O udruzi, feminizmu itd.

nema razlike ukvaliteti majcinstva majka radila ili ne - bitan je njihov odnos, zadovoljstvo bivanjem zajedno, kolicina odnosa 1 na 1 i zadovoljstvo majke zivotom.

magicnih 10 je dobiven pracenjem djece (longitudinalno) koja su isla u vrtic, dugo se mislilo da je vazna samo kvaliteta, ovo je ispala granica kad se vidi razlika. isto potpisujem bb sto se tice davanja sebe - ono sto je vazno je zadovoljstvo bivanja s djecom, onaj osjecaj da nam je bas dobro zajedno.

nikako se ne slazem sa fatalistickim pristupom i bojim se da smo vrlo brzo svi zaboravili da je u povijesti bilo sasvim malo mama koje su bile kuci s djecom, pretezno su to bile bake ili susjede (mame su bile jake i dobra radna snaga), tako da je ovo glorificiranje majke i njene skrbi novitet (kraj 19 i pocetak 20 st.) ako malo prodjes po antropol. referencama ostat ces (kao i ja) zapanjena time.

skroz se slazem da nema grupne podrske i da su rod. danas usamljeniji u odgoju nego ikad. depresija u majke kao i svaka dep. trazi fizicki rad, plan za svaki sat, pokretanje...iskreno mislim da (za ove moje slucajeve)s obzirom da su djeca u ustanovi (jaslice-vrtic) da bi umjesto da idu na kavu i ciste i kuhaju odu nesto raditi. moje misljenje
:mrgreen:

hocu reci da prica o majci/zeni i ulozi u drustvu ne treba biti jednoznacna, ono sto tebi odgovara, ne odgovara meni, ali jedna i druga imamo pravo ostvariti svoju pricu. i ono sto je sigurno jedna i druga jako brinemo o potrebama djece, nase i tudje :heart:

Ali cekaj, ako su djeca depresivne majke u ustanovi, onda to nije ovo o cemu mi pricamo?
Sa zadnjom recenicom se slazem. :heart: Ja sam se u pricu ubacila cisto zato sto mi nije jasna paranoja M. courage o mucku kad se govori o prve tri. Hocu reci, nervira me kad se prica o feminizmu servira prije djecjih prava jer se onda stvara jednako fatalisticna verzija dogadjaja.

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

mislim da je to usmejreno protiv tradicionalnog odgoja, u kojem dijete nista ne zna, nista ne razumije, ne trebas mu nista objasnjavati, ako en slusa daj mu po guzi, ako nesto pita ti si jos mali, ne razumiejs ti to, odi se tamo igrati pusti mamu i tatu da razgovaraju, suti kad odrasli govore, bla, bla, truc, truc, itd, itd

---

X

Citiraj:

---

flower prvotno napisa

magicnih 10 je dobiven pracenjem djece (longitudinalno) koja su isla u vrtic, dugo se mislilo da je vazna samo kvaliteta, ovo je ispala granica kad se vidi razlika.

---

zanimljivo. mene ni to nije omelo :mrgreen: mama se svaki dan ustajala u 4ipo jer je radila u drugom gradu a bus bio glup do bola tako da sam ju svaki dan vidjala tek nakon sto bi se vratila s posla iza 3 popodne.
mozda sam ja neki malo tvrđi orah :P
iako, meni se cini podnosljivije ovo kako je meni bilo - ionako sam bila u vrticu do dva, kada je tati zavrsavao posao - u usporedbi s klincima danas koji su u vrticu do 2-3 a mama i tata se vracaju s posla tek oko 5-6-7 sati. ah, to glupo moderno radno vrijeme :/

ja radim diplomski bas na tu temu i koliko sam shvatila sam da "prve 3 su najvaznije" govori o ranim roditeljskim porukama, ne o tome koliko je mama doma ili ne

"malo" je problem ako mama radi od 11-19 (nova fora poslodavaca :/ ), ali sve je stvar partnerskog odgoja

mogu staviti sluzbene rezultate istrazivanja kada budu gotovi

flower, jako mi se sviđaju tvoji postovi. :heart:

Citiraj:

---

ja ga vidim kao potrebu jednog vremena

---

misliš da je to vrijeme prošlo ? ja ne mislim, samo su se - naravno - sadržaj i ciljevi promjenili. al je aktualniji nego ikad do sada.

Citiraj:

---

zrinka prvotno napisa

zato mi i smeta to nabadanje rodi na nos da je kao kontra jednakosti zena

---

a ne, to nitko nije rekao. nitko ne smatra, barem ja ne, da je roda za nejednakost i potčinjenost žena. osobno (al to je moj osobni dojam) ja se ne mogu identificirati s tom vašom vrstom "ženske snage" i da ste tek kroz majčinstvo skužile što je žena itd itd. ne znam, meni je majčinstvo samo još jedan aspekt mene, al ne toliko vrijedan glorificiranja... možda griješim... možda sam i previše samoživa... jednostavno sam još uvijek ponosnija na mene kad položim ispit nego što sam rodila dijete.

Citiraj:

---

zato sto mi nije jasna paranoja M. courage o mucku kad se govori o prve tri

---

pa nije mi jasno da baš tebi - "fatalnoj" (fatalističkoj) - nije jasno :mrgreen: zašto se meni dižu sve dlake na koži... i one dlake na neobrijanim nogama. :mrgreen:

Citiraj:

---

nikako se ne slazem sa fatalistickim pristupom i bojim se da smo vrlo brzo svi zaboravili da je u povijesti bilo sasvim malo mama koje su bile kuci s djecom, pretezno su to bile bake ili susjede (mame su bile jake i dobra radna snaga), tako da je ovo glorificiranje majke i njene skrbi novitet (kraj 19 i pocetak 20 st.) ako malo prodjes po antropol. referencama ostat ces (kao i ja) zapanjena time.

---

upravo to. zato mi nije jasna ta "vraćamo se iskonskom". ili je možda zbunjujuće...

Citiraj:

---

se nudi izbor. izbor kojeg sama donosi.

---

izbor o kojem muškarac nikad ne mora razmišljati. on piči dalje kako je krenuo, malo je onih koji smanje radno vrijeme, koje uzmu porodiljni, malo je onih koji kad dođu s posla spreme večeru, stave veš na pranje, spreme djecu u krevet itd...

imaju (njem.) statistike koje su u tom pogledu poražavajuće.

a sad se moram oprostiti s vama... barem za večeras.... ne, ne čeka me recimo knjiga judith butler... nego nešto potpuno banalno.... pegla i hrpa neopeglanog veša. :mrgreen:

Pa zar nemas muza da ti pegla? :mrgreen: :P

Pegla je tako out.

prijavljujem se u klub nemajki koje peglu koriste svake prijestupne,
za peglanje živčeka :mrgreen:.

MC, ma budeš se ti još začudila koje smo mi feministkinje,
bez obzira što je ponekima u potpisu seminar za "zamjenske majke" :aparatic:

u vezi ovog percipiranja udruge u javnosti, to je sve jako relativno, komentara ima svakakvih.
ja sam se susrela i s onima da smo "babe" (aludirajući na B.a.b.e., tj. brkajući s njima) i "sufražetkinje".
bilo mi malo smiješno da nas neki i tako vide, ali i pomalo drago :).

mc svjesna sam ja da zene moraju raditi izbore koje ne moraju raditi muskarci. no zongliranje dijete-karijera-itd. je prirodna zenska muka, muskarci ne mogu roditi (osim T:) ) i ne mogu dojiti (berem 99% njih) i ne mucim se time. mislim da partner,drustvo, obitelj itd. trebaju omoguciti zeni da joj to zongliranje bude lakse (i tu vidim ulogu Rode).
a zenska snaga - je oduvijek u meni i mojem djetetu, nisam je otkrila tek na porodu, ono sto sam otkrila na porodu je nova snaga u meni i mojem tijelu (vau sto ja to mogu).

meni su ne jednom rekli da smo mi protuteza baba, one na jednoj strani a mi na drugoj - tako da ima nesto istine u onom sto mc prica.

ja sam uz majčinstvo odrasla, doslovce, preko noci (iako nisam rodila mlada). od kada imam dijete puno vise toga sam napravila i u karijeri i u osobnim interesima i na podrucju obitelji. Mene to fascinira, mene ocito majcinstvo je osnazilo.

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

osobno (al to je moj osobni dojam) ja se ne mogu identificirati s tom vašom vrstom "ženske snage" i da ste tek kroz majčinstvo skužile što je žena itd itd. ne znam, meni je majčinstvo samo još jedan aspekt mene, al ne toliko vrijedan glorificiranja... možda griješim... možda sam i previše samoživa... jednostavno sam još uvijek ponosnija na mene kad položim ispit nego što sam rodila dijete.

---

Meni je baš to problematično, iako znam da "svaka žena može roditi dijete, dapače, čak 12-ero ili 15-ero djece", ali mislim da je roditi dijete veći doprinos svijetu nego dati neki ispit... No, to je pitanje oko kojeg se nikad neće svi složiti, i hvala Bogu da je tako. Kao što oni koji vole špek ne mogu shvatiti što je onima koji se dave u čokoladi.

M. courage, iako simpatiziram tvoj lik i djelo :P , ovo me stvarno malo sablaznjava....da si ponosnija kad polozis ispit nego sto si rodila dijete. :?

Mene je majcinstvo, ne sam proces poroda (i cinjenica da sam to mogla odraditi), nego trenutak kad sam dobila u ruke dijete koje je raslo u meni 9 mjeseci i shvatila da sam odgovorna za tog malog covjeka, promijenilo do neprepoznatljivosti (u nekim aspektima). Neki, koji me poznaju od ranije, pozitivno su reagirali na moju promjenu, neki negativno, razocarani sto sam daleko na prvo mjesto stavila svoju majcinsku ulogu, nesto "tako obicno, sto moze svaka zena napraviti".

Ne mislim da nisam bila na mnoge nacine osnazena i prije toga, ali ovaj klik koji se dogodio kad sam postala mama (cijela ta transformacija mene iz mlade zene u zenu-majku), nesto je nemjerljivo u odnosu na sve ostalo sto sam do tada napravila. Veselim se ja i svojim poslovnim uspjesima, vanobiteljskim aktivnostima, nekim osobnim zanimacijama koje nemaju veze sa mnom kao majkom, ali nisu mi toliko vazni kao cinjenica da sam ja necija mama i da imam zaista poseban odnos s tom osobom koju sam donijela na svijet i kojoj pomazem da odraste.
Nemoguce mi je to adekvatno pretociti u rijeci.

Busy bee, i meni se teško izraziti a razmišljam kao i ti, a sad mi je u oči upao tvoj potpis i mislim da je upravo to ono što želimol reći...

:heart: za Thoreaua

Busy Bee :heart: ,
upravo tako se i ja osjećam.

Citiraj:

---

ja mislim da svaka zena ima pravo izabrati sta zeli bez da se ikome mora opravdavati.

---

Bez daljnjega.

Citiraj:

---

bez da osjeca griznju savjest ako ostane doma sa djecom prve 3-5-10-20 godina jer okolina smatra da je ona potlacena, da je jadna, da nema zivot, da se ne moze potvrditi jer zapravo gubi sebe podredjujuci se drugima.....

---

Hm ... tu ima raznoraznih slučajeva, od žena koje svjesno, u dogovoru s partnerom, naprave takav izbor, do onih koje ga naprave eto baš zbog očekivanja okoline. Tako da, pod parolom da se "netko treba žrtvovati" (kako mi ovaj izraz ide na živce), stvarno sve, ama baš sve (uključujući i sebe, svoje prijatelje, interese), podrede ne samo djeci (što je i normalno), nego kompletno kući, mužu, rodbini, ... a takvih primjera ima jako puno. Vjerojatno ne na ovom forumu, ali sigurno već u susjedstvu.

Citiraj:

---

bez da osjeca griznju savjest da je losa majka jer uskracuje nesto svom djetetu ako ima karijeru koja je isto tako dio nje i ispunjava je i cini je onom sto zapravo i je....

---

Neminovno je da će većina žena osjećati grižnju savjesti kada se odvaja zbog djeteta zbog potreba posla ili interesa, ili štaliveć.

Citiraj:

---

mislim da tome treba teziti i da zalaganje da majka bude kraj djeteta nije korak unazad u njezinim pravima vec korak prema naprijed jer joj se nudi izbor. izbor kojeg sama donosi.

isto tako mislim da se fokus mice sa roditelja na djecu onog trena kad zaigraju tu novu ulogu.

---

Sve to štima, i sve je to plemenit cilj, i slažem se s većinom šta si rekla. Osim onog da žena treba sama donositi odluku - mislim da odluku treba donijeti zajednički, s partnerom. Ali, kao što je već rečeno, život traži kompromise, pogotovo ako je tu posao u igri. I ne mora žena raditi samo zato što je to ispunjava, itd. Nerijetko je razlog prozaičan - gola egzistencija. Kako, bez ikakve pomoći sa strane, jedna obitelj može preživjeti s jednom prosječnom hrvatskom plaćom ? Možda netko tu na forumu može pomoći, ja bar nemam odgovora na to pitanje. Mislim da u tom slučaju, na žalost, emocionalne potrebe djeteta padaju u drugi plan, i da se prvo zadovoljavaju neke osnovne životne potrebe (hrana, režije, ...).

Za majke koje rade i imaju obitelj - skidam kapu onima koje uspijevaju napraviti balans između svog privatnog i poslovnog života, a da ne idu na uštrb jedan drugome.

Citiraj:

---

Neminovno je da će većina žena osjećati grižnju savjesti kada se odvaja zbog djeteta zbog potreba posla ili interesa, ili štaliveć.

---

ja nisam osječala grižnju savjest, samo mi je mala jako nedostajala

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

Citiraj:

---

Neminovno je da će većina žena osjećati grižnju savjesti kada se odvaja zbog djeteta zbog potreba posla ili interesa, ili štaliveć.

---

ja nisam osječala grižnju savjest, samo mi je mala jako nedostajala

---

Uh, ja jesam. Pogotovo kad sam trebala na službeni put.

samo cu se prijaviti da vas rado citam :)

dosta razmisljam o ovoj temi (zapravo ovim temama) u zadnje vrijeme, ali misli se jos nisu pretocile u recenice, pa cu samo potpisati hrpu toga sto ste vec rekle (maltene svaka sudionica ove rasprave je rekla nesto s cim se slazem)...

ono sto je meni benefit roditeljstva je to da je za posao koji obavljam moje vl. iskustvo majcinstva vazno ko doktorat, bez obzira koliko mi to ne bi priznao niti jedan drugi strucnjak (jer vrijedi ono da si strucnjak bez obzira na vl.iskustvo).

ja nisam osjetila ovo sto bb kaze. meni je oduvijek od moje obitelji bilo usadjeno da je imati dijete prekrasna povlastica i velika odgovornost, te mijenjanje percepcije od one kad si sam sebi najvazniji na zadovoljavanje potreba djeteta.

mozda sam ja fakat preanaliticki mozak, ali meni svi moji uspjesi su jednako vazni, svaki u svoje vrijeme mi je donio nepojmljivo puno zadovoljstva i ostvarenja. i ne mogu reci da mi je majcinstvo tu zasjenilo sve drugo...nekako mi je to ko puzzla, sve dio mene, neponovljivo i moje.

I nešto vezano za žensku snagu, jer isto mislim da je doživljaj te snage subjektivan. Kako su me učili :mrgreen: , ona leži redom u:
- obrazovanju
- financijskoj neovisnosti

Porod, dojenje, skrb o djetetu, ... nekako sve ove funkcije dolaze prirodno, kao dio žene. Bar se ja (eto, izrod) ne osjećam nešto supersnažno što sam rodila, dojila, gubila noći, što sad svako malo letim na bolovanje, što su mi se prioriteti s rođenjem djeteta okrenuli naglavačke, ... Priznajem da još uvijek ima dana kad se osjećam ko obična iscijeđena krpa, nimalo snažno i moćno (pogotovo ovih dana, kad me peru muke prvog tromjesečja).

S majčinstvom se osjećam ispunjeno i sretno :) Kao da sam zaokružila jedan period života, i dodala mu još jednu dimenziju, smisao, ali i veliku odgovornost (potpis na flower, zadnji post).

A nije ni to neko mjerilo. Poznajem ja neke neobrazovane, financijski neovisne zene. Poznajem i jako obrazovane zene, koje su donijele odluku o financijskoj ovisnost, iako meni taj izraz totalno bezveze zvuci kad su u pitanju partneri koji su svjesno donijeli takvu odluku, na korist svoje djece.

Ovo o snazi i moci je nesto sto dolazi iznutra i oko cega bi se mogli raspravljati do sutra. :mrgreen: Svatko ima svoju percepciju zenske snage i dobro je sto svatko od nas ima istomisljenike koji nas mogu shvatiti i uciniti da se osjecamo dijelom stada.
Sto se svega ostalog tice, neka postoji pravo izbora i to je to.
Ali, brate mili, totalno mi ide na jetra kad mi neka nadobudna feministkinja krene spocitavati moju financijsku ovisnost o muzu itd. Jer kao nije to to, nije to prava emancipacija. :roll: A nije da se toga nisam naslusala. (ne na forumu, da se netko ne bi nasao uvrijedjen)
Osim toga, danas i nije neka umjetnost biti financijski neovisan. Pitanje je koliko djeca ispastaju u tome svemu.

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

A nije ni to neko mjerilo. Poznajem ja neke neobrazovane, financijski neovisne zene. Poznajem i jako obrazovane zene, koje su donijele odluku o financijskoj ovisnost, iako meni taj izraz totalno bezveze zvuci kad su u pitanju partneri koji su svjesno donijeli takvu odluku, na korist svoje djece.

---

Možda ružno zvuči, ali ništa nije konstantno ni apsolutno, pa ni partnerstvo. A samohrani roditelji koji nemaju mogućnost dogovora s partnerima ?

Slažem se, možeš biti financijski neovisan i bez obrazovanja. Ali obrazovanje daje ipak veći izbor zanimanja, otvara puno vrata.

Daje, onome kome je to prioritet. Npr. ima ljudi koji odlaze raditi cisto zato jer moraju. Nije im do karijere, nemaju ambicije itd. Nismo svi isti.
Sto se tice samohranih roditelja, tu je situacija u Hrvatskoj jos uvijek dosta problematicna. Npr. u blizoj (austrijskoj) okolini imam par samohranih majki koje bez problema funkcioniraju kao takve, u financijskom smislu. Onaj tko se ne moze dogovoriti s bivsim partnerom je tako i tako u specificnoj situaciji.
Naravno da nista nije apsolutno. Partnerske odluke uvijek mogu da se promijene. :)

Citiraj:

---

Porod, dojenje, skrb o djetetu, ... nekako sve ove funkcije dolaze prirodno, kao dio žene. Bar se ja (eto, izrod) ne osjećam nešto supersnažno što sam rodila, dojila, gubila noći, što sad svako malo letim na bolovanje, što su mi se prioriteti s rođenjem djeteta okrenuli naglavačke, ... Priznajem da još uvijek ima dana kad se osjećam ko obična iscijeđena krpa, nimalo snažno i moćno (pogotovo ovih dana, kad me peru muke prvog tromjesečja).

---

Meni ovo nije srz majcinstva, meni je ovo nesto sto spada u "rok sluzbe".
Lijepo sam napisala da ne znam objasniti. :)

Tocno to, tu se radi o roku sluzbe i dobro si objasnila. Bar sam te ja shvatila. :) Radi se o duhovnoj transformaciji sirih razmjera, radi se o ucenju o sebi, svijetu oko sebe, preodgajanju vlastite licnosti za sto dobijemo priliku onda kada postanemo roditelji i da ne nabrajam dalje sav psiho-duhovno-emocionalni rad cija vrata otvara rodjenje djeteta.

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Daje, onome kome je to prioritet. Npr. ima ljudi koji odlaze raditi cisto zato jer moraju. Nije im do karijere, nemaju ambicije itd. Nismo svi isti.

---

Slažem se :)

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Sto se tice samohranih roditelja, tu je situacija u Hrvatskoj jos uvijek dosta problematicna. Npr. u blizoj (austrijskoj) okolini imam par samohranih majki koje bez problema funkcioniraju kao takve, u financijskom smislu. Onaj tko se ne moze dogovoriti s bivsim partnerom je tako i tako u specificnoj situaciji.
Naravno da nista nije apsolutno. Partnerske odluke uvijek mogu da se promijene. :)

---

Imaš i tragične primjere - npr. smrt partnera koji je do tada financijski uzdržavao obitelj, koje dođu obično naglo, i na koje se ne možeš pripremiti. U tim slučajevima dobro dođe taj neki "plan B"; jer ta financijska odgovornost za djecu padne na leđa onome tko ostane s njima.

U kojem smislu navodis taj primjer?

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

U kojem smislu navodis taj primjer?

---

Primjer iz vlastitog života - otac nam je rano umro, i automatski smo došli u financijsku gabulu. Nismo imali pomoć sa strane, i da mama nije radila u to vrijeme, blage veze nemam kako bi skrpali kraj s krajem.

Da, ali odlazak na posao je u toj situaciji sasvim racionalna odluka. Sila zakon mijenja.

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Da, ali odlazak na posao je u toj situaciji sasvim racionalna odluka. Sila zakon mijenja.

---

i meni je tata rano umro (ja 9 godina, sestra 4) i ne znam kako bi mama da to tada nije radila posao koji voli, izašla sa svime na kraj - fizički i psihički. da, radila bi, ali koji posao? misliš da je lako 8 sati provoditi na poslu samo za plaću, bez ikakvog zadovoljstva?
i ne moramo ići tako tragično. znam i one savršene dogovore koji su završili krasnom rečenicom "ja te izuzetno cijenim, ali, eto baš sam se jako zaljubio i odo ja". i što onda?
mislim da je financijska neovisnost užasno važna i ako je donesena odluka da će žena ostati kući, ja bi ipak imala plan B ako ne daj bože, nešto pođe ukrivo.
a što se tiče te odluke, i ja smatram da je djetetu, naročito do te treće godine, sigurno bolje s mamom. i ne pada mi napamet iščuđavati se toj odluci. ali sve ima plus i minus, svi smo različiti, svi imamo različite ambicije. no, po meni, bit ženske snage je ipak u neovisnosti.

Ok. Ali, ja samo pokusavam reci da danas zeni ne treba carobni stapic da bi postala neovisna. Za nuzdu se moze raditi i posao koji i nije bas nesto.
I da ne razvodnjavamo dalje...npr. ja sam doma s djecom. Dobrim dijelom sam ovisna o muzu. (nisam ako izuzmem porodiljni i doplatke. :mrgreen: ) Nasa situacija je apsolutno dogovorna i takva ce ostati jos par godina. Da se promijeni situacija ili da ja drugacije pozelim, mogla bih jako brzo naci posao i izaci iz ovisnosti u neovisnost. Pa se ponovo vratiti u ovisnost itd. Iako, meni stvarno ide na zivce taj termin ovisnost. Vjerujem da ovakvi partnerski dogovori idu puno dalje od dogovaranja o financijama i idealisticki vjerujem da sam nasla partnera u kojeg mogu imati apsolutno povjerenje. A po sistemu "sta ako" za svaki ponudjeni odgovori ni ne zelim bas zivjeti. Mozda imam i srecu sto zivim u drzavi u kojoj ne moram biti ziheras da bih bila sigurna.

Zorana, posao se ne nalazi preko noći ... možda to vrijedi za Austriju, za HR ne baš ... osim ako nemaš neku dobru vezu :mrgreen:

Ok, razumijem. :mrgreen: Jasno mi je to. To je bio samo pokusaj da predocim kako danas i nije takav problem biti financijski neovisna.

Citiraj:

---

psiho-duhovno-emocionalni rad cija vrata otvara rodjenje djeteta

---

ja sam recimo prvo psih-duhovno-emocionalno odrasla i sredila svoje "poslove" pa onda postala majka, mene roditeljstvo u tom obliku nije rodilo, dapace ja sam se prvo izgradila, a majcinstvo je doslo kao tresnjica na torti.

mislim da je vazan dogovor kod muza i zene, pretpotavljam da Z. i njen muz gledaju zajednicki na financije neovisno od izvora ulaza, mnogi (ja se uvijek sokiram koliki je to broj) ne gledaju tako. kad je moj otac ostao bez posla u vrlo nezgodnim godinama, mnogo je zena mojoj majci reklo da ga se rijesi jer eto sto bi ona njega uzdrzavala - ona je uvijek odgovarala da je to zajednicki novac i da je ona bila samnom 2 god. kuci (bez vl. prihoda) i da bi tad njega za glavu skratila da je rekao da on hrani obitelj. meni je ta zajednicka kasa, zajednicki dogovori kako raspolagati novcem srz osjecaja ravnopravnosti u braku (a i pokazuje sliku kako se vide partneri)

I kod nas je kasa zajednicka. :heart: