hvala Vam cure, puno...vi ste jedan od najbitnijih razloga što ja uopće se uspijevam relativno normalno s ovim svime nositi, jako mi puno pomažete, vaši postovi znače mi puno.. :heart:
Printable View
hvala Vam cure, puno...vi ste jedan od najbitnijih razloga što ja uopće se uspijevam relativno normalno s ovim svime nositi, jako mi puno pomažete, vaši postovi znače mi puno.. :heart:
:cry:
:love:
Sjet5it ću se tebe i tvog malog anđela u svakodnevnoj molitvi,da imaš snage za dalje!
:cry: , užasno mi je žao zbog tvog gubitka, drži se :love2:
baš si me rasplakala,ja sam imala spontani u 4. tjednu i bilo mi je prestrašno mogu mislit kak je onda tebi.Sigurna sam da ćeš uskoro začeti i da te tvoja sadašnja bol neće tako jako boljeti
Draga iirraarraa!
plačem i plačem...i razmišljam već danima o tebi..
Dijelimo okrutnu sudbinu.
MM i ja smo se vjenčali na Valentinovo,nakon dva mjeseca poznanstva.
Priča kao iz najljepše bajke.Mjesec dana nakon ja trudna.Velika radost,veselje...i iznenađenje - nosila sam blizanke...
Birali smo dugo imena(tražili savršeno),tražili dok nismo odlučili..NIKA i DORA.
Imena za naše jednojačane curice...
Trbuh raste,gladimo ga svaki dan,pričamo im i pjevamo.
Zadnja tri mjeseca provela sam u bolnici zbog nadzora blizanačke trudnoće...NADZOR? U tri mjeseca "nadzora" beskrajna vađenja krvi samo (sve je uvijek bilo ok) i samo dva UZV!!!!
Ležala sam po cijele dane...brojili smo dane u očekivanju naših ljepotica...
Radim CTG,pokazuje se patnja jedne od bebica...dižem frku,nitko ne reagira,samo potpisuju papir da je uredan.
Kljukaju me normabelima.
Večer prije tragedije,CTG je savršen.SAVRŠEN! (kao da su me pozdravljale?!)
Brojim 35tjedana i jedan dan.Buđenje 3.12.2004. Ulazi sestra u sobu i donosi ctg aparat.Nađem jednu bebicu sa slabim otkucajima,a drugu ne mogu naći.Zove MM (kao i obično u to vrijeme) i govorim mu da upravo mjerim otkucaje,al se brinem jer ne mogu naći Doru.....Zovem sestru,dolazi i govorim joj,ona odmahuje rukom i opet odlazi...Nema ona vremena sad jer slijedi vizita...
PLačem...zovem MM...ne mogu ni govoriti...al on shvaća da se nešto događa i trči do bolnice...
I dalje tražim Doru,al mi ne pada još uvijek na pamet da je već umrla...Suze mi samo idu...Ridam...gotovo da nemam zraka...hvata me panika,al ulazi vizita i nadam se spasu i rješenju...o čemu se radi?? Ne shvaćam ni dalje...DObijam odgovor jednog od vrlo cijenjenih ginekologa
(citiram): "igrajte se još malo sa aparatom" Odlaze...
Nevjerica...nikad to neću zaboraviti....nikad...
Jedan od njih se ipak vraća u sobu (jedini koji se smilovao i shvatio da se nešto događa) ....i Nikini otkucaji slabe,već su isprekidani...
Odjednom se stvara strka...čujem ga da govori da odem na Colordoppler....
Tamo čitava svita odjednom...jedna ginekologica me miluje po kosi...ja pitam,svi šute i samo klimaju glavama...
Ona mi govori da odem u sobu i da će ona sad doći do mene...
Izlazim van,ne razumijem još uvijek ništa.Na samim vratima se gotovo sudaram sa MM...
Ulazimo u sobu,cimericu su izveli van iz sobe.Ležim na krevetu,MM me grli.Pun je pitanja,a ja mu ne znam ništa reći.
Odjednom mi sijevne kroz glavu da smo izgubili našu Doru...govorim mu to,on plače...Prvi put ga vidim da plače.Pokušava me utješiti,al nekako nam oboje ne ide.
Napokon ulazi ona ginekologica..iza nje sestra sa posudom sa dvije injekcije za smirenje...
Ona govori da smo izgubili OBJE bebe.
Zvoni mi u ušima,ne sjećam se dalje.....
Odjednom...u sobi moji i njegovi roditelji...svi plaču.Nitko ne zna što bi rekao.
U hodniku bolnice se ispred vrata čuje smijeh jednog od ginekologa...a cijela bolnica već bruji o mom "slučaju" kako su ga nazvali.
Klistir,pa brijanje.Sestra me zarezala...kapa mi krv među nogama.Ne osjećam bol...osjećam samo da sam umrla sa svojim curicama.
Izazivanje trudova.
U 22.15h rađam NIKU,a u 22.17h DORU na zadak.
Nemam snage pogledati ih....
Nakon svega dolazi mi ona ginekologica i tješi me.U očima joj vidim suze.
Hrabri me...traži riječi utjehe...
Žele me strpati nakon svega u sobu sa babinjačama...ta ginekologica se buni i smještaju me ipak u posebnu sobu.MM je tu.Čeka.Oči su mu natečene.
Opet injekcije za smirenje,pa tablete protiv bolova.U noći me budi nesnosna bol....bol kakvu je teško opisati.Zvonim sestri.Zvono odjekuje,al nema nikoga.Grabim mobitel.Zovem mamu da nazove bolnicu i odjel da mi pošalju nekoga.Nakon pol sata od zvonjave netko napokon stiže....
.......................................
Napokon vidim svoje male anđele,prelijepe su.Obukli su ih u robicu...
ljubimo ih...grlimo...pozdravljamo...pričamo...
Imaju svoj mali tihi dom...
Nikada više nisam nogom kročila u Petrovu.Ne mogu.Ne želim.
Ne prođe dan a da ih ne pozdravimo za laku noć.Ne prođe dan.To mi daje snage.....Sjetim se rođendana...zapalim im svijeću...
Nekoliko mjeseci poslije ostajem trudna.Spontani u 6.tj.
Opet suze...Opet bol...i vječno kada?
A onda....7.8.2006. rodila sam svoju lijepu djevojčicu Ellu...koju obožavamo naravno...uskoro će 2 godine i prava je mangupica!
Stravično je da smo doživjele takve velike tragedije...nema tih riječi koje mogu utješiti...Mi smo puno razgovarali sa obitelji i nama bliskim prijateljima...
Ja sam se nekako uhvatila toga da sam ponijela svoj križ to me drži...i nekako sam se onda i smirila..Vjerujem da su one sad naši anđeli koji nas čuvaju..
Želim ti reći da kreneš dalje,ne i da zaboraviš...
Pokušaj uživati u malim stvarima i tvoja će bebica stići...ja ću se večeras pomoliti za tebe!
Kao što je rekla Vodenjak- Živi život punim plućima, jer moraš pripremiti svoje tijelo, a i dušu za novu bebicu.
Iskreno mi je žao ako sam nekoga svojom tužnom pričom i velikom tragedijom uznemirila,vjerujte da mi to nije bila namjera.Oprostite.
ljubim vas sve...i moja ELLA!!!
irraarraa želim ti svu sreću ovog svijeta da uskoro ugledaš veliki +, da ti trudnoća prođe u najboljem redu i da grliš svoju malu bebu :heart:
frka20 toliko me dotukla tvoja tragedija da ti ne mogu niti kazat.
strašno.
bog ti dao svu snagu :love:
eto, čovjek se već počne pitati čemu taj glupi život uopće, sam patnja....hvala Bogu ti si svoju sreču konačno dobila živu i zdravu..jako mi je drago zbog toga, tvoje cure su ti se vratile konačno...ja znam da će se i meni moj Ivano vratiti...jedva čekam taj dan da ga konačno vidim
frka nemam riječi kojima bih mogla opisati tugu zbog svega što si prošla :cry: :cry:
čuvaj svoju lijepu djevojčicu :heart:
iirraarraa želim ti da što prije dočekaš taj dan :heart:
draga iirraarraa, vjerujem i znam kako se osjećaš..znam što proživljavaš.Citiraj:
iirraarraa prvotno napisa
Znam da ti je sad teško što se više bliži taj dan...
kopiram ti tekst koji sam napisala dvije godine nakon moje tragedije.
3.12....danas 2 godine
Teško mi je...Bili smo i na Mirogoju.Puno smo suza prolili.Sjećanja su bolna.Zapalili smo svijeće za naše andjele,Niku i Doru.Male slatke blizanke...Nisam mogla,a da ne pomislim na to jutro.Čak me i zaboljelo u trbuhu...možda sugestivno,jer je danas dvije godine,danas je taj datum.Ne znam.
Ella je bila sa nama...naša srećica...naš "spas" u toj tuzi..
Možda sam poprilično nesuvisla,al nadam se da me razumijete..jednostavno imam potrebu danas nešto napisati.
Iako sada imamo Ellu,nikada nećemo zaboraviti naše Niku i Doru.Volimo ih svim srcem,uvijek i zauvijek.I svaki dan im poželimo laku noć,znamo da su sa nama,naše andjelice.Uvijek u srcima.
Eto....već 2 godine..dal je to nekako daleko sada? Često pomislim da je nekako brzo prošlo...valjda je to u redu??
...zapalite svijeću za moje andjele...Niku i Doru..
Želim ti reći da ne gubiš vjeru i nadu.Majka nikada ne zaboravlja svoje dijeJa i dan danas mislim na svoje anđele,i bez obzira na Ellu koja mi je donijela mir...nikad ne zaboravljam.Ne brini draga,imat ćeš svoje zlato...budi hrabra,vjeruj,ne gubi nadu.Život je nepravedan,al vjeruj mi da će ti se vratiti osmjeh na lice.Budi hrabra da možeš imati snage da ispuniš svoju najveću želju.Poslije kiše - dolazi sunce...
pusa
Ivano će uvijek biti uz vas...
U vašim srcima...
Moja iskrena sućut :cry:
i želim vam da šta prije ponovno osjetite sreću
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
:cry: :cry: :cry: , moja iskrena sućut ira...zapalit ću svijeću za tvog Ivana , Niku i Doru i sve ostale male anđele.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ :heart: da što prije vidiš plusić
Draga iirraarraa,Vodenjak,frka20 i sve neimenovane žene sa tako tužnom sudbinom, nemam riječi kojima bih izrazila tugu koju osjećam zbog vaših gubitka. Draga iirraarraa nadam se da ćete ti i tvoj muž uskoro na rukama držati prekrasno malo biće.
:heart: :love:
Moram potpisati tajchi73, jer nemam riječi. :cry: :cry: :cry:Citiraj:
tajchi73 prvotno napisa
Ira, tvoje srce mora ojačati i biti spremno za novu bebu. Tako se nadam da će vam sreća zakucati vrlo brzo na vrata. :heart:
Bože moj dragi,koliko tuge.Želim ti od srca puuno sreće u pokušajima za jedan+,ne znam kada me je nešto toliko rastužilo kao tvoja priča i od frke20.Nakon toliko patnje,bola,razočarenja zaslužuješ malu srećicu koja će ispuniti tvoje srce samo čistom ljubavlju.OSJEĆAM TO,DRŽIM FIGE,čuvaj se :love:
i ja sama sebi držim fige, iako sam malo sada odlučila da bi bilo najbolje možda da uzmem neku stanku, ne da prestanem raditi na bebi, nego da jednostavno krenem u neku normalu sa svojim životom ne misleći toliko na trudnoču i djecu...uvjerena sam da će se tada zasigurno primiti :saint:
Citiraj:
tajchi73 prvotno napisa
I ja cu potpisati tajchi73
Prestarasno :cry: :cry: :cry:
iirraarraa, frka20, Vodenjak, :love2:
Plakala sam čitajući vaše priče...što reći na to...pretužno...
I ne mogu vjerovati da postoje ljudska bića - na doktore i sestre mislim - koje takva tragedija barem malo ne dirne i koji ne pokažu barem poštovanje prema roditeljima koji su doživjeli takav gubitak ako već ne i suosjećanje.
iirraarraa, želim ti jedno malo :heart: uskoro!
potpis pod laumi,
cure vi ste heroji i uzori svima
Nemam što dodati.Citiraj:
Loryblue prvotno napisa
:heart:
Draga, jako mi je žao i točno znam kako se osjećaš. I ja sam prošla istu tragediju. Bog je uzeo moju princezu nakon samo 7 dana. Bila sam neutješna, ljuta i ogorčena, ali uz pomoć prijatelja, obitelji i najviše muža uspjela sam se trgnuti i odlučila da neću odustati.
I nakon sunca stiglo je sunce.
Nakon godinu i pol od tragedije gledam kako moj sin spava i smiješi se u snu. Znaš kako kažu da se djeca u snu smiju anđelima...e ja mu onda kažem da se smije seki.
Od srca Vam želim što prije drugu bebu jer je to najbolji lijek.
:saint: :heart: :saint:
Jako mi je žao. :cry:
Želim ti sve najbolje s drugom trudnoćom koja će sigurno biti ubrzo. :love:
:cry: :cry: Jako mi je zao...
:cry: :cry: :cry: :cry: :cry:
I što prije da vas Bog daruje novim :heart: koje će kucati za vas.
Šaljem ti puno ~~~~~~~~~~~~ i ljubavi da vam se pojavi ogroman + :love: :heart:
PotpisujemCitiraj:
tajchi73 prvotno napisa
Plačem i plačem...
I tebi Mantha jedan veliki :love2:
Draga iirraarraa, znam kako se osječaš, meni se dogodilo slično prije 2 godine 20.7. I sada kako se bliži godišnjica rođenja moje male curice sve više mislim na to. Poznajem taj osječaj kada ne možeš dočekati novu trudnoću. Mi smo se na to odlučili 3,5 mj. nakon toga, jer nisam mogla više čekati. Ta trudnoća mi je bila kao melem na ranu iako mi je bila užasno stresna. Vito se rodio 9.8. i sada je divan i zdrav dečko koji radi svoje prve korake.
Šaljem ti ~~~~~~~~~~~~~~~ do neba da i ti uskoro napišeš priću sa sretnim završetkom.
:heart: :heart:
iirraarraa :cry: strasno, iz :heart: ti pozelujem da uskoro vidis +
frka20, vodenjak, mantha :cry: :cry: :cry: nemam rjeci, ovo je tako strasno i bolno :love:
cure price su prestrasne , jako mi je zao :hug
molit cu za vase male andjele.
frka tvoja me prica uzasno potresla ( sve su ,al sjecanje na petrovu , na dr za kojeg znam na kog mislis, uf tako sam to mogla zamisliti , strasno, ko da gledam .. ) :hug
drage moje, šaljem vam veliki zagrljaj i bezbroj vibri da vam se ostvare vaše želje
Bog neka čuva male anđele
:cry: prepretužno
Potpisujem jer ne mogu od suza napisati ništa više.Citiraj:
tajchi73 prvotno napisa
:cry: :cry:
:cry:
:cry: Pretužno....
Plačem :cry: i ja sam nedavno izgubila jednu dragu osobu ,znam da nije isto ali neka nas sve vodi nada da ćeš brzo zagrliti jednu malu bebi,cu . :heart: :love:
:cry: Jako tužno. Plačem i ne mogu zamisliti koja je to bol. Mogu samo pretpostaviti jer je i moje dijete bilo u kritičnom stanju i spašavali su joj život i tada sam mislila da će mi srce puknut od boli :cry:
Sve mame koje ste morali proći takvo što :love:
Sve ostalo je već rečeno...
strašno mi je žao da si izgubila dijete.
Ivano će uvijek biti tu negdje, uz tebe.
:cry: :cry: :cry: :cry: :cry:
Inače ne volim čitati ovakve priče jer sam preveliki emotivac i odmah mi se želudac stegne, grlo isto tako, a zapravo mi u sjećanje navru svi oni trenuci koje sam proživjela nakon 2,5 mjeseca trudnoće i svega što sam tad proživjela. Možda će netko misliti da je lakše jer je trudnoća bila mala, ali vjerujte, nije. Zato suosjećam sa svima vama, znam kako vam je, ali mogu vas i utješiti jer danas, 11 godina poslije toga, moja Emili i moj Pipi obasjavaju moj život, čine ga neizmjerljivo vrijednim! Isto to želim i vama, ali stvarno onako od :heart: kako bih željela najboljim prijateljicama! :*
Ajme majko kako je tužno tako sam se isplakala,a ujedno sjetila se jedne gospodje kojoja je samnom ležala u bolnici i kojoj je isto umrla beba, kad sam ja bila sa svojim blizancima trudna.Hoću reć da ima jako puno takvih tužnih dogadjaja samo nitko nezna za njih.Ja ti želim jako puno sreće i tebi i tvom MM i dat će dragi bog još puno male slatke dječice jer zaslužujete držimo ti fige ja i moja četri andjela.