Zašto im ne mogu oprostiti?

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Istina je sve što pišete, jednom je netko dobro na forumu napisao, kad dođeš roditi u bolnicu kao da se rastaješ sa svojim ljudskim dostojanstvom. :/

---

To ja kažem svakoj koja se sprema za rodilište, najbolje je da dostojanstvo ostavi kod kuće, kako je poniženja koje tamo doživi ne bi previše dirala...
moja iskustvo sa primaljama i liječnicima su bila pozitivna, ali općenito atmosfera na babinjačama je nehumana, vizite sa spuštenim gaćama degradirajuće, a empatija sestara (koje su ili živčane ili autistične) je prisutna samo u tragovima.
Srećom da je sve to vezano uz najljepše trenutke u životu, pa sve nekako žmureći proguramo, čekajući samo da se mirisnim smotuljkom uputimo kući svojoj obitelji. :)

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Možda je to i zato jer kad žena dođe u trudovima kud će onda, mora roditi, u neku ruku prepuštena je osoblju (na milost ili nemilost?).
.

---

e tocno to

Citiraj:

---

Cookie prvotno napisa

nikad nisam boravila u zatvoru, ništa me nije pripremilo na odnos osoblja kakav sam doživjela u rodilištu.

---

E... upravo tako! Od srca sam se nasmijala kada sam ovu rečenicu izvukla iz konteksta. Fakat su nam rodilišta zatvori.

Citiraj:

---

Frida prvotno napisa

Nešto što bi svaka od nas trebala napraviti ako nismo zadovoljne je žaliti se, napisati pismo i u njemu iznjeti sve što nas muči, sve sa čime nismo bile zadovolje, sve za što smatramo da je moglo biti bolje. Dok god šutimo druga strana je uvjerena da je sve super, a daaaaleko smo od toga...

---

Po meni previše žena šuti i dopušta takav tretman dok su u bolnici, a onda kad izađu van žale se i kukaju. Vjerujem da ti je bilo teško, ali nitko drugi nego baš ti trebaš to pokušati promijeniti. Pa onda kada bolnice budu dobivale puno pisama od nezadovoljnih rodilja, i ne samo bolnice nego i Ministarstvo zdravstva i druge nadležne institucije možda se nešto i promijeni.

Cure, koliko vas je inače bilo u bolnici, na nekakvoj operaciji npr., prije nego što ste rodile?

bauba - ne čitam sve komentare, ne da mi se, pročitala sam tvoju priču i baš mi je žao što je tako bilo. Mogu ti samo reći da je moj 1. porod također bio katastrofalan i kad sam 2. put bila trudna tražila sam za sebe najbolju bolnicu i sa puno znanja, samopouzdanja i optimizma otišla u Rijeku roditi (bazen). 1. porod bio u Merkuru.
U Rijeci sam bila u šoku od ljubaznosti. Imala sam osjećaj da su me možda zamijenili sa nekim (žena nekog predsjednika :lol: ), sve je prošlo tako divno i čarobno da jedva čekam opet roditi (zaista). Inače - nemamo apsolutno nikakve veze u toj bolnici.
Nadam se da će i tvoj drugi porod biti sličan mom drugom.
A što se tiče toga što si doživjela - proći će te, grubo zvuči al je tak.
A ona sestra što ti je onako odgovorila - to je njen stil, ja znam dosta takvih žena - opali te takvim riječima da padneš u nesvijest ali zapravo su dobre i da ti nešto stvarno treba pomogle bi ti možda i prije nego one što sve lijepo uvijeno i ljubazno govore. Nemoj to sve tak osobno shvatiti, uživaj u bebi i pozitivnom išćekivanju druge bebe. Vaša sreća i ljubav i želja za drugim bebekom je daleko veća od njihovih namjernih i nenamjernih grešaka.
Želim ti drugi porod tako čaroban i lijep za tebe i bebu da ćeš ovaj prvi zaboraviti a i kad ga se sjetiš da to ne bude sa ljutnjom ni gorčinom nego samo da ga se sjetiš kako bi ti drugi porod još čarobniji bio.
Tak je sa mnom. Pusa bebeku i nek cica. :heart:

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Cure, koliko vas je inače bilo u bolnici, na nekakvoj operaciji npr., prije nego što ste rodile?

---

Ja, jednom (i nekoliko puta kao dijete, ali to ne racunam).
Znala sam sto me ceka - bol, oporavak, sestre koje rade svoj posao i umisljeni doktori. I par izuzetaka od kojih ce traziti pomoc.
Spremila sam se tako da ovisim o njima najmanje moguce.
Educirala, imala odgovore, izborila se za spinalnu...

I jebiga svi planovi... desilo se da zdravlje moje bebe ovisi o njima, a ja mogu samo bespomocno gledati.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Cure, koliko vas je inače bilo u bolnici, na nekakvoj operaciji npr., prije nego što ste rodile?

---

Zbog čega je ovo važno za temu?

Bila sam, jednom u Petrovoj, jednom na Rebru.
U Petrovoj sam bila toliko psihički loše da uopće nisam bila svjesna što mi se događa, a na Rebru kraljevski tretman (osim što mi prvi dan nisu dali jesti do ručka jer nisu bili sigurni dali će me operirati :mrgreen:), svi super, nasmješeni, čak mi se i tehničar koji me vozio u salu predstavio 8).

Citiraj:

---

Frida prvotno napisa

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Cure, koliko vas je inače bilo u bolnici, na nekakvoj operaciji npr., prije nego što ste rodile?

---

Zbog čega je ovo važno za temu?

---

meni se ne čini loše pitanje
možda da se vidi da li je "problem" u nama, našoj "razmaženosti" "osjetljivosti" "prevelikim očekivanjima"
ili gle čuda, drugdje smo doživjele drugačiji tretman
mada sigurno nešto što su nam rekli na drugom odjelu i drugoj situaciji, nismo ni čuli, a u rodilištu i te kako čuli i doživjeli


ja sam bila 8 dana na patologiji trudnoće u Rijeci
i bilo mi je dobro, koliko to u bolnici može biti
bila je 1 sestra, koju sam nazvala Frida, naizgled jako gruba (pa i nije bila nježna, curu iz sobe je svu izrezala kod bijanja, cura joj je psovala sve po spisku) bilo je ajde idemo, nemojte biti pekmezi....
ali nam je navečer došla u sobu, sjela s nama i 1 sat nam pričala, onako neke događaje s odjela , priče, baš onako lijepo ljudski
pričala nam je lijepo o liječnicima s odjela, kako smo u dobrim rukama...
kad su nas (tu curu i mene, sve smo skupa i u isto vrijeme prolazile) vozili na operaciju druga sestra nam je unaprijed dala savjet kako ćemo smanjiti bolove u ramenima nakon operacije, ako ih budemo imali

no u šok sobi baš nisu bili nešto, ova cura je jako povraćala, a nisu baš trčali doć, tek kad sam se ja ustala i počela zazivati sestru, tad su došli, a curi je već malo prokrvarilo na mjestu šava od napora
i zamjeram im jer su me tu noć kateterizirali jer nisam mogla u padelu mokrit, a samo su mi trebali pomoć doć do wc
ali kako da kažem to mi nije ostalo kao trauma, kao odnos primalje prema meni
dan poslije operacije (laparoskopske) dr Vlastelić me je sreo u hodniku, odmah pozvao u svoju sobu, objasnio što je bilo, što je napravio, dao savjete.....
uglavnom, uz neke izuzetke, jako pozitivno iskustvo s ljudske strane
tako da bi ja zaključila da su, u mom slučaju, na drugom odjelu bili objektivno ljubazniji, pristupačniji, ljudskiji..

onu hladnoću primalje neću zaboraviti nikada
a i fizički mi je namjerno naškodila
nije to neka strašna šteta, ali je bilo namjerno
ali sigurno da je rodilja i u drugom psihičkom stanju, puno osjetljivija, zahtjevnija, puna pitanja i osoblju je teže na tim odjelima
ali to se treba rješavati povećanjem broja osoblja, njihovim boljim uvjetima, a ne preko leđa rodilja

ih, od mog poroda najgore su bile sestra nataša (na odjelu, prije poroda) i sestra olivera (na intenzivnoj). ni jednoj nisam ostala dužna.

sestra nataša je pobjegla predamnom, i završila na odjelu za rodilje (ona mala debela trči predamnom, a ja s trbušinom za njom i urlam :lol: ). digla sam takvu dreku da su me odveli u doktorsku sobu (s njih 10-tak), i tamo sam urlala dodatnih 15 minuta - u vrijeme kad su SVI doktori bili na okupu... tak da mislim da je imalo efekta :mrgreen: .

sestra olivera me praktički vrijeđala, ali najbitnije je - da mi je dala ruku da pokušam ustati, a kad sam krenula - ona je ruku izmaknula. mene je zabolio rez, a ona opalila kak sam pekmez i nek se ugledam u druge mame (i pokazala jednu od 18 :? )... ni njoj nisam ostala dužna, pa me preuzela druga.

ta druga je rekla da se ne svađam ko da sam na placu, a ja sam joj rekla nek to kaže svojoj kolegici - jer je ona tamo zbog mene, a ne ja zbog nje. nakon toga je bio mir, i sestra olivera me zaobilazila.

i ne kužim kaj je tak teško pružit jezik, ak nešto nije u redu???

Miša mu maloga, Sorci, ne kroji sve svojim metrom!
Ti imaš jezičinu za troje :lol: i zato te volim :love: ali nisu svi ljudi isti i jednostavno nemaju svi snage i samopouzdanja boriti se za sebe onako kako bi trebalo.
Naročito su rodilje, pogotovo prvorotke u posebno ranjivom stanju i nema, nema opravdanja ni za nikoga tko se prema njima ponaša hladno i grubo!
Svatko odabire posao prema svojim afinitetima i valjda je dovoljno pametan da zna je li za taj posao ili nije. I babice i ginekolozi koji su odabrali raditi u rodilištu bi, prema tome, trebali bi znati s kako osjetljivom populacijom rade i naći u sebi potrebnu dozu empatije toliko potrebnu rodiljama.

Citiraj:

---

kloklo prvotno napisa

Ti imaš jezičinu za troje :lol:

---

:P
:lol:

šalu na stranu...

ako se ne znaš izboriti za sebe, kako ćeš se izboriti za svoje dijete?
ma i ja sam bila rodilja, prvorotka, bez igdje ikoga, bez podrške....

:!:

hm... možda u tom zecu leži grm... :/

doma mažen-pažen, a onda "šok" u bolnici...

Citiraj:

---

aleksandra70vanja prvotno napisa

Citiraj:

---

Frida prvotno napisa

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Cure, koliko vas je inače bilo u bolnici, na nekakvoj operaciji npr., prije nego što ste rodile?

---

Zbog čega je ovo važno za temu?

---

meni se ne čini loše pitanje
možda da se vidi da li je "problem" u nama, našoj "razmaženosti" "osjetljivosti" "prevelikim očekivanjima"
ili gle čuda, drugdje smo doživjele drugačiji tretman
mada sigurno nešto što su nam rekli na drugom odjelu i drugoj situaciji, nismo ni čuli, a u rodilištu i te kako čuli i doživjeli

---

Evo ja - na 3 operacije, nebrojenim IVF-ovim itd., beskrajnim posjetima bolesnima po raznim bolnicama. Tim mi je na babinjačama bilo čudnije, premda sam išla spremna - čula priče.

Ali, nisam nešto pretjerano bila na hitnoj, a babinjače mi se po kontinuiranoj velikoj količini pacijenata čini usporedivo, usporedivije od ovih "mirnodopskih" odjela.

Citiraj:

---

Frida prvotno napisa

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Cure, koliko vas je inače bilo u bolnici, na nekakvoj operaciji npr., prije nego što ste rodile?

---

Zbog čega je ovo važno za temu?

Bila sam, jednom u Petrovoj, jednom na Rebru.
U Petrovoj sam bila toliko psihički loše da uopće nisam bila svjesna što mi se događa, a na Rebru kraljevski tretman (osim što mi prvi dan nisu dali jesti do ručka jer nisu bili sigurni dali će me operirati :mrgreen:), svi super, nasmješeni, čak mi se i tehničar koji me vozio u salu predstavio 8).

---

Ne znam, ja sam bila na dvije operacije prije nego što sam rodila i bolnicu sam doživjela upravo ovako kako se opisuje u ovim postovima: kao mjesto na kojem se ne poštuje privatnost i na kojem se ne doživljavaju pretjerane ljubaznosti nego si tretiran kao na traci. Mene su kao 14-godišnju curicu brijali i klistirali u predvorju WC-a u koji su svi ulazili i izlazili a kad sam užasnuto regirala dobila sam komentar da se u bolnici ne smije sramiti. Tako da je meni ovo što čitam na ovoj temi (i inačle) uobičajeno za bolnice, međutim, opet, ja nisam niti ležala na odjelu babinjača pa možda i nisam doživjela neke najgore horore.

Btw. i meni je sestra na odjelu na kojem sam ležala došla razgovarati sa mnom u sobu, i sjedila je sa mnom na stepenicama bolnice i razgovarala, ali mi je ta ista sestra rekla i da mi nema vremena masirati cice kad sam dobila kvrge a onda došla posuditi od mene Gloriju :lol: .. stvarno svašta.

Btw. blažena, meni je dijete ležalo na neonatologiji 5 tjedana, tako da razumijem dosta dobro i taj dio priče.

Moj je porod prosao u redu a poslije su na odjelu sestre zaista bile ljubazne. Mislim da ni ja ne bih to samo tako zaboravila da je bilo drukcije.

Ja radim u nastavi. Znate svi kakva je danas situacija i kakav je bio odnos ucenik-profesor prije i danas. I kakve djece danas ima.Ali ne daj Boze da povisis ton ili nazoves nekoga lijenim ili sl. i evo ti roditelja u skoli. I da ne kazem sta ide dalje.

A u bolnicama, gdje bi zaista trebali raditi ljudi koji prije svega trebaju imati odredjeni senzibilitet (jer oni se skoluju da bi pomagali ljudima), zaista mozes naletiti na svasta. I ne moze mi nitko reci da ce me jednako povrijediti neljubazni doktor ili sestra ako sam bolesna, operirana, rodila ili bilo sto drugo ili zivcana sluzbenica za nekim salterom. Ne zelim reci da se sluzbenica smije tako ponasati, samo zelim reci da se ipak od bolnickog osoblja ocekuje taj jedan pristup ljudima koji su u odredjenoj agoniji.

A da ne kazem da sam ja prva prije odlaska kuci sestrama donijela kavu i bonbonijeru za njihovu ljubaznost i nije mi zao ali kad se zapitas:"Pa zar to nije njihov posao? Da ti pomognu i da te nauce?"

Zalosno je sto je netko napisao da se sokirao kakav je ljubazan tretman imao. I ja bi bila sokirana jer danas je postalo normalno da ako trebas ispuniti neki obrazac i nesto ne znas pa pitas-deru se, ako ti dojenje odmah ne krene-ne zelis to ili nemas mlijeka (moje sestre nisu bile takve ali cujem da mnoge jesu), drugim rijecima kad te danas netko iole ljubazno primi ili ti pomogne, ti moras biti sokiran!!!

A to sto ja svoje probleme ostavljam kod kuce i sto moja nastava zbog toga ne trpi, sto me ne zanima samo znanje nego i druge stvari o uceniku-to je normalno!

Koliko god tesko zivjeli i mnogi krpaju kraj s krajem, osmijeh je zaista besplatan a lijepa rijec i zeljezna vrata otvara. Ovo sad zvuci malo kliseizirano :mrgreen: ali zaista se treba boriti protiv svih koji na nama izivljavaju svoje probleme a pogotovo kada smo u najemotivnijem trenutku-rodjenju svojeg djeteta.

I dapace ja sam vrlo lajava, drska i bezobrazna kada treba-znaci nema ovo veze s tim da se ja necu izboriti za sebe! Ali nije mi normalno da se uopce moram boriti za pristojnost i ljubaznost!

Baoba, ne idi s negativnim mislima na drugi porod. Pokusaj misliti na nacin da ce se sada stvari odvijati onako kako ti zelis, jer sad si iskusnija i teze te se moze usutkati. Zelim ti svu srecu! :heart:

dobro....
ja sad više ne znam šta bi rekla... od šoka...
u bolnici sam bila samo dva puta u životu, kad sam rodila.
prvi put sam bila isprepadana, mlada, sama...
sestre na babinjačama dale su sve od sebe da mi pomognu, pokazale mi s puno strpljenja kako dojiti i donosile mi bebu na zahtjev četiri dana koliko sam bila u bolnici. nisu me tješile jer one zato i nisu tamo, one se moraju pobrinut da sve bude u redu s tobom i bebom s medicinske strane i ništa drugo.
ne smiju te vrijeđati, ali bogme ne moraju ni tetošiti, to im nije u opisu radnog mjesta.

kad sam drugi put išla roditi, na dogovoreni carski, dobila sam bebu čim sam se probudila i bio je samnom skoro 5 sati u komadu, kad sam ja molila da ga odnesu jer sam bila umorna.
imala sam povišene jetrene probe, pa su me vodili na još neke pretrage, ne zato da me maltretiraju, nego da mi pomognu.
i svi, od specijalista, tehničara, do sestara bili su ljubazni, poslovično, ali ljubazni.
i ovu bebu sam dojila na zahtjev. malo se bunila glavna sestra, jer kao bit će mi teško, ali su ga svejedno nosili svaki put, a kraj njegovog krevetića je stajalo da s doji na zahtjev, tako da sve smjene to znaju.
I kad mi je postalo teško, ne zbog dojenja nego zbog infuzije koju sam primala, na moju zamolbu su je maknule.

Moram reć da definitivno djelim mišljenje loryblue.
i drage moje, žene rađaju već tisućama godina i to je divno, ispunjujuće, intimno iskustvo, ali niti jedna od nas zbog toga nije uhvatila boga za bradu. očekivanje tetošenja i nekog specijalnog tretman mi je malo too much..
osim toga, dan nakon što sam ja rodila, rodilo se 24 djece. sad vas ja pitam, koliko psihički jaka mora biti sestra koja će svakoj rodilji podilaziti, ispunjavat željice i borit se s emocijama ludim od hormona?

Citiraj:

---

babyboys prvotno napisa

ne smiju te vrijeđati, ali bogme ne moraju ni tetošiti, to im nije u opisu radnog mjesta

---

ljubazno i humano ponasanje nije tetosenje. lijepa rijec nije tetosenje. njima jest u opisu posla da stite dostojanstvo pacijenta. mi ne trazimo da rade iznad onoga za sto su placeni - trazimo da rade ono za sto jesu placeni. mnogi rade, naravno, ali ima iznimaka zbog kojih postoje ovakvi topici.

naravno, takvo ponasanje bi trebalo biti neka temeljna norma razgovora izmedju dvoje ljudi - ali ako vec nisu doma stekle temelje, neka se adaptiraju zahtjevima svog radnog mjesta. ne vrijedjati i ne derati se.

Citiraj:

---

babyboys prvotno napisa

osim toga, dan nakon što sam ja rodila, rodilo se 24 djece. sad vas ja pitam, koliko psihički jaka mora biti sestra koja će svakoj rodilji podilaziti, ispunjavat željice i borit se s emocijama ludim od hormona?

---

opet, ne govorimo o tetosenju i ludim zeljicama. govorimo o temeljnim nacelima ljudske konverzacije. da postujes sugovornika, ne deres se na njega, ne omalovazavas ga, ne vrijedjas ga. je li to tako tesko? :roll: ako vec nemas lijepu rijec, je li tesko naprosto ne izreci ruznu rijec? :roll: nitko ne trazi tetosenje perom po guzici - samo osnove osnova ponasanja odrasle osobe.

ali da, najlakse se istresti na onima koji ne mogu uzvratiti, na djeci i rodiljama. :( svaka cast onima koje i u porodu i osjetljivim danima nakon poroda imaju jezik ostar kao britva, ja nisam imala. spopao me baby blues i puno sam plakala. iako je sve bilo savrseno i prekrasno su se ponasali prema meni. zao mi je svih onih koje nisu imale tu srecu, i jos im sa strane impliciraju da su trazile vise nego zasluzuju i da su same krive jer se nisu digle i obranile :( :(

Citiraj:

---

babyboys prvotno napisa

Moram reć da definitivno djelim mišljenje loryblue.
i drage moje, žene rađaju već tisućama godina i to je divno, ispunjujuće, intimno iskustvo, ali niti jedna od nas zbog toga nije uhvatila boga za bradu. očekivanje tetošenja i nekog specijalnog tretman mi je malo too much..

---

te tisuce godine se ne odnose na porode u bolnici. tisucama godina su zene radjale kod kuce, u poznatom ambijentu, uz primalju, ili samo s drugim zenama, hodajuci i krecuci se kako su htjele, u polozaju koji im je odgovarao, itd. okolnosti su bile bitno, bitno drugacije tako da po meni ova usporedba ne vrijedi. o tetosenju i specijalnom tretmanu sam vec rekla.

Ovdje se prvenstveno piše o činjenici da je osoblje ponekad ili često NELJUBAZNO i BEZOBRAZNO, dakle neprofesionalno (jer bi im i ljubaznost trebala spadati u opis radnog mjesta), pa je besmisleno opravdavati ih činjenicom da imaju 24 rodilje na odjelu.
U mom slučaju odjelne su sestre (sve osim jedne) bile zaista ljubazne, tople i trudile su se maksimalno da nam olakšaju, ali za sestre iz dječje sobe nemam riječi - hladnoća, trganje beba s cice jer je "vrijeme", izrazi poput:
-ne znate? ak' nećete dojiti samo kažite
-kaj ja vama imam pokazivati - tko će znati ako nećete vi
-mama mama...ccc...jeste li na ušima sjedili jučer kad sam tumačila kamo bebu staviti
- jel vi stvarno mislite da ja imam vremena za vas?
-vidim da me krivo gleda, 'oće li me i ova tužiti?
- (viče drugoj) nosi ovu bebu, nema u OVE mlijeka!
-kako možete reći da dohranjujemo bebe? (a bebi skoreno mlijeko na ustima i spava ko top)
-kaj se mučite, vi nećete moći dojiti, evo vam bromergon (ta je bila kakti ljubazna i sućutna)

Za neke od ovih rečenica baš moraš biti nečovjek. Nekulturan. Sirovina.

Citiraj:

---

babyboys prvotno napisa

sestre na babinjačama dale su sve od sebe da mi pomognu, pokazale mi s puno strpljenja kako dojiti i donosile mi bebu na zahtjev četiri dana koliko sam bila u bolnici. nisu me tješile jer one zato i nisu tamo, one se moraju pobrinut da sve bude u redu s tobom i bebom s medicinske strane i ništa drugo.
ne smiju te vrijeđati, ali bogme ne moraju ni tetošiti, to im nije u opisu radnog mjesta.

kad sam drugi put išla roditi, na dogovoreni carski, dobila sam bebu čim sam se probudila i bio je samnom skoro 5 sati u komadu, kad sam ja molila da ga odnesu jer sam bila umorna.
i ovu bebu sam dojila na zahtjev. malo se bunila glavna sestra, jer kao bit će mi teško, ali su ga svejedno nosili svaki put, a kraj njegovog krevetića je stajalo da s doji na zahtjev, tako da sve smjene to znaju.
I kad mi je postalo teško, ne zbog dojenja nego zbog infuzije koju sam primala, na moju zamolbu su je maknule.

?

---

ja kad govorim o losem iskustvu u blnici mislim bas na ovo. da ti nisu pomogle kod dojenja, da ti nisu donosile ili ODNOSILE bebu u zahtjev, da nisi dobila bebu odmah nakon carskog, da su ti bebu nadohranjivali i uporno tvrdili da nisu oni nista dali, jel bi i dalje mislila da su super, i da druge zene pretjetruju i preuvelicavaju, i glume mimoze? :/

gle, ja sam se za to sama izborila jer i ja imam jezik "ko krava rep" kako kaže moja baka.
poslije prvog poroda došla je doktorica sa neonatologije i krenula s pričom da šta mi je to trebalo, da zašto nisam mislila( imala sam 19 godina) i da kako ćemo mi to sad riješit...
a ja sam joj smireno objasnila da njoj ni moje godine ni bilo šta drugo ne daje pravo da ne mene viče jer me vidi prvi put u životu, te da mi njena vike ne pomaže. i da nemamo mi šta rješavat, osim dojenja i rane.
i onda je okrenula ploču.

Da se razumijemo, ja ne mislim da sam na bilo koji način posebna ili važnija od drugih pacijenata zato što sam rodila, korektan odnos očekujem od bilo koga u bolnici na bilo kojem odjelu.
Moj deda je bio na urologiji, operirao je mjehur, pa kad sam ja došla k njemu i vodla skoro punu vrećicu koju nitko nije promjenio čitav dan, i pozvala sestru da je promjeni, rekla mi je da se deda ne buni, pa nisu mjenjale, imale su posla. i opet sam joj ja smireno objasnila da to ne može tako zato i zato.

Ako te nešto smeta, ali nešto razumno ( to što ti otkidaju djete od cice, na primjer) , reci im.
nemoj prigovarat u koliko tura odvoze djecu i kako ih slažu u kolica jer tu nećeš ionako ništa postić.

A ako samo kukaš po forumu, onda trpi.

odnos koji drugi imaju prema nama, mahom kreiramo mi sami, pa stoga...

sve to stoji sto si rekla - ali s jednom bitnom razlikom, a to je da svjeze rodilje cesto bas i nisu u stanju bistro i razumno pregovarati. porod je jedno veliko i intenzivno iskustvo i nekim zenama treba vise dana da se 'vrate' u normalno, razumno stanje.

Citiraj:

---

babyboys prvotno napisa

odnos koji drugi imaju prema nama, mahom kreiramo mi sami, pa stoga...

---

u vrlo opcenitom globalu se slazem, ali kad gledamo konkretno ponasanje med. osoblja prema rodiljama ili djeci, smatram da je istina bitno drugacija.

znaci li to da smatras da zene koje se nisu u stanju izboriti, jer su recimo preslabe nakon poroda, ili pak istraumatizirane i preplasene, same krive za takvo ponasanje? zaista me zanima.

Citiraj:

---

Felix prvotno napisa

sve to stoji sto si rekla

---

zapravo, citam ponovo tvoj post, i ne mislim vise tako.

ne, ne mislim da su si same krive, ali ne mislim ni da su "svete krave".
svatko zaslužuje poštovanje, oko toga nema pregovora.

zašto onda ne raspravljamo o ponašanju sestara i doktora na kardiologiji, pedijatriji, url...

Znam da rodiljama pod utjecajem hormona, umornim i izmučenim od poroda, treba vremena da dođu k sebi, i ja sam bila takva, samo što je meni možda trebalo manje nego drugima.

ono što sam ja htjela reći je da džabe nam sad sva prepucavanja tu po forumu o tome jesu li nešto trebali ili ne kad je prošla baka s kolačima.
ako ti nšto ne paše, viči, pitaj, kukaj.
samo se sigurno neće riješit.

Citiraj:

---

babyboys prvotno napisa

ne, ne mislim da su si same krive, ali ne mislim ni da su "svete krave".
svatko zaslužuje poštovanje, oko toga nema pregovora..

---

nije mi uopće jasno od kuda ovo o svetim kravama. Tu se neke stvari kose jedne s drugima - svatko zaslužuje poštovanje, a s druge strane se sam mora za njega izboriti?! mislim da ga zaspužuje svatko bez borbe.

Citiraj:

---

babyboys prvotno napisa

zašto onda ne raspravljamo o ponašanju sestara i doktora na kardiologiji, pedijatriji, url...

---

pa raspravljamo. al na drugim topicima koji su o tome, ovaj je o porodu, o odjelu babinjača

Citiraj:

---

babyboys prvotno napisa

Znam da rodiljama pod utjecajem hormona, umornim i izmučenim od poroda, treba vremena da dođu k sebi, i ja sam bila takva, samo što je meni možda trebalo manje nego drugima.

ono što sam ja htjela reći je da džabe nam sad sva prepucavanja tu po forumu o tome jesu li nešto trebali ili ne kad je prošla baka s kolačima.
ako ti nšto ne paše, viči, pitaj, kukaj.
samo se sigurno neće riješit.

---

opet dakle zaključuješ da se treba svatko izboriti za normalan odnos..
Ja i dalje mislim da ga svatko zaslužuje bez ikakve borbe i da se nisu svi u stanju boriti u tom okruženju i u toj situaciji, a to im ne umanjuje pravo na poštovanje

pa ja ponavljam, svako zaslužuje poštovanje, ali kakve veze s poštovanjem ima to što su joj uzeli dijete dok ga je još dojila?! ili to što slažu djecu po njenom?!

za takve stvari treba reć, vikat, pitat jer se one, očito ne podrazumjevaju, a to sigurno neće pomjenit kukajući na forumu.

U poštovanje ulazi to da nitko ne smije na nju vikat, vrijeđat ju....
tješenje i lijepa riječ nisu poštovanje nego suosjećanje, a to je već osobina koja je vrlo individualna i na tome se nemože inzistirati

babyboys, nije ovo "kukanje na forumu", zaboravljaš faktor međusobnog osnaživanja, kao i to kad doznaš da nisi bio jedini s takvim tretmanom, i da su i druge bile nezadovoljne, ne osjećaš se kao usamljen slučaj (pa kao takav možebitno i u krivu).
žena ženi ne bi trebala biti vuk. :love:

A tebi svakako svaka čast na čvrstini, i još sa tako malo godina. :)

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

babyboys, nije ovo "kukanje na forumu", zaboravljaš faktor međusobnog osnaživanja, kao i to kad doznaš da nisi bio jedini s takvim tretmanom, i da su i druge bile nezadovoljne, ne osjećaš se kao usamljen slučaj (pa kao takav možebitno i u krivu).
žena ženi ne bi trebala biti vuk. :love:

---

Da ne filozofiram, potpisat ću Dijanu i reći da meni ovakav topic mooožda pomogne da idući put imam jezičinu ko velike heroine koje se ovdje javljaju. Kažem možda jer kad se opet nađem u situaciji nabijenoj emocijama, ako nešto pođe drugačije od zamišljenog, bol..., ne znam kako ću opet reagirati, tj. da li ću reagirati.

Evo recimo jednog primjera zbog kojeg me izuzetno sram i nikad si neću oprostiti. Jana je 3. dan ostala na sunčanju zbog žutice. Naravno onaj prvotni šok kad sve bebe dođu u sobu, a tvoje nema... Pa čekaš na hodniku da će ju možda netko donijeti... Pa ni traga ni glasa nekoj informaciji gdje ti je dijete... :cry: Taj dan mi je dozvoljeno vidjeti ju na doslovno 12 sekundi, preko 3 stakla, kao da je ona ili ja gubavac. Dobila sam ju tek idući dan, dakle 24h kasnije.

5. dan je opet ostala na sunčanju. Tada sam skupila nešto više hrabrosti, nazvala Lunu Rocco koja je 5 mj. prije mene imala isti slučaj, oboružala se informacijama i krenula u "napad". "Naravno da možete izdajati, pa dajte dođite!", bio je odgovor šefice neonatologije. "Aaaali, ja bih dojila, znate bila je jedna..." "Ne, ne, nemamo uvjete". Dolazila sam svaka 3 sata, uspjela iscijediti nešto malo. Ali svejedno nisam mogla dotaknuti svoje dijete. U jednom od dolazaka, ugledala sam jednu mamu kako na tom odjelu, u maalom sobičku doji svoje dijete! Gledala sam u nju, u glavi i srcu mi se vodio rat, ali iz mog grla jednostavno ništa nije izašlo. Nije bilo hrabrosti. :cry: Nisam se uspjela izboriti da i moje dijete osjeti miris svoje mame, nego je tamo ležala opet 24h sama.

Nevažno za priču, ali kasnije sam saznala da je to bila mama, inače sestra na tom odjelu.

Nikad, nikad, mi ta scena neće izaći iz glave. Za nju sam si sama kriva. Ili nisam? :cry:

jelka, šta ću kad si me potegla za jezik :P
ti si "kriva" što nemaš vezu u sustavu u kojem je veza, valjda neko mjerilo nečega...nažalost.
a obzirom sam i ja jedna od "tih heroina" reći ću ti i zašto. (osobno mi je uvredljiv taj izbor riječi, al dobro.ja bih rekla da nas ima ovakvih i onakvih, jačih i slabijih. ja sam po vlastitom opredjeljenju fajter.žena. netko koga samoprozvani bogovi nisu prestrašili...)
upravo zbog tog sustava koji me "natjerao" da se borim za svoje dijete i sebe.eto ja sam takva.najjača kada me gaze. možda imam odliku feniksa a možda mi se smrkne pred očima ponekad.

ne moramo mi raspravljati o stvarima koje stoje. da ne bi smjelo biti tako kako je. ali je. i onda se naučiš s time nositi, pa plivaš protiv struje ili toneš.
meni je jasno da ne mogu svi tako.
i da se razumijemo. ja sam dizala strašnu prašinu i halabuku. nisam na babinjačama izborila baš sve što sam htjela. ali sam pokušala. danas se bolje ojećam radi toga.dala sam,tada, sve od sebe da nešto mijenjam...

I zapravo, uzevši u obzir situaciju u našim rodilištima, dobila sam pred porod jedan sjajan savjet- "samo nemoj biti servilna"

Citiraj:

---

Jelka prvotno napisa

"Naravno da možete izdajati, pa dajte dođite!", bio je odgovor šefice neonatologije. "Aaaali, ja bih dojila, znate bila je jedna..." "Ne, ne, nemamo uvjete".

Nikad, nikad, mi ta scena neće izaći iz glave. Za nju sam si sama kriva. Ili nisam? :cry:

---

ne znam di si i u kojoj bolnici rodila, ali mi nije jasno kako nema uvjeta za dojenje :?
ako u splitskoj bolnici, na neonatologiji ima "uvjeta" za dojenje, a uvjet se sastoji od: klupe s 3-4 sjedalice smještene u hodniku širine (brat bratu) 50 cm e onda ne znam kako u "tvojoj" bolnici nema uvjeta.
(pošto sve shvaćaš preosobno, nemoj i ovo shvatit tako. nije "napad" na tebe nego me interesira u kojoj to bolnici nema uvjeta za dojenje)

na st neonatologiji kad dojiš moraš dobro pazit da mami do sebe ne izbiješ oko laktom, da joj bebu ne prignječiš rukom, kad sestre paradiraju tim prolazom da te neka ne ugazi a kako ćeš maknit noge to je tvoj problem. sjedeći se doji. ali se doji unatoč tim neljudskim uvjetima.


i da, drugi put moooožda stvarno budeš imala jezičinu ko velike heroine koje se ovdje javljaju pa ti neće slika druge dojilje bit prid očima nego tebe i tvoje bebe.
nadam se da će drugi put glas izaći iz tebe, pa bio on pozitivan ili negativan, svejedno.

Citiraj:

---

babyboys prvotno napisa

A ako samo kukaš po forumu, onda trpi.

odnos koji drugi imaju prema nama, mahom kreiramo mi sami, pa stoga...

---

ne kuzim, ti si na nekakvom sadistickom ego tripu ili mi se cini? :?

pa govorimo o odraslim ljudima, profesionalcima!!! ne mogu ni ne zelim biti odgovorna za njihov bezobrazluk, bahatost, nemar, neznanje, greske i propuste koji su protiv interesa tek rodenog djeteta!!!

Ja sam bila u bolnici dva tjedna kada sam imala žuticu i sestre su bile korektne. Bez lijepih riječi, ali i bez bahatosti i bezobrazluka.

Ovaj topic pomaže meni da se osnažim za slijedeći put kada ću ući u rađaonu da iz mene izađe glas, koji prvi put nisam imala. Nisam ni znala kako i što jer nisam očekivala takav pristup.

nisam ja na nikakvom sadističkom tripu i žao mi je ako sam za nečiji ukus preokrutna ili ako sam nekog povrijedila. ja sam realna, a žestoka sam jer me život odavna tome naučio, da se za sve moram sama izboriti i pobrinuti.

bauba, a i sve ostale, meni je jako žao što ste nakon poroda dobile takav tretman, ali stvarno mislim da je to sad iza vas i da je vrijeme da uživate u svojoj djeci, da ostavite gorčinu iza sebe.
a drugi put ćete biti pametnije i možda hrabrije, pa ćete se izboriti za tretman kakav zaslužujete i želite, ka ga već ne možete dobiti apriori.

Lory, ja sigurno nisam nikakva heroina, i meni je svešta bilo krivo u rodilištu, ali ja ne znam šutit, pa sam se bunila.

Nitko nije bio jadniji od mene kad su mi rekli da vbac ne dolazi u obzir zbog moje jako velik dioptrije, ali sam iz svega izvukla najbolje što sam mogla.
danas imam dva predivna dječaka i to je ono što mi je najvažnije.
sve ostalo nisam zaboravila, ali sam tome pretpostavila važnije stvari

bauba prvo jedan zagrljaj ohrabrenja :love: jer ti treba, kao i svakoj ženi makar samo u prisjećanju na ružan tretman u rodilištu.

I ja sam nakon prvog poroda mislila prvih par mjeseci da neću nikad više roditi, ali se s vremenom sve malo smirilo i sjelo na svoje mjesto.

I užasno često sam plakala kad bih se prisjećala svega a nisam nimalo cmoljo što bi možda Sorci pomislila, dapače, no postoje činjenice koje je i Fidji tako lijepo i jednostavno objasnila:

Citiraj:

---

Fidji prvotno napisa

Vrijeme poroda i postpartuma vrijeme je kad žena treba biti pažena i mažena, a ne doživljavati ovakve stvari.

Događaji koji nam se tada dogode jako se duboko urezuju i zato ih ne možeš zaboraviti makar je prošlo već relativno puno vremena.
Najčešće takve stvari izbriše tek iskustvo sljedećeg poroda.

Žao mi je što moram pročitati da se na ovom topicu opravdavaju bezobrazluk i nekultura u našim rodilištima.

---

I meni je jako žao što se mnogo žena osjeća ovako.

Ja sam si pomogla na predivan način - ostala sam trudna, isplanirala najbolji mogući plan, malo prištedila za ine benzine i - otišla roditi u Varaždin :heart:

Sad kad se sjetim poroda, samo se smješim :)

Citiraj:

---

Mihovil prvotno napisa

Ovaj topic pomaže meni da se osnažim za slijedeći put kada ću ući u rađaonu da iz mene izađe glas, koji prvi put nisam imala. Nisam ni znala kako i što jer nisam očekivala takav pristup.

---

nažalost, kad ideš u naše bolnice ovakav pristup moraš očekivat i bit na njega spremna i "naoružana do zuba". ako ti se potrefi fin, ljudski i human pristup možeš se tući nogom u dupe i bit sretna. opet kažem nažalost, ali je tako.

nadam se da da ćeš imat osnaženje kad uđeš u rodilište, ali i da će odnos prema tebi bit super i da ti ispuštanje nepotrebnih glasova neće ni trebat. kao ni nepotrebno rasipanje energije na preodgajanje neodgojivih.

babyboys, mislim da si ti moj boldani dio krivo shvatila. nije bio upućen tebi ;)

Citiraj:

---

Lory, ja sigurno nisam nikakva heroina, i meni je svešta bilo krivo u rodilištu, ali ja ne znam šutit, pa sam se bunila.

---

Fidji, ne opravdava se ovdje bezobrazluk i nekultura po našim rodilištima nego joj triba stat na kraj. a kako? tako što ćemo mi koje dođemo rađat "dignit" svoj glas i kazat: dosta je više bilo, žene smo nismo životinje, došle smo rađat i koliko smo u mogućnosti uživat u prvim danima i trenucima sa svojim bebama, a svi vi koji ste po bolnicama ste tu radi nas, a ne mi radi vas. i tako se tribate počet ponašat prema nama.

ali je nepobitna činjenica da je za sada jako mali broj (ili postotak) onih koji se humano ponašaju prema rodiljama. i s tom mišlju (nažalost) treba prekoračit prag rodilišta i krenit u "avanturu" donošenja na svit novog života.

slazem se s babyboys i loryblue u smislu da treba dignuti glas - nije kasno uciniti to nakon poroda, kad se emocije slegnu i kad dodjemo doma.

ono sto i meni cesto upada u oci je da mnogo zena sutke istrpi porod i bolnicke dane nakon njega, a onda kad dodju doma pisu po forumu, prijateljima, rodbini (sto je odlicno, jer treba izbaciti i proraditi negativne emocije) --- medjutim, ne zele ici dalje od toga :/

da bi se nesto promijenilo, nuzno je da pocnemo pisati nadleznim osobama o svom iskustvu u rodilistu. ako je bilo dobro, napisati da je bilo dobro i tko je zasluzan za to. ako je bilo lose, napisati da je bilo lose i tko je zasluzan za to.

pisani trag ostaje, i ne moze se zanemariti. kad pisemo na papir, ne moramo biti heroine niti ona druga strana - dovoljno je jednostavnim rijecima opisati sto se dogodilo, kakav je bio odnos med. osoblja (i kojeg, poimence), nista vise od toga.

Citiraj:

---

Felix prvotno napisa

slazem se s babyboys i loryblue u smislu da treba dignuti glas - nije kasno uciniti to nakon poroda, kad se emocije slegnu i kad dodjemo doma.

ono sto i meni cesto upada u oci je da mnogo zena sutke istrpi porod i bolnicke dane nakon njega, a onda kad dodju doma pisu po forumu, prijateljima, rodbini (sto je odlicno, jer treba izbaciti i proraditi negativne emocije) --- medjutim, ne zele ici dalje od toga :/

da bi se nesto promijenilo, nuzno je da pocnemo pisati nadleznim osobama o svom iskustvu u rodilistu. ako je bilo dobro, napisati da je bilo dobro i tko je zasluzan za to. ako je bilo lose, napisati da je bilo lose i tko je zasluzan za to.

pisani trag ostaje, i ne moze se zanemariti. kad pisemo na papir, ne moramo biti heroine niti ona druga strana - dovoljno je jednostavnim rijecima opisati sto se dogodilo, kakav je bio odnos med. osoblja (i kojeg, poimence), nista vise od toga.

---

koliko mene sjećanje služi, to i je jedan od razloga osnutka roda- da se trajno poprave uvjeti u hrvatskim rodilištima.
budimo realni, na forumu jedino što možemo svi dobiti je virtualna podrška i rame za plakanje.
ali ako se pokrene nešto u stvarnom svijetu ( a rode to mogu), možda u doglednom vremenu nećemo imati šta opraštati, a do tada, mislim da najbolje što svaka od nas može je dići glas, naći mrvu snage za obraniti lastito dostojanstvo ako smatramo da je ugroženo i izboriti s za sebe.

ne znam felix da bi se time išta dobilo
ja mogu napisati da je:
1. babica bila izuzetno hladna
i što onda, to može biti moj subjektivni dojam, niš posebno, nije mi šamare dijelila, nije ona tamo da bude topla prema meni
2. mogu se žaliti da mi je liječnik nalegao na trbuh i da sam zato pukla
oni će reći da je to bilo za dobrobit djeteta, da se ne pati, a tko sam ja da ocjenjujem da li je neka intervencija bila potreban
3. mogu reć da mi je babica NAMJERNO dala lijek mimo vene
oni mogu reć da se takve stvari događaju, na kraju krajeva i ja sama sam dosta vena probila
to što sam ja govorila da me peče, da joj je otišlo paravenski (izraz koji je nju jako iznervirao i potaknuo da mi do kraja stjera lijek u tkivo) mogu mi odgovoriti da me nije čula, da se takve stvari događaju....
većini nas se, srećom, nisu dogodile nikakve dramatične stvari koje bi zahtijevale istragu
i ne polažem nadu da bi to završilo ikako drugačije osim kao predmet sprdnje

pa jednim pismom bi postigla to da tebi bude lakše jer si to izbacila iz sebe.
ako u tome ne vidiš smisla, teško mi je povjerovat i da bi vikala u rodilištu kad ti nešto ne paše.

100, 1000, 5000 pisama svim rodilištima i odgovornima možda bi ih potaklo da nešto konkretno poduzmu.