Drage didulidu, anin i ako ima još koja teta...
Ovdje je OT pa vas molim da se javite na Produženo D. Skulirala sam se, pokušajte me razumijeti. Kako da shvatim komentare D-ovih teta glede dojenja? Ja sam se toliko veselila vrtiću, a sada mi je muka...
Objasnite mi stručno, onako kako ste to fino objasnile za pozdravljanje, što im smeta dojenje? D se stvarno smiri kad ja odem. Izljubimo se, malo plače, pruži teti ruke i ja odem. Još nije ni ostao na spavanju a već su ga ocrnile kao nespavača! Kako da se ja onda ponašam prema njima a da ne pogazim ni svoje ni njihovo dostojanstvo? Već pola godine on spava bolje i dulje po danu kad je s tetom/bakom nego sa mnom? Što da im ja još kažem? Pojeo je jednom juhu i već umire od gladi! Što bi one htjele, da mame i djeca sve rade umjesto njih, a one dižu plaću? Ne kužim, ne kužim i ne mogu skužiti kako smo im od prvog dana nesimpatični... Ne mogu to drugačije protumačiti!!! Stvarno mi dođe da D na najgori mogući način odbijem od sise, da ga izmlatim do iznemoglosti i ostavim da plače i onda kažem da su mi one tako rekle...
S bakom ne razgovaram od petka jer sam mislila da je ona izmislila guranje hrane u usta na silu... pročitajte što je prošla Vitekova mama pa objasnite kako je to moguće u visokociviliziranom društvu koje teži Europi?
Ja sam stvarno očajna!