudila!

Nakon što se svekrva izderavala na mene nekih pola sata i to pred djetetom od godinu i 8 mjeseci. (djete mi se jadno ukočilo od nevjerice i straha) okrenula sam se i odlučila da odlazim od te proklete izopačene obitelji.
Rekla sam im svima sa smješkom da se selim. A kad onog trenutka kad napokon uzmem i poslijednju stvar iz te kuće najsretnijim ću glasom zaurlati booooooooooooooooooook svimaaaaaa!

A ukoliko mi netko i pokuša uzeti sina imam osjećaj da ću se pretvoriti u čudovište. Nekako na neku foru od onog trenutka kad sam ja odlučila otići bez žaljenja za ičim ili ikim, od kad sam odlučila uzeti svoje dijete i krenuti napraviti sebi i njemu kao da se u meni stvorilo snage za 25 ljudi.

Osječam se odlučno i odlično. Pa mislim da svaka od nas to može, samo moramo biti sigurne što želimo.

Draga Piky baš je sretno tvoje djete što ima takvu mamu. :heart:
Te svekrve ah i ja sam moju trpila dok ju muž nije smirio.Mišić mali a ona se izderiva pred njim :x Puno podrške :)

Piky ti fakat znaš što hoćeš. Bolje je biti i sam s djetetom i imati mir nego živjeti u paklu...

Dragp mi je da si skupila hrabrosti i odlučila otići.
A šta tvoj muž kaže na to sve?

Bravo piky! Stvarno si hrabra, odlučna žena.

S obzirom na to da sam i ja još nedavno bila u "ni naprijed, ni nazad" poziciji i pisala o tome ovdje, želim vam reći da smo mm i ja uspjeli doći do nekog dogovora, kompromisa, šta već, tako da ponovno postoji suradnja. O ljubavi nažalost više nema ni govora, ali mislim da je naše troje djece zaslužilo da se radi njih potrudimo održati obitelj. Možda griješim, ne znam. Isto tako ne znam hoće li ovaj mir stvarno potrajati... vidjet ćemo.

ejiiii!

Hvala Vam na podršci. Možda se iz posta čini da mi ne treba, ali nebih pisala i javljala se da mi ne treba. Treeeba mi i hvaaaala Vam.

Mislim. lako je meni pričat i bit odlučna. Ja imam jedno dijete, a ne troje djece. U situaciji sa troje djece iskreno ne znam što bih i kako bih. Najvjerojatnije bih išla sudskim putem riješiti alimentaciju koju ovako niti ne tražim, naravno ako se nebi dalo drugačije. A s mojim se mužem ne bi dalo drugačije sigurno.
A šta on kaže na to??? Pa evo zadnjih je tjedan dana bio ili pijan ili je spavao pa niti nije mogao puno pričati, ali koliko vidim sad je manji od makova zrna od kad sam mu stresla u facu sve kaj ga ide. Mislim možda je i njemu kliker proradio, ali ipak vjerujem u to da kad bih mu popustila i predala se nekim emocijama koje još imam u tragovima da bi se priča opet vratila na isto. Muško ne možeš mjenjati, možeš ga jedino postavit na mjesto koje mu pripada.

Najvjerojatnije bi mi bilo 10 puta teže sa dvoje djece, ali ne kažem da je neizvedivo. Ja stvarno mislim da smo sve mi lavice kad pokažemo zube, a muškarci to ne mogu shendlat pa ili postaju nasilni jer jedino tako mogu pokazat svoju nadmoć ili se sakriju i pomire sa situacijom. Ne znam kakvi su "karakteri" Vaši "partneri" pa ne mogu ništa reć ,ali činjenica je da žene često svom muškarcu pripisuju osobine kojih zapravo nema čisto da bi se uljuljale u neku lažnu sigurnost. A kad otvore oči na kraju skuže da su one te koje sve rade i o svemu brinu.

Nikad mi nije bilo jasno čemu zapravu služi ta muška FIGURA! Ako ništa ne radi, ne daje i samo šteti i nama i djeci pa zakaj se onda bez njih osjećamo nesigurno. Ne kužim. Ali hvala Bogu da se u hrvatskoj sad jaaaaako puno priča o nasilju: i psihičkom i fizičkom u obitelji pa se svašta da poduzet. Ali u svakom slučaju mjere koje poduzimamo moraju biti preventivne i dobro smišljenje. Ne povodit se za emocijama i popuštat kad jednom vidiš da je ništkoristi, davat im neke šanse i to. Neće se oni promijenit nikada, a da se mi mjenjamo nema smisla. Pa ipak smo mi te koje drže sve konce egzistestencije u svojim rukama.

Piky samo hrabro!
Dobro si odlučila!
Ne daj da te više iskorištavaju i maltretiraju. Pokazala si im zube i sada nek si misle.

Moj bivši mi je također prijetio da nikada neću vidjeti sina , da se ne zaje.... sa njim, da će on bla bla bla bla. Sve i svašta.
I mogu ti reći da mi nije bilo svejedno, jer je bio to u stanju napraviti.
Ali kada sam mu dala neke ultimatume i svoje zahtjeve, da vidiš kako je promijenio plaču.
Bio je manji od makova zrna, kao što si i ti rekla.
I potpisao sporazumni.
Dolazio prvi tjedan svaki dan vidjeti sina, a sada sve rjeđe.
A i mislila sam da će tako biti.
Sin je ispočetka ispitivao gdje je tata, a sada ga već danima nije spomenio.
Mi smo na pola puta da se sve papirnato rješi. Valjda će doći i taj dan.

Sasmo naprijed! Vidjet ćeš kako ćeš biti smirenija kad budeš sama.
Naravno da neće biti lako, ali ćeš imati svoj mir i dijete neće gledati vaše svađe i vike.
:love: :love:

Citiraj:

---

newa prvotno napisa

Ali kada sam mu dala neke ultimatume i svoje zahtjeve, da vidiš kako je promijenio plaču.

---

Citiraj:

---

newa prvotno napisa

Ali kada sam mu dala neke ultimatume i svoje zahtjeve, da vidiš kako je promijenio plaču.

---

...........ploču.

Kužim da je ploča. :lol:

Vidiš, pratiš me još od postova sa zlostavljanim ženama, pa mi se čini da imamo dosta sličnosti.
E, pa da znaš, i tvoja snaga mi daje nadu. Bravo, bravo.

Ne žali ni za čim. Život je pun lijepih stvari, a kakav je otac zapravo to će se već pokazati, tj. koliko sam skužila već se počelo pokazivati. Svaki takav pojedinac želi život za sebe i svoje potrebe, a o djetetu, kako oni to vide, tako i onako brine mama. Pa eto im sad njihove filozofije. Bar mu više ne moraš prat, peglat, kuhat itd. Sad to radiš s guštom za svoje dijete, a ne s kamenom u želucu za nekoga tko to ne zna i nikada nije znao cijeniti. JOOOOOj super. PUUUUUUsa velika hrabra NEWA!!!

Ja još samo moram naći stan! Drž fige 8) :love:

piky pa gdje si?
Ne javljaš se..
Šta ima novoga kod tebe?
Kako si se snašla?
Kako bebač?

HELLO!

Ja tu, i malo sam si sretnija nego prije! Bubica moja je super, od gripe ni g, Bogu hvala. Ja radim, a što se tiče privatnih stvari situacija je ovakva.

Dreknula sam doma na sve ukućane i svatko je od mene dobio točno što zaslužuje. Sa nekima više niti ne razgovaram niti imam namjeru. Obzirom da nemam putra na glavi, a oni imaju gro, samo čekam da mi se netko obrati. Iznenadit će ih činjenica kak više nema splašene jadne piky. Samo ih čekam, imam aseve u rukavu.

Kaj se tiče oca moga djeteta, situacija je ovak. Rekla sam da mali i ja odlazimo, definitivno sigurno. On kuži da mi ga ne može uzet, napokon je i to skužio, pa sada i on oće da svi zajedno odemo iz te kuće. Mislim, hoće, zapravo njemu to jako teško pada jer je bokće vezan za mamicu, ali mora, jer ak on neče sa nama, malimali i ja odosmo, pa nek se on postavi na trepavice! Eto. Malo sam preuzela uzde u svoje ruke, pa ja odlučujem kad će se i šta će se radit i to bez obzira na bilo koga.

Svima im je jasno da mi nebi bio problem pokupit stvari i nikada ih više ne vidjet u životu, pa su sad svi najednom krotki. HEHEHEHE ko ih j......

Koje budale! Stvarno s tim ljudima jedino možeš tako da postaneš turbo - djubre, nikako drugačije. Eto, i to sam naučila biti. Sve za malog.
Dobro je sad kako je!!!

MM je krotak kao janješce, čak je i svojima okrenuo leđa zbog malog i mene, pa mi je to dosta dobro, dovoljno da ga uzmem u obzir za neke daljnje planove. Ali na oprezu sam 100% . Probati ću od ove naše male
familije napraviti nešto lijepo, a na kompromise više ne pristajem.

Samo mi je dijete važno, ali to ne znači da ću trpiti bilo koji oblik zlostavljanja ili zanemarivanja. Velim ti, pretvorila sam se u pravu pravcatu vješticu i to baš oko fašnika negdje.

Kako je vama? Jeste mi se ufurali u jednoroditeljstvo? Jel se javlja "otac"?

Ja tražim stan negdje u N. Zagrebu, poprilično jeftin, pa ako netko zna....

Eto baš mi je drago da se situacija malo popravila i da je tvoj muž shvatio neke stvari.
Daj Bože da bude sve ok, da se možete preseliti u svoj stan i biti sami.Tako bi bilo najbolje za sve.

Dobro da je stao na tvoju stranu.
Kada smo se prije godinu dana svekrva i ja posvađale na noževe(živjele u istoj kući) MM nije stao na moju stranu i to mu nikako nisam mogla zaboraviti.
Nisam ni tražila da mamu otkanta zbog mene, jer ipak mu je to mama, ali je mogao barem reći da me nema šta ona tjerati iz kuće i govoriti mi da sam đubre...

No šta je tu je...

Ja sam ti super.
Papirnato samo došli do pola puta.
Viđamo se svaki dan, jer živimo u malom mjestu.
Ali se nije baš pokazao kao neki otac.
Govorio je da će svako jutro dolaziti po njega i voziti ga kod svoje ili moje mame. Aha... Kako da ne. To je bilo svega par puta prvih par dana.
Znao je doći, a sin se neda obući pa se natežemo, svi nervozni, živčani, deremo se u rano jutro jedni na druge...
I tu sam rekla da nećemo tako više.

Sada dođe po njega kada ima vremena, a to je uglavnom oko dva puta tjedno.

I sada smo ubiti u boljim odnosima nego prije.

Mali je prvih tjedan dana nekada pitao gdje je tata i tu sam mu rekla da tata sada živi sa bakom, a nas dvoje u kući.
I od onda ga više nije ni spominjao.

Eto, sve to dođe na svoje. Prije ili kasnije......
Čuvaj se i čuvaj svoje dijete!!!
:heart: :love:

I javi se ponekad...

Hej!

Evo me! Užasno sam nesigurna. Prije 3 dana MM je opet imao izljeve čudnih rečenica. U tom trenutku užasa pomislila sam da time prikriva svoj ogromni strah odvajanja od mame nakon 33 godine života sa njom, ali opet nije mi ni najmanje odgovaralo ono što čujem. Uglavnom da skratim, rekao je da nema povjerenja u mene, da kompliciram stvari svašta, svašta je izgovorio, a ništa od toga nije imalo smisla. Prije toga smo par dana lijepo razgovarali o stanovima, cijenama, izseljenju itd. I sada evo opet normalno razgovaramo o tome svemu, ali samo čekam trenutak da opet počne bulaznit i trtarit, a da ja samo slušam i ne razumijem niti riječi, samo osjećam kako tonem. K vragu. Bilo mi je llijepše kad sam htjela sama, bar sam znala ka čemu stremim. Ovak opet ne znam ništa. Nema činjeničnog stanja. Malo malo me poljulja taj kvazimuškarac.
Pa dobro čemu to oni služe, kad ne znaju niti voditi niti usmjeravati, niti biti podrška niti ništa. Samo kuka i strebi nad samim sobom.

Moram priznati da se za malog brine u zadnjih 2 tjedna fenomenalno. Daje mi vremena i prostora koliko ga zamolim i općenito, osim onih izlijeva, je super, ali opet nisam sigurna u ništa. Eto tako je!!!
Tražim stan na području novog zgb pa ako netko nešto zna....

JOOOOJ! E, a kako ste mi vi dva. Jeste se ufurali u lijepu svakodnevicu, jel vam bolje! Kako anđelek reagira na sve skupa. Tata je pretpostavljam sve manje nazočan, što konkretno dokazuje da si bila u pravu kada si potegnula potez koji jesi. Piši, javi se. Drži se..... 8)

A šta da ti kažem na tu tvoju situaciju.....
Sama trebaš odlučiti što ćeš napraviti po tom pitanju.

Kažeš da je divan prema malom :D
I moj je bio zadnja dva tjedna dok je još bio sa nama. Pjevao mu je, igrao se sa njim. Sve mi je to pomalo bilo smiješno jer se nikada nije tako ponašao. A sin je u tome uživao. To me najviše pogodilo...
Zašto onda nije bio takav od početka?

Gluma.... gluma...
Sada se sve rjeđe viđaju.
Sin ni ne pita za tatu.


A doma mir :saint:
I baš nam je dobro....

Drži se i rješi to .
Ili ovako ili onako , ali riješi.
Bit će ti lakše.
Ili obitelj ili svako sebi ( tako bih mu ja rekla).
Pokaži zube :x pa da vidiš kako će te slušati!

Citiraj:

---

bdina prvotno napisa

Bravo piky! Stvarno si hrabra, odlučna žena.

S obzirom na to da sam i ja još nedavno bila u "ni naprijed, ni nazad" poziciji i pisala o tome ovdje, želim vam reći da smo mm i ja uspjeli doći do nekog dogovora, kompromisa, šta već, tako da ponovno postoji suradnja. O ljubavi nažalost više nema ni govora, ali mislim da je naše troje djece zaslužilo da se radi njih potrudimo održati obitelj. Možda griješim, ne znam. Isto tako ne znam hoće li ovaj mir stvarno potrajati... vidjet ćemo.

---

Opet sam među vama da dobijem nešto moralne podrške i informacija.
Naime, MM i ja smo ponovno u bezizlaznoj situaciji. Sve je opet po starom, pa čak i gore. Ja sam rezervirala termin kod odvjetnice krajem mjeseca, ali taj strah, nevjerojatni strah zbog neizvjesnosti u vezi djece me koči kao ništa u životu. Pogotovo zato jer se on ozbiljno prijeti da će se rukama i nogama borit za djecu (kako on kaže barem jedno). Ako uspije nema šanse da preživim. Ja znam, a i on zna da je djeci bolje samnom, ali svejedno ih želi razdvojit od mene i njih međusobno. S obzirom na to da on prema djeci nije problematičan tip, bojim se da ima šanse u tom naumu.
Situacija je takva da djeca sva redom jesu više vezana za mene, ja sam još godinu dana na porodiljnom. S druge strane očigledno je da dosta "ginu" i za njim. Možda zato što je on manje s njima pa im fali.
Ja s njima radim sve od A-Ž, od ustajanja do odlaska na spavanje, igram se s njima, učim ih svašta, vodim ih u šetnje, u kazalište, u parkove, vozimo se na biciklima, ja ih uspavljujem, kupam, brišem guze, mijenjam pelene (Luciji), kuham, pospremam, peglam, vodim doktoru, tješim... je'l trebam još nabrajat?
On ih jedino vodi k svojima na selo, gdje je meni zabranio da idem s njima. Tada tamo provedu cijeli dan i znam da klinci uživaju, ali meni ostaje ogromna praznina. No dobro, znam da im treba i druženja s tatom i da ako ja ne idem, onda se on više posvećuje njima.
A sad šta da ja mislim o tim prijetnjama? On je uvjeren da će uspjeti se izboriti za bar jedno dijete jer ih imamo troje. Ako se rastanemo on se misli preseliti kod svojih roditelja na selo 50 km odavde.

Htjela sam još reći - dob djece se vidi u potpisu, dakle Karlo i Bruno su 3,5 godine, a Lucija će uskoro 2 godine. Ona još doji, a dečki su sve samostalniji. Ja zapravo ne mogu zamisliti da tako malu djecu netko razdvoji od majke, ali ipak :unsure:

Bdina, nisam sigurna, ali na osnovu onoga što čujem i vidim oko sebe mislim da nije praksa razdvajati braću i sestre. Ili su svi kod mame, ili (rijetko) kod tate, osim ako su u dobi kada sud može uvažiti njihovu želju da žive s odabranim roditeljem (imam primjer u užoj obitelji gdje su oboje djece bili tinejdžeri, jedno je izjavilo da želi biti s mamom, drugo s tatom, i tako je i bilo).
Mislim da nema šanse da ti uzme djecu, a naravno da ti se prijeti time jer zna da će te tako najlakše izbaciti iz takta. A s tobom poluludom od brige, straha, nespavanja... mogao bi manipulirati kako hoće. Zato samo nastoj sačuvati hladnu glavu, sagledaj situaciju racionalno iz svih kutova, informiraj se o svojim pravima i pripremi se na niske udarce s njegove strane (ne mora značiti da će ih biti, nadam se da i neće, ali svejedno moraš biti spremna na njih). Biti samohrana mama s troje male djece zvuči strašno, ali djeca brzo rastu i sve će manje fizičkog posla biti oko njih, a bitno je kako rastu i u kakvom domu, i bitno je da kad ti dođeš kući s posla imaš svoj mir, i da možeš zatvoriti vanjska vrata i reći: hvala ti Bože kod kuće sam. To znači dom, mjesto gdje se opustiš, gdje ti nitko ništa ne može, mjesto bez straha, represije, grča u želucu... to zaslužujete ti i tvoja djeca.
Puno sreće ti želim :heart: !

Bar netko...

Sada će možda zvučati grubo ovo što kažem, no ja si to ponavljam i pomaže mi kod istog straha koji imaš i ti: svaka ovisnost, pa tako i ona o djeci je OVISNOST. Tek kada osvijestimo da možemo bez bilo koga, tada nam svi oni koje želimo dolaze sami ili se otvori takva situacija da se sve posloži kako treba. Sve dok smo u grču, dešavaju nam se takve situacije koje nas guraju sve dublje. Razloga za strah i brigu nema sve dok si ga sami ne stvorimo.
I moj je meni rekao da odem i ne brinem za djecu, da će njima biti dobro i da one mogu živjeti jedino sa njim. Vidjet ćemo kako će to izgledati na sudu, no ja znam da će one uvijek biti moja djeca, bez obzira jesu li sa mnom ili ne i da će beskrajna ljubav koju osjećam prema njima na kraju presuditi, ali i riješiti situaciju kako je najbolje za njih.

Svaka čast očevima, ali oni gledaju nešto drugačije djecu nego žene.

Priča mi baka od Anine prijateljice iz razreda neki dan sljedeće:

...žena i dijete u vodi, muž skače u vodu i spasi ... ženu...

...muž i dijete u vodi, žena skače u vodu i spasi ... dijete...

Zašto je to tako i da li je to tako dobar je materijal za diskusiju, zar ne?

Joj, Audrey, pa ja tek sad vidim tvoj odgovor i ne kužim kako ga nisam vidjela prije. Hvala puno!

Citiraj:

---

samaritanka prvotno napisa

Svaka čast očevima, ali oni gledaju nešto drugačije djecu nego žene.

Priča mi baka od Anine prijateljice iz razreda neki dan sljedeće:

...žena i dijete u vodi, muž skače u vodu i spasi ... ženu...

...muž i dijete u vodi, žena skače u vodu i spasi ... dijete...

Zašto je to tako i da li je to tako dobar je materijal za diskusiju, zar ne?

---

Ja mislim da je to istina i da su muževima su na prvom mjestu njihove žene, a ženama njihova djeca. (dobro, sigurno ima izuzetaka).Valjda je to tako priroda uredila.

Dijana, čujem da je to rekao svečenik na jednoj misi.