Ja manje plačem odkada imam Nilicu...fegusti :shykiss:Citiraj:
fegusti prvotno napisa
Printable View
Ja manje plačem odkada imam Nilicu...fegusti :shykiss:Citiraj:
fegusti prvotno napisa
fegusti :love:
I MM puno propušta, a tu je u susjednoj sobi.
:(
vissnja, super da je tebi upalilo ali ocito je da je i TM imao volju. problem je kad oni uopce ne vide da grijese i u cemu grijese i ne zele nista promijeniti. i nazalost, nije uvijek ljubav dovoljna.
kad je sve ok MM i ja smo najzaljubljeniji par na svijetu. a kad nas stisne manjak vremena, manjak novaca ili manjak sna onda znam da je on zadnji od kojeg mogu ocekivati razumijevanje i podrsku. kad ima volje, on je najbolji suprug i najbolji tata na svijetu a onda mu dode faza kad nije od volje i kad ga mrzim i vidim sve ono samo najgore u njemu i zelim otici... uglavnom sve se vrti oko njega. ako je on ok onda smo svi super, ako nije onda sam automatski i ja nervozna sto naravno prenosim i na djecu.
a sa teorijom da svatko treba zivjeti svoj zivot se ne slazem ni pod razno. ja imam svoje prijatelje, on ima svoje a sa svima se druzimo i zajedno u paru. i to tako stima. ali da zivimo pod istim krovom a svatko zivi svoje to ja ne bi tolerirala. onda mogu i sama. i cak cu imati manje za prati, peglati, kuhati.
i opet ponavljam, njihove teme s prijateljima nisu 'kako poboljstati odnos sa zenom', 'kako je usreciti', 'kako joj pokazati koliko je volim'...
PUJA8 žao mi je što je kod vas tako. Ne mogu da kažem da MM ne kiksa po pitanju podrške u kriznim situacijama, o i te kako ima kikseva (npr. celo prošlo leto kada je naše prezahtevno dete visilo na sisi bez prestanka, a ja bila očajna i sluđena, a on svaki slobodan trenutak provodio praveći prezentaciju za svoju firmu, koja nikad nije zaživela i koja svakako nije bila must have). Ali to nije bilo namerno, beg je bio njegov odgovor na tu haotičnu situaciju iz koje nismo znali da nađemo izlaz. I možda sad to glupo, smešno ili naivno zvuči ali meni mnogo znači to što je on shvatio grešku i što mu je krivo zbog toga. A i ja sam shvatila da se on prilično uplašio roditeljstva i da je to bila njegova reakcija. Ali ljudi smo i grešimo.
A možda onda ne greše nego su jednostavno takvi? Znaš ono kad ti radiš neku, za tebe, najlogičniju stvar na svetu a neko te ubeđuje da si u krivu. A ti :? jer ne kontaš šta je pogrešno. A ako se pravi da ne vidi u čemu greši i tera dalje jer mu je tako najlakše onda je to bezobrazluk. Naravno sad teoretišem jer ne znam o čemu se konkretno radi.Citiraj:
problem je kad oni uopce ne vide da grijese i u cemu grijese i ne zele nista promijeniti.
A za ovo drugo - znam o čemu pričaš jer se kod mojih roditelja sve vrti oko tate. Ako je on bio OK mi smo uvek super funkcionisali. Ali ako je on ustao na pogrešnu nogu propadali su nam izleti, rođendani, letovanja, sve!!! To je dovelo do toga da sam ja kao klinka sa strepnjom očekivala kakvog će tata biti raspoloženja jer je od toga zavisilo i mamino raspoloženje :( Jako mi se sve to urezalo i zato kad je MM iz bilo kojih razloga besan, neraspoložen ili jednostavno smoren ja se trudim da ostanem :) koliko mogu. On odboluje svoje i posle je OK.
[quote="Maslačkica"]Citiraj:
PUJA8 prvotno napisa
Ovo 1. sam savladala, o , da znate kako je život lakši..... :saint:
Ovo 2. nisam :oops: , ali mor<am, sama sam kriva, ja sam tip mamice, a on je tip sinčića i u svojoj obitelji, naravno da je teško očekivati promjenu preko noći, ali moram prestati sebe i njega gnjaviti tim glupostima (ja ću, daj meni...)...
kahna i tebi jedan :love:Citiraj:
kahna prvotno napisa
trenutno sam previše u cijeloj našoj situaciji i nemam vremena ali uskoro ću opisati naš slučaj jer kao što vi meni pomažete svojim iskustvom i razmišljanjima tako će možda moje iskustvo nekome pomoći.
zanima me jedna stvar - da li kod vas ima seksualnog života u trenutku kada ste ljute, ugrožene, povrijeđene? (ne pitam to zato da bih znala kako se ponašati jer takva intima kod mene ne može biti isforsirana.)
moja baka je govorila da krevet služi za pomirenje.
"pa posvađala sam se sa onom glavom gore, a ne sa ovom dolje" - znala bi reći. :mrgreen:
Definitivno se ne mogu maziti s njim i biti intinma ako smo u svađi.
Ne mogu samo tako preći preko nekih stvari.
Kod nas je sex (ako ga uopće ima) slađi poslije svađe/ljutnje ali samo ako je stvar razriješena.
Čitam vaše postove i drago mi je što rješavate vaše probleme na ovaj ili onaj način, ima tu zaista izuzetnih priča i dobrih savjeta.
Ja bih na kraju svega samo dodao da je muška strana priče dosta slična ženskoj ... samo što to muškarci vrlo rijetki priznaju ovako otvoreno i na ovako "javnom" mjestu kao što je ovaj forum. Teško mi je prihvatiti tezu da su muškarci skoro uvijek problematični dio veze (iako su, zbog utjecaja okoline i njenih "loših" utjecaja tipa tradicija, vjerojatno češće "krivci" odnosno oni koji zbog nerazumijevanja veze dvoje ljudi rade greške u suživotu), u jako puno situacija je odgovornost i za probleme i za njihovo rješavanje ravnopravno podijeljena na obje strane. Tu sad dolazi ono o čemu je puno vas već pisalo: uzajamno razumijevanje, komunikacija, fleksibilnost, tolerancija.
I na kraju, jedna od najvažnijih stvari: prihvaćanje. Partner je takav kakav jest i treba ga takvoga prihvatiti (naravno, treba mu reći ako nam se nešto ne sviđa itd, ali ne možemo očekivati da će se partner "premodelirati" prema nekom uzoru kojeg imamo u glavi ... a to je ono što žene znaju činiti (ali i muškarci).
Sjećam se jedne od bivših cura - željela je da se družimo sa njenim prijateljicama i prijateljima, no ona se nije željela družiti sa mojima, nije prihvaćala moje hobije, ali sam ja trebao prihvatiti njene, seks je bio prihvatljiv samo onakav kakvog je ona željela ... uglavnom, željela me je izmodelirati prema nekoj svojoj viziji. Naravno, frustracija je rasla i dobre strane veze su vrlo brzo bile prekrivene onim lošima i prekid je bio neminovan.
Moj savjet uz ovo bi bio - prije nego što se krene u ozbiljnu vezu treba prvo dobro upoznati partnera i vidjeti da li je on zaista osoba s kojim želimo provesti x godina zajedno i imati djecu. A treba razmisliti i o samome sebi, možemo li zaista prihvatiti tog čovjeka takav kakav jest, u tom momentu ... ili se možda idealizira neka situacija "samo kad bi on još ovo, e tad ću biti zaista sretna"
[quote="tatek"]Moj savjet uz ovo bi bio - prije nego što se krene u ozbiljnu vezu treba prvo dobro upoznati partnera i vidjeti da li je on zaista osoba s kojim želimo provesti x godina zajedno i imati djecu.[quote]
Slažem se s tobom, tatek..jedna baka šipanka nam je uvijek govorila kako treba "vreću soli "izist" s nekim da bi se s njim vjenčao"!!! :mrgreen:
A bake često imaju pravo.... :saint:
ajd, bitno da je zdravlja...
ništa drugo nije tako nepopravljivo :mrgreen:
Još jedan mali dodatak, možda nije direkt u temi ovog topika, ali definitivno ima veze. Izvori bračnih/partnerskih sukoba su tako često glupe sitnice - znate ono "istiskati pastu iz tube od kraja ili iz sredine", "rezati luk na sitno ili kupno", "odjeću slagti ovako ili onako" ... Puno takvih običaja i navika nosimo iz roditeljskih domova (ili nekog svog prijašnjeg iskustva) i smatramo da su jedine ispravne, a tome nije tako. Vjerujem da su svi načini rezanja luka ok i dovode do ukusnog ručka.
I kad dođe do nekog takvog sukoba bilo bi dobro da svatko od nas razmisli da li je zaista nužno da svi (dakle, i partner) rade baš tako kako mi smatramo da je OK - možda su i drugi načini ok i možemo dopustiti da i drugi ljudi imaju svoje životne navike i da žive prema njima ukoliko to ne narušava život. Ili je možda još bolje dogovoriti se oko takvih stvari, možda čak usvojiti neki novi običaj, različiti od oba prijašnja? Ili u razgovoru zaključiti da je jedan od ta dva običaja ipak bolji i SPORAZUMNO nastaviti tako raditi stvari?
Primjetio sam da ljudi dosta često sa sobom nose takve običaje iz roditeljskog doma i inzistiraju na njima, a često se ne upitaju da li je to zaista jedan jedini ispravni način da se nešto napravi.
(imam i ja svoje navike tog tipa, trudim se da postupam prema gore navedenom pravilo, no ne uspijem baš uvijek :roll: )
Znam, u ovoj temi se govori o krupnijim i važnijim stvarima, no tako često život zagorčavaju baš ovakve gluposti ...
recimo moj bivši je padao u nesvijest ako bi se mlijeko iz tetrapaka samo grijalo, a ne i kuhalo jer se onda navodno 'napari'..svako traženje logičkog objašnjenja da šta pod tim misli završavali su blijedim pogledom..to 'napareno' mlijeko bila je jedna od dogmi njegovog djetinjstva...
:mrgreen:
al da bi se baš čovjek oko toga svađao....
podsjetio si me na mm-a kad smo počeli živiti zajedno: došao jedan dan i pitao me što više volim - da je wc papir okrenut tako da visi prema zidu ili na drugu stranu? Ja rekoh na drugu stranu, a on sav odahnuo, i on hoće da visi na drugu stranu, jer da je čitao neki članak kako u zajedničkom životu češće dolazi do svađa oko takvih pitanja na koju stranu visi wc-papir ili tko je ostavio otvorenu zubnu pastu, nego oko ozbiljnih tema.Citiraj:
tatek prvotno napisa
To mi je trebao biti lijep znak upozorenja koji nisam poslušala i sad se s njime ne svađam oko wc papira nego oko još glupljih stvari :roll:
Joooj, vidio sam ja svađa i suza i radi sitnijih stvari ....Citiraj:
sofke prvotno napisa
A najbolje mi je kad dođemo kod moje mame pa onda napravim nešto što nije bilo uobičajeno kod mojih pa se ona začudi (tipa spremi beštek na drugi način u ladicu itd) ... "pa to se tako ne radi" ... :)
tatek, vezano uz tvoj prethodni post - ali ljudi se ipak u nekim granicama mogu promijeniti. jer kad smo već tu gdje jesmo, u braku, s djecom, ljubavi ima, ne može se svaka svađa završavati riječima - takav sam i gotovo. take it or leave it. znala si da volim kompjuter i prije braka i šta sad hoćeš?
kako godine prolaze, tako se i mijenjaju životne okolnosti - nešto što nismo niti primjećivali npr. prije djece, sad nas, npr. nepodnošljivo smeta.
pa ako se mijenjaju okolnosti, da li mi moramo biti uvijek isti?
cvijeta, potpis.
pomikaki :lol:
Naravno da ne moramo, ljudi se mijenjaju, ali sami od sebe, bez da to čine "po zahtjevu". Možemo nekome reći da bismo željeli to i to, ali mislim da nije realno takve stvari uzimati zdravo za gotovo ... pogotovo ako se radi o većim stvarima. Ako je netko lud za kompjutorima ili nogometom teško da će prekinuti s time "samo onako", pogotovo ne ako mu se kaže "Kog si vraga toliko za tim ekranom!".Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Tatek, u smislu u kojem pišeš ljudi se mijenjaju da bi se prilagodili, a to ne bi da žive sami. Da su sami samcijati mijenjali bi se sami od sebe. I to nitko ne bi primjetio, pa ni oni sami. :mrgreen:
tatek, drago mi je da se i muško uključilo u ovu raspravu.
kod nas se radi o krupnicama, o stvarima koje su se gomilale godinama a ja sam se mirila s njima, zataškavala ih pa čak i negirala.
to je bio tek podnošljiv suživot (ne mogu naći pogodniji izraz).
valjda u strahu da ne bude još gore, da svojom reakcijom na njegovo ponašanje ne razorim i ovo što imamo.
moj je bijeg bio u izbjegavanju njega i intimnih situacija jer sam bila ljuta i povrijeđena i, iskreno, ponekad mi je stvarno bio odbojan.
još jedna bitna stvar u našem odnosu je ta što sam sve brige preuzela na sebe, nesvjesno i u hodu, a on ih je vješto izbjegavao.
na koncu je to dovelo do toga da je krenuo tražiti priliku da se provede (u svim smislovima) jer mu je dosadašnji život protraćen a on bi ga htio proživjeti.
moj je zaključak da je djetinjast, da misli samo na sebe i gleda samo iz svoje perspektive.
uglavnom, do sada se ponašao kao dječarac a sada mu trebam pomoći da postane odgovoran muškarac.
samo o njemu ovisi da li ćemo u tome uspjeti.
dala sam mu priliku.
on je taj koji je ugrozio našu obitelj i ja se više ne želim vratiti na staro.
ukoliko zaključi da se ne može ili ne nalazi motiv da se promijeni, nema nam zajedničkog života.
do sada nas je doživljavao kao jaram (iako je bio bez obaveza) a taj neki novi život mu je tako sladak.
sve u svemu, ja sam sada spremna i na razvod. više to ne doživljavam kao neuspjeh ili sramotu (ako ne uspije niti nakon uloženog truda).
osjećam se kao ljudina koja je spremna oprostiti a on je taj koji se sada treba dobro preispitati.
ja s njim mogu i ne moram živjeti (ili bilo koja druga), ali on sam sa sobom - mora.
Ha, nekad su prilagodbe zbilja postepene, ali ne baš uvijek. Nekad je prilagodba uvjetovana, selidbom, promjenom posla, zemlje, rođenjem djeteta ... neki ih primaju lako, neki pak teško i opiru joj se (i to obično rezultira krizama, alkoholom, svađama, bolestima itd).Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Ja sam ponekad pogledam unazad i uviđam kako sam se zaista jako promijenio posljednjih x godina, i to su dosta često bile svjesne promjene.
Mislim da su promjene vrlo dobra stvar.
Ono što sam htio reći jest da niej u redu OČEKIVATi da će se netko zbog nas promijeniti (pogotovo ako ta želja za promjenom nije izrečena jasno i glasno - često to niej slučaj). A isto tako mislim da su puno bolje promjene koje ljudi dožive spontano ili pak svojom željom nego kad ih netko "prisiljava" na njih, tad je čest otpor.
Zaključak: nema ga ... ali, ako već želite postići neku promjenu kod vaših muževa, recite im ljubazno, ali jasno i glasno što želite i dajte im neko vrijeme da razmisle o tome i prihvate (ili ne prihvate) ju.
mjenjaš se, htio ili neCitiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
komp.. to ti je ozbiljna "ovisnost"
i moj je komp-junki
razgovarali smo se, rekla sam mu da nemam ništa protiv kompa i igrica i sl. to je njegova zabava, njegov gušt
ALI ne želim da sve padne na moja leđa, jer ja toliko nositi niti mogu niti želim
neću prigovarati sve dok su njegove obaveze ispunjene
Želim ti puno sreće i drago mi je što si krenula u akciju!Citiraj:
fegusti prvotno napisa
A puno sreće želim i njemu, čini mi se da je pred njim težak posao.
Žao mi je što je tako puno vremena prošlo dok se kod vas stvari nisu iskristalizirale ... ali, tako je to u životu, svima nama treba dugo da neke stvari dođu "iz dupeta u glavu" (i meni su za neke od takvih stvari trebale godine, puno njih), sad zato znaš što treba i više nećeš upadati u istu klopku ... a to je velika stvar.
Tatek slažem se sa većinom. I da, ovde su definitivno muškarci ispali veći krivci ali to je zato što se na ovom topic-u jadamo ( a nećemo se valjda žaliti na sebe :roll: ). Šalu na stranu, mislim da treba da razdvojimo te sitne razlike oko kojih se potežu krupne svađe (toalet papir, mleko, sapun, pasta za zube....) i one stvari koje su nam neprihvatljive. Npr meni bi bilo potpuno NEPRIHVATLJIVO da MM sedi za kompom dok ja obavljam kućne poslove, brinem se za dete i igram se sa njim. I kad bi on to sad počeo da radi - morao bi da se menja odmah ili da menja ženu. Ali isto tako postoji gomila drugih osobina, navika koje mi se kod njega ne sviđaju ali to je on i ja ga volim takvog. Za neke mu gunđam ponekad, neke više ne primećujem a neke sam zavolela kad sam shvatila da su te neke sitne gluposti sastavni deo njegove ličnosti.
Ajd da ne bude samo po muškarcima: ja sam jedna strašno aljkava i neuredna žena i MM mi često zbog toga prigovara. Nekad skloni za mnom, nekad gunđa, nekad se ozbiljno ljuti. I ja se nekad potrudim da rasklonim svoj krš samo zbog njega, nekad ne.... I živimo tako, i volimo se u kršu :roll:
MM i ja smo 9 godina zajedno i još uvek učimo jedno o drugom, još uvek se prilagođavamo, a od kad imamo dete još i više. A i ja se sve češće opominjem da se ponašam prema njemu onako kako očekujem da se ponaša prema meni.... i to je mislim ključno za odnos - poštovanje.
fegusti sretno draga, važno je da si sa sobom načisto :love:
fegusti, bravo za odlucnost! :love:
Da i ja nadodam neku- mislim da je kljucno upravo ovo o cemu vissnja govori - odnos uzajamnog postovanja. MM i ja ga imamo od pocetka, ali jos uvek ucimo KAKO izreci to sto te muci, artikulisati svoje zelje.
Posto oboje umemo da zaglavimo pred ekranom (sto kompa, sto tv-a), ranije se desavalo da se ono koje se nije zapiljilo oseca usamljeno, odbaceno, frustrirano. U poslednje vreme uveli smo obicaj da taj koji se oseca zanemarenim najpre mirno saceka da onaj drugi zavrsi zapoceto, a ako to nije moguce (ili sesija dugo traje), ODMAH, bez uvijanja i prebacivanja kaze sta ga muci, zatrazi paznju samo za sebe. Zadatak onog drugog je da to prepozna i okrene se partneru. Isto je i sa podelom obaveza, primedbama na neurednost, zaboravnost i sl. Kritika se kaze cim pre (ne skuplja se danima u sebi), ali na asertivan nacin, nikako napadacki ili vajkajuci se. I stvarno, otkako se toga pridrzavamo, mngo je manje nerazumevanja i nezadovoljstva medju nama...
Citiraj:
Citiraj:
vissnja prvotno napisa
joj, ja sam sa svojim skoro 15 g. i sjećam se kad su mi se još prije 3 g. svi čudili kak to da moj muž ima kućanske zadatke( npr. on je jednom tjedno trebao obrisat prašinu, usisat i oprat pod u kuhinji, hodniku i wc-u ) a meni je bilo čudno kaj se svi čude, pa ak neće nek traži drugu. Danas da bi to napravio ja moram zgradu okrenut naopačke, nadurit se izderat itd.itd. tak da sad više pazim kaj govorim :mrgreen: .
Naravno, ništa nije sigurno i u kamenu uklesano. Ali kada bi se MM tako ponašao (ili bilo koje ponašanje koje je MENI neprihvatljivo) onda bih ja bila nezadovoljna, pa bismo se svađali i naš odnos bi se bitno pokvario. Pa je pitanje do kuda bismo došli tako, da li bih ja naučila da živim sa tim (što bi onda značilo da mi to i nije bilo tako neprihvatljivo) ili bih naučila da živim bez njega ili bismo se svađali, ujedali do iznemoglosti.Citiraj:
tajchi73 prvotno napisa
I da ne bude zabune - meni kućanski poslovi, prašina i ostalo nisu bitni. To su samo STVARI. Ali mi je jako bitno vreme provedeno sa njim, vreme koje provodimo u troje i vreme koje on provodi sa Nađom, razgovor i seks. Kad toga ima onda se krš u našoj kući mnogo manje vidi :mrgreen:
[/quote]Citiraj:
Naravno, ništa nije sigurno i u kamenu uklesano. Ali kada bi se MM tako ponašao (ili bilo koje ponašanje koje je MENI neprihvatljivo) onda bih ja bila nezadovoljna, pa bismo se svađali i naš odnos bi se bitno pokvario. Pa je pitanje do kuda bismo došli tako, da li bih ja naučila da živim sa tim (što bi onda značilo da mi to i nije bilo tako neprihvatljivo) ili bih naučila da živim bez njega ili bismo se svađali, ujedali do iznemoglosti.
I da ne bude zabune - meni kućanski poslovi, prašina i ostalo nisu bitni. To su samo STVARI. Ali mi je jako bitno vreme provedeno sa njim, vreme koje provodimo u troje i vreme koje on provodi sa Nađom, razgovor i seks. Kad toga ima onda se krš u našoj kući mnogo manje vidi :mrgreen:
mislim da si ti (osim male mane jer voliš razgovor ) san snova svakog muškarca. Mislim da bi me moj bacao u zrak od sreće ( bez obzira na moju kilažu ) kad bih uspjela ne primjetiti čarape, tanjure, prazne role wc papira i sve gore već navedeno kod neke.
Jaooo...sviju potpisujem, najviše tateka...
Samo mislim da smo krenuli iz različitih uglova gledati ovu cijelu stvar. Ja se ustvari baš i ne žalim na njega, iako nije da nemam zašto, nego se u globalu više žalim na SEBE, jer ono što se odnosi na njega i što očekujem od njega, na mene se ne odnosi, i to su samo moja pravila.
Znači, od njega očekujem da kada mu kažem da je sijalica pukla i da je grlo ostalo u sijalici da odmah sutra to promjeni, i onda to on ne promjeni, i ja se ljutim.
Od mene se "očekuje" da bude kupaona čista (jer će usisati, oprati suđe, skuhati, ali kupaonu ne dira osim lavaboa, i tako je dogovoreno), a kupaona danima prljava da je meni više muka je gledati, a ja je ne čistim, jer mi se ne da...
Kada se njemu ne da onda je on lijen i glup, a kada ja nešto ne napravima onda:"jao, ja sve radim, umorna sam i uostalom zar ne vidiš da sam depresivna!!???" I mislim, a ko je on da meni naređuje?, a ja sebi isto to uzimam za pravo svakodnevno?
I nije mi jasno...
Tj. jasno mi je - upravo ono što je tatek tako lijepo rekao u 2 rečenice, a meni treba 10 ogromnih postova da kažem - dolazimo iz različitih kuća i djevojčice se uči da drže sve konce u svojim rukama i da nas muževi ne zajebavaju! Pa kada pisnu, odmah je dreka i vika...
A kada dođe do velikih stvari, onda se lomimo... kao što sam se ja lomila, kao što se sada Fegusti lomi :love:
Fegusti, drago mi je ovo: što si dovoljno snažna i što te nije sram (a čega? - ali te razumijem! :love: ) da možeš sama život nastaviti ako je potrebno.
On će to osjetiti i biti mu ili drago ili će ga uhvatiti panika. Ako ga panika uhvati znaj da mislim da je i on onda nesamostalan i ne zna kako bi sam dalje, bez obzira što sada razara nešto što imate.
Možda da ohaneš sa nebitnih stvari koje sam ja i tatek nabrajali i pustiš ga na tom planu, a radiš samo na velikim stvarima...
Jer, ovo je moje iskustvo: napravio je NEŠTO i zbog toga i još nečega, npr. tubom za pastu, sam iživcirana i ulazim u bitku. U toj bici mi se čini da ne dopirem do njega i ne sluša me, tj. gubim. Za tu bitku mislim i osjećam kako je jako bitna i jako teška i kako je to NEŠTO BEZVZE izraz njegove neljubavi i nepoštovanja prema meni kao njegovoj ženi. Bitka traje ili prođe, a on mi priredi neko novo ili drugo "iznenađenje" i ja se tu zapitam i izbezumim, jer sam ja svoje oružje potrošila u bici prije. Sve sam rekla što sam mogla, sve uradila što sam mogla, upotrijebila sav svoj utjecaj, ružne i lijepe riječi, suze...ma sve...za nešto što je bilo nebitno nasprem ovog novog....
I tu sam skontala da stvarno treba birati svoje bitke!
Ali, uvijek bi otrkila onu pravu kada bi mi se ona gora prikazala - kontaš?
Moja mama je sa mojim starim imala užasan brak koji je bio praćen njenim stalnim zvocanjem (iz današnje perspektive mislim da je ona dobrim dijelom kriva za njegovo ponašanje, tj. da je ona izvukla ono najgore u njemu samim tim što ga je vukla za ruku kao malo dijete, a to isto sam ja napravila sa mm i sada jedem govna! - samo što ona to ne konta i ne dijeli takve misli kao ja), fizičkim nasiljem, itd. Moja mama se nije htjela razvesti bez obzira na sve te probleme, jer je ona njega voljela! MI smo je morali nagovarati...mi, djeca...jer je bilo nesnošljivo više. I znam da smo joj mi na 1.mjestu bili, ali sve te ružne stvari koje smo gledali i osjetili zbog toga što je ona smatrala da je bolji ikakav brak nego nikakav... ne znam... mislim da je trebala ranije to napraviti i bez našeg nagovora.
[quote="tajchi73"]Citiraj:
[
mislim da si ti (osim male mane jer voliš razgovor ) san snova svakog muškarca. Mislim da bi me moj bacao u zrak od sreće ( bez obzira na moju kilažu ) kad bih uspjela ne primjetiti čarape, tanjure, prazne role wc papira i sve gore već navedeno kod neke.
:lol: :lol: Istina, istina, tajchi sve, sve mogu potpisati (od kilaže-do wc papira)
Zboravila sam reći da je mm jako smetalo kada bih ja došla u kuću ili on a ja odmah neraspoložena radi ovog ili onog, tako da imamo nepisano pravilo. Prvo dođeš kući, onaj koji je kući dočeka sa smiješkom, tj. radošću što te vidi, pa onda maloooo popričate kulturno ili onda paljba :mrgreen: , tj. on misli da se sve može reći fino i mirno, a ja :/
To ti je isto kao sa detetom i sa NE, ako je sve ne dete te posle nekog vremena ne doživljava. A ako biraš i paziš kad ćeš reći ne onda to ne ima težinu. Bin der dan det :mrgreen:Citiraj:
Maslačkica prvotno napisa
Pre nego što uletiš u iduću svađu dobro promisliš: Koliko je to stvarno bitno? Šta će se desiti ako ovo... ili ono... I skontaš da to sve jesu samo STVARI, a ne želiš da svoj život podrediš njima.
Nemam ja sad neki čarobni recept, svađam se i ja oko gluposti, imam PMS bar jednom mesečno :mrgreen: ali sve češće pre nego što počnem svađu u glavi prođem ceo tok svađe (jer znam odprilike šta će on reći, šta bih ja na to odgovorila) i onda u glavi dođem do onog dela gde se mirimo..... i prođe me. Probaj!!! :love:
I samo ti piši - tvoji postovi su mi inspiracija.
I kod mene su važila ta dvostruka pravila ali je onda negde u međuvremenu prestalo da me bude briga za kućne poslove. Jer dok ovo pišem dete razmazuje grožđe po friško opranom tepihu.....
Znaš kakav sam imala osjećaj kada sam ovo pročitala? Hmmmm.... ne znam ga ni opisati - zaprepašten? U stilu PA TO SE NE RADI!!! i cijelo moje tijelo unutra je imalo reakciju...Citiraj:
vissnja prvotno napisa
A nije ni moj tepih!!!! :lol:
:lol: vaši postovi su mi kao melem na ranu, živjela sam s dosta ljudi u životu i stvarno svi imaju svoje navike, treba biti tolerantan i samokritičan da bi se uspjelo..s obzirom da šizim zbog nereda, bar malo opuštanja na tu temu
živjela sam 2 god, u stanu sa bratom i MM-omCitiraj:
linolina prvotno napisa
poslove smo podjelili na tri skupine:
1. podovi (2x tjedno)
2. kupaonica (1x tjedno)
3. suđe
u početku me nerviralo što za točku 3. kod obojice bi to izgledalo ovako: čaša i tanjura smo imali taman za 3 dana, pa bi hrpa u sudoperu rasla do srijede, kad bi bilo namakanje i pranje i od srijede do nedjelje
u početku su me nervirali, ali sam se izdigla iznad toga
u početku sam kvocala i samo iznervirala i njih i sebe, kasnije sam se izdigla iznad toga pa sam ih zezala, i sa i bez kvocanja pralo se samo srijedom i nedjeljom, osim u slučaju tuluma
za točku 1. i 2. nije bilo problema
meni mm prigovara jer ne vješam veš sa kvačicama iste boje i vrste :shock: :roll: :lol:
wtf, a on to radi i onda veš vješa 45 minuta dok upari kvačice.....
i isto me cijepi oko tog toalet papira, kaj je bitno s koje strane visi ?
ali zato mu ne padne na pamet da se kuhinjske krpe mijenjaju na dnevnoj a ne na tjednoj bazi itd.....
ajoj, maria71, s tim kopčicama u paru, iste boje, vrste. :roll:
Da TM-u nije netko urar po zanimanju ili neko slično sitničavo zanimanje? :mrgreen:
Ili ima veze s onim podznakom u djevici? :lol:
Ok, imamo i mi bisere, neke običaje koje nosimo iz roditeljske kuće, kako je naveo tatek, ali uglavnom ih prihvaćamo kao folklor koji nam ne smeta.
Ipak, tatek piše iz svog vlastitog iskustva i to poštujem. :)
Treba mijenjati sebe, a ne drugoga. Jedini pametan potez.
Budi primjer drugome.
Ponekad se ide linijom lakšeg otpora, žene su na ovim našim prostorima (ne baš sve) navikle gledati specifičan model žene, majke, peračice, radnice i svih n-poslova koje treba obaviti u kući i izvan nje, a muškarac je ostao tamo gdje jest: nakon posla kad dođe doma relacija: komp-kauč-daljinski.
Tatek, naravno, ne svi.
Za razliku od prije, danas je u nekoj virtualnoj krčmi odnosno u bijegu od stvarnosti, bilo koje vrste.
Uvijek je potrebno usuglašavanje i dogovor, otvoren razgovor, jedan kreativan fight, pa makar da smo se našli prema Aristotelovoj tvrdnji, kao dvije polovice koje su se tražile i našavši se, prepoznale su se i spojile u jedno.
Ipak, da bi i dalje funkcioniralo kao jedno, treba zajedničkim snagama raditi na tome.
Joj, ispada da sad počinjem govoriti da je dobar brak dobro uštimana tvrtka. :roll:
meni ti uštimavanje "u jedno" ne bio nikako funkcioniralo: prerazličiti smoCitiraj:
Uvijek je potrebno usuglašavanje i dogovor, otvoren razgovor, jedan kreativan fight, pa makar da smo se našli prema Aristotelovoj tvrdnji, kao dvije polovice koje su se tražile i našavši se, prepoznale su se i spojile u jedno.
Ipak, da bi i dalje funkcioniralo kao jedno, treba zajedničkim snagama raditi na tome.
Joj, ispada da sad počinjem govoriti da je dobar brak dobro uštimana tvrtka.
tarazličitos nas je i spojila, dajemo jedno drugom balans
kod nas funkcionira tako da si međusobno poštujemo potreban osobni prostor, hobije i sl.
meni ti uštimavanje "u jedno" ne bio nikako funkcioniralo: prerazličiti smo
tarazličitos nas je i spojila, dajemo jedno drugom balans
kod nas funkcionira tako da si međusobno poštujemo potreban osobni prostor, hobije i sl.[/quote]
Ovako nekako i mi...
MGrubi, ok, i to je moguće - uvažavanje međusobnih razlika i nadopunjavanje. :)
U prethodnom sam postu, vjerujem, odjezdila u filozofsko-poetske putešestvije, s kojih se, ponekad, ne znam vratiti.
Gdje je glava, a gdje rep??
Klik! - vratih se u stvarnost.
Profesionalna deformacija - jače od mene. :mrgreen:
mislim da mu se upravo to događa.Citiraj:
Maslačkica prvotno napisa
on je u panici i ne nalazi izlaz - baciti 18 godina života (a ne probati popraviti nastalu štetu) zbog kratkotrajnog užitka ili ne, pitanje je sad.
ja mu pokušavam pomoći ali ne znam kada će me konačno doživjeti.
evo, opet je izašao :/