i opet moram nadodat: drugi put ako iakd bude neće mi više niko....ebat ko mladog majmuna 8)
sorry morala sam...
(prošla sam 5upala i da nije bilo sos-a i forum savjetnica.... :* )
Printable View
i opet moram nadodat: drugi put ako iakd bude neće mi više niko....ebat ko mladog majmuna 8)
sorry morala sam...
(prošla sam 5upala i da nije bilo sos-a i forum savjetnica.... :* )
svima puno hvala na prici :love:
nadam se da se bar s nekima od vas vidim na rodinoj mlijecnoj konferenciji
probala sam sistematizirati sve te nebuloze i bapske price, vidjet cemo kolko mi je uspjelo
joj sad sam se sjetila bisera moje mama. dojim ja BC-a za noc i tako pricam s mamom koja sjedi, sjedi. nije mi cudno jer zivimo u razlicitim gradovima, a i rjetko se vidimo. zavrsio je BC a ona meni ti sad pripremi hranu, a ja cu mu dati :shock: :shock: . nije mogla vjerovati da je to to i da ona nece unuka nahraniti. vjerujem da smo bile blizu u pocetnim mukama, pogotovo jer sam i sama mislila da necu uspjeti, sigurna sam da bih posustala. naravno jasno vam je iz ove price da moja mama nije dojila, a ima nas tri. nedavno sam pricala s njenom prijateljicom, inace jako cijenjenom medicinskom sestrom u nasem gradu koja je rekla da je bas divno sto dojim, jer i ona je dojila oboje svoje djece i da je imala mlijeka za bar jos jednu bebu, a eto moja mama je imala mlijeka samo za tjedan, dva :no:
a e...moja NIJE TILA dojit..a ima/la nas 5ero...samo koji dan u početku...tak neš... :evil:
Moram se i ja javiti.
Uglavnom, hitan carski, beba rođena u 35 tjednu trudnoće, 5 dana u inkubatoru ( 3 dana na infuziji + 2 na bočici :evil: )
Ja se pokušavala izdajati tih dana, ali jednostavno ništa. Sestre su me uvjeravale da će mlijeko doći.
Zvali su me na neonatologiju par sati nakon što više nije bila u inkubatoru, sjela sam u onaj odjeljak za dojenje. Dali su mi bebu u ruke i rekli doji :? Ajme Bože, pa što ću ja s njom tako sitnom... ali kao taj prvi put je povukla 10 g :D Kako sam bila sretna i onda mi je došla pedijatrica u vizitu popodne i rekla da se beba jako umorila zbog dojenja i da se izdajam i nosim im da joj oni to daju. Pokušala se izdojiti ali ništa, jednostavno mlijeka nema... taj dan nakon prvog podoja sam uspjela izdojiti 20 ml i to mi nisu uzeli jer tako malu količinu ne mogu prokuhati :shock:
Na kraju su mi rekli da se beba jako brzo umori i da joj dajem na bočicu jesti ( ogromna rupetina ) i sve sam mislila kako ću ja to kući uspjeti. Pokušavala sam se izdajati kad god bi beba zaspala, ništa drugo nisam ni radila, ali ništa, mlijaka jednostavno nije bilo. Zvala sam i sos telefon i cura mi je stvarno pomogla da se psihički pomirim sa neuspjehom. Kad su počeli grčevi stvarno više nisam mogla pokušavati. A nikad to sebi neću oprostiti, moje tijelo je zakazalo ili je jednostavno tako trebalo biti ili su mi oni u bolnici mogli više pomoći. Znam samo da su mi Rode jako puno pomogle kao prvo da saznam toliko toga u dojenju i sigurno se ne bi toliko trudila da nije vas.
:love:
PRICA S LOSIM KRAJEM:
Prvi put izdajala sam se pet i pol mjeseci, a kad sam jednom jedva iscijedila 20 ml, prestala sam... Porod dug, odmah odnijeli malu M, vidjela sam je tek nakon 12 sati. Navala mlijeka, temperatura, dvije sestre koje mi stiscu grudi i veselo komentiraju Vidi koji vodoskok, Ovakve nema ni Pamela... (Ne tvrdim da je to bilo zlobno, mozda su mislile da ce me razveseliti, ali nisam imala smisla za humor tih dana.) Po hodniku setaju posjetitelji iako ne bi trebali ulaziti na Odjel, a vrata od sobe otvorena... Ma sve prilicno ponizavajuce. Najveci mi je strah u kosti utjerala pedijatrica u rodilistu... Kad sam je pitala idemo li taj dan doma, rekla je: "Ne, rodili ste malo prije ponoci, to se ne racuna kao dan. A I NISTE SE BAS ISKAZALI." Zasto??? "Beba je dosta izgubila na tezini." Sad ne znam zasto me to toliko pogodilo, ali tada me pogodilo. Bila bih dala M sve bocice ovoga svijeta samo da ne gubi na tezini. Kad se toga svega sjetim... Bilo je gadno. Patronazna preporucila da se izdajam i dajem na bocicu. Kombinirala bocicu i izdajanje, ali bocica joj ubrzo postala draza. Prvih mjeseci izdajala sam pune bocice kao od sale, a onda zadnji put jedva iscijedila 20 ml. U trudnoci sam citala puno o dojenju, ali nista me nije pripremilo na to da pocetak moze biti TAKO tezak.
SRETNA PRICA:
Rodila se druga M. U istoj bolnici. Odmah sam je dobila na grudi - sisala je cim se rodila kao da je devet mjeseci cekala samo to! Pa, i je... :) Kad se naspavala, bila je manje aktivna. Opet navala mlijeka, mucimo se, ali ovaj sam put pametnija. Trazila sam da M bude stalno sa mnom (neke mame iz drugih soba su gundjale da ih je budila, ali vecina nije nista komentirala). Opet isto - pitam pedijatricu idemo li taj dan doma, kaze ne jer je M dosta izgubila na tezini (10 posto, kao i prva mala M). Potpisujem da idem doma na svoju odgovornost. navala mlijeka, nista ne izlazi, opet sam ocajna. Dolazi patronazna, ne ista jer smo se u medjuvremenu preselili na drugi kraj grada. Marina (tako se zove patronazna) nije kao prva patronazna samo pogledala grudi i rekla "To morate rijesiti", nego je ostala dva sata sa mnom dok nismo uspjele izdojiti grudi iz kojih, iako su bile pune, skoro nista nije izlazilo, ni uz pomoc sintocinona. Dolazila je svaki dan i pomagala mi da se izdojim tako da mlijeko ide maloj M u usta. Svaki je dan ostala koliko je trebalo, poslije je zvala i pitala kako ide i treba li sto. Odusevljena sam.
Mala M ima pet mjeseci, iskljucivo je dojim, svaki mjesec dobije skoro 1 kg, ne zna sto je bocica, nema dudu, sve ide odlicno. Planiram je dojiti dugo, dugo... Radije ne mislim na to da je tako moglo biti i prvi put. Strasno mi je zao da nije.
prvi mastitis i savjet da dojke uvijek treba izdojiti do "do kraja". Naravno što se više izdojilo, više se i napravilo, što ja tada nisam znala. (po prirodi štreber i u želji da dojim, slijepo se držah dobivenih savjeta=.. :x I onda ogromne količine mlijeka, mastitis za mastitisom, antibiotik za antibiotikom. Izdržala 3 mjeseca i onda odustala misleć da silni antibiotici nisu dobri za dijete.
Drugu bebu dojim, zahvaljujući RODI već 14 mjeseci...
Evo i mojeg iskustva - nije baš tako grozno ko od nekih od vas...
Rodilište
- u rađaoni sam odmah probala staviti Mašu na ciku - primalje su to 100% podržale. Iako još nije baš znala što bi sa njom, bilo je to predivno iskustvo.
- na viziti me pedijatar pitao da li sam odlučila dojiti, i ako jesam, neka pijem puno, puno vode, što bi mi trebalo pomoći u dobivanju mlijeka
- uglavnom su me samo sestre pitale da li ide, na što sam ja potvrdila da ide :)
- dojila sam na zahtjev, i jednostavno se oglušila na savjete nekih sestara (da ju budim svaka 3 sata, da joj nedam između, da mora jesti samo 10 minuta, da je bezveze ako ju na dojci imama duže od 10 minuta, itd) - samo sam kao poslušno klimala glavom i radila po svojem :lol:
- jednu noć kad je Maša bila jako često na dojci, a ja sam bila već totalno iscrpljena, jedna sestra je stalno dolazila u moju sobu sa flašicom adaptiranog mlijeka i konstantno se nudila da nahrani dijete pa da se ja kao konačno odmorim. Ja sam cijelu noć vrebala na pola budna kraj Maše i dojila ju, te svaki put kad je sestra ušla s tom bočicom odbila ju i rekla da je sad baš papala i da ne treba. Odustala je do jutra. Baš sam ponosna na to
- sestre su stalno kimale s glavom oko porođajne težine - da ona to previše gubi itd - istina, bila sam već i sama totalno zabrinuta, ali mi je drago da ih nisam slušala (maša se rodila s 3620 i otpuštena iz bolnice sa 3300g, a u prvom mjesecu dobila 1300g)
- pedijatrica je u bolnici pomogla puno - pogotovo savjetima kad mi je navrlo mlijeko i dojke su mi se prepunile mlijekom te bile vec kvrgave. Pokazala mi kako da se izdojim i ohrabrila neka samo dojim
Patronažna sestra
- bila je odlična! Zagovarala je samo dojenje te podržala stav da Maši ne trebaju ni voda ni čajevi itd. Također je zagovarala da treba dojiti čim dulje - isključivo 6 mjeseci a onda dalje čim dulje, zagovarala dojenje na zahtjev!
- pomogla je savjetima, uvijek me smirila i razbila sve moje brige oko dojenja
- kad sam dobila mastitis, pomogla mi jednostavnim savjetima kako da to rješim (rješila se mastitisa za jedan dan, i dojila cijelo vrijeme normalno, makar i sa temperatorm)
Pedijatrica
- isto zagovornik dojenja - dojenja na zahtjev
- jedino sam bila razočarana kad su se pojavile zelenkaste stolice (samo jedna na dan, a ostale u tom istom danu bile su normalne - to trajalo oko tjedan dana) što me nije saslušala do kraja kad sam joj htjela objasnit što sam već sama probala, nego me nagovarala na testno dojenje (da ponudim čaj bebi nakon obroka) - Nisam to napravila, nego sam nastavila isključivo dojiti, i problem se rješio sam od sebe (no, pazila sam da Maša dobiva dovoljno masnog mlijeka)
Obitelj i prijatelji
-bili su prava podrška, osim par komentara tu i tam da bi joj možda trebalo dati vode jer da je navodno žedna :x
MM
Najbolja podrška koju sam imala
da budem iskrena ja sam samu sebe zeznula
jer se nisam educirala sto nikad ne mogu prezaliti
mislila sam da je to jednostavno jer sam gledala kako druge majk e doje, pa nista nisam citala o tome prije poroda
u rodilistu
medjutim tek kad sam se porodila shvatila da da nije nimalo lako
porodila se na carski bebu dobila u sobu nakon dva dana, nisam imala mlijeka, sestra samo stisne bradavicu i kaze nista
onda mi preporucila sesirice a ja nisam znala sta s njima,
pojma nisam imala
kod kuce
svekrva me opsjedala donoseci hranu da mi dodje mlijeko
snenokle, serbe, i slicno i uz to me dodatno frustrirala a ustvari mi je neko trebao pokazati kako se doji
i onda sam kupila izdajalicu i tako mu davala na flasicu, sto nije dugo trajalo
i tu se zavrsila prica o dojenju
ali sam obecala sebi s drugim djetetom cu se vise edukovati i zvati RODU, (iako sam iz BiH) :) i necu napraviti istu glupost
vrlo,vrlo slično marie.uglavnom,bolnica,bolnica i bonica.krivac broj 1,patronažna me samo dokrajčila.
bolnica, ali sam pobijedila informiranošću! :D
ja sama-prepala sam se kad je njen pedijatar preporučio hospitalizaciju kad moja malena nije dostigla porođajnu težinu u prvih mjesec dana i po preporuci odjelnog specijaliste poela dodavat ad...
Dopustite mi mali off-topic:Citiraj:
renata prvotno napisa
Mene je upravo 'strah' trendova. Ocito je nekad ranije bio trend bebu sto ranije 'skinuti' sa sise. Danas je 'trend' iskljucivo dojiti dijete do 6.mj, a kasnije uz nadohranu. Moja beba sada ima 6 mj. 63 cm i 8,5 kg i sasvim dobro napreduje iskljucivim dojenjem koje ja jaaako zelim ovim tempom nastaviti iako mi se preporucuje dohrana jer je beba napunila 6 mj.
Sve si nesto mislim..., mozda da zivim u nekom buducem vremenu, mozda bih jos mjesecima nakon tog puno-spominjanog 6.mj, jos uvijek uzivala (bez griznje savjesti da je u necemu zakidam) sa svojom bebicom u iskljucivom dojenju, bez vocnih kasica, povrca i rize jer je to ok, zadovoljavajuce, i nadasve-pozeljno za bebu i 'u trendu'.
"trend" dugog dojenja je krenuo prije jedno 10 000 g u homo sapiensa
i meni se čini da će ta granica rastiCitiraj:
Pahuljica prvotno napisa
Bolje bi bilo preporuciti uvodjenje krute hrane u drugoj polovici prve godine, uz nekoliko znakova da je dijete sprmno za nadohranu (npr. moze samostalno sjediti, zubici, nema vise refleks izbacivanja hrane...)Citiraj:
Danas je 'trend' iskljucivo dojiti dijete do 6.mj, a kasnije uz nadohranu. Moja beba sada ima 6 mj. 63 cm i 8,5 kg i sasvim dobro napreduje iskljucivim dojenjem koje ja jaaako zelim ovim tempom nastaviti iako mi se preporucuje dohrana jer je beba napunila 6 mj.
pogledaj na internetu tzv baby led weaning, odnosi se ne na prestanak dojenja nego na pocetak uvodjenja krute hrane. Nema kasica i sopanja nego se djetetu ponudi hrana pa ako hoce/ ako je spremno, samo se posluzi i jede (naravno hrana je u nekom prihvatljivom obliku, npr skuhani cvjetici brokole, komadici kuhane mrkve itd....).
Ideja toga je upravo izbjeci ovo gore; da dijete pocne jesti krutu hranu kada je ono spremno, a ne kada diktiraju trenutne prehrambene teorije koje nisu uvijek i iskuljucivo vodjene dobrobiti djeteta.
:oops:
sori, tek sad sam vidjela temu topika
Mene je najvise od svega u pojam ubijalo pitanje da li imam dovoljno mlijeka (svekrva, moja tata i jos neki kojih se sad ne sjecam). Znala sam da samo trebam dojiti na zahtjev, ali dojenje nam je prvih mjesec, dva islo tesko i ta buba u uho mi nije trebala. Usto, to pitanje je meni nesto preintimno za pitati, a tada me svaka baba koju sam srela to pitala. Osjecala sam se kao krava muzara. :evil:
ALI, moja, nasa primalja Monika je zaslzna za to sto dojim. Leona nakon poroda nije htjela dojiti. Vristala je i okretala glavu. Felberica je dolazila pomoci svaki podoj, staviti ju na siku. U ta cetiri dana sam ju sama uspjela staviti mozda cetiri puta. I kad mi je bilo svega dosta i htjeli smo ici kuci dan ranije ona nas nije pustila. Zbog dojenja. Rekla je da misli da mi treba jos taj jedan dan pa da uspijem i sama. I bila je u pravu. Noc prije polaska i to jutro sam sama uspjela nahraniti svoju djevojcicu. Poslije sam ju jos nekih mjesec dana znala po 10, 15 min. pokusavati staviti na cicu, ali izgurale smo nekako i to. Da nije bilo Monike, ne bi bilo ni naseg dojenja i zato joj puno, puno hvala. :heart:
Kasnije sam postala pametnija i nikome nisam rekla tada da je L svaku vecer sisala po par sati bez prestanka (doduse, skoro im nista o nasem dojenju nisam u pocetku govorila). Sad to govorim svima, pogotovo mladim majkama.
Sjecam se jos uvijek dobro da mi je tih prvih, teskih dana bio najpotrebniji dusevni mir. Iako sam teoriju znala, svaki komentar sastrane je totalno rusio moj mir sto je utjecalo na moj let down, a i sposobnost postavljanja vristece bebe u dobar polozaj za dojenje. Tada mi je MM bio najveca podrska. I jos uvijek je. :heart:
izgleda da ljudi ne znaju sta bi pametno pitali mladu mamu pa bubnu "jel imas dosta mlijeka". to dode kao neko trendi pitanje. :/
to pitanje je i mene izluđivalo..čak su i "neznani" muški išli postavljat to pitanje :shock:
rekla sam nema frke treba za kavu?? :x
Još gore je kad ne pitaju, nego konstatiraju kad čuju da dojim: "Dobro da imaš mlijeka". :roll: :?Citiraj:
mikka prvotno napisa
A najžalosnije je kad uslijedi nastavak: "Ja nisam imala, s 3 mj. je presušilo." I što onda učiniti, pričati o skokovima ili "pregristi" jezik i samo reći: "Šteta!" ? :?
:lol:Citiraj:
zmaj prvotno napisa
legendo
:lol:
ja za nestanak mlijeka krivim svekrvu.
iako sam bebu dobila par sati nakon poroda jer je morala primiti transfuziju čim su mi je dali ona je okretala glavu lijevo- desno otovrenih usta tražeći cicu. mene je to oduševilo. i super nam je bilo jer je bila sa mnom u sobi 24 sata. zadarsko rodilište - beby friendly program i to prije 8,5 godina.
a kada sam došla doma tu su nastali problemi...
sada na svu sreću žživimo sami i nema nikog 500 km oko nas
Joj sir oliver, potpuno te razumijem. Ono malo sto s nam dolazili bake i djedovi svi su bili jaaako zabrinuti za bebu, te da li imam dosta mlijeka, te da li beba place jer je gladna, ili mozda cica cesto i dugo jer je gladna. Pa moj tata koji je odmah rekao da bi joj trebalo dati bocicu da se dijete najede. Da smo ostali s mojima tko zna da li bih dojila.
Ovako, samo nas troje u svom svijetu (svom stanu), beba siki i siki stalno i dugo, a nitko ne prigovara. Samo mi je MM donosio hranu i vodu, zabavljao me i tako. Sljedeci puta ce biti bolje sir oliver. :love:
[quote="mama sanja"]moja frendica je obje kćeri dojila do 3. mjeseca i tada je nestalo mlijeka. Isto tako nisam znala šta da joj kažem. pa sam samo kimnula glavom. još sam bila trudna. da sam joj nešto išla govoriti vjerovatno bi me napala da nemam pojma i ono njeno: vidjet ćeš ti kad rodiš...Citiraj:
mikka prvotno napisa
S prvim me zeznula mama i to kaj sam imala 20 g. i bila totalno neinformirana. Mali je valjda prolazio neki skok u razvoju, a mene je mama uvjerila da je gladan. I tako sam mu ja dala flašicu i dojenje je neslavno završilo.
S drugim - Maša je nažalost odlučila prestati s 13 mj. Gnjavila sam ju skoro mjesec dana jer sam vjerovala da štrajka. Onda sam teška srca odustala.
Ja bih htjela ovdje napisati tko mi je sve i kako mogao zeznuti dojenje ali nije :mrgreen:
1. u bolnici su mi je donijeli situ da je spavala ravno 5 sati u komadu, toliko nikad poslije nije spavala u komadu ... sreca pa smo trece jutro isli doma
2. mama ... dok sam bila trudna navaljivala je da kupim dudu i bocicu i bila najsretnija kad smo to dobili na tecaju za trudnice (vidis jesam ti rekla) ... kad smo stigli doma bila je totalno nepovjerljiva prema dojenju ali je za divno cudo sutila, ali nakon nekoliko dana je rekla da bi joj mogli dati vode i jos mi dala knjigu o njezi djeteta po kojoj je ona mene hranila (tamo dohrana pocinje sa skoro 3 mjeseca) ... a kad je najjace plakala govorila je 'pa mozda nemas mlijeka' ... a kad je povracala da joj moje mlijeko ne pase
3. svekrva ... kada smo provele jedan dan u krevetu cicajuci rekla je da nismo normalni, da ce se mlijeko razvodniti, da je njoj tako bilo kad je rodila MM, da je dijete gladno i da ga mucimo
4. patronazna ... ona je pak savjetovala da se izdajam obavezno ujutro jer poslijepodne necu imati mlijeka pa ce beba biti gladna
5. susjeda ... kako je bilo ljeto znala nas je cuti kad bi plakali pa je svaki put savjetovala caj/vodu/adaptirano
Taj teror je trajao tocno do prvog vaganja kada su se sva usta zacepila i vise nas nitko nista ne pita. Klap.
Ali zelim reci da nam dojenje ne bi uspjelo da nije bilo svih ovih tekstova na Rodi i nesebicnih savjetnica, i naravno nesebicne podrske MM koji je lavovski zagovarao dojenje.
Dakle svakakvih sam nebuloza čula, ali ovo je nadmašilo sve! :shock: :roll:Citiraj:
srecica prvotno napisa
Ja isto mogu samo reci HVALA RODI !!!!!!!!!!!!!!!!!!
Takoder mislim da kasnije stavljanje na prsa nije razlog za nedojenje.
Malce sam na podoj dobila tek treci dan i to nakon urlanja po hodniku. Nitko mi nije rekao ni A kako bebu staviti na prsa, nitko nije ni pokusao pomoci (prva dva sam ih samo na kratko vidjela).
Na srecu sam imala dva mala sisavca koji su zbilja suradivali i uz moje teoretsko znanje koje smo skupa pretvorili u praksu nam je uspjelo :D :D !!!
Za par dana ce navrsiti 4 mjeseca, mjesecno dobivaju po kilu i naravno samo su na cici :) .
Nasoj cimerici je beba pri prvom podoju raskrvarila bradavice (meni je hrp aljudi govorila da ce se to i meni dogoditi, jer oni jako vuku i to je normalno), jer kad je TRAZILA pomoc, pomoc je bila tocno ovo:
"Pa stavite ju na sisu."
Mislim, dobro da su joj rekli, jer, ko zna mozda bi u suprotnom malu stavila na lakat.
Na izlasku iz bolnice sam od jedne sestre dobila savijet, da su to dvije bebe, vrucine su velike i da im cim dodem doma dam malo caja, jer ce mi inace dehidrirati.
Na jednom pregledu kada je E. bio tezak 4050g, e B. 4500g sestra mi je isti tren rekla da bi E. morao na adaptirano !
Svaki put kad bi ih izvagali ili ih netko ovako vidio, slijedilo je iscudavanje kako su lijepi i veliki, a "SAMO" na maminom mlijeku!
Zanimljivo da se nitko ne cudi da bebe rastu samo od kemije i praha :evil: .
Ono sto je meni najvise znacilo je ona sigurnost koju mi je dala Roda, jer da ju nisam imala vjerovatno bi u nekom trenutku pokleknula. I ovako mi je znalo biti tesko...
Hvala Rodo!
što i tko?
vlastita beba
nakon 3mj je počela odbijat sama cicu jer joj je smetalo bljuckanje i podrigivanje po 2 sata iza svakog podoja...
i nije je uistinu bilo lako držat ta 2 sata i slušat kako se dere i plače
dobro mi susjedi nisu socijalnu zvali :mrgreen:
Joj kako je nama dojenje dobro išlo. Punih 18 dana. :mrgreen:
Malo upaljene bradavice na početku, mala dobro papila i sve super.
Počela sam je dojiti dan nakon poroda (carski), sestra je ostala :shock: , govori ona meni "pa vidi nju, ona već doji a jučer se nije mogla pomaknuti" a ja cijela ponosna!
A onda 15 dana po porodu, problemi. Ja bolesna, moram na ljekove dugo dugo i moramo prestati dojiti. :cry: Tri dana nisam htjela piti ljekove, samo da još malo dojim ali onda su me natjerali.
Tako da je kod mene :evil: bolest :evil: definitivno bila jedini krivac zašto nisam dojila.
kod mene se fino poklopilo da su mi svi koji su mi došli "vidjeti bebu" pilili "moraš joj davati nadohranu, vidiš da je gladna kad je stalno na cici" :evil:
a ja tele nakon svih pročitanih tekstova o dojenju podlegla zrnu sumnje i dala bočicu i tu je bio početak kraja :cry: naravno tu ubrajam i patronažnu i pedijatricu...
nadam se da ću sa drugim biti pametnija, i malo oštrija na jeziku kad mi počnu držati predavanja
:x
sada niti ne mogu opisati koliko mi je žao što se sve tako brzo završilo jer otkad sam saznala da sam trudna dojenje mi je bilo stalno na pameti i jedva sam čekala da počnem dojiti svoje malo zlato ali eto što je tu je na iskustvu se uči...
Rodilište:
-nosili mi bebu prvi dan nahranjenu na podoj, onda sam dreknula pa ga više nisu dohranjivali
-inače malo tko se bavio sa mnom jer je mali dobro prihvaćao ciku
PAtronažna:
-po 10 min na svaku ciku i onda opet za 2 sata - nju sam samo zanemarila jer sam se već ranije educirala na rodi
-ne mogu sve žene dojiti, nije strašno aku mu date bočicu, dajtge bočicu poslije podoja pa ćete vidjelti je li gladan ili ne
Druga patronažna:
-samo vi njega dojite koliko god traži i hoće
:heart:
Pedijatrica:
-najbolje je isključivo dojenje
-nije bila zadovoljna što dajem ad i savjetovala me da postupno izbacujem :heart:
Svekrva:
-dijete je gladno, ni ja nisam dojila, dijete je žedno, daj mu vode, čaj obavezno... (nisam slušala) - ona je bila najupornija i najviše protiv mojeg dojenja - ali mislim da bi se tu dalo pričati o motivima :/
Danas uspješno isključivo dojim :D
Eh da.. zeznula sam u startu kad smo došli iz bolnice, mali je plakao cijeli dan i cijelu večer, nije cijeli dan popiškio ni pokako pelenu pa smo krenulai kombinirano ad i dojenje - srećom, nije predugo potrajalo i vratila sam se isključivom dojenju :)
Meni bi bilo zanimljivo napraviti istraživanje o ženama (i stručnim i iz okoline) koje daju loše savjete o dojenju i/ili preporučaju adaptirano:
koja od njih je uspješno dojila, koliko ih je dojilo samo prvih mjesec dana i zašto su prestale dojiti, i kako se danas ojećaju vezano uz to svoje ne-dojenje kad vide druge majke kako uspješno doje...
Moja teorija je da nije u pitanju samo needuciranost, nego i duboka (vjerojatno podsvjesna) zavist.. Jer kako ona može dojiti, a ja nisam mogla?! :)
Meni su najžešći zagovornici adaptiranog i davanja raznih čajeva bile uglavnom žene koje svoju djecu nisu dojile jer "nisu imale mlijeka" i "jer neke žene jednostavno nemaju mlijeka"
ne bih se nikako s ovim složila. najčešće savjete daju, barem savjete koje dolaze u obzir da ih poslušamo, mame, svekrve, pedijatrice i sl. a te sigurno nisu zavidne. i, u većini slučajeva, to su sasvim dobronamjerni savjeti.Citiraj:
Leilani-m prvotno napisa
meni su u bolnici išli na živce.svaka sestra svoju teoriju,on taman se nasisao i zaspao-stavite ga na sisu,bude ga iako nije ni 2h spavao,ćim je budan na sisu a on nije gladan,prekini dojenje da podrigne,kada je sve posisao nema mlijeka ne to nemože biti pa pritisne bradavicu a ono kapljica a inaće sve štrca.a bio grdosija od bebe i nije uopće gubio na težini
bila sam 8 dana u bolnici i već sam mislila otići na svoju odgovornost kući.
nije zavist, drugi osječaj , najvjerojatnije zamaskiran u taj: priznati da si pogriješio u korac ima? da je tvoja pamet a ne tvoje tijelo krivoCitiraj:
Leilani-m prvotno napisa
naletjela sam na takav slučaj, koliko je učestao, ....ne znam
Meni dojenje nije nitko uspio pokvariti jer ipak imam puuuno znanja zahvaljujući Rodinom portalu i mojoj struci,a donekle i mami koja je mene ipak dojila godinu dana.
Rodilište: pedijatrijske sestre su mi dosta pomogle oko namještaja na dojci, dojenje je bilo prema rasporedu, no, kako je moja curka bila nedonošena i žuta to je tako bilo u redu. Kod izlaska iz rodilišta nisam dobila nikakav adekvatan savjet.
Patronaža: potpuna podrška, ocjena 5+:heart:. Čak sam ja pitala za AD da kupim 'za svaki slučaj', a sestra je rekla da to uvijek stignem i da mi to doma ne treba. Čak nije pravila nikakvo veliko pitanje jer beba nije kakala svaki dan, a kad je vidla izgled stolice, rekla je da je u redu.
Pedijatrica: bila je ok. Sad sa 10 mjeseci pokušavamo uvaljati nekakvo energetski pojačano AD jer ne jede dohranu i ne dobija baš na težini, ali sumnjam u uspjeh.
Rodbina: - što prije dati flašicu da se nauči na dudu
- po noći ne dojiti nego vode sa šećerom davati
- morat ću davat AD jer brzo dobiva na težini i neće joj moje mlijeko biti dosta
- moja mama: treba dijete piti vode jer je žedno, pa tako skoro svaki dan tijekom 6 mjeseci
-čekam reakcije na produljeno dojenje
Meni su najgore bile mama i svekrva sa svojim komentarima - nijedna nije dojila mene ni muža, a oboje smo zdravi i veliki. Dodatni problem je stara baka koja mu poskrivečki gura u usta hranu (npr L je sa 3mj nahranila kremom iz Milch šnite pa je povraćao cijeli dan).
:lol: :idea: znači TO je razlog za davati adaptirano kad beba očigledno super napreduje na MM.Citiraj:
Dionea prvotno napisa
ma hilerijus :roll: