grafit na dućanu - neću žvaku, oću kusur...
Printable View
grafit na dućanu - neću žvaku, oću kusur...
DO VI
ja ću riknut na ovu zadnju :lol: :lol:
evo jedne od Arsena koja mi je draga
Dušo moja
Dušo moja, ja ne znam više,
koliko dugo ovdje stojim,
dok gledam kako liju kiše,
pod mračnim prozorima tvojim!
Dušo moja, i kada krenem,
htjeo bih opet da se vratim,
ti ne znaš da je pola mene,
ostalo s tobom da te prati!
Ostalo s tobom da te ljubi,
kada si sama i kad je zima,
jer ja sam onaj, koji gubi,
i prije nego išta ima!
Dušo moja, k’o kaplja vode,
i ti se topiš na mom dlanu,
jer stobom dođe, a bez tebe ode,
stotinu dana u jednom danu!
Dušo moja, ti umorna si,
i bez tebe ti ležaj spremam,
na nekoj zvijezdi, što se gasi,
ja tražim svjetlost, koje nema!
Pod hladnim nebom, ispod granja,
Stavit’ ćes glavu na moje grudi,
jer ja sam onaj, koji sanja,
i zato necu da te budim!
a za ovaj Sennin grafit...odvalila sam :lol: :lol:
možda bi Manitu prije uslišao molbu od Boga :mrgreen:
sjećate se vesne parun?
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.
Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.
Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.
Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.
Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!
Tako istinito :)Citiraj:
melange prvotno napisa
Štrigice-Vesna Parun :yes:
Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad!
Tin Ujevic, Svakidasnja jadikovka
Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo.
pak ni vezda ne bu
da nam nekak ne bu.
Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo,
kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo.
Tak i vezda bude da nekak ne bude,
kakti biti bude bilo da bi biti bilo.
Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo,
pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu.
kak je tak je, tak je navek bilo,
kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu!
Ovako si ja mantram kad ma stisne neka guzva, problemi i frka.
ajme, ubijate me s ovim topikom, kako raditi pokraj jesenjina, baudelaira i ostale ekipe :*
sad ću sebe rasplakati, a vas rastužiti, ali moram staviti ovu prekrasnu pjesmu J.Jovanovića Zmaja:
Podjem, klecam, idem, zastajavam,
Šetalicu satu zadržavam,
Jurim, bežim, ka' očajnik kleti,
Zborim reči, reči bez pameti:
"Ne, ne sme umreti!"
Vičem Bogu: Ona je još mlada!
Vičem pravdi: Ona se još nada!
Anđelima: Vi joj srca znate!
Vičem zemlji: Ona nije za te!
Ni otuda nema mi odjeka...
Vičem sebi: Zar joj nemaš leka?...
Idem, stanem, ka' očajnik kleti,
Opet zborim reči bez pameti:
"Ne sme nam umreti!"
Idem, stanem, pa mi klone glava
Nad kolevkom gde nam čedo spava.
Čedo s' budi, pa me gleda nemo;
Gledamo se, pa se zaplačemo;
Pa i njemu, ka' očajnik kleti,
Zborim reči, reči bez pameti:
"Ne sme nam umreti!"
:cry:
Stalna na tom svijetu samo mijena jest...
jel tko čitao šerbedžiju?
Zaboravi i Rastanak :heart:
i Prevert - Barbara :zaljubljen:
Ajoj, Cvijeta, mene si rasplakala....
meni je i Kišević jaako drag,obožavam njegovu poeziju
a favorit mi je
Brzo se sakrij u mene
Brzo se sakrij u mene.
Ja ću se u tebe skriti,
Da ne znam tko sam ja,
Da ne znaš tko si ti.
Sva se u mene zavuci,
Vani se zima sprema,
To smrt nas naša traži,
I vidi da nas nema.
A još nitko da spomene najnoviji, s Ekonomskog fakulteta:
"Tu me cijene, tu kupujem"
:lol:Citiraj:
argenta prvotno napisa
Citiraj:
argenta prvotno napisa
:lol: :lol:
doobar :lol:Citiraj:
argenta prvotno napisa
Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Napisati, na primjer: "Noc je puna zvijezda,
trepere modre zvijezde u daljini".
Nocni vjetar kruzi nebom i pjeva.
Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.
U nocima, kao ova, drzao sam je u svom narucju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me je, a katkada sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim njene velike nepomicne oci.
Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.
Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu, kao rosa na livadu.
Nije vazno sto je moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvjezdovita i ona nije uz mene.
I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.
Kao da je hoce pribliziti moj je pogled iste.
Moje je srce iste, a ona nije uz mene.
Ista noc odjeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.
Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho.
Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci.
Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.
Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.
Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
i ovi stihovi posljednji koje za nju pisem.
Pablo Neruda :zaljubljen:
i ja volim kiševića, evo moj favorit:
Neki stid
Na zlo sam odavno već okornjačio,
još jedino dobrota čista mene gane.
O pete sam zavist okačio.
Cvijetom moje zarasle su rane.
Svaka himba meni je daleka.
Drugima sam kao samom sebi.
Mržnje sve, od ovoga svijeta,
ljubav moju potopile ne bi.
Pa ipak se katkad ćutim slabim,
kad od srca um mi se otima.
Sam pred sobom ja oborim glavu
ne znajući kud bih sa očima.
http://www.croportal.net/forum/vicev...-grafiti-8613/
grafiti i tome slično :lol:
:lol: :lol:Citiraj:
štrigica prvotno napisa
ajd fala bogu, dosta mi je plakanja od jutros :mrgreen:
a nema onog grafita -
skr. je skr. od skr.
i onog
proleteri svih zemalja...Izvin'te.
Vaš Marx.
Ja jednostavno moram napisati da sad nakon pročitane evo treće stranice ne mogu se odlučiti da li da se smijem ili da plačem. Taman krenem smijati se ko luda, naiđem na neki stih koji me u trenu uozbilji. Onda pak sa stegnutim srcem čitam dalje pa uleti neki grafit...i onda budi pametan...
Prekrasan topic, bez razmišljanja stišćem print.
Imotski haiku:
Zima je.
Pivac stoji na jednoj nogi.
Vitar gonja lepušinu po guvnu.
Je ladno, krvi ti Isusove.
znaš, summer, kako laju pasi u dugopolju (ovo je šok provalija već odavno):
av, av , ned'lje ti....
:mrgreen:
I meni.Citiraj:
ronin prvotno napisa
A od Djoleta Remorker
"spusti svelta oduzmi gas
smešnih stvari se bojimo
misliš da neko pita za nas
kao da ne postojimo...
stavi misli u prazan hod
stresi zvezde ko dudove
i polako nasući brod
na te plišane sprudove
i sanjaj...."
BUDI MOJA NOĆ
Dođi, koja si moja
u moju noć.
Stvori, koja si moja
moju noć.
Utišaj ovu tišinu.
Umiri ovaj mir. Utopi
ovu smrt. Proširi ovu
sobu. Razori ovaj zid.
Podigni ovo nebo. Pomiri
ove sjene. Pokosi
ovu kišu. Uglazbi
ove suze. Rascvjetaj
ove ruke
Sazidaj ove riječi. Izliječi
ove oči.
I postani moja noć.
Budi
moja noć.
J. Pupačić
aj sva sreca pa par cura na ovom topiku drze razinu :lol:
jel tu stoji neka skrivena poruka, ifka :mrgreen:
Za ispravak lose ocjene:
UTJEHA KOSE
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
Nikad nisam bio siromašan, ali sam bio bez novca. Biti bez novaca je prolazno stanje: biti siromašan je stanje duha.
Mike Todd
Kad sam bio mlad mislio sam da je novac najvažnija stvar u životu; sad kad sam ostario znam da jest!Citiraj:
štrigica prvotno napisa
Oscar Wilde
Jedno stvarno bogatstvo je bogatstvo duše, ostala su dobraCitiraj:
yaya prvotno napisa
podložna velikim gubitcima.
Lukijan
a ova? , tko bi rekao, napisana prije nekih 650 godina.
JA NEMAM MIRA
Ja nemam mira a u rat ne hrlim;
Leden a gorim, plašim se i nadam;
Po nebu letim, a na zemlju padam;
Ne hvatam ništa, a svijet čitav grlim.
Amor me kazni da sred uza stojim,
Nit omču driješi, nit okove steže,
Nit da me smakne, nit da odveže,
Neće me živa, ne smatra me svojim.
Bez vida vidim, nijem glasane gubim:
Umrijeti žudim, a pomoći tražim,
Sebi sam mrzak, a drugoga ljubim.
Nit mi se mrije nit mi se živi,
Smijem se plačući, žalošću se snažim.
Ovakvom stanju vi ste, gospo krivi.
F.Petrarca
super mi je ovo - smijem se plačući, žalošću se snažim.
uf cvijeta... moja matura iz hrvatskog :)
Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti
Broj 1
ima ima ali vidim da je niste skuzileCitiraj:
štrigica prvotno napisa
Pa da nastavimo onako kako (valjda) i treba
Dame biraju
Gledao sam je
da joj se mutilo u glavi
a oči joj kao od stakla
pogled se gubi i plavi
osjećam da bi me dotakla,
ali ja sam birao druge...
Pričao sam
mogla je da me čuje
da se ubije, da se otruje
da mi baca poglede duge,
ali ja sam birao druge...
A onda —
stade muzika i pamet mi stade,
samo čuh na kraju:
Sad dame biraju.
Mogao sam da se bacim
s mosta u Savu
da se kajem
da gubim glavu
da umrem od tuge
Ona je birala druge.
Ruža Arsenović
Melange-daj još koju,fakat mi paše tvoj izbor (iako su i ostale zaista prekrasne)
GDJE SU EMSA I MIKKA?