Danas je ravno tjedan dana kako živi na rižinom/zobenom mlijeku s rižinim pahuljicama. :shock: :shock:
Printable View
Danas je ravno tjedan dana kako živi na rižinom/zobenom mlijeku s rižinim pahuljicama. :shock: :shock:
Moram priznati da nisam isključiva.Kod nas uvijek nekako rade kompromisi što se hrane tiče.S tim da su mi klinci skroz različiti.
Josip da se njega pita nikad ne bi jeo...no ne pita ga se :mrgreen: pa svoju porciju uredno pojede,uz pola sata preživanja i prigodnog mrgođenja.S nečim mu poslije zasladim i sve bude dobro.
Roko,s druge strane ima strašno izraženu svoju volju,mislim da bi prije umro nego otvorio usta na nešto što neće,a imam u posljednje vrijeme osjećaj da je toga sve više.
Pa radim kompromise,jer ne želim da gladuje.Mislim,mogao bi on bez problema,no ja mislim da za dijete koje je u razvoju nikako nije dobro da gladuje.On troši puno energije,i po čistoj računici iste mora unositi u sebe.I tako...u Čokolino stavljam zobene,hrenovke jede uz špinat,nutelu u plačinki,leću u rižotu,5 vrsta naribanog povrća u gulašu,povrće mu čak uvaljujem u omlet.I funkcionira,i što je najbolje od svega .
Ne znam,to mi se čini manje zlo od gladovanja.
eh da htjela sam reći da hrenovke kupujemo od moje tete koja radi u Gavriloviću,one skuplje sa većim postotkom teletine.Kaže da one jedine imaju nekakvu nutritivnu vrijednost oid hrenovki.
Možda Kaleb osjeti da ti baš "ne vjeruješ" u svu tu finu zdravu hranu koju njemu daješ :mrgreen: , a kad te on ne vidi, da se nakrkaš finog, ali nezdravog.
Mislim, što je tu fino, ako i mama ipak više voli nešto drugo? :roll:
Slažem se s martom, i ivanom, dijete je isprogramirano okusima koje je primalo preko mlijeka, pa i traži jaču hranu. To što bi ti sad prestala dojiti, ne mijenja već formirane ukuse.
Jedino mislim da je apsolutno moguće da, kad poraste i shvati vrijednost zdrave hrane, da se tome okrene, barem u većoj mjeri.
Da ne misliš da pričam u prazno, ja sam nedojeno dijete, odraslo na čokolinu i ostalim linima koji su općepoznato prepuni šećera, naravno da sam bila i ostala luda za čokoladom i svim slatkim stvarima. Nije to 100% pravilo da će biti tako, ali najčešće hoće.
No, imam razvijen i razum, pa ne puštam zvijer s lanca :mrgreen:, i svjesno jedem ono što jest zdravo. Ponekad pustim i zvijer, ali samo ponekad.
Dakle, mislim da je ključ u tvojoj promjeni prehrane.
Ako ti ne želiš da on ne jede čokolino,nemoj ga ni ti jesti..
Ako ne želiš da liže bocu od cole, nemoj je ni ti piti.
A gle...
Ajde reci svim pušačima da prestanu pušiti i svima onima koji si popiju koju čašicu finog vinčeka ili pive (aha, da, to je zdraaaaaavo :roll: - mo'š misliti, zašto onda ne daju to mirnog srca i djeci) da to ne rade da ih djeca ne bi kopirala.
Ono što hoću reći jest da svatko - ili većina ljudi - ima neke poroke. Ja sam zbog Kaleba prestala pušiti, piti i još koješto, još samo da počnem jesti zdravu hranu i onda stvarno više ne bih imala nikakav gušt u životu. Ne znam, manje mi je zlo da ja jedem nezdravo nego da pušim... A neke odabire sam morala napraviti. Dakle - ne, NEĆU prestati piti colu i jesti junk.
Osim toga, ako ta teorija "kako roditelj tako i dijete" drži vodu, zašto se onda i mnoge mame zdravohranilice žale da im djeca ne žele jesti zdravu hranu na koju su navikla putem mlijeka? :?
bubice, zašto hrana ne bi bila usporediva s pušenjem i alkoholom? Zar hrana ne može biti porok? Zašto djetetu ne bismo mogli objasniti da to jednostavno NIJE za njega (kao što činim s colom)? :?
Sto se ona uporno vadi na pusace..... :mrgreen:
Nego....Viktorovo jelo nema nikakve veze s mojim....Ja kolu ne mogu vidjeti - on obozava (sto ne znaci da je ikad imam u kuci ili je dajem, ali se u kaficu par puta ogrebao - nikad u zivotu nisam vidjela da malo dijete moze gazirano!!!)....Ja sam mesozder t-rex - on meso na slici ne moze vidjeti...Ja sam gurman, on bi zivio od pure, tjestenine i supe....Ja volim slatko, on ne. Ja ne volim puno tecnosti, on se "opija"....
Tako da ne mislim da je nuzno da mijenjas navike...Radije popusti s pritiskom. I ako hoce cokolino, probaj smiksati nesto sto lici na to a zdravije je. Jesi mu probala napraviti vocni jogurt? Sutliju? Griz?
.Citiraj:
Ajde reci svim pušačima da prestanu pušiti i svima onima koji si popiju koju čašicu finog vinčeka ili pive (aha, da, to je zdraaaaaavo :roll: - mo'š misliti, zašto onda ne daju to mirnog srca i djeci) da to ne rade da ih djeca ne bi kopirala
Nije usporedivo s hranom, hrana je tjelesna potreba, cigarete i alkohol nisu.
Naravno da je manje zlo dimiti nego jesti nezdravo. Ali nije najbolje.Citiraj:
Ne znam, manje mi je zlo da ja jedem nezdravo nego da pušim... A neke odabire sam morala napraviti. Dakle - ne, NEĆU prestati piti colu i jesti junk.
Puno manje mama, pogotovu ako uživaju u zdravoj hrani.Citiraj:
Osim toga, ako ta teorija "kako roditelj tako i dijete" drži vodu, zašto se onda i mnoge mame zdravohranilice žale da im djeca ne žele jesti zdravu hranu na koju su navikla putem mlijeka? :?
Zato jer se to djetetu SVIĐA, i ne prihvaća da mu se ne da ono što mu se SVIĐA. Moja kćer ne voli kolu, i uvijek kaže kola nije za malu djecu. Ali bome, nikad neće reći to isto za čokoladu. :mrgreen:Citiraj:
Zašto djetetu ne bismo mogli objasniti da to jednostavno NIJE za njega (kao što činim s colom)?
Ispravak: Naravno da je manje zlo jesti nezdravo nego dimiti. Ali nije najbolje.
smatram da jedenje/nejedenje nema veze sa prehrambenim navikama majke, za to cu uzeti moj i sestrin primjer, dok ja nisam htjela jesti apsolutno nista on je jela apsolutno sve. Moja mama kaze da se preporodila s njom jer je moje hranjenje bila apsolutna trauma u njenom zivotu koju dan-danas nemoze zaboraviti. Jos se sjecam cjelodnevnog sjedenja za stolom jer se nisam smjela dignuti dok ne pojedem, i ja sam tako sjedila, ruckova koje su zavrsili s vecerama, opet nepojedenim. Dan danas ima averziju prema nekoj hrani jer su mi je uporno gurali dok sam bila djete a pomidoru sam takoder prvi put pojela kad sam pocela ziviti s MM ali krastavac jos nisam :mrgreen:
poanta ove duge price je ta sto si mogao staviti pored mene bilo sto, cokolino, pastetu i neznam ni ja sto ali ako nisam bila gladna nisam jela, tako i dan danas.
Moja seka s druge strane je uvjek bila 'zdravo' djete. jela je sve sto si joj dao, fino je napredovala, po njihovim mjerilima i sto je rezultat - danas ima ogromne probleme s kilazom, slatko nemoze prestati jesti i ima strasnih problema s alergijama. Sada dali je to samo slucajno - neznam.
Ono sto znam je da moje djete necu forsirati ako nece i ne zelim da sutra ima traume oko hranjenja koje ja imam. Pokusat cu to prezentirati na sto zanimljiviji nacin i vidjeti kako ide. Ali sto se tice junka, ja ga isto nisam htjela pa se samo mogu nadati da ga nece niti ona :mrgreen:
potpisujem post od honey. isto je i kod mene bilo. od sopanja u vrticu do, kod mojih doma, zicanja, uvjeravanja, prijetnji, podmicivanja, siljenja itd. da pojedem nesto odvratnog cuspajza s mesom.
sad pokusavaju istu stvar s jagorom. neki dan je moja mama izjavila da ce on umrijeti jer nista ne jede. (plus sto mi svako malo kazu da mu moram dati mlijeka jer djeca moraju piti mlijeka, a to sto ja dojim mu nije dovoljno :smajlickojirigavatru:)
jagor je jedno vrijeme poceo jesti, vec sam se poveselila kako ide u dobrom smjeru, da bi opet poceo ne jesti nista. u vrticu ponekad jede, ponekad ne. doma uglavnom ne.
procitala sam juula - hura! idemo jesti - i stajaznam... :/ cini mi se da je to ipak za stariju djecu. ili je preapstraktno za mene. ali nisam puno pametnija nakon te knjige.
cinjenica jest da trebamo jesti svi zajedno u isto vrijeme, ali opet primjecujem da jagor bas tad potpuno odbija jesti (valjda jer je to toliko rijetko da mu je prezanimljivo da bi jeo)
otkako je j. s nama, svaki bozji rucak kuham jednom rukom, jer drugom drzim njega. najradije se igra loncima i kuhacama. oduvijek. idemo zajedno na plac, pokazujem mu povrce, jako je zainteresiran za sve vezano uz hranu. ali jesti ponekad hoce, a ponekad nece.
nasa sreca je sto stvarno ne voli junk niti slatko :mrgreen: mozes mu staviti cijeli ferrero rocher na stolu, on ce svaku kuglicu uredno odmotati, papirice baciti u smece a cokoladice posloziti natrag. ako koju i stavi u usta, ispljunut ce :mrgreen: za bozic je bila puna kuca kolaca, a on jede samo koricu kruha... mali moj oliver twist :heart: jos se i izduzio pa je mrsav, zgoljav, nogice ko cackalice...
nisam razmisljala o nudjenju nezdrave hrane jer mi to uopce ne dolazi u obzir. mi doma ne jedemo ni pastete ni hrenovke, nikad, i nema sanse da jos dajem lovu za to smece.
dok ima mog mlijeka, nece biti gladan.
znate sto me izludjuje? kad trci po kuhinji, pokusava otvoriti frizider, pokazuje na hranu, voce, kruh, i vice: AM, AM!! rekao bi covjek: ovo dijete umire od gladi. ali kad mu ponudim jesti (to isto sto je trazio), nema sanse! donese mi jabuku s balkona, pokusava ju gristi ali ne moze, daje mi da ju operem, i cim ju zarezem... gotovo. jabuka ga vise ne zanima. vadi iz frizidera masline, dam mu jednu maslinu, baci ju na pod i trazi drugu hranu... neku vecer sam se izvikala na njega :oops: da nek se odluci hoce li jesti ili ne, ako hoce neka kaze sto, pa ce dobiti, ako nece nek me pusti na miru... stvarno me to totalno ispaljuje na zivce. a ne kuzim zasto to radi. uopce ne kuzim.
lucylu, juul bi slucaj tebe i tvoje sestre prokomentirao na nacin da ste obje suradjivale, samo na razlicite nacine. slicna stvar je bila sa mnom i s mojim bratom. samo sto sam ja cesto glumila da nisam gladna (a u stvari se rusila u nesvijest od gladi) jer nisam mogla smisliti hranu koju su kuhali.
ali ne mogu ni danas. tek na faksu sam skuzila da postoje razni nacini da se pripremi hrana i da je povrce zapravo jako, jako ukusno. poriluk mi je najdraza hrana i gusim se u njemu, ali od njihovog masnog i 'zdravog' poriluk-cuspajza s tonom kobasica i vegete mi se i danas dize zeludac, jednako kao i prije 30 godina.
to je jedna od stvari koje me malo muce. kako znati kad dijete nesto ne zeli jesti jer ima neke nerazrijesene probleme s roditeljima, a kada stvarno ima naprosto razlicit ukus u odnosu na roditelje? jer sad, kad gledam unatrag, naprosto ne znam kako bi se bio mogao rijesiti taj moj odnos s roditeljima. ono sto oni jedu meni je odvratno; masni cuspajzi, puno mesa, sarma, pomfrit i sve s dva prsta ulja; ono sto ja jedem njima je nezacinjeno, bez okusa, i bozemiprosti, vegetarijanski. :roll:
ma čak možda i je usporedivo, po meni nije to niti bitno. Bitno je da djeca najupečatljivije uče modeliranjem, oponašanjem. Možemo mi pričati što god hoćemo, možemo tisuću puta ponavljati kako to nije dobro za njega...ako naše ponašenje nije vjerodostojno našim verbalnim porukama - nismo niti mi sami vjerodostojni djetetu. U tome je bit.Citiraj:
bubice, zašto hrana ne bi bila usporediva s pušenjem i alkoholom? Zar hrana ne može biti porok? Zašto djetetu ne bismo mogli objasniti da to jednostavno NIJE za njega (kao što činim s colom)?
Pa kad smo i kod cigareta: misliš li da je vjerodostojniji roditelj koji puši i adolescentu tupi kako to nije za njega zdravo ili onaj koji to govori i sam ne puši? KOd manje djece je lakše s pušenjem i alkoholom jer smo mi sami uvjereniji kako to stvarno nije za djecu, uvjerena je i okolina tako da su i naše poruke (verbalne i neverbalne) jasnije.
Juul opet tu ima, po meni, odličan savjet. Kako jedino možete pokušati utjecati na djecu, obitelj da jedu zdravo? Tako da sebi uporno kuhate zdrave namirnice, trudite se da na tanjuru djeluju privlačno i da uživate u jelu. Jedete ih zajedno s obitelji kojima ste skuhali njihova uobičajena jela. Tek se onda možete nadati da će ih s vremenom zaintrigirati i da će probati vašu hranu, a u odraslijoj dobi to prihvatiti i kao model hranjenja.
Luna, procitaj Jespera - mislim da neces zazaliti. Meni je puno toga rasvijetlio vezano za jelo :)
Obroci u društvu zaista, u većini slučajeva, imaju efekta, pa i oni što ne jedu ništa pojedu više ili manje. Imam ličnog iskustva, tad i djeverova kčerka (3 godine) kojoj majka još uvijek miksa ručak da bi pojela bar nešto što nije slatko, pojede uredno ono što ostala (brat joj i moja E) djeca koja jedu zdravo jedu.
Ne znam koliko voliš kuhati, ali da probaš neke nove, kompromisne recepte, tipa bareni karfiol koji poslije obogatiš sa malo bešamela i rendanog sira, pa gratiniraš. Ili ono što kad nas barem uvijek prolazi kod peka (oni što bi živjeli na junk-u): sarajevska kljukuša, pojednostavljeni recept ide: povrće (rendani krompir, ili rezani špinat, ili rezana tikva) pomješaš sa jednim jajetom, malo brašna (vode ako treba), posoliš, gustina kao za gušće palačinke, izliješ u pomašten lim, i u rernu. Kod nas jako dobro prolaze i pite (sa sirom, povrćem, mesom) ali ne znam koliko ti to NIJE komplikacija za pravit. Finese za sarajevsku kljukušu možeš vidjeti ovdje http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...ght=kljuku%9Aa
I zašto ne nekada pohovane pileće šnicle?
Ja sam po pitanju ovo vs. ono (što je tema topica) dosta felksibilna, ali to ne znači da ću dvoipolgodišnjaku prepustiti cjelokupnu brigu o dnevnom jelovniku.
Sva sreća, pa patrik niti nema neke pretjerano duge periode ne jedenja onoga što ja smatram da bi trebao jesti, ali kad se tako nešto dogodi i ja čekam do 6 popodne da vidim što će biti i hoće li dovoljno ogladniti da za ručak pojede ribu, ili ću ipak pribejći alternativi, te mu po 2, 3 dan za redom dati da se najede špeka :roll: , pa sam na miru.
Opet, ako i pribjegavam nečemu što bi on jeo, pribjegnem gore spomenutom špeku, jajima, (domaćim) kobasicama ili pršutu radije nego hrenovkama ili salametinama koje mi doma nikad ne jedemo.
Čokolino, stvarno nikada nije htio, tako da kad sam mu u krajnjem očaju i nudila - nula bodova. Ipak, kolko-tolko drži do ispravne prehrane :mrgreen:
I da, više mi se sviđa da mi dijete pojede i tu salametinu, nego da je gladan!
Ne znam uzrok ni pomoc problemu, ali i mene malo nervira postavka o licemjernosti (ne znam jel upotrijebljen bas taj izraz, ili neki drugi, ali svede se na isto) roditelja koji kao jedu junk hranu, ne daju je djetetu, pa to dijete osjeti (eto, cak i kad se to ne radi ispred njega) i zbog toga odbija zdravu hranu.
Prvo, moj sin je zivi primjer da to i nije bas istina.
Drugo, ne moramo na cigarete i alkohol, zar nije opceprihvaceno da se djetetu ne daje neka hrana, npr. gljive, med u ranoj dobi, kikiriki ili ljuti feferoni? To nitko ne bi nazvao licemjernim da roditelj ipak jede (valjda i poskrivecki) ali npr, cokolada odmah tu upada.
Luna, sto je da je, nadam se da ce brzo proci.
ja imam suprotan problem-ovu moju bestiju odvuci od hrane. taj bi jeo i automobilske gume da mu das. ali ajde, jede. ne znam kako bi se ponasala da konstantno odbija hranu. ne mogu si to ni zamisliti.
Slažem se sa Summer. Upravo sam to htjela napisati. Moja mlađa kćer ne jede isto što i mi, ne jede čak ni sve isto kao njena starija sestra. I to mi nije nimalo licemjerno. Ja sam njen roditelj koji brine za njeno zdravlje. Zašto bi ona jela slatkiše (kao seka) ili palačinku s nutelom (mlađa jede praznu)? Mislim da zato nije nesretna!
naravno da dijete ima pravo na svoj izbor, nitko ne polemizira što ako dijete neće lošu hranu koju mi jedemo nego upravo obrnuto...
Anci, sada citam opet, mozda nisam dobro skuzila tvoj post, no svejedno.
Pitanje je i koliko je staro to mlađe dijete...
Ne znam, ja nisam za "odvajanje jelovnika". Što ja jedem i mojoj kćeri je dostupno. Ja sam puno manje rigorozna od Lune, kod mene može i pečeno i pohano, može ponekad i hrenovka, može i malo čokolade poslije jela, bombone izbjegavam (ali voli ih jako), nije mi smoki kraj svijeta, ni biram štapiće samo od pira :mrgreen: (ali ovo dvoje zadnje ni ne voli).
Meni ne bi bilo prihvatljivo sebe hraniti junkom i piti colu svakodnevno, a djetetu davati uglavnom lešano, ne znam da li Luna soli. A ono što Bubica kaže, vidim kod sebe, kad ja uživam u jelu i kad ga hvalimo, i njoj bolje ide u slast.
I ja to uopće ne nazivam licemjerjem, već nefunkcionalnim na dulje staze. Mislim, dokad skrivanje?
Pa meni je prilično nefer jesti hranu za kojom netko slini ispred njega i reci mu da to nije zdravo (makar to bila istina). Hrana i miriše, budi želju i bez da je se proba. Za alkohol i cigarete to baš i ne bih rekla.
Ne mislim da je toliko problem u jedenju potajice (iako može biti istine u okusima mlijeka, ali to stvarno ne znam) ali mislim da jest problem ako se ne jede zajedno. Djeca kojoj je jelo zadnja briga jer imaju drugog posla, a još se napiju toliko mlijeka da baš i nisu gladni, ipak će lakše proširiti jelovnik u društvu.
D. je imao jednu krizu kad se sveo na 5 stvari u meniju (znam, ipak više nego Kaleb). Mnoge stvari je počeo ponovo jesti tako da bih ja sjela pored njega i jela, bez da ga uopće nudim. Na kraju je sam tražio. Ali to nije išlo brzo.
Bubica, ja sam mislila da mlađoj NE DAJEM sve što i starijoj i što jedem ja.
Mlađa je 15 mjeseci.
Ne jede orahe, med, nutelu... ima još toga što jedemo mi ostali a ona ne.
Ja ne bih rekla to nije zdravo već jednostavno da mislim da to nije za malu djecu. To kod nas pali.
Za malu decu, preveliki izbor je ravan haosu. Mozda da mu ponudis samo dve mogucnosti, pa neka sam izabere? "Hoces li da jedes ovo ili ovo?"Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
Zadnja dva dana opet jede normalno - rješenje je bilo tako jednostavno da ne mogu vjerovati da mi odmah nije palo na pamet - samo sam trebala dodati rižine pahuljice u ručak koji bih skuhala i pojeo je sve do zadnje mrve. :shock: :shock:
Drago mi je da nismo pribjegli lošoj hrani - naime, on, za razliku od svoje mame :roll: , definitivno VOLI povrće i ovo je bio nekakav štrajk. Uglavnom - šaka rižinih pahuljica i sve prolazi (naravno, od onog što inače voli, jaja ili krumpir ne bi prošli ni da ih zalijem teglom Nutelle). :)
skuzila sam, sorryCitiraj:
Bubica, ja sam mislila da mlađoj NE DAJEM sve što i starijoj i što jedem ja.
Mlađa je 15 mjeseci.
Ne jede orahe, med, nutelu... ima još toga što jedemo mi ostali a ona ne.
opet, velika je razlika u tome kada dijete ima 15 mj ili dvije i pol godine ili jos starije u objašnjavanju s naše strane i prihvaćanju toga s njihove...
Luna;Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
1. :naklon: ; fakat ne znam kako izdržiš sa svim tim fazama.
2. i mi imamo isti problem s jelom (nije baš toliko ekstreman ali je sličan). Recimo, mi, kao roditelji puno jedemo povrća i voća (doduše, tata nam je za voće jači) tako da smo idealan primjer. Iako Nila svaki dan ima jedan povrtni obrok ,a jedan voćni i između voća što god je moguće više, vidim da ne jede ništa od svega nabrojenog s oduševljenjem. Kod nas nema apsolutno ništa nezdravog u frižideru, ali moja joj je mama jednom dala Monte i ona ga je smazala u jednom zalogaju. Pa se pitam i vidim naokolo djecu koja mažu sve što im dođe pod ruku, od grožđa, do jabuka, preko hrenovaka...moja Nila radije gladuje i maže kod bake sami kruh nego pojede kriškicu jabuke. I sada me to već počelo malo zabrinjavati jer ona zaista ne jede onoliko koliko je to, njezinoj dobi, primjereno. Ali, opet, valjda ona zna svoju dozu. Ima energije k'o u priči; znači da nije gladna i da nije iscrpljena ali je stravično izbirljiva... :(
Luna;Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
1. :naklon: ; fakat ne znam kako izdržiš sa svim tim fazama.
2. i mi imamo isti problem s jelom (nije baš toliko ekstreman ali je sličan). Recimo, mi, kao roditelji puno jedemo povrća i voća (doduše, tata nam je za voće jači) tako da smo idealan primjer. Iako Nila svaki dan ima jedan povrtni obrok ,a jedan voćni i između voća što god je moguće više, vidim da ne jede ništa od svega nabrojenog s oduševljenjem. Kod nas nema apsolutno ništa nezdravog u frižideru, ali moja joj je mama jednom dala Monte i ona ga je smazala u jednom zalogaju. Pa se pitam i vidim naokolo djecu koja mažu sve što im dođe pod ruku, od grožđa, do jabuka, preko hrenovaka...moja Nila radije gladuje i maže kod bake sami kruh nego pojede kriškicu jabuke. I sada me to već počelo malo zabrinjavati jer ona zaista ne jede onoliko koliko je to, njezinoj dobi, primjereno. Ali, opet, valjda ona zna svoju dozu. Ima energije k'o u priči; znači da nije gladna i da nije iscrpljena ali je stravično izbirljiva... :(
nemamo problema s hranom, ako mi odbija nesto sto je prije jeo zakljucim ili da niej gladan ili da mu je dosadilo. ponudim nesto drugo, ako nece ni to definitivnonije gladan. u takvim slucajevima ne nudim junk, u principu ono sto stvarno smatram junkom ne nudim nikada.ima puno hrane koje ne smatram da je dobro cesto konzumirati, ali to nece nikada postati zamjena obroku u nasoj kuci! to odgovorno tvrdim :mrgreen:
trudim se da mu je hrana ukusna, raznolika...stavljam zacina, nekad malo i posolim, ne kuham na leso ni sebi osim blitvu. u variva i povrce uvijek na malo ulja, ili ga dodam naknadno. zaprsku ne radim.
jede sve kao i mi, samo ja jedem vise slatkog, ponekad i on pojede malo slatkog, ne branim mu ako trazi (to je nacesce ako nade na vdljivom mjestu nesto sto sam zaboravila spremiti :mrgreen: ). voli povrce, voce, zitarice,mlijecne proizvode. cokoladu ne voli, nasao pa probao :mrgreen: , al mu ju ne nudim jer ne znaci da ju nece uskoro zavoljeti.
drzim se onoga 'ne nudi, ne odbij ako trazi' jer ne zelim stvoriti dojam da je to ensto zabranjeno. ali kao zamjena obroku nikako, tu sam prije za gladovanje ako je nemoguce postici kompromis!
prije gladovanje.
Ian ima već 4 godine i pojede i pohano i ćevape, ali u globalu dosta slabo jede
i to već dugo. voće iscijeđeno ili frape, povrće u juhama meso li-la i to je to
srećom doručak i večera su kombinacije griza, zobenih, palente s jogurtom ili voćem pa ajde
ali evo zadnih dana isto brljavi. danas me baš iznervirao (a inače se baš ne uzrujavam oko hrane) jer je pojeo za doručak palentu s jogurtom (pola količine od inače), juhe 4 žlice, meso 2 cm kvadratna s tim da ih je žvakao toliko dugo i s takvim izrazom na licu da sam ga sterala od stola.
ručak je bio u jedan i sad nema ništa do 7. njegov problem. za slatko sam mu rekla da nema danas i rekao je "ok". u afektu sam dodala "ni sutra!" :mrgreen: i složio se. i neće tražiti. ako se zaboravi dovoljno mi j eda ga pita šta smo se dogovirli da odustane
eto...malo sam odužila, al tek toliko da znaš da nisi jedina :lol:
zdrav je, živahan, nije bio bolestan (osim virozan) nikada, nikada pio ništa osim lupoceta - nikakav antibiotik
pa sam se odlučila baciti u zen fazu što se tiče njegove prehrane
Evo, jučer smo jele avokado....i kada sam joj ga ogulila (po prvi puta u životu) nema šanse da ga proba. Ispljunula ga je istog momenta. Kada sam pojela komadić, isto nije htjela jesti. Onda sam uzela pola avokada i slasno ga jela ispred nje. Nakon što je vidjela kako ja slasno jedem, (ono što je bilo namijenjeno njoj) pojela je drugu polovicu.
Znači, suma svega ovoga je da dijete treba vidjeti da i vi jedete isto ono što njemu želite dati. Neće on jesti jabuku, a vi čokolino. Nisu djeca tako "blesava" kako mi ponekad to volimo misliti. :/
pa nisu blesavi. zato i neće pojesti nešto samo zbog kopiranja. bar moj neće
ja pred njim jedem i jabuku i neke čušpajze i sendviče. on to ne jede (ok, za sendviče mi je drago)
al jendostavno kaže "ne, hvala, ne treba" kad ga nudim. i neće :/
Neću čitati cijeli topic, no samo želim reći da je normalno da djeca tijekom jednog mjeseca tjednima jedu puno, pa tjednima jedu malo-gotovo ništa i da te faze (ako nema nikakvih drugih posljedica) treba poštovati.
Kad smo mi u nejedačkoj fazi, tada mu nudim (osim ostalog što neće) puno voća koje voli i na to pristaje.
Sto se tice junk, ovo, ono.... razdvajanje jelovnika... Stvar je jednostavna, namirnice obilne šećerom su izuzetno opasne i nije ih odgovorno davati djetetu. Što mi odrasli radimo sebi, naša je stvar, no prema djetetu imamo odgovornost da mu omogućimo zdravlje maximalno koliko je u našoj moći.
Dati djetetu čokolino (npr.) ne znači ne nahraniti dijete, već znači oduzeti mu zdrave minerale iz organizma koji se luče prilikom jetrinog pokušaja da se pročisti tijelo od toksina (zvanog šećer). Znači - neke stvari nisu nula, nego su minus.
U vrijeme kad je razvoj djeteta intenzivan, treba više i pripaziti. Pa za koju godinu sve manje i manje... (to će se neminovno i događati).... Ja sam si zacrtala da do 3. godine otprilike neće probati namirnice sa bijelim šećerom. Za sada nam to ide na potpuno stres-free način. Jednostavno ih nigdje ne vidi. Nakon 3. godine mu također neću sama davati, ali se neću prestrašno živcirati ako bude sam poželio probati i proba.
I ja izbjegavam dodani šećer, ali ne ovako striktno. Zapravo, nisam sigurna da stvari sa šećerom baš ovako funkcioniraju. A šta je s voćem? Voće je namirnica bogata šećerom i to glukozom i fruktozom, koje su još jednostavnije od bijelog šećera. Teško da bi netko rekao da se jetra bori s toksinima nakon voća. Meni recimo keksi tipa- Leibnitz integralni, Grancereale classico ili frutta, Misura integrali ili sei cereali...spadaju u zdrave namirnice (koje ne jedemo u neograničenim količinama, ali recimo da ih od negdje godinu i po dajem djeci, pogotovo su mi zgodni za ih ponijeti u šetnju). Jesu slatki, ali ne previše, i taj šećer je ukomponiran u sastojke koji su cjeloviti, dakle imaju vitamina, minerala, vlakana...Citiraj:
Anita-AZ prvotno napisa
naravno, situacija bi bila još bolja da su zaslađeni recimo koncentratom soka jabuke, pa da uz šećer iz soka dobiješ još više dobrih nutrijenata.
Meni je šećer problem kad je, recimo, u kombinaciji s bijelim brašnom i hidrogeniziranim biljnim uljem - takvoga zaista izbjegavm.
Anita, nisi li rekla da je Liam ljeti znao užicati kornet? Nema li u njemu također bijelog šećera? :?
U načelu se slažem s tobom, odnosno zagovaram nešto blažu verziju - dakle, ne apsolutno "ne" slatkom, ali rijetko davanje istog, nikad umjesto obroka i birane slatkiše (u našem slučaju - samo čokolada i domaći kolači).
Uf, kad vas citam, tjesim sebe kako smo mi jos super. I jede samo jogurt i kruh i jaja (ponekad pomjesa i abc-sir ili kiselo vrhnje). I to nam je dorucak, rucak i vecera. Kaka svaki dan ima jedva 10 kg, a za 20-tina dana punimo 2 godine. Tjesim se i s time so je jako zivahan i temperamentan (covjek ga ne moze stici). Ne dajem mu nikakvi vitamini-mislim da ne treba jer ionako se tesko apsorbiraju (voce jede samo smiksano, jos uvjek :oops: )
I mi imamo jedva 10-ak kila...I Nila voli jogurt i vrhnje. To joj dajemo, ali jaja ne, nikada ih nije jela, pa čak ni dok sam je nosila...Citiraj:
rula prvotno napisa
Djeca nece traziti hrenovke, pastete, cokolino (posebno tako mala djeca) ako im nije na domaku. (ko ih uopste 'upoznava' sa takvim stvarima nego roditelji. Ovako nekako 'daj mu pa nedaj') Ocistiti kucu od 'smeca' pa da vidis kako papaju voce, kuhanja...
morala bi ja pročitati tu knjigu o prehrani..jer kod nas je živa ludnica kada je klopa u pitanju..em što neće ništa jesti,em što kad i nešto hoće moraš se ludirati i svašta raditi po stanu da joj ubaciš dvije tri žlice :shock:
neće sjesti za stol kao što sjedi u vrtići i SAMA jede juhu...toga kod kuće nema :(
neke stvari koje neće pojesti NIKAKO ja lijepo smiksam recimo jedan ručak(juha,povrće-cvjetača,mrkva,krompir,brokula,celer.... + meso + rezanci + kruh ) sve to lijepo MIX i ona nezna što je unutra ali POJEDE uz igru dakako :roll: ali bar pojede.
znam da nije pametno i DO KADA taj mix ali....bar pojede!
da nema toga NIKADA ne bi stavila u želudac niti cjetaču niti celer i ostatak zdrave prehrane :mrgreen:
čokolino i keksolino TRAŽI i ajmo reći voli ..
voli i sviježu rajčicu i jučer je samo TO ručala jedno 5 onih malih slatkih rajčica :roll:
Donna, dijete ti ima preko dvije godine, miksanje je zaista nepotrebno. Jel joj u jaslicama miksaju hranu? Čisto sumnjam.
Pokušaj joj složiti šareni tanjur (mrkva, karfiol, grašak, brokula) ponudi joj vilicu ili joj dopusti da jede rukama, bez opterećivanja koliko će vremena provesti za stolom, dali će zaprljati sebe/kuhinju, opusti se i daj joj da sama pokuša. To što je ručala samo pet rajčica nema veze, nadoknaditi će to nečim drugim. Kakvo joj je opće stanje? Jel zdrava? Živahna?
Lina ja svojoj nikada nisam ni nudila, čak štoviše kod mene toga ni nema doma. To su stvari kojima si mame olakšavaju, djeca ih prihvate (ništa čudno obzirom na sastav) i onda bye-bye zdrava prehrana.
Pokušaj umjesto toga rižu na mlijeku sa nekom voćkom, palentu, griz, ima puno takvih, tekućih stvari koje su zdravije nego neki prašak pun šećera.