Posvojiti starije dijete uz svoje vlastito

Hvala na poruci Sandraks.

Poznato mi je to "gospodo, prednost imaju parovi bez djece!". Mozda bi ih trebalo pitati zasto? Ali znas, iako zelja za drugim, trecim ili petim djetetom nije nimalo manja nego kad nemas djece, ipak je odgovor "imate barem jedno" neosporiva istina i mozda su takvi odgovori samo potaknuti demokraticnim pristupom "podijele" djece - ni oni ne mogu ostati hladni kad dnevno dobivaju bezbroj desperatnih poziva u potrazi za djecom.

To je ono ljudski razumljivo:yes:.
Sto mi se cini nerazumljivo, pogotovo kad naglasim da zelimo starije dijete, je da nas mogu smatrati manje podobnima/"zasluznima" JER imamo dijete...:evil:

A ono najgore mi se cini kad se ljudi trebaju izjasnjavati zasto zele imati djecu. (grozno mi je i kad gnjave zene koje ne zele djecu, zasto nece). Pa zasto zele dvoje? Pa zasto posvojiti, a ne probati roditi ? Pa zasto ne bas sva medicinska dostignuca probati? Pa zasto vece dijete? Pa zasto bas sad? Pa zasto ne u Africi?

Na mnoga od tih pitanja svatko nosi svoj odgovor u sebi, na neka pitanja odgovora i nema, a zelja za djetetom sva ova pitanja cini bezpredmetnim i govori sama za sebe.

Citiraj:

---

to je moj put, grabim kolko mogu prema naprijed i nadam se ponovnom veselju i sreći koja nas čeka!

---

I samo dalje tako Sandraks i ne obaziri se. To je samo mali dio puta, prije nego sto ga nastavis drzeci svoju djecu za ruku....
zelim da Ti se to sto prije ostvari
:zaljubljen:

Sandraks, u mislima sam uz tebe i želim ti puno sreće i bracu ili seku tvome dragulju!

Eva71, kako si to krasno rekla, baš ti hvala na tome (i ja sam od onih koji su bili pitani, zašto ovo, a ne ono itd.).!

eva71 pratim tvoju priču i priče svih predivnih žena na ovoj temi, pročitala sam postove u jedom dahu u želji da ću stiči do happy enda, i ako on još nije zapisan znam da će biti :heart:
Želim vam svima puno sreće, da vam vaša djeca što prije stignu kući vi ste dokaz kako je ženino i majčino srce veliko :love2:

Eva71, slažem se s tobom. Sama sam mnogo puta čula ovo o čemu govorite. Nekoliko puta se dogodilo da je odluka o tome da mi nismo izabrani bila obrazložena time što već imamo jedno dijete. To je teško čuti, ali s razlogom je tako. Parova koji traže dijete ima puno i istina je da oni koji imaju jedno dijete nisu u istoj emotivnoj ni bilo kojoj drugoj situaciji kao oni koji uopće nisu roditelji. Ta činjenica nas, naravno, ne diskvalificira, ali malo razumijevanja s naše strane pomaže svima.

Dobro je na početku borbe za drugo dijete shvatiti nekoliko stvarI:
- Ta borba je teža i treba pokazati više motivacije. Tome služe pitanja iz Centara. Teško je provući svoju intimnu želju za roditeljstvom kroz administraciju i objašnjavati svoje osjećaje i želje stranoj osobi. Ali, to je tako, to je naš put i tu smo svi jednaki, bez obzira čekamo li prvo ili drugo dijete. Mi koji čekamo/čekali smo drugo, moramo pokazati više motivacije i izdržljivosti.
- Zakon nam daje pravo da damo molbu za drugo/treće... dijete i to nam pravo nitko ne može uskratiti. Druga je stvar odluka tima za koga će se odlučiti, no mi smo u startu svi jednakopravni u borbi za dijete.

U mom osobnom slučaju, na pitanja o tome kako bih se ja osjećala da nemam dijete, a da netko drugi dobije dvoje... odgovarala sam najjasnijim činjenicama: Ja želim dijete. Moja želja za drugim djetetom nije manja od želje za prvim. Želim biti mama veće i potpunije obitelji. Zakon mi daje pravo da dam molbu i da se borim za ostvarenje te svoje želje i ta molba otvara put djeteta prema meni. Ako se neki tim odluči da smo MM i ja najbolji i najpogodniji roditelji za neko određeno dijete, onda mi nikome ne stojimo na putu i nikome ne oduzimamo dijete. Ako se pokaže da smo mi najprikladniji, onda je to naše dijete. Tako je i bilo. Na moje pitanje kako to da su se između tri para, od kojih dva nisu imala nijedno dijete, odlučili za nas, s djetetom, dobila sam odgovor: Vi ste pokazali najviše motivacije i ustrajnosti.

Eto, toliko od mene, svima želim još dječice. :)

PS.
Jos samo da dodam nesto na temu pravdanja... a tice se objasniti centru da ne zelimo posvojiti bolesno ili mentalno osteceno dijete. Kakvi su nam argumenti da pokazemo nasu zelju za drugim djetetom, a ne zelimo, evo, konkretno dijete koje ceka roditelje.....?. Mislim da su se mnogi nasli u toj moralnoj dilemi. No dobar potencijalni posvojitelj treba biti odgovorna osoba koja zna koje su mu zelje i koje su mu granice, te su granice naravno razlicite i pomicne - kod nas su to starost djeteta koja iz dana u dan raste, kod nekog ce to biti spol, no i kod onih posvojitelja kod kojih su granice vrlo precizno definirane, one nikako nisu izraz manje zelje za djetetom, nego njegovih objektivnih mogucnosti i ocekivanja, koja se nikako ne smiju zanemariti, jer su, po mom misljenju jedan od kljuceva za uspjesno posvojenje.

Uloga socijalnih radnica je omoguciti najbolje za dijete (to stalno od njih i ocekujemo), zato i traze roditelje za djecu koja uvijek ne odgovaraju nasoj molbi... neki ce se povesti srcem, neki razumom, neki imati losu savjest... ali cinjenica je da posvojitelj nije dobrotvorna organizacija, posvojiteljev glavni motiv je uglavnom egoistican - osnivanje ili prosirenje vlastite obitelji - i zato se ne mogu identificirati sa "posvojiteljem = plemenitom osobom". (a sad Vi koje mislite drugacije nabacajte kamenje...:roll:)

Bez djece ili s djetetom sve nas s vremena na vrijeme uhvati neko malodusje i obeshrabrimo se na ovom dugom administrativnom putu do djeteta, no bez obzira na to, mislim da je vazno da se drzimo nasih osobnih utvrdenih granica, zelja i mogucnosti, bez obzira na statistike i bez obzira na losu savjest. Koji put treba vise truda, koji put dulje traje... no hvala curama koje su uspjele i uz cije nam se price ipak i posvojenje u Hrvatskoj na trenutak cini moguce.:heart:

Draga Zdenka, kao i mnoge cure s foruma ti si pravi model motiviranosti i ustrajnosti....Koji put si samo mislim steta te silne energije... vec bi podigli generaciju djece u meduvremenu....no to je nas put do djeteta, nema drugog:nono:.

A kad se zbilja nemam sa cime tjesiti, onda ono "teski trenuci najvise formiraju vasu licnost i od vas cine boljeg covjeka". To nije optimalno, ali pomaze. 5 minuta.

Citiraj:

---

eva71 prvotno napisa

Koji put si samo mislim steta te silne energije... vec bi podigli generaciju djece u meduvremenu....no to je nas put do djeteta, nema drugog.

---

Zato ne treba prestati živjeti dok se čeka dijete - u mom slučaju energija nije bila izgubljena - bila je pretočena u knjige. Jedino što mi je žao zbog tog čekanja je da neću biti tako dugo sa svojom djecom kao neki mladi roditelji. Ali, svatko ima svoj život.

Posvojiti neko dijete s problemima ili ne? Mislim da se odgovor na to pitanje daje onda kad se radi o konkretnom djetetu. Puno puta se načelni stav promijeni, kad se upozna dijete, jer ne posvajamo problem ni bolest nego dijete.

Mi smo posvojili obje bez zvanja, jer ja nisam od osoba koje se snalaze u objašnjavanju sebe telefonom...
Čak su sad rekli (i pokazali) da imaju SVE naše molbe za drugo dijete, hrpu od 24 papira...

Samo hrabo !!

eva71 i zdenkić, i ina33 i druge drage curke, hvala Bogu da ste tu... i da, slažem se s vama da treba razumijeti i soc.radnike kad kažu da ima i oni parova koji tek čekaju svoje prvo dijete i da se osjećaji tih ljudi ( da,da jako se dobro sjećam tog perioda) ne mogu uspoređivati ili mjeriti s onim parovima koji žele posvojiti drugo i/li treće dijete...slažem se s vama, ali isto tak mislim da je u redu imati svoje mjesto pod suncem na putu do svojeg drugog i svakog sljedećeg djeteta jer imam na to pravo, želim imati dvoje djece, osjećam da mojem djetetu treba seka ili brat, želim da moja djeca imaju jedno drugo u ljubavi i prijateljstvu, u toj posebnoj bratsko-sestrinskoj ljubavi i osloncu i kad tako razmišljam i zamišljam svoju obitelj onda ne mislim na one parove koji strpljivo čekaju svoje prvo dijete jer to jednostavno tako ne funkcionira...razmišljam hoću li se moći dati i svojem drugom djetetu koliko se dajem svome sinu i kako će na primjer, biti divno grliti dvoje djece odjednom ili promatrati ih noću kad spavaju i izgledaju gotovo nestvarni i kad znaš da je vrijedilo toliko dugo čekati...eto, o tom ja mislim i to me fura...
sandra 14, tebi draga svaka čast, to da uopće nisi zvala nego si bila pozvana je skoro pa nevjerojatno! lijepo je znati da ima i takvih slučajeva...gledala sam slikice i čestitam ti na tvojim curama! hm...i mi bi rado jednu:-)
svima želim puno sreće i uspjeha!

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Zato ne treba prestati živjeti dok se čeka dijete

---

Super rečeno i primjenjivo ne samo na posvojenje.

Citiraj:

---

želim imati dvoje djece, osjećam da mojem djetetu treba seka ili brat, želim da moja djeca imaju jedno drugo u ljubavi i prijateljstvu, u toj posebnoj bratsko-sestrinskoj ljubavi i osloncu i kad tako razmišljam i zamišljam svoju obitelj onda ne mislim na one parove koji strpljivo čekaju svoje prvo dijete jer to jednostavno tako ne funkcionira...

---

Ne, ne funkcionira. Nema sanse da mislimo da prvo na red trebaju doci svi posvojitelji bez djece, a onda oni drugi, tj mi....ali tim vise cijenim atmosferu ovog foruma u kojem se svacija zelja podjednako postuje i vrednuje, a isto se tako postuje i odluka centra ili igre sudbine da dijete dobije bas one roditelje koje dobije i da je to tako najbolje....

A do tada, i nakon toga, treba zivjeti svoj zivot bez obzira sto donese (ili ne donese).

Posebno zelim ohrabriti cekalice bez djece:heart:, a za cekalice s djecom znam da su svakim novim danom cekanja svjesne da je imati "barem" jedno dijete najnevjerojatnija stvar na svijetu koja nam se desila....

Citiraj:

---

eva71 prvotno napisa

Jos samo da dodam nesto na temu pravdanja... a tice se objasniti centru da ne zelimo posvojiti bolesno ili mentalno osteceno dijete. (...) No dobar potencijalni posvojitelj treba biti odgovorna osoba koja zna koje su mu zelje i koje su mu granice, te su granice naravno razlicite i pomicne (...) one nikako nisu izraz manje zelje za djetetom, nego njegovih objektivnih mogucnosti i ocekivanja, koja se nikako ne smiju zanemariti, jer su, po mom misljenju jedan od kljuceva za uspjesno posvojenje.

---

Ovo potpisujem. I dodajem da čak i kad smo svjesni svojih granica, ili mislimo da smo ih svjesni, ne smatramo da nas to osigurava od nesporazuma, nepredviđenih situacija, izazova o kojima nismo mogli ni razmišljati. Ja mislim da je to što smo postavili granice znak da smo zaista spremni prihvatiti ostale brojne nepredviđene poteškoće i nositi se s njima, da smo spremni prihvatiti dijete takvo kakvo je kad dođe. Granice nisu iskaz naše želje da dobijemo dijete prema zamišljenoj slici (znam da neki tako tumače) nego da se čiste savijesti možemo posvetiti djetetu koje će ući u naš život.
A ako već postoji dijete u obitelji, ograničenja postavljamo i vodeći računa o njegovoj dobrobiti.

Citiraj:

---

Uloga socijalnih radnica je omoguciti najbolje za dijete (to stalno od njih i ocekujemo),

---

Da, i posve sam sigurna da je za neku djecu najbolje da uđu u obitelj u kojoj neće biti jedinci. Nadam se iskreno da je većina socijalnih radnika spremna promatrati stvari na taj način, a ne kako smanjiti listu onih koji nemaju još ni jedno dijete.

Citiraj:

---

posve sam sigurna da je za neku djecu najbolje da uđu u obitelj u kojoj neće biti jedinci. Nadam se iskreno da je većina socijalnih radnika spremna promatrati stvari na taj način, a ne kako smanjiti listu onih koji nemaju još ni jedno dijete.

---

Iz Tvojih usta u Bozje usi.....

Nisu samo socijalne radnice nasi sugovornici u cekanju. Kad nama bliske osobe komentiraju "ja bih isto posvojio da nemam djece" osjecamo da nas razumiju, ali kad dodaju "ali vi vec imate jedno, sto vas toliko tjera posvajati?" odmah se spustim na zemlju.
Sto, sto nas to tjera? "Kaj nam to treba" - rekli bi jedni, "sto vuci vraga za rep, kad vec imamo jedno lijepo pametno dijete?" rekli bi drugi.

Jer bas jako, jako zelimo dijete, jer smo se zainatili i zelimo sami odlucivati o svojoj sudbini, na svoj nacin obracunati s neplodnoscu, jer mislimo da smo bas mi ti dosta dobri roditelji za jedno dijete, jer nasa obitelj nije potpuna ....ne znam, mozda i zato jer u zivotu treba koji put zanemariti rizike i prebroditi vlastite strahove kako bi mogli napred.....

Samo se ne daj obeshrabriti, svi koji su siln željeli dijete i bili otvoreni prema svim opcijama su i uspjeli, kad svu našu energiju i misli usmjerimo u jednom pravcu, ta sila može i planine pomicati. :heart:

Možda i nije loše da ljudi iz okoline postavljaju ta pitanja - ponekad nas to umara, ali zapravo kroz to sami u sebi testiramo svoju motivaciju. Dobronamjerne osobe iz moje okoline također su postavljale ta pitanja kad se radilo o drugom djetetu, iz zabrinutosti zbog toga što to jest zahtjevno.

Dok ja tu teoretiziram....

...ima i konkretno dijete, a kad smo u razgovoru vec dosli do osobina djeteta i osobne price djeteta, papiri ne stimaju....ups

Sad sam :evil::evil::evil:

E draga Ivanas i planine je lakse okrenuti, nego administraciju...

Citiraj:

---

eva71 prvotno napisa

Toliki roditelji bez djece cekaju na dijete, da su nam sanse smanjene. To sto hocemo vece dijete, isto nije garancija da cemo uspijeti.

---

Ovo je mozda nevezano za temu, ali imam jedno pitanje koje me muci. Mozda je naivno, ali ipak cu ga postaviti.
Ako toliki roditelji cekaju na posvojenje djeteta zasto onda ima toliko djece u domovima i zasto na televiziji gledamo one scene u kojima djeca mole da im se pomogne i slicno?

Zato što u domovima žive (i) mnoga djeca koja nemaju uvjete za posvojenje (privremeno su oduzeta roditeljima dok se ovi ne snađu sa stanom ili poslom, "privremeno" su oduzeta roditeljima jer ovi za njih ne brinu godinama, roditelji ne pristaju na posvojenje jer misle da će "jednom" doći druga vremena, neki centri za socijalnu skrb i njihovi suradnici sudovi ne rade svoj posao kako treba, tj. ne provode zakon, daju se beskonačni krediti biološkim roditeljima dok se čeka njihov "popravak"....)

S pauzom od skoro dve godine, ponovo sam pocela pisati na ovom forumu pocetkom godine, od tada je proslo curke ravno 9 mjeseci! Nakon 9 mjeseci pisanja molbi, nazivanja, nadanja... putevi su nam se, konacno, spojili

Od prekjucer, ne spavamo od uzbudenja, jer smo otkad su nam pokazali njenu sliku i ispricali pricu kao katapultirani na neki drugi planet (negdje blizu sedmog neba). Stvarnost je potpuno nadmasila nasa nadanja. Potpuno smo sigurni da je to nasa kcer. Bez da smo ju upoznali, stvari nam se cine sasvim izvjesne. Cak i ja koja sve analiziram i preispitujem sto puta, nemam nikakvu sumnju, nikakvu nedoumicu da je to djevojcica koju sam cekala.

:klap:
sva sam se naježila!!! čestitam!!! :-D

Čestitam i isčekujem nastavak!! :-)

Prekrasno!

Ovdje djelimo iskustva u raznim momentima posvajanja, no molim, nema cestitanja dok nije gotovo. Tak je dugo trajalo, da vise vjerujem dok nije sigurno, sigurno sve zakljuceno....

Pratim i držim fige!!

:klap::-D:heart:
Evo, ja se onda unaprijed radujem!

Citiraj:

---

eva71 prvotno napisa

Tak je dugo trajalo, da ne vjerujem dok nije sigurno, sigurno sve zakljuceno....

---

U ovom te posve razumijem... :love:

Do tada, presretna sam što ste se pronašli, što su vam se putevi spojili! :heart:

Evo, i ja sam sretna, i nadam se sretnom završetku:heart:

I ja se nadam sretnom završetku, nadam se što skorijem.

držim fige da jedna mala seka što prije dođe u vašu obitelj! :heart:

Sretno :heart:!!!!

da naravno!! oprosti! točno znam taj osjećaj

pusa i sretno :heart:

eva71, draga....ma divno!! neću ti još čestitati, ali suze idu......curica....vaša curica....nek vam bude sretno i veselo!
i mi priželjkujemo ovakvu priču :-)
puno pusa

Sretno! :-D:heart:

E pa, sto se tice iskustva, ovo je vrijeme kad pocinju nesanice, neobuzdani napadaji srece i nestrpljenja, zaboravljanje najosnovnijih stvari svakodnevnog zivota... sve sto smo na forumu citali i zato samo mogu preporuciti :
da predvidite mjesecni pokaz, jer je ovo opasno vrijeme (ako ne za vas, sigurno za karoseriju auta)
da predvidite zamrznutu hranu, jer cete zaboraviti i obicni recept juhe i pecenih jaja
da predvidite koje popodne za nadoknaditi neprospavane noci, iako inace nikada ne spavate popodne
da ipak kazete roditeljima, iako najradije zelite sve zadrzati za sebe
da ipak zadrzite za sebe, iako na ulici zelite poljubiti bilo kojeg stranca i sve mu ispricati.....

Citiraj:

---

eva71 prvotno napisa

E pa, sto se tice iskustva, ovo je vrijeme kad pocinju nesanice, neobuzdani napadaji srece i nestrpljenja, zaboravljanje najosnovnijih stvari svakodnevnog zivota... sve sto smo na forumu citali i zato samo mogu preporuciti :
da predvidite mjesecni pokaz, jer je ovo opasno vrijeme (ako ne za vas, sigurno za karoseriju auta)
da predvidite zamrznutu hranu, jer cete zaboraviti i obicni recept juhe i pecenih jaja
da predvidite koje popodne za nadoknaditi neprospavane noci, iako inace nikada ne spavate popodne
da ipak kazete roditeljima, iako najradije zelite sve zadrzati za sebe
da ipak zadrzite za sebe, iako na ulici zelite poljubiti bilo kojeg stranca i sve mu ispricati.....

---

Jako lijepo. :)
Sretno.:heart:

draga eva, sve kaj si napisala - proživljeno je....prije skoro dvije godine i upravo još jednom - sad. draga, grlim te i veselim se s vama! divno!

Hvala cure na vasim porukama.

Jos dva dana (ne)spavanja do susreta....

Eva, susret je sutra?

Držim fige, svom snagom, da taj tako važan susret prođe najbolje moguće! I javi, barem nešto...

U mislima uz vas :heart: