ne čujem tako često te dvije male riječi, ali se zato ne može dogoditi da ih prečujem kada izađu iz njegova srca. tako snažno odjeknu svaki puta kad ih kaže. da ih slušam svakodnevno, vjerojatno bih otupjela na to, prečula bih i ne vjerujem da bih svaki puta mogla uzvratiti istom mjerom, odnosno reći mu koliko i ja njega volim, a zaslužuje to, isto koliko i ja. postoje neki naši interni izrazi nakon kojih mogu pretpostaviti što slijedi, i vjerujte mi da su mi oni draži, a i češći su. no kad kaže volim te, cijeli svijet mi nije ravan jer ja se tada utopim u njegovim očima, osjetim koliko mu srce lupa, kako mu se ruke znoje i kako se trese dok me grli...a tada jedino što može dobiti od mene jest "volim i ja tebe". Mislim da mu nikad na te riječi nisam odgovorila "i ja tebe" jer mi to nije intimno.
Uglavnom, malo sam odužila, ne čujem često, ali sasvim dovoljno :heart: