Kako smo dobili i izgubili anđela-kritika Vinogradske

Draga Pepina... Jako puno mislim na vas... Sigurna sam da će vam Bog dati još jednog anđela :heart:

Pepina draga, pretužno i prestrašno!
:love: hrabroj tebi i TM!

Molim i mislim na vas, i samo čekam novu radosnu vijest sa :saint: koji vam dolazi...

iskrena sućut :heart:

pridružujem se vašim molitvama, da vas Bog blagoslovi što prije jednim zfravim, sretnm i veselim djetetom, i da vrijeme ublaži tugu i bol koju nosite u svojim srcima :heart:

pepina, često te se sjetim... :love:

pretužno, čitajući suze su same tekle.
Neka ti tvoja hrabrost da snage za dalje i nagradi vas jednim :saint: .

svaki dan te se sjetim jer smo skupa iščekivale naše bebice, bila si naša zimnica :heart:
:cry: :cry: :cry:

Hvala vam svima na iskazanoj sućuti i potpori.Nije lako,ali idemo dalje...svaki dan se lagano mičem naprijed.Uglavnom se trudim ne razmišljati o svemu.Ne gledam još njegove slike,jer čim ih ugledam,koma mi mje do daljnjega.Do ostatka dana.Ne smijem se baš predugo ni prisjećati tenutaka s njime,jer mi je užasno.Tražim sreću u malim stvarima,kao što je lijepi proljetni dan,cvijeće,sunce,ptičice na grani,nekim sretnijim trenucima s MM...Mi smo u tome zajedno,pa se međusobno podupiremo koliko možemo.Napredujemo nekako.Eto,već neko kraće vrijeme mi se ne steže srce,kad vidim nekog drugog dečkića kako trči,smije se iz kolica i slično.Jer odmah se sjetim našeg sina i htjela-ne htjela,pomislim zašto i on nije mogao tako..Ali to je bila njegova sudbina i to je nešto s čime se ja učim živjeti.
A,što se tužbe tiče,o tome smo nakratko i mi razmišljali,ali jednostavno,kad se dogodi nešto ovakvo...pomisao da se vučemo po sudovima i nikako se ne prestajemo podsjećati na ono što se dogodilo je jako teška.A,da ne govorimo o tome da se,kao što svi znamo, stvari često kod nas završe kao u slučaju prof.Kurjaka.Doktori uglavnom štite jedni drugima leđa.Do novaca nam nije.Jer ne postoje ti novci koji ti mogu nadoknaditi jedan život.Kad si u ovakvoj situaciji,moraš izabrati da li ćeš se neprestano,svakog trenutka podsjećati na bol gubitka koji si doživio,ili ćeš usmjeriti snagu i nastojanje da se izvućeš i nastaviš živjeti.Mi smo izabrali ovaj drugi put.Nikada neće neko naše drugo dijete moći zamijeniti našeg pokojnog sina,jer on je bio mala osoba za sebe.Naša druga djeca će,ako nam ih Bog podari,biti druge osobe koje ćemo zavoljeti vjerojatno još i jače.Oni će ispuniti prazninu u našim dušama i životima koja je nastala kad nas je naš dečkić napustio.
Teško je prihvatiti činjenicu da ga više nema,ali,eto,..nekako si to objasniš,jer na neka pitanja jednostavno ne postoji odgovor.Ovo je bio njegov životni put,koji je bio kratak.A,zašto je morao biti tako kratak i zašto mu je sudbina namijenila takav životni put,ljudski mozak ne može shvatiti.

Ja nisam napisala ovdje naše ružno iskustvo samo zbog toga da si olakšam,premda moram priznati,da je lakše kad ispričaš i ovako kroz tipke što se dogodilo tvome djetetu.
Ispričala sam ovu priču i zato da eventualno neke druge žene,koje će rađati u spomenutoj bolnici,znaju da nije sve baš bajno i da itekako paze kakva su djeca kad im ih donesu-pogotovo da li su sita.Da li uvijek spavaju kad im ih donesu i slično.Neka traže da se za njihovu djecu napravi sve,baš sve.Bez obzira na gužvu u bolnici,bez obzira na sve.Jer,vjerujte meni,ne rade sve!A lažu da rade.Pustite vi sve te njihove riječi i uvjeravanja,kako je to zato što su djeca izmorena od poroda.Ili da ih sigurno oni nadohranjuju,pa nema veze,ako ne ide dojenje i slično.Nije tako!Idu s bočicom od usta do usta kao na traci,pa sad,tko povuče,povuče.A tko ne,-a što sad,njgov ili njezin problem.Ja sam to vidjela na svoje oči.
Znam da moraš tamo otići roditi u najboljoj volji i vjerovanju da je sve super i da će biti sve super,ali malo pažnje i gnjavljenja doktora kod nas nije na odmet.Jer,gužve su u bolnicama,lako je previdjeti nekoga,koliko god naši doktori i sestre bili sposobni.jednostavno,to je kod nas tako.
Ja sam u bolnici provela 2 tjedna i usprkos ljubaznosti većine osoblja,dogodilo se nekoliko puta da su mi zaboravili neke stvari napraviti,pa sam ih ja tražila.Ali,teško je s bebama,kad još ne znaju govoriti,pa se ne mogu potužiti,a još je teže kad je dijete malo slabije,pa bježi u spavanje,jer nema energije ni za što.A,ne može ti baš ni reči da se osjeća loše ili nešto slično...a,u toj bolnici nisu djeca s nama non stop,nego ih donose.A u ono malo vremena što je beba s tobom,primjetiš da je nešto sumnjivo i pitaš ih,ali oni su uvijek sa stavom "lako ćemo".A i da su bebe s nama non stop,kao na nekim drugim mjestima,ne znači da bi bilo drugačije.Opet moraš biti "dosadan" i još trpjeti doktorski i sestrinski ego.Mislim da nečiji ego nije previše važan kad se radi o životu jedne osobe.
Na njima nije da pretpostavljaju,nego oni moraju sve provjeriti.To je njihov posao.Zar to naša djeca nisu zaslužila?

Nemojte imati toliko tolerancije za njih,pa ne željeti biti naporne,pa da vam je neugodno,pa slijepo im vjerovati.Bolje biti neugodna žena,prava pilana i puhati i na hladno,nego li doživjeti ovo.Opet ću ja,ne znači da naš sin ne bi umro i da su oni napravili još neke pretrage,jer ovo je bila njegova sudbina.Ali,nije fer što nije za njega napravljeno sve što se moglo.
Eto,zato sam,između ostalog ovdje napisala ovu priču,kao svojevrsno upozorenje budućim majkama.Pošto je kod nas zdravstvo kakvo jest,moramo se barem mi nekako nastojati izboriti za našu djecu.Ma koliko im bili dosadni i naporni i ma koliko god njihov ego patio.

MM je zato i otišao na razgovor u tu bolnicu poslije ovog nemilog događaja,jer se nada da će barem nakratko ovo imati na njih učinak.Možda će se kroz koji dan kod neke druge bebe,koja bude slična kao i naš sin,netko sjetiti da pregleda i srce.Jer,kao što je doktorica i sama rekla,to nije ni skupa pretraga,a ne uzima ni puno vremena.

Pepina :heart:

Pepina, ne mogu ti opisati koliko vam se divim :love:

Pepina,
Hvala što si skupila snage i ispričala nam svoju priču, jer i ja idem u Vinogradsku uskoro roditi, te uz svu svoju bol i tugu tješiš i daješ nam riječi snage.

Ako ti mogu malo pomoći, ove godine sam 4 puta ležala u Vinogradskoj i naslušala se svakakvih priča, malo upoznala ljepotu našega zdravstva i ponašanja doktora i sestara.

Priča jedne trudnice (koja je i postala mamom jedne curice za vrijeme mog boravka) jako mi se je usjekla u pamčenje.
Ona je krajem 2006 g. u 39 tj. bila na induciranom porodu svoje mrtve curice (došlo je do ugruška u pupčanoj vrpci), a do tada je sve bilo u redu. Skupila je snage i kao što sam već rekla ove godine prije 2 tj. rodila zdravu curicu.

Nadam se još jednom da će i tebi Bog podariti što prije novu radost.

Pepina :cry: :cry: :cry:
uz tebe smo draga

:heart:

:cry: :cry: pretužno
Iskrena sućut! :heart:

Pepina strašno mi je žao :cry:
Držite se :heart:

:cry: :cry: :cry:

Iskrena sućut.

Iskrena sućut.

pepina, nadam se da ću što prije opet ugledati tvog tweetyja :heart:

Pepina moja iskrena sućut :cry:

Pepina, moja iskrena sucut. :cry:

:love:

Pepina, moja iskrena sućut. Nema tih riječi...

pepina, užasno mi je žao :cry:

ti si jedna hrabra žena.

pepina, užas :cry: .i ja sam nedavno rodila u Vinogradskoj, no radili su UZV srca, navodno po defaultu to rade, sada se meni postavlja pitanje zašto su ga radili ako nije bilo indikacija za to, a ako ih je bilo zašto ja za njih nisam znala. otkriven mu je bezopasan šum na srcu kojeg sam i ja imala kao mala.ne mogu vjerovati da se takve stvari događaju i iskreno ti se divim, tebi i tvojoj snazi...takvi kao ti zaslužuju biti roditelji i znam da će ti se to uskoro i ostvariti, a tvoj sin je otišao među anđele ne brini, bebe uvijek završe tamo....plačem....

Kako je to tužno

iskreno mi je žao :heart: :cry:

O bože... kako je meni teško, pa ne mogu ni zamisliti toliku bol. :love:
Od srca vam želim da uskoro dobijete zdravu bebicu, a da vam dani sjećanja na malog :saint: budu lakši.

Pepina, iskrena sućut :cry:

Pepina cry: užasno mi je žao
:heart:

Pepina, pretužno i prestašno. :cry: Iskrena sućut tebi i tvojem suprugu. :heart:

Draga moja stalno mislim na vas od kada sam saznala za to :(

Jako mi je žao :cry:

Strašno mi je žao zbog vašeg gubitka...
Nek vam maleno srce ubrzo ublaži neizmjernu tugu :love2:

Citiraj:

---

marka99 prvotno napisa

otkriven mu je bezopasan šum na srcu kojeg sam i ja imala kao mala.

---

E,zato su mu radili uzv srca.Jer su čuli šum kad su mu poslušali srce.Tako da oni rade uzv,ako čuju nešto na srcu ili ako bebicama poplave usne ili prsti i slično.Ali,ako toga nema,onda ništa.Problem mog sina je bio u tome što nije imao vanjskih znakova srčane mane,a ni šuma na srcu.To zna tako biti..A,oni onda ne rade po defaultu uzv.Tako je MM rečeno u bolnici.Kao-to se jednostavno ne radi,ako nema indikacija.A,opet ću ja,niti je skupo,a niti traje dugo.
To što je imao malo manje energije u startu nisu prepisali srčanoj mani već nižoj porođajnoj težini.A,čak ja kao laik sam pročitala kasnije na netu da to mogu biti i znaci srčane mane.Ma,milina...
Bilo kako bilo,ako ti je suđeno-živiš,a ako nije-onda ništa.

Pepina,moje saučešće!
Ne znam što bih ti napisala jer ništa ne može umanjiti tvoju bol i tugu.I ja te se često sjetim otkad sam pročitala što se dogodilo.Tebi i tvom mužu želim svu snagu i sreću ovoga svijeta :love:

Pepina strašno mi je žao :love:

Neizmjerno mi je žao :cry:

Draga Pepina, smrzla sam se čitajući tvoju priču, ne toliko zbog toga što svaka majka jedino tako može reagirati na patnju druge majke, već i iz razloga što je priča mog pišulinca i mene identična tvojoj do onog dijela kad ti ga nisu donijeli na podoj.
Naime, zadnjih mjesec dana trudnoće utvrđen mi je povišeni tlak, preživjeli smo - dijeta, "malo" živciranja i kile više nisu toliko skakale, a navodno su one bile krive (+16). Radi toga, navodno, posteljica nije bila dovoljno prokrvljena, pa je patrik pri rođenju (u vinogradskoj) imao samo 2.600 g/48 cm isto uz apgar 10/10. Pri izlasku iz bolnice, što zbog veeeeeeeeelikih problema s dojenjem (ja sam npr. bila užasno ljuta što su ga nadohranjivali bočicom, jer to smatram najvećim krivcem za neuspješno djenje), što zato jer je to normalno, izašao je sa samo 2.450 g s "dijagnozom" neonatus temporarius hypotrophicus što se kasnije pokazalo kao nimalo važno - pedijatrici i svima ostalima koji su je vidjeli, jer je jako brzo i predobro napredovao. S 2 mjeseca imao je preko 5 kg što će reći da je već udvostručio porođajnu težinu.
Ne moram niti reći da kad smo došli kući, a on nikako da prihvati bradavicu, bila sam luda kako ga nahraniti, a težina iz dana u dan pada. Izdajala sam se 2 mjeseca kada je nažalost mlijeka, uslijed sve manje izdajanja, nestalo, pa smo morali preći na adaptirano.
No, pišem ovo zbog toga što su naše dvije priče gotovo identično počele, ali ova, naša je završila puno sretnije. Naime, ne znam koliko ti ovo u ovom trenutku uopće može biti utjeha, ali vjerujem da je "greška" bila stvarno iznad svih ovih objektivnih događanja i da je moralo biti još nešto. Kako je osoblje bolnice tada postupilo, ne znam, ali donekle mogu tvrditi da za to što se dogodilo vrlo vjerojatno nije bio kriv niti tvoj tlak, niti mala porođajna težina, niti njegova hipotrofičnost, niti problemi s dojenjem, nego je očito moralo biti nešto više od toga na što se možda moglo utjecati jedino tim "nesretnim" ekg-om koji se eto "ne radi".

Sve u svemu :* :love: :heart:

Stijena,moj je sin imao istu dijagnozu,kao i tvoj.I znam da nije zbog toga umro.Što se tiče toga,on se fino oporavljao.Kad je izišao iz bolnice imao je skoro pola kila više,a kod nas je u nekoliko dana dobivao još i fino napredovao.Što se dojenja tiče,poslije nas je krenulo.ne baš za svaki obrok,ali išlo je.I ti i ja smo imale s time problema ne samo zato što ih dohrnjuju,već zato što bebe s tom dijgnozom jednostavno nemaju energije kao ostale bebe i nemaju snage vući pri dojenju kao ostali.Već,ako i uspiju,malo vuku,pa se umore.Ali,s vremenom,kad se oporave,ako se ne izgubi mlijeko,onda krene.
tako da znam da nas je naš sin napustio iz drugih razloga.Kasnije su mu pronašli i tu srčanu manu...uglavnom,po kardiologu je to sids.
Mene nervira i to što su doktori dobili savršen alibi sa sids-om za neke moguće propuste.Kad god neka beba naglo napusti ovaj svijet,okrive sids.Jer,nema šanse da su oni nešto pogriješili.
I,da,za naše sljedeće dijete su sad svi spremni napraviti sve.Sve će pregledavati još i u trudnoći i kasnije,čim se rodi.To je super i daj bože da sve bude ok.Ali naše prvo dijete nam nitko neće vratiti. :no:

Pepina, užasno mi je zbog tvog i TM gubitka :cry:

U šoku sam :cry: i divi mse tvojoj snazi da napišeš sve to :heart:

Iskrena sućut :cry: :cry:

iskrena sućut tebi i suprugu

:cry: :cry: :cry:

iskrena sucut :cry: :cry: :cry:

_________
N 28.12.04.