Da li bi bio problem da napišeš čime konkretno nisi bila zadovoljna? (može i na PP)Citiraj:
sanjaneo prvotno napisa
Printable View
Da li bi bio problem da napišeš čime konkretno nisi bila zadovoljna? (može i na PP)Citiraj:
sanjaneo prvotno napisa
Meni definitivno nije bio nula :/ Babice su bile i više nego strpljive, donosile bi mi vodu cijelo vrijeme tokom trudova, svako toliko navratile do mene da me pitaju kako sam, masirale mi međicu da mi ne rade epi., dr. su bili također odlični, odgovarali na sva moja pitanja strpljivo a kad sam rodila sestre na 5. katu stvarno su se trudile pokazati mi sve moguće položaje kod dojenja, dolazile i 5 puta usred noći kad bi tulila i zvonila....
Potpisujem skoro od riječi do riječi. Imala sam prekrasan porod u rijeci, osim jednog dr koji me pregledao na početku, svi su bili divni. Primalji koja me primila sam rekla što želim/ ne želim, ona je to prenijela dalje doktorima i primaljama (bila im je smjena), i poštivali su to. Neke stvari nisu prošle baš onako kako sam ja idealno zamislila, ali takva je bila situacija i tijek poroda- ništa nisu napravili bez pitanja, objašnjenja i mog pristanka.Citiraj:
mandarinka prvotno napisa
Na 5. katu se sjećam par sestara koje su mi bile :roll: , ali uvijek je bilo onih koje su mi bile spremne strpljivo pomoći svaki put kad sam zvonila, a to je bilo svaki čas jer sam imala velikih problema s dojenjem.
Nadam se, Zrina, da će i tebi sve proći super i da će ti se isplatiti put u ri. U svakom slučaju, kad budem opet rađala, i ja ću na isti put. :)
Jutros mi je prijateljica rodila u Rijeci! :joggler: :dancingfever: :sing:
Nemam baš puno informacija, al javila mi je da je primalja bila divna i poštovala njezine želje! Jedva čekam detalje!
Bit će mi najbolje da od sad na dalje prestanem čitati ovu temu:čas je sve super,čas je koma. :mrgreen:
Šalim se naravno i pripremam se na razne scenarije.
Elinor, molim te javi kad saznaš detalje.
Ja sam stalno u trudnoći iščitavala o Riječkom rodilištu i uvijek će biti onih kojima je super i kojima je grozno, najbolje se pripremiti na sve moguće scenarije ali budi sigurna u sebe, svoje tijelo i svoje želje, ne boj se reći "ne".Citiraj:
Zrina prvotno napisa
SMS-amo se pomalo, ali čekam da se čujemo pa da ju pošteno izgnjavim. :mrgreen: Znam da je doktorica na pregledu bila "nježna ko kramp", primalje su bile divne, zaradila je dva šavića (pretpostavljam da nije bilo rezanja); sad se maze, papaju i odmaraju. Inače, i ona stalno visi na Rodi ali nikako da se prijavi :roll: . Ajde bejbe, registriraj se i ispričaj curama kako je bilo!!! :mrgreen: :*
Evo ja rodila pa da napišem kako je meni bilo.
U rodillište sam došla sa puknutim vodenjakom i slabim trudovima. Na pripremi smo raspravili o nalazu i mogućnostima jer sam htjela stolčić. Sve je išlo prirodno tako da sam cijelo vrijeme bila na lopti i šetala sve do koji sat pred izgon. Svaki put kad su me pogledali rekli su mi u kojoj je fazi porod i objasnili što i kako ćemo dalje. Nije bilo sve kako sam željela jer porod ipak nije baš bio sasvim "po knjizi",ali nemam nikakvih primjedbi. Imala sam šturu verziju plana poroda sa sobom. Nisam izbjegla epiziotomiju jer mi međica jednostavno nije izdržala, makar je primalja dala sve od sebe,ali eto-već drugi dan sam sjedila. :D
Odjel babinjača je isto bio super-sestre ljubazne i sve se može pitati.
Ja sretna i zadovoljna. :mrgreen:
cestitam :D
Čestitam! :D I jako mi je drago da je dobro prošlo! :love:
Zrina čestitam! :D
ne znam bih li trebala ovo pisati u priču s poroda ali pošto je to moje iskustvo s riječkim rodilištem stavit ću ga ovdje.
prvo moja najveća greška je bila što nisam pripremila plan poroda. mislila sam si, idem u riječko rodilište, tamo je sve ko u bajci, neću ništa izvoljevati.
u 3 ujutro počeli su mi trudovi, bez uvoda, odmah na 3-5 minuta. stigla sam u bolnicu, sestra je upisala moje podatke (jako simpatična i ljubazna), pregledao me dr. prodan (pregled bezbolan, doktor ugodan). nakon toga klistiranje, brijanje pa odlazak u boks. to jutro je bila užasna gužva,iza mene je došlo sigurno 10 rodilja i mislim da je tu nastao najveći problem.
po dolasku u boks probušen mi je vodenjak (što su mi rekli tek kad su ga probušili), prikopčali me na drip, stavili na lijevi bok i ostavili samu. ležala sam sama dva sata, slušala urlike drugih rodilja,drip me je tako rasturao da sam mislila da ću umrijeti (da se razumijemo inače imam visoku toleranciju na bol ali ovo je bilo strašno). negdje pola sata pred izgon pojavila se babica, ispraznila mi mjehur, ne da mi nije masirala međicu nego mi je govorila stvari poput: ne tiskate dobro, želite li nauditi svome djetetu, ovakav porod još nisam imala....kad sam ju zatražila malo vode dala mi je VRUĆE vode u maloj plastičnoj šalici za kavu. :shock: dr je bio tamo vrlo kratko, pokazivao babici nešto na mobitelu, nalegao mi na trbuh i odmah otišao.
standardna procedura je da se u rađaoni ostane još dva sata, kako je bila gužva mene su poslali odmah u sobu. u ta dva sata nitko me nije došao pogledati, pitati kako sam (iako sam jako krvarila i dobila temperaturu). štoviše, tu noć sam ostala sama u sobi. dijete mi je povraćalo plodnu vodu, ja sam imala 38 temperaturu, tražila sam sestre po hodniku ali nikoga nisam našla. ima tih stvari još ali ove su me najviše zaprepastile.
o iskustvima sa petog kata neću ni govoriti jer jednostavno želim sve zaboraviti. žalosno je to što sam imala potpuno povjerenje u doktore i primalje a oni su mi jedan tako predivan doživljaj pretvorili u ružnu i bolnu uspomenu. i teško da ću se odlučiti na još jednu trudnoću.
savjet, pripremite plan poroda i inzistirajte na njemu. :)
Žao mi je. Pročitavši tvoje iskustvo ja sam sigurno odlučila da ne idem bez plana. Već par dana razmišljam o tome i sve sam se bojala da ne ispadne da se nešto pravim pametna kada dođem tamo pa da me zbog toga loše tretiraju.Ja sam bila na pregledu na 4 katu i dok i 1 sestra su bili divni dok me 1 vještica ispljuvala još na hodniku zbog tako banalne stvari da nisam mogla vjerovati. I upoznala sam curu koju na silu žele poroditi iako ništa još nije krenulo ( niti vodenjak niti trudovi ). A na tečaju sve to zvuči bajkovito!!
Nadam se da ćeš uz svoju bebicu sve loše brzo zaboraviti. :*
Hvala na čestitkama.
Sanjaneo žao mi je što je sve tako ispalo. :love:
Istina je da su gužve velike u rodilištu-čak su i sestre sa 5. kata komentirale da su im počele dolaziti rodilje od Zagreba do cijele Istre jer su kao postali "popularni" i da je njih sve manje,a posla sve više.
Samo da još dodam da su mojim cimericama na zahtjev prvu noć odnijeli bebe i da su sestre uredno dolazile na zvono.
cure, ja sam rodila u Rijeci 2005. pa su moja iskustva malo starija. Al sad sam opet trudna pa me interesira dal su se stvari promijenile nabolje. Cini se da ipak ima više loših nego onih skroz dobrih iskustava, a to je čudno za jedno rodilište s takvom reputacijom ko što ga ima riječko.
Uglavnom, u rađaoni su babice bile OK, al ipak ću sljedeći put ponijeti plan poroda. Moj bebač se naime nije htio spustiti pa su pojačavali drip dok se trudovi nisu praktički spojili u jedan užasno bolni kontinuirani trud. Bila sam na izmaku snaga (još je bila i noć, znači bila sam budna neprekidno više od 20 sati). Ono što me je zasmetalo jest da su mi dali drip na samom početku bez potrebe jer da imam jedan jači pa jedan slabiji trud i da će ih tako ujednačiti. Zamislite razloga. Mučila sam se tako s tim dripom dok konačno jedan doktor nije nalegao na moj trbuh i potjerao malca dolje (to su mogli učiniti i bez dripa jer sam se ja uredno i brzo otvorila, samo je beba bila stalno visoko). Nisam znala da poštuju plan poroda jer kad sam im rekla da ne želim epiziotomiju, samo su se nasmijali (kao: ko vas uopće pita). Na kraju tog užasno bolnog poroda urez međice bio je najmanje bolan, bila sam u takvom stanju da bih pristala da mi i nogu odrežu samo da bol prestane.
Pravu zamjerku imam na 5.kat. Prepoznajem negativna iskustva s tog odjela jer sam ih i sama iskusila. Bila sam u apartmanu: nikakav poseban tretman, čak štoviše možda i lošiji jer sam se izvoljevala izdvojiti. Imala sam zabranu šetanja s bebom zbog lošeg nalaza krvi (da se ne bih srušila) pa sam sestre zvala u sobicu mobitelom. Mlijeko sam dobila tek šesti dan po porodu (dakle kad sam već bila kod kuće). Moj mali je neprekidno plakao i bio gladan, a sestre su me nemilosrdno štipale za bradavice (bol koju osjetite i u malom mozgu) i na svaku malu kapljicu kolostruma vikale da imam dovoljno mlijeka. Ja sam malenog stalno držala na rukama (tu se valjda navikao pa sam ga morala nosati još 6 mjeseci stalno): oko sat vremena bi plakao, pa sat vremena grizao moje bradavice (stalno su bile krvave) kad bih se ja usudila pozvati sestre da ga nahrane (a izraze njihovog lica je nemoguće opisati), Nije mi jasna ta stalna netrpeljivost, jer, po mom mišljenju: to je najljepši posao na svijetu. A sestra koja mi je pokazivala kako ga presvući kad smo izlazili: imam snimku za uspomenu: samo što me nije ubila pogledom ako sam se drznula što pitati. Niti jedna sestra koja se brine za bebe nije mi ostala u dobrom sjećanju, OK su bile sestre koje se brinu za mame.
Nadam se da je situacija sad bolja, ali više nisam neiskusna mlada mama i nitko mene više neće štipati za bradavice niti mi soliti pamet.
Ja sam rodila 3.1.i moje iskustvo sa rađaonom je zbilja vrlo pozitivno. Porod je trajao poprilično dugo iako sam došla otvorena 7 cm. Bebač nije htio izaći. Kada sam došla tražila sam da mi ne daju drip i nisu mi ga dali dok ga kasnije nisam sama tražila jer mi je već bilo dosta svega. Uglavnom htjela bih samo reći da su svi doktori i sestre u rađaoni bili predivni, jako nježni, pažljivi. Stalno je netko dolazio provjeravati da li je sve u redu. I zbilja sam im zahvalna na svemu jer mi je porod bio težak, a oni su ga olakšali već samo svojom ljubaznošću i strpljenjem.
Moje iskustvo sa 5 kata nije baš tako pozitivno. Nikako mi nije jasno zašto su sve tako namrštene, zašto se mijenja ton ako slučajno netko ne čuje što je rekla ili sl. Uglavnom je kod svih prisutan taj TON. Pa šta je tako veliki problem ako je cura iz sobe morala na wc za vrijeme vizite? Možda je trebala obaviti u krevet? U 5 ujutro mi je sestra donesla bebicu, uštipnula me za bradavicu, rekla - ovo baš i neće ići bradavice su vam ravne,bila je kod mene punu minutu i otišla dalje. Uglavnom baš se i nije potrudila da mi pokaže i pomogne mi oko dojenja. Bilo je toga još ali mi se ne da pisati.
A hrana - ajme užasa.Kuharima otkaz.Nisam se mogla načuditi da nešto jednostavno kao što je pljeskavica (mljeveno meso) može da se pripremi tako loše.
Za rađaonu čista desetka, a 5 kat - hm mislim da bi sa malo drugačijim pristupom olakšati i uljepšati te dane mamama i bebama, a i sebi.
Meni je riječko rodilište ostalo u lijepom sjećanju. Istina da je skoro sve išlo "školski" pa nisu ni imali potrebe za nekim intervencijama i u boxu smo MM i ja bili skoro cijelo vrijeme sami dok nije počeo izgon. Drugi put bi ipak neke stvari drugačije,ali to je samo moj izbor. Nitko mi ništa nije htio nametnuti i za sve su me prvo pitali da li se slažem i onda objasnili što rade.
5. kat je bio prekrcan kad sam rodila i svi su imali pune ruke posla,ali ipak su dolazili kad bi ih zvali odmah i bez namrgođenih faca. Ja sam išla u malu školu dojenja i dosta se informirala prije pa sam ipak osnove znala i zato nije bilo nekih problema, uz to da je beba bila vrlo zainteresirana za sisanje i bradavice ok. Cure koje nisu znale baš ništa o dojenju su imale problema jer im nisu baš dovoljno detaljno pokazale sestre što i kako.
Jednom sam za vrijeme vizite ja bila na WC-u i onda su sestre od doktora dobile obrisanac. Doktori su priča za sebe, srećom ih osim na viziti dok su projurili sobom nisam ni vidjela. Jedna mlada doktorica mi je jedino ostala u memoriji kao super ljubazna, onako sićušna i mršava, izgleda ko da ima 20-ona je uvijek nešto pitala i šalila se.
Zrina,iako nisi imala plan poroda,oni su te pitali za dozvolu i objašnjavali?
E to je moja želja,da mi kažu šta planiraju,a da odluku ostave meni.Ima li potrebe da im to naglašavam?I još jedno pitanje(za sada :) )!U mom gradu postoji rodilište,ali ni za živu glavu ne želim da se porodim tu.Ne znam kako će prihvatiti moj ginekolog,ali koliko sam skužila,ja imam pravo da se porodim gdje hoću(je li tako?).Treba li mi uputnica za Rijeku?Ako je i ne moram imati uz sebe kada se pojavim u rodilištu,traže li je poslije?
Imala sam plan poroda,ali ne baš u onoj verziji koja se može ovdje skinuti nego malo prerađen i skraćen. Ne znam da su mi sve objašnjavali samo zbog plana poroda, meni je izgledalo da to ide pod normalno. :unsure:Citiraj:
silkica prvotno napisa
Moj gin mi nije htio dati uputnicu na zadnjem pregledu jer je rekao da ne treba pa sam i došla u Rijeku bez nje, MM je otišao po nju kod ginekologa nakon što je nazvao i rekao da sam rodila i da mi treba te ju donio kad sam išla doma. Nitko nije nikakve probleme radio oko toga. Ako te još nešto zanima slobodno pitaj. :*
Da li u Rijeci postoji mogućnost uzimanja apartmana (i poželjno je ako neko zna koliko košta :) )?Da li se posle porođaja podrazumjeva rooming-in ili će to ispoštovati tek pošto im naglasim u planu poroda?U fazi sam proučavanja plana poroda i odprilike znam kako bi trebao izgledati.
Zrina,ako nisam suviše slobodna ,pa zahtjevam puno,možeš li mi opisati kako je izgledao tvoj plan poroda(možda bolje na pp)?
rooming in se podrazumijeva
apartman mozes dobiti ako je slobodan, ja sam zatrazila apartman kad sam dosla u radjaonu, nakon kraceg vremena su mi javili da je slobodan. Mislim da je bilo 400kn dan.
Super!Hvala ,Bubice!
evo mojih relativno svjezih iskusava.....
u ri rodilistu imate sansu za prirodni porod ako:
1. porod tece skolski tj. savrseno
2. jako znate sto zelite i spremni ste na borbu s osobljem
3. imate srecu i u smjeni je ekipa koja podrzava prirodni porod
4. niste iz rijeke (ovo povecava sansu, ali nije iskljucivo)
moja negativna iskustva:
1. donijela sam plan poroda na sto me doktorica u cudu pogledala i pitala "sta vam je ovo?" i ""odakle ste to isprintali?"
2. plan poroda nitko nije procitao sto je ocito iz toga sto me nisu pitali niti za jednu intervenciju. kad su mi prokidali vodenjak nisu cak ni rekli sto rade...isli su iz intervencije u intervenciju....o tome da na 5. kat plan nikad nije dosao - da i ne govorim!
3. u jednom momentu su poslali sterijeg dr da razgovara sa mnom jer su valjda ocijenili da bih mogla radit probleme, iako ja ni rijec nisam rekla da nesto ne zelim. rekao mi je da sam sebicna i da ne mislim na sigurnost svoje bebe. ja ostala u cudu.
4. u predradjaonu nisam smjela uzeti nista osim vode, cak ni - carape!!!
5. nakon sto su me uvjerili da mi je potreban hitni carski rez, dosli su mi reci da imaju jedan slucaj hitniji od mene, a moja beba je dobro pa cemo ipak malo pricekati
6. bebu su mi donijeli nakon 6 sati u sok sobu. babica je uzela moju bradavicu, pogledala i rekla: nema ovdje niceg, i otisla!
7. drugi dan su mi bebu donijeli 3 puta po par minuta vise zbog kontakta nego zbog dojenja. nitko nije ni pokusavao staviti je na cicu...
8. otkad sam dosla na 5. kat beba je odbijala dojku; sestre su se izmijenjivale ko na pokretnoj traci svaka sa svojom idejom, filozofijom i savjetima... totalna konfuzija.
9. bebu su od pocetka hranili na casicu i zlicicu, ali mi nitko nije rekao da je gubitak mlijeka i do 40 posto pa mi je trebalo dugo dok sam sama doma skuzila zasto beba ne napreduje
10. lijecnik koji je radio carski rez nije dosao kasnije pitati me kako sam
11. cijelu moju medicinsku dokumentaciju su zaborvili u operacijskoj sali
12. dva i pol sata je proslo otkad sam molila da nazovu MM-a i puste ga u radjanonu, a on je cekao 40 minuta ispred radjaone da ga puste unutra
13. MM nije bio na porodu jer je bio carski ali se nitko nije sjetio da mu vrati 300 kuna
14. wc na 5. katu je upitne cistoce; desilo se da cijeli jedan dan nitko nije pocistio niti stavio papir
15. u sok sobi mi je jedna sestra rekla da se okrenem na drugu stranu dok mjeri tlak jer da imam temperaturu i ne zeli od mene pokupit neku bolestinu
16. za vrijeme posjeta pustaju previse ljudi u sobu; nepodnosljivo!
moja pozitivna iskustva:
1. predradjaona i radjaona su zbilja super uredjene
2. dali su mi loptu u predradjaoni i pustili da se krecem, gledam tv i slusam glazbu
3. babica u predradjaoni je bila jako draga
4. carski rez je bio jako brzo gotov
5. doktorica anesteziolog me doslovno "prenijela" kroz to iskustvo; nikad je necu zaboravit! kasnije me obisla dva puta.
6. njezina medicinska sestra je bila super; zeni je vjerojatno ruka plava od mog stiskanja jos uvijek
7. fizioterapeutkinja u sok sobi je na prvi pogled izgledala luda sa svojom idejom da se ustanem, ali to ustajanje mi je spasilo zivot
8. svakodnevno vjezbanje je bilo spasonosno
9. u sobi me docekala spavacica, ulosci, gacice
10. hrana je vise-manje bila ok
11. voltaren sam mogla dobit kad sam htjela, skoro.
12. babice su mi donosile bebu i dolazile uvijek kad sam ih trazila
13. imala sam srecu da sam imala dva-tri poznata lica koja su me obilazila pa je sve izgledako lakse; imala sam dojam da se netko ipak brine za mene iako nisam imala nikakvih povlastica
14. sestre na 5. katu su bile ok, osim nekih pojedinki ali s njima sam lako izasla na kraj
15. jedna babica se doista trudila pomoci mi oko dojenja, ohrabriti me i podrzati
16. bebu su presvlacili i kupali u sobi - vecinom (ponekad bi ih i odnosili u djecju sobu)
sveukupni dojam:
rijecko rodiliste je kaos. nemaju jedinstvenog stava. unutar rodilista postoji nekoliko struja i stvar je samo na koga ces naletjeti. ona oznaka "prijatelj djece" je farsa! to je dobra reklama, omot iza kojeg nema niceg. rijecko rodiliste je tvornica tj. masinerija koja "proizvodi" bebe. sto vise to bolje. postoji dio osoblja koji je fantastican, ali silom prilika utopljen u ostatku. tim ljudima svaka cast. ovo je mjesto da im se da pordrska za ono sto rade i kaze - hvala! jer sumnjam da je u rodilistu to itko prepoznaje. btw, cijelu bih kliniku poslala na tecaj iz komunkacije i rada na sebi bilo koje vrste...
sto bih napravila iduci put?
ne znam, vjerojatno bih se ipak uputila u neko manje, mirnije okruzenje po cijenu toga da budem daleko od doma i ne razumijem jezik kojim govore. jos uvijek vjerujem da moje tijelo moze roditi prirodno, ali vise nisam sigurna da je to u rjieckom rodilistu moguce!
zakljucak:
sretna sam i zahvalna sto imam prekrasnu bebu i sto sam prezivjela. ovo je jedinstveno iskutvo iz kojeg sam puno naucila o sebi i drugima. pitam se samo je li moglo biti manje bolno?
Ja sam rodila u Rijeci prije otprilike 18 mj, željela sam prirodan porod, u vodi,imala sam plan poroda u glavi, jedino nisam imala muža pored sebe.
Ustvari se javljam zato jer je mene babica na samom početku pitala da li imam plan poroda. Sva sam se naježila i super sam se osjećala nakon tog njezinog pitanja i znala sam da sam došla na pravo mjesto roditi svoje dijete, zato mi je jako žao kad čujem da drugim ženama nisu uvažili plan poroda. To znači da svi ne postupaju isto, ali ne znam kome se treba obratiti u tom slućaju.
Porod mi je ostao u prekrasnom sjećanju, a moj plan poroda, koji je uvažen i ispoštivan mi je dao jednu dodatnu sigurnost i snagu.
Meni sad ništa nije jasno :? .Tek što me ohrabri nečije iskustvo,javi se neko s iskustvom "Bože sačuvaj"!Zar je stvarno stvar sreće kome ćeš "dopasti"?Nekome će prihvatiti plan poroda kao nešto normalno,a drugom se nasmijati u facu?To bi značilo da je vrlo lako moguće da me plan poroda okarakteriše kao tešku osobu nespremnu za saradnju?Ooooo,majko moja mila!Joj,joj :( !
I da.Mislila sam da se rooming in podrazumjeva.Nije mi jasno kako su Sandi bebu donosili nekoliko puta dnevno?Pa zar beba nije stalno s mamom?Sad sam ljuta :evil: !
ne znam kako, jer beba je stalno s mamom, cak se i kupa u sobi sto u vecini rodilista nije slucaj.
Sto se plana poroda tice, nije ga dovoljno imati samo na papiru, vazno je i verbalizirati ono sto se zeli, nekoliko puta i ustrajno. S druge strane, dobro je biti i realan, vjerojatno svi nasi porodi nisu isti, moguce da se u nekim situacijama i nisu mogle sve zelje ispostovati.
Samo hrabro i sa stavom!, mislim da je time pola problema rijeseno :)
Rooming in se podrazumjeva i jedino sam vidjela da su sestre htjele odnesti bebu po noći (pogotovo prvu noć) samo ako mama traži.
Ja sam zaključila da bi bilo upravo nemoguće da svi koji smo bili u Rijeci kažemo da je sve bilo savršeno jer niti jedan porod nije isti,a tako ni mi nismo iste u svojim navikama, željama i očekivanjima.
Moj savjet je da budeš realna i jednostavno pitaš sve što te zanima prije eventualne intervencije.
Ja sam rodila 26.02. Zadovoljna sam tretmanom u rađaoni ali mislim da je nedopustivo da se rodilju pusti samu u predrađaoni sat vremena (hopsala na lopti, mogla sam i u nesvijest pasti a nitko ne bi skužio), potom skoro sat i pol poslije poroda samu u rađaoni sa bebom ( i to od trenutka kad je mm otišao). Bila je noć i bila sam jedina tamo a nigdje nikoga, ništa se ne čuje......
Za odjel babinjača ovaj put pohvale, stvari su se očito promijenile od prije 4 godine kad sam rodila prvi put. Ipak, one sestre koje su i tada bile :roll: ostale su takve ali uglavnom, od odnosa premA rodiljama do hrane, puno bolje nego onda.
beba je stalno sa mamom u sobi.
ja sam rodila carskim rezom. na odjel sam dosla nakon dan i pol. beba nije zeljela prihvaititi dojku i odnosili su je na hranjenje.
nekoliko puta su nam uzeli bebe i odnijeli na kupanje u djecju sobu, bez objasnjenja. inace se bebe u pravilu kupaju i presvlace u sobi. ne znam zbog cega se ovo dogodilo.
Da, meni se upravo ovo dogodilo. Ne smatram se iskljucivnom niti krajnostima sklonom osobom. Vrlo sam razumna i svjesna da je plan poroda moj izbor, ali ne nuzno i ono na cemu cu nerazumno inzistirati na ustrb mojeg i bebinog zdravlja. Mislim, kakva bih osoba trebala biti u tom slucaju?? Neubrojiva?? Iskreno, bila sam sokirana komentarima na racun mojeg plana poroda!!! To me potpuno obeshrabrilo odmah na pocetku.Citiraj:
silkica prvotno napisa
Btw, prenijela sam svoje iskustvo takvo kakvo je, ali isto tako se veselim citati da ima i dobrih iskustava u Rijeci.
Imala sam plan poroda kojeg sam donijela kad sam u 37. tj. došla na pregled (jer sam željela porod u vodi pa sam morala donijeti već tada neke nalaze). Dr. me super primio, porazgovarao sa mnom i s MM o planu poroda, pitao me pitanja tipa "Što ako...?" i zaista želio čuti zašto želim/ne želim navedeno. No taj dr je "prirodnjak" :)
Kad je krenuo porod, imala sam sa sobom plan poroda međutim toliko se sve brzo odvijalo da ga nisam niti izvadila iz torbe! Imala sam ga kao podsjetnik za MM ako slučajno krenu s nekom intervencijom...
Srećom pa je primalja bila isto "prirodna" (nažalost, više nije u rađaoni kao ni druga "prirodna" riječka primalja :( ) pa ustvari nisam trebala ništa objašnjavati...
Meni se čini da zaista dosta ovisi u kojoj smjeni se dođe...
Već dugo vremena razmišljam da li da napišem moje iskustvo sa poroda, a i boravka u Riječkom rodilištu. Na nekoliko tema sam dala natuknuti da sam totalno razočarana sa svime što se tamo događalo tih dana. Jedino lijepo u tome svemu je naravno moje dijete. Odlučila sam ispričati moju priču, čistog obraza i sa rukom na srcu da ću pisati istinu i samo istinu ma kakva god ona bila. Žao mi je što se ne smiju pisati imena, jer ako sam odlučila pisati priču spremna sam napisati svoje puno ime i prezime, a bome i prezimena osoblja kojem sam dopala pod ruku. Pa eto, neka se zna....
Igrom slučaja našla sam se u Rijeci, pa sam odlučila tamo i roditi. Eh koja greška, životna!
Da sam na krivoj adresi mogla sam vidjeti na pregledima u poliklinici. Eto nisam... Uvjerila sam se na porodu, a kasnije i na petom odjelu koji je netko ovdje nazvao kažnjenička bojna. Hm...
Poliklinika
U poliklinici sam bila dva puta na pregledu i na ctg-u. Nakon prvog pregleda plakala sam nekoliko dana, nisam se mogla ustati iz kreveta, pila sam na svoju ruku tablete protiv bolova, jer to je bilo prestrašno. Doktor me je pokušao otvoriti svojim prokletim prstom, a ja zatvorena, imam još nekoliko dana do termina, sve teče po planu i nema potrebe za forsiranjem otvaranja!
Drugi puta sam radila ctg, ustvari radila mi ga je sestra sa poliklinike. Odnesem ga doktoru koji je taj dan imao ambulantu, a tamo- drvlje i kamenje na mene. Kakav je to papir?! Nema imena ni prezimena, nema vremena kada se je započelo sa ctg-om ni kada je dovršen. Tko mi je to radio??? Pa nisam valjda ja sama! Kakva mi je to trudnička knjižica? Neispunjena. Ja kao pravnica bi morala znati koliko su važni podaci iz trudnčke knjižice, zamisli! Aha, ja to znam, ali nisam ovlaštena upisivati podatke u nju, već moja ginekologica. I tako bla bla bla.... doslovce me doktor potjera onom koji me je naručio na ctg, nek taj papir nosim njemu. I šta, ja u plač, lutam odjelima i tražim onog koji me je poslao na vražji ctg. Moj tlak raste i raste!
Treći susret sa osobljem poliklinike. Na šalteru za prijem pacijenata zamolim sestru da me uputi gdje je laboratorij, jer moram izvaditi krv, poslala me je moja ginekologica. Sestra meni odgovori ovako: "Zašto vi mislite da bi ja morala znati gdje je laboratorij?" :shock: Padne mi na pamet da joj kažem- pa zato što radite u komunalncu, to vam je struka. No, trebat ću ih, u njihovoj sam milosti i nemilosti, pa eto šutim. Šutim i plačem plačem....
Pada mi na pamet uzeti novce i otići u roditi privatnu kliniku. No imam još desetak dana do termina i bojim se da mi je kasno. Pitam forumašice što misle o mojoj ideji, neke me savjetuju da idem. Ja odlučim ostati tu gdje jesam i učinim grešku mog života :cry:
Nekoliko dana prije termina bila sam hospitalizirana na patologiji trudnoće. Nešto nije bilo ok sa pupčanom vrpcom, pa da im budem na oku. U tom svemu skočio mi je tlak, pali su mi trombociti. Čudno, jelda?!!
Razgovaram sa doktorom koji kao vodi brigu o meni. Izrazila sam želju roditi sa epiduralnom. Pitam ga je li to moguće s obzirom na moje dijagnoze. Odgovara mi da je. Ja ga molim za razgovor sa anestziologom, no odbija me, nije potrebno, to se sve dogovara na porodu. I naravno- ja nasjednem na priču. Zbog pada trombocita pregledavao me je hematolog. Zašto su mi pali trombociti??? Nitko nema blagog pojma. Moj ginekolog mi govori da bi bilo dobro da me pregleda internista, no istodobno me ne šalje k njemu. Javljam MM da mi treba internista. On naziva našeg kuma koji je srećom internista u drugoj bolnici i objašnjava mu što mi se događa. On pretpostavlja je da smo beba i ja različiti rezus faktori, neće biti posljedica, samo da porod prođe ok. No to je samo pretpostavka! Ja ležim u bolnici na patologiji trudnoće, a nitko nema pojma što je samnom. Katastrofa!!!!
I tako ležim u neznanju dva dana...
Treće jutro osjetim da mi je pukao vodenjak. Tri dana prije termina, hm... kako i ne bi od silnih vaginalnih pregleda i od nasilnog pokušaja ručnog otvaranja. Pregledao me je dežurni ginekolog i kaže- porod je počeo, ajmo u predrađaonu.
Predrađaona i rađaona
Dolazim u predrađaonu, nitko mi ne nudi da potpišem bilo kakvu izjavu, pristanak, suglasnost... ma ništa. Brijanje, klistir i ajmo..... na robiju :cry: :cry: :cry:. Samo to tada nisam znala, i bolje da nisam, jer da jesam, majke mi moje, ja bi izašla na ulicu i rodila tamo. Nema tog Boga koji bi me vratio u rodilište.
Dobila sam i prostin i dolantin i spasmeks i epiziotomiju i nalijeganje na trbuh i zabranu kretanja i ctg non stop i nekoliko pregleda u trudovima....... i treba li još nešto???
Babica mi je ostala u vrlo ružnom sjećanju. Mlada, još nije rađala, hladna, bez ikakve geste na licu, samo led led led i nezainteresiranost za posao koji obavlja. Pojavila se je nekoliko puta, da bi mi pojačala drip, da mi rekla kako ne dišem dobro, da bi me upozorila da imam još vrlo malo vremena za roditi ili ću na carski, da ne tiskam, a i ako hoću da mogu, i tako....
Molila sam je da mi pomogne disati, a dobila sam odgovor- niste ovdje jedina koja rađa, nemam vremena.
Imala sam strašan nagon za tiskanjem i pitala sam je da li da tiskam, a ona meni- ne, ne tiskajte, ali ako baš morate, malo potisnite. Halooooo, dal da tiskam ili ne????
Pokušala me je poroditi bez doktora, no nisam znala pravilno disati kod izgona i čim bi izdahnula, hop... ja padnem u nesvijest. A ona- završit ćete na carskom! A ne ne ne, ne bi pomogla sa disanjem, nema šanse. Da mi nije bilo muža pored mene, ja bi stvarno završila na carskom. Nakon 12 sati dripa ja ne bi imala snage disati, a kamoli tiskati. On je slušao upute babice rodilji iz susjednog boksa i meni govorio kako da dišem i stvarno me je spasio koliko god se je to dalo. Nadalje, studenti su se šetali, međusobno šuškali i pričali i gledali kao se porađam. Čistačica je čistila rađaonu, micala stolce, rondala- a ja rađam. Ma tko im je to dopustio, tko??? Ljudi moji, nisam imala svoj mir, a takooo mi je trebao. Čekala sam epiduralnu kao ozeblo sunce, da bi saznala da je ne mogu dobiti, ne daju je rodiljama koje imaju problem sa trombocitima. Katastrofa! Pa jesam li za epiduralnu i razgovor sa anesteziologom lijepo pitala još dok sam ležala na patologiji??? No nitko mi ga nije omogućio. Ništa, rađaj Reno kako god znaš, prošlo je već 12 sati od pucanja vodenjaka. Žurba je... Napokon, dolazi doktor i najavljuje mi da krećemo sa izgonom. Opet ona ista babica ne zna mi namjestiti držače za noge. Između trudova uspjela sam joj reći da se makne, jer bila sam je u stanju udaviti, udaviti doslovce koliko mi je išla na živce. Sama sam rekla doktoru kako da mi namjesti držače i ajmo tiskanje... iz one nemoći pretvorila sam se u aždaju. Vidjela sam da mi neće nitko pomoći ako si ne pomognem sama. I bila sam u pravu! Nemam pojma odakle sam nakon skoro 13 sati mučenja izvukla zadnje atome snage da istiskam moje zlato. A tada suze, plav on, plava ja. Meni izbuljene i krvave oči, njemu isto. Glavica izdužena, nije odmah prodisao, apgar 9/10. Dobro je, živi smo!
Odjel babinjača
Nemam pojma zbog čega taj odjel uopće postoji. Nakon torture u rađaoni, ispiranje mozga mi zaista nije bilo potrebno. Odmorila se nisam, ništa pametno o njezi dojenčeta, o dojenju ili bilo čemu vezano za bebu, a i mene kao rodilju samu saznala nisam.
U bolnici nismo uspostavili dojenje. Imala sam mlijeka, ali i ravne bradavice. Sestra mi je jednostavno rekla, od dojenja ništa i to je to. Nisam htjela odustati, zvala sam ih da mi pomognu, ali pomoć nisam dobila. Cijeli jedan dan sam se doslovce sa njima svađala oko dojenja. Pitam sestru da mi pomogne, a ona kaže da će poslati drugu, onu sa odjela na kojem su bebe. No ta sestra nikada nije došla. I tako jedan dan, pa drugi, a moje dijete plače i plače. Plakalo je sve dok nisam napravila šou da me je čula cijela bolnica. Sestra mi je prijetila pedijatrom, glavnom sestrom, šefom odjela... ma šta ja znam sa kim, jer kaže- ja bojkotiram dojenje. E tada sam izgubila kompas, stvarno. Htjela sam na svoju odgovornost napustit bolnicu. Urazumio me je mm i jedna vrlo vrlo draga sestra koja mi je pomogla da moje dijete ipak povuče malo mlijeka i da se nahrani, a da meni bude srce na mjestu. Od slabosti sam pala i pored šava od epiziotomije pukla. Digla sam se sama, sestre se ne obaziru na svako zvono, a puknuće mi je i tako kod kuće liječio mm. Vizita je dolazila i odlazila, onako usput. Nemaš pojma tko je ginekolog, a tko pedijatar i koga što pitati. Ako pitaš nešto, upute te na onog drugog koji eto taj dan nije bio u viziti. Doći će u obilazak malo kasnije, a to kasnije se nikada nije dogodilo. I tako dalje i tako dalje.....
Ima tu i dobrih stvari, no one loše prevladavaju i zato sam ih napisala. Moja je greška što nisam bila bezobrazna, dosadna, što se nisam svađala za svoja prava. Moja je greška što sam šutila. Trebala sam urlati dok ne dozovem cijeli tim, jer tek tada bi imala sa kim razgovarati, ovako me nitko nije bendao ni za 2%.
Rađala sam sama, za svoje dijete sam se brinula sama, pa se pitam šta sam uopće došla u bolnicu??? I kud baš riječku, tako navikanu kao dobru bolnicu? Dala sam im svoje povjerenje, a totalno su me izigrali. Čeznem za tim da rodim drugi puta, da popravim dojam o rađanju i o rodilištu, jer sigurna sam da sam imala peh naletivši na posve krivo mjesto....
Drugi puta ću pametnije!
rena7 žao mi je zbog takvog iskustva...Mnogi su u Ri išli upravo da ne dobiju sve to što si ti dobila...
kailash,taj dr "prirodnjak" je Finderle?A ima li još koji u nekoj drugoj smjeni,ako ne budem sretne ruke?
da to je taj dr :)Citiraj:
bimba iaia prvotno napisa
Iskreno, zaboravila sam imena, nije jedini tamo to je sigurno
Ne vidim zašto bi bio problem iznjeti ime doktora koji je ili nije "prirodnjački" nastrojen.Isto tako i babica i sestara.Meni bi te informacije puno značile.Mislim da to nije protiv pravila foruma.(nije to ni vrijeđanje ,ni pljuvanje...)
nije problem takvo što. pogotovo pohvale su dobrodošle :)Citiraj:
silkica prvotno napisa
ako se tvoj post odnosio na mene, riječke prirodne primalje su Barbara i Ksenija. Barbara je premještena na odjel babinjača, a Ksenija na ginekologiju.
:love: Hvala,Kailash.
U stvari se odnosilo na Renu7.Voljela bih znati i koga da pokušam izbjeći.
Milanka, Silvana i Bruna su imena primalja s kojima sam se ja susrela na porodu (barem tako kaže moja priča). Sve ljubazne i dobre, a valjda sklone i prirodnom. S liječnicima nisam imala puno veze.