Printable View
Ovaj odnos prema dijetetu je stvarno grozan a dijete je u jako ozbiljnom stanju tako da mislim da bi stvarno trabala zatražiti pomoć dj. psihologa.Nažalost i ja sam poznavala jednu učiteljicu koja bi kod upisa u 1. razred birala djecu za svoj razred s obzirom na zanimanje roditelja .Sve djeca visoko obrazovanih ljudi i na položajima.Ali odzvonilo je i njoj i morala je u prijevremenu mirovinu.Nije da huškam ali ovoj su zaprijetili medijima konkretno jednim dnevnim listom.
i jel ti dobro ide ?
koliko ubereš po satu?
Pa :?Citiraj:
realna prvotno napisa
E da... još uvijek me JAKO zanima o kojoj se školi radi...
pise u mom posti...skola u Motovunu...prva i jedina...Citiraj:
Janoccka prvotno napisa
Realna mislila sam na školu o kojoj piše zabrinuti. Sorry.. nije baš bilo jasno...
I još mi uvijek nije jasno ono što sam tebe citirala...
Nepotizam ili nedostatak ekvivalentnih stručnih kadrova?Citiraj:
Janoccka prvotno napisa
Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Nepotizam pokriven pricom o nedostatku strucnog kadra.
koji se vrlo teško može dokazati....... :/ :x
upravo tako. :xCitiraj:
maria71 prvotno napisa
I tko je onda nesposoban? MM ili ja?
:?
MM i ja radimo kao profesori u istoj školi.
Pa onaj koje drugi dobio posao. :P Al ko sto rece mara, "skoro pa nedokazivo".Citiraj:
Janoccka prvotno napisa
ja sam recimo ,iskreno, više sumnjala u roditelji-djeca relacije....
no, nema dokaza, stoga se ,iskreno, s tim više ne zamaram....samo mi raste tlak
mama mi radi u oš i i indirektno sam dobila preporuku da se ne javljam na natječaj jer je previše rodbinskih veza u zbornici
mame-kćeri
itd itd
zapravo, niti ne bih htjela raditi s mamom :shock: :lol:
Oprosti J. da me se ne shvati krivo ne zelim reci da ste se ti i muz nepotisticki zaposlili u istoj skoli, a moj zadnji post bas tako zvuci.
Meni je iskreno pun kufer nepotizma i vjerojatno ga zbog toga vidim i tamo gdje ga nema.
Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Kad sam pocela raditi, bilo je to u jednoj u socrealizmu zaostaloj firmi gdje su mi sve suradnice bile u godinama moje majke. Osjecala sam se ko da sam u tvornici klonova. Zastrasujuce iskustvo.
U skoli je bilo bolje, al su i podmetanja bila niza.
podmetanja u školi ?
ma daj......... nema togaaaaaa :mrgreen:
uopće :lol:
Ma zapravo mi je svejedno kako to zvuči jer JA znam kako on i ja radimo. I znam zašto i kako smo dobili posao. I jako bi me smetalo da nekoga smeta samo činjenica da smo on i ja supružnici. Zato sam reagirala.
I tako smo se ispričale i napisale i dođe kraj školske godine i riješenje mojih problema.Mislila sam da poslije ovoliko pisanja i različitih mišljenja ne bi bilo u redu a da Vas ne izvjestim kako sam riješila svoj problem.
Dakle,poslije niza mojih nastojanja da ispravim stvar i da iznađem riješenje bez dizanja buke dođe moje dijete iz škole uplakano,zbog jedne greške na ispitu dobije 4 uz opasku da je nemiran na satu.Ja onako ljuta kažem sinu dijete moje nisu ocijne mjerilo znanja i nemoj ti meni plakati.Na to će dijete MAMAAA imam samo jednu grešku i nisam bio zločest i di mi je TATAAAAAA!!!!KMEEEEEKMEEEEKMEEE..........
I tako do 23.00h dok suprug nije došao kući s puta (Slavonija-Rijeka).No znajući supruga i njegovo reagiranje na dječije suze nastojim ja smiriti stvar i javim mužu što ga čeka kad dođe doma.Došao suprug saslušao sina i riješio IDE TAJA SUTRA U ŠKOLU!Dijete veselo a ja bože me sačuvaj bit će šou kad ode.Probudimo se naredni dan muž obuko vjenčano odjelo,stavio kravatu,očistio cipele,aktovku u ruke i pravac škola.Ja za njim vičem nemoj pravit budalu od sebe na što će on vidiš da sam gospodin.....I ode.......Ja nesmijem da zovem na mobitel....čekam....strijepim....Nakon dva sata eto supruga....Nasmijan raspoložen sretan......Mislim il je ubio il je s njom imao neke kontakte koji nisu primjereni glavi obitelji....(šala).I kaže on meni ovako citiram:"To je jedna krasna osoba,učena i s njom se da razgovarati,jako joj je drago što je otac došao u školu jer je red da se napokon vide.I eto stvarno nije znala da je on otac dijeteta i da se sjeća da je na njenoj kući izveo vrlo kvalitetno i odgovorno obrtničke radove kojim je i dan danas zadovoljna.I da nema nikakvih problema s dijetetom,da je krsno odgojeno i izuzetno veliko znanje pokazuje to isto dijete."Kraj citata!!!!!
Ja PAF!!!!!Vode i šećeraaaaaaa!!!!!!
Mislim ja laže me đubre muško nije ni išao,ali kako provjeriti?Što ću šuti vjeruj ili nevjeruj.Ode on radit a ja kao na iglama.I eto sina iz škole.MAMAAAA,MAMAAAA Vidi danas sve petice......Ja knjige u šake i nemogu vjerovati svojim očima,hrvatski zadaća (5) grešaka ko u priči, test iz prirode (5),dva zadatka apsolutno netočna i prekrižena uz napomenu da se izuzetno trudio.Matematika množenje (5),od 20 zadataka tipa 5X4=20 18 točnih.Novi kriteriji?Što se dogodilo?Kako sad to?I onda malj u glavu!Kaže dijete:"Mama učiteljica je rekla da je bio TATA u školi,da je izuzetno kulturan i obrazovan i da sad zna na koga sam ja......."O bože nisam ni znala za koga sam se udala....:)Strava i užas.No kao što rekoh došao kraj školske godine i već znam uspijeh svog dijeteta i stvarno sam se iznenadila ocijenama,i žao mi je što ovaj moj "kulturni" :) muž nije ranije otišao u školu.....No sad će i nadalje on ić na primanja,ja vala neću.
Eto poajvio se "kulturni" naočiti visok 187,težak 82 kg i sad je sve u redu....Ako je tako neka je....Sve za dijete....Nek se i to završilo.
P.S."Muž kaže da mu nepada na pamet ić opet u školu,oka nije skida s njega,i to ga jako nervira no šutio je radi dijeteta....e moj "kulturni"....."!!!
Svima želim prijatne lijetnje praznike!
Ja sam dijete prebacila u drugu skolu,ne zbog problema s uciteljicom,vec zbog problema sa djecakom koji ga je redovno tukao/moj je sitnije gradje od njega,ali intelektualno odskace od cijelog razreda ,pa im to valjda i smeta/a uciteljica to nije primjecivala,sto je prosto nevjerovatno. Prebacila sam ga u Katolicki skolski centar,najjacu skolu u Sarajevu,i po znanju i po odgoju,vec smo bili kod ravnatelja i pedagoga,odusevljeni smo i sin i ja.
E, pa zabrinuti, dobro se ja nasmijala. Znači sve za dijete, pa taman se i muž morao "žrtvovati". Nismo li svi subjektivni kad su naša djeca u pitanju i skoro pa se čudimo što ih i učitelji ne vole kao mi. Ulovim sebe kako primijetim neku malu nepravdu koju je učinilo moje dijete drugomu, pa najradije ne bih reagirala, ali crvić u glavi proradi pa ga upozorim. A kad njemu opadne vlas sa glave, odmah vidim nepravdu. Srećom mehanizmi samokontrole još uvijek rade. Sjetim se samo da je svakom svoje dijete zaštićena vrsta
mamalada svaka cast !!!
Sve je meni jasno iz rijeci zabrinutih, ali i djela - snimaju mobitelom razgovor s uciteljicom :? Nije li to zakonom zabranjeno?;
Ubise se učeći s klincem, a za to sto su sami naučili dobili četvorku - strava, a mama gradivo sigurno zna za pet....
O svim onim rijecima koje je mozebit' uputila učiteljica imam svoje mišljenje, a to je da su interpretirane iz dječijih usta i u drugoj atmosferi, a ne u identičnoj koja je u datom trenutku vladala u razredu...
Kako i sama radim u skoli i znam kakav se presing na nas vrši po pitanju da dobro pazimo sto ćemo djetetu i roditelju reći , znam da je zbilja suludo da si netko dozvoli takvu situaciju....
Primjera radi - ocjena iz vladanja - nikad ne smijemo napisati ništa "ružno", ta rečenica mora biti uljepšana pa tako nemirna djeca koja ometaju nastavu i rad u odjelu budu "živahni", a to roditelju uopće i ne zvuči loše ... Nekada su nas učiteljice znale nazvati ljenjivcima, ali sad moramo za istu pojavu napisati "potrebno poticati radne navike"..ha, kako sad da to roditelj shvati - treba li ga kazniti ili mozda nagraditi?
Sad cu stati na loptu jer ne bi bilo kraja ovom postu....
Ostaje nam samo molit se da do mirovine sacuvamo strpljenje i trijeznu glavu jer zbog preambicioznih roditelja , a k tome nerijetko i agresivnih ,SMISAO STUKE SE GUBI, a učitelji ( koji i sami imaju svoju djecu i obitelji) dolaze do spoznaje da je život vredniji od tamo neke ocjene koju u datom trenutku želi neka mama ili tata...[/u]
Ne vrijedi jadikovati ni s jedne ni s druge strane. Roditelji i učitelji rade na istom poslu - interesu djeteta, zato trebaju jedni drugima pomoći. Ja mislim da je velik problem često nedostatak komunikacijskih vještina pa se događa da jedna strana šumom, druga drumom. Interes djeteta debelo je uzdrman čim dođe do konflikta na relaciji roditelj-učitelj, bez obzira koja strana je u pravu. Onda je mislim bolje mijenjati školu ako se može.
Ajmo kviz:
1.Koliko sati tjedno radi učitelj ?
2.Što sve ulazi u tu satnicu ?
3. Koje su obaveze učitelja na početku i tijekom šk. godine ?
4. Koje su obaveze razrednika?
5. Koji su razrednički poslovi ?
Tko točno odgovori može mi jedan dan pomagati na poč- šk. godine
uvjet da i sam nije učitelj....
ivana2 u pravu si, da je bar većina roditelja kao ti
Je li ti znaš opise poslova, radna vremena i količinu uloženog truda svakog roditelja svojeg djeteta?
Čini mi se nebitno, sve dok svi rade svoj posao...
I, znam odgovore na tvoja pitanja...
Za neke znam ,za neke ne....
ali većina roditeja MISLI da sve zna o mom poslu.... kužiš ? ili ne?
kao što većina misli da psiholozi pitaju i pričaju gluposti ... apsolutno mi ne pada na pamet zamarati se time, vjerujem u svoju profesiju i profesionalnu stručnost i svakodnevno radim najbolje što znam i mogu. Zamisli kada bi se uvrijedila ili reagirala na svaki komentar o psiholozima na forumu, ili u životu općenito 8)
a tek arhitekti, svatko bi napravio bolju kucu od njih :lol:
Onda razumiješ situaciju do kosti....
A školama fale psiholozi, defektolozi ,logopedi..... :(
da je sreće u svakoj školi bi bio po jedan
mogu li ja koju o ekolozima? :lol:
uglavnom, besmisleno živciranje šteti samo nama...
ako ne tu ,daj na pp
Ne... :mrgreen:Citiraj:
ms. ivy prvotno napisa
8)Citiraj:
ivarica prvotno napisa
evo cini mi se da je ipak netko shvatio problem i drago mi je zbog toga...
Vidim da se rasprava nanovo razbuktala.I naravno da je svako od nas u pravu...Stojim iza svojih riječi i nadalje tvrdim prosvjetnim djelatnicima svaka čast i ne bih se s njima nikad mjenjala.Mali dio učiteljskog kadra iz ko zna koijih razloga kvari sliku većine učitelja i prosvjetnih dijelatnika koji daju sve od sebe da našu dijecu izvedu na pravi put.Moram samo prokomentirati da nisam ambiciozna glede svog dijeteta i svjesna sam da kakve god bile ocijene nisu mjerilo budućnosti dijeteta.Svjedoci smo da nažalost škola se sve manje cijeni,tako da me za ocijene baš briga,no različiti kriteriji za ocijene me strašno ljute.Nadalje počela je škola,ura prvi dan za sada je dobro. :D Iskreno se nadam da će i nadalje biti tako.
No mišljenja sam da su učitelji u vrijeme kad sam ja išla u školu bili nekako puno bolji,možda griješim......
Sjećam se da sam išla sama ponekad po šibu :) :) :) :) :) ,možda bi trebalo malko i sada uvesti istu aktivnost,i za učenike i za roditelje a ponekad i za učitelje...(šala)!
evio citam i ne vjerujem svojim ocima.... znam da je ovo stara svrsena prica, al fakat moram reagirati.
normalno da postoje 2 strane svake medalje. kao sto je netko vec rekao i medju uciteljima ima svakakvih ljudi.
ovdje me je zaprepastilo kukanje majke koja u pocetku nije pripadala odabranoj roditeljskoj eliti (sramo ta je da takvo sto uopce postoji) a kad je, zaslugama zgodnog muza gradjevinca, i sama uletila u tu eliticu, odmah je sve super i nema vise problema, uca je genijalna....
to sto sigurno ima jos djece koju ta zena tlaci, to nema veze, njen problem je rjesen jer muz poznaje uciteljicu. uzas.
ljute me strasno dvije stvari: sto svi roditelji misle da znaju uciteljski posao i nadju se kompetentnima komentirati, iako je to profesija koja zahtjeva dugotrajno obrazovanje i sto svi ucitelji misle da je njihov posao najtezi posao na svijetu. e pa nije. a ni roditelji ne znaju sta to znaci biti ucitelj i ne bi se trebali mijesati na nacin na koji se mijesaju.
Ne. Ja mislim da je to najljepši posao na svijetu, a oni učitelji koji to ne misle profulali su zanimanje.Citiraj:
Pinky prvotno napisa
Citirat ću I. Filipovića, velikog reformatora školstva koji je prije skoro 200 godina izrekao jednu predivnu rečenicu:
"I da se sto puta rodim, sto puta bio bih učitelj."
kuzim ja tebe. otkad znam za sebe igrala sam se da sam uciteljica i to i jesam sad kad sam odrasla. ali priznaj da uciteljice koje nikad nisu radile van skole tako razmisljaju. nije valjda da ih samo ja susrecem. pocevsi od moje majke, stare uce koja je samo u skoli radila, pa do puno mladjih kolegica. stara je obozavala svaki sekund proveden u razredu, nije fulala zanimanje, al je mislila da je najteze na svitu.Citiraj:
LIMA prvotno napisa
ne mislim da su ucitelji koji to misle profulali zanimanje, mislim samo da ne mogu biti objektivni jer nikada nisu radili od 9. do 5 u prvatnika. vjeruj mi.
Ma kužim i ja tebe :*
Dugo sam se borila s onim da ljudima oko sebe koji ne rade u školi stalno dokazujem kako to baš i nije tako jednostavno kao što se čini i da i ja radim "pravi posao". Vjerujem da prvenstveno baš zbog toga što nas i naše radno vrijeme ljudi gledaju s omalovažavanjem i onim "lako je vama, što se bunite" učitelji vole isticati i možda i (pre)naglašavati svoj rad.
Razumijem da nije isto raditi od 9 do 5 ali svatko si bira zanimanje po volji, znam ljude koji baš vole kancelarijski posao i uživaju u njemu, dok si ja ne mogu zamisliti da radim tako nešto.
Razlika je samo u tome koliko voliš posao koji radiš. Lani nam je jedan tip radio rekonstrukciju centralnog grijanja. Kako taj čovjek priča o svom poslu, s takvim oduševljenjem da ga je milina slušati. Najgore su mi kolegice koje rade malo a kukaju puno (to je najčešće u kombinaciji jedno s drugim).
Što da kažem, ja sam na čuvanju trudnoće, muž mi je isto učitelj i ja evo u slobodno vrijeme (samoinicijativno) njemu pišem mjesečne planove. Netko bi rekao: stvarno ludača :lol: ali ja jednostavno volim školu i to je to.