Literatura tu nije presudna, ona razbija nedoumice i mitove, ali osnazenje zapravo ne dolazi iz tog izvora.Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
Printable View
Literatura tu nije presudna, ona razbija nedoumice i mitove, ali osnazenje zapravo ne dolazi iz tog izvora.Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
hm, interesantno mi je za cuti da se radi test plodne vode ako preneses, i to je samo posebi rizik za infekciju koja moze naskoditi djetetu...
a koliko zena ne prenese...
Ma slazem se marta.. al u nasem drustvu gdje se nerjetko desava da nemas nikog oko sebe tko slicno razmislja (ok sve vise nas je barem virtualnih :mrgreen: ), od nekud moras krenuti. Negdje skupiti argumente da se mozes lakse boriti za svoje pravo.
točno tako, ako kažeš: piše u toj i toj knjizi (dakle, netko ju je izdao i prodaje se, onda u našem kutku svijeta ima težinu) da se može to i to i da to ide ovako i onako, onda možeš ušutkati ekipu, ali najvažnije je da ti znaš da će sve biti u redu.Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
a ja to još uvijek ne znam. dobro, teoretski, kažem.
Kad dođeš do toga da vjeruješ u sebe, i da si ti glavna i odgovorna, argumenti iz knjiga prestanu biti najvažniji od svega. A njih ionako bilo tko od ginekologa može osporiti ako se malo potrudi. I gdje je onda žena koja istovremeno očekuje pomoć od njega/nje?
Kuzim sto hoces reci Vedrana. No od nekud moramo krenuti da bi vratili vjeru u svoje tijelo.
De mi pojasni ovo, nisam skuzila :oops:Citiraj:
VedranaV prvotno napisa
Da, slažem se.
Ne znam kako bih jednostavno objasnila. Protuargumente na bilo što ti može dati mama, sestra, suprug, susjeda, med. sestra, ginekolog. Ako ti krećeš s time da ćeš ih uvjeriti u nešto argumentima, ako ti njihovo odobrenje ili slaganje treba za neku tvoju odluku, onda si opet nigdje kad se to ne dogodi, kad ti daju protuargument s kojim ti ne znaš što bi.
moram priznati da ja nisam htjela uopce slusati argumentaciju okoline oko mojih odluka za porod od kuce. moj muz se nije slagao s mojom odlukom, ali mislim da je rezonirao, ona radja, njezino tijelo...
sve sto se u zivotu radi, postoji rizik.'kas se sjedens u auto, kako to da se susjedi/prijatelj/rodbina ne sjete rec 'jesi luda, znas kaj se sve moze desit, svake godine pogine 1500 ljudi od prometa, od toga ih se mozda 30 puta toliko ozlijedi, neki strasno ozbiljno'
ili kad netko je s autom a pije, koliko mu ljudi kaze 'jesi ti lud blah blah'
e a sad dodje zena i ne zeli da je izmesare u bolnici, onda se svi nadju pametovat...
ne znam ni sto sam htjela reci... mozda da se moramo naviknuti da je medicina fantasticna stvar ako se upotrebljava pametno.. ali samo zato sto su lijecnici zavrsili skolu ne znaci da znaju sve i uvijek dobro i najbolje.. pogledaj koliko ima ljudi u drugim strukama, neki znaju svoj posao bolje neki losije, ponekad nadjes laika koji ipak se snadje u tudjoj struci dovoljno dobro... u medicini se puno experimentira, i treba shvatiti da ne postoji apsolutna istina, puno stvari tu nije exaktno...
svaki covjek mora preuzeti odgovornost za svoj zivot za sebe, pa tako i kad se radi o radjanju...
strah od poroda, koje je jedan od glavnih pokretaca i nas samih i okoline, izlazi iz emocija.
citanjem i literaturom mozes osnaziti razum, ali na emocije moras djelovati na jednom drugom nivou.
racionalnim argumentima ne mozes uvjeriti okolinu ni u sto; jer to sto oni misle o porodu nije izazvano racionalnim, nego emotivnim.
mislim da se ovo sto vedrana govori odnosi na to da, dok god ti je netko drugi autoritet po pitanju odluka u vlastitom zivotu, nemas onu pravu samosvijest i samoodgovornost koje ti daju unutarnji mir.
felix, x.
Slazem se u potpunosti. Moja razmisljanja idu u smjeru "kako se osnaziti" za tako nesto.. Na koji nacin to izvesti?
stvar je u tome što postoje zemlje u kojima je dopušten porod kod kuće. i normalan je. dogovoriš se s babicom, instaliraju ti kadu u dnevnom boravku, dođe/ne dođe proširena familija s kolačima, ti rodiš, svima normalno.
ovo je primjer iz Kanade za koji znam.
a onda imaš Hrvatsku, gdje su liječnici bogovi, a bolnice liječe sve, od žuljeva do operacija srca.
ja ne kažem da je medicina loša, da ne valja, da liječnici nisu dobri, samo smatram da ako je u nekoj drugoj zemlji dopušten porod kod kuće i žene normalno rađaju, zašto kod nas nije? jesmo mi neka ugrožena vrsta? ja se i dalje ne bih usudila roditi kod kuće, barem ne iz ove perspektive, jer kod nas ne postoji ta mogućnost, no kad bi postojala, bilo bi mi mnogo lakše odlučiti se na to jer bih u podsvijesti prepunoj straha od autoriteta i nepovjerenja prema sebi znala da ja to smijem, a ako smijem, onda i mogu.
proces spoznaje da si ti odgovoran za svoj zivot i da si ti sam pokretac i ostvarilac tvoje dobrobiti se dobiva odgojem, ja mislim.
osvijestenje nacije je strasno bitno, ali za to trebaju postojati pozitivne snage u aparatu drzave koje ce to podupirati.
do tada, radis na sebi, i svojoj djeci ..
majostalava, nisi to mogla bolje izreci!
što je s nama koje smo zakinute za taj odgoj? ja znam da ga hoću primijeniti na svoje dijete/djecu, ali kako kad ga nisam sama dobila?
kužite? jesam ja izgubljen slučaj već sada ili još ima nade? :mrgreen:
spasena si, jer imas ovaj podforum
de de dodji da te malo preodgojimo he he
evo me, sjedim i čekam 8) :mrgreen:
Preodgoji se.
da zacinim malo sa svojim traumama iz djetinjstva, kao da je mene ko odgajao nekako bolje.
s vremenom covjek poraste i sazrije, pa postane i sigurniji u sebe
u idealnom slučaju da...Citiraj:
majoslava prvotno napisa
ali definitivno je nužno preuzeti svoj život u svoje ruke, inače je teško vjerovati prirodi i prepustiti se prirodi..inače sve ostaje samo teorija.
btw ne znam nikoga tko je imao tu sreću da dobije takvo što odgojem. uglavnom je to dobiveno preodgajanjem sebe..
Evo i mog iskustva. I prije nego sam rodila prvo dijete i prosla nemilosrdnu torturu bolnickog poroda, privlacila me ideja da rodim kod kuce – ne zbog toga da izbjegnem strahote za koje ni u najgorem snu nisam ocekivala da ce me spopasti u rodilistu, nego zbog toga jer sam duboko u sebi osjecala da je porod nesto sto se tice prvenstveno mene i mog djeteta, i da je intima naseg zajednickog doma najbolje mjesto za to. Nisam se prije toga puno bavila temama poroda, ni literaturno ni kroz price (to je, kao i majcinstvo, bilo prilicno izvan sfera mojih tadasnjih interesa). Imala sam znanje o tome da je moja baka (s kojom sam provela veci dio ranog djetinjstva) rodila svu svoju djecu (njih 6) kod kuce, sama. I znala sam takoder nesto osnovno o fizilogiji poroda (s bioloskog stanovista). To je bilo u principu sve sto sam znala. Provlacila se, doduse, u nasoj obitelji i jedna prica s omotanom vrpcom oko vrata bebe (slucaj je zavrsio sretnim carskim porodom), ali ona nekako nije ostavila neki jaki dojam na mene (ne mogu do kraja objasniti zasto). Tek sam se kasnije zainteresirala za prirodni porod kao literaturnu temu. Ne znam kako je s vama, ali meni je nakon svakog citanja jako trebao jedan mentalni odmak od procitanog, koji bi mi dao potrebni prostor za obnoviti kontakt sa samom sobom, sa „snagom“ u sebi (joj, tesko mi je o tome govoriti, a da sama sebi ne zvucim napuhujuce i pateticno, ali imam povjerenja da ce citateljstvo ovdje dobronamjerno interpretirati moju nespretnost u izrazavanju). Ukratko, zeljela bih reci da se meni cini da je literatura tu dobar pomagac, inicijator procesa, ali da je glavnina posla, kao i u porodu, opet - na nama samima.
Po tome bih i ja bila izgubljeni slučaj :mrgreen: Moja mama ne da nije rodila kod kuće nego je strastveni protivnik istoga, kao i moja baka (bivša med. sestra koja inače ne vjeruje doktorima, ali porod je, kao, nešto drugo).Citiraj:
thalia prvotno napisa
A ipak sam tu, i nadam se.
Mislim da je želja i odluka za porod kod kuće nešto na što ne možeš utjecati, to ili osjetiš ili ne. Ja otkad znam za sebe želim roditi kod kuće, samo što sam bila kukavica da se sama suprotstavljam sistemu. I zato su mi od neprocjenjive važnosti Rodin forum, i knjige o prirodnim porodima, i internet stranice koje o tome govore.
Vjeru ili imaš ili nemaš, ali na uvjerenju treba poraditi.
ovo mogu potpisatiCitiraj:
argenta prvotno napisa
S ovime se slazem, mene je to pocelo kopkati cim sam skuzila da sam trudna...Citiraj:
Mislim da je želja i odluka za porod kod kuće nešto na što ne možeš utjecati, to ili osjetiš ili ne. Ja otkad znam za sebe želim roditi kod kuće, samo što sam bila kukavica da se sama suprotstavljam sistemu.
a druga izjava, u meni se pak javlja prkos da se suprotstavim sistemu, i to me goni unaprijed...
Ali tvoj sistem pruža mogućnosti, ma kako jadne, za porod kod kuće. A ovaj naš ovdje :no:Citiraj:
majoslava prvotno napisa
skidam kapu curama koje su u HR provele u praksu svoju zelju da rode doma, ja sam tada bila zakljucila da je za zdravlje moga duha bolje da se ne konfrotiram sa 100% svoje okoline, danas razmisljam malo drugacije, ali sve je to ok...
Ja nisam imala takve misli. Cak suprotno, tjekom trudnoce sam mislila da se ja najsigurnije osjecam u bolnici :mrgreen:Citiraj:
argenta prvotno napisa
I to sam ja mislila sve do onog trena kad su me trudovi sarafili i kad je trebalo krenuti u bolnicu, a moj svaki dio tijela je u tom trenu vikao "ajme sto bi ja ostala doma" :/ Tek tada sam spoznala koliko mi je neprirodno bilo ici u bolnicu.
Ono sto primjecujem i usporedjujem sa sobom jest da mnoge od nas imaju/ili su imale strah od odredjenih komplikacija pri porodu te su se radi sigurnosti i dobrobiti djeteta odlucile za odlazak u bolnicu i takav oblik porodjaja..uza sve to nadgledanje,uplitanje i minimum privatnosti,ipak logicki um zakljucuje kako ce se drugi bolje pobrinuti za njih no sto bi mi to same mogle.
Uzevsi pak sve one ociglednosti u obzir-kako su trudnoca i porod prirodan proces(tu se medicina ipak nije uspjela umijesati jer oni mogu nadzirati i pratiti ali ne mogu uciniti da fetusu se pocnu oblikovati ruke i noge,da mu se pravilno razviju unutarnji organi…),kako je to samo cudo na djelu,uzeli su onda vlast nad onime u sto se mogu uplitati-u porod.I tu onda nastupa ta upletenost medicine u nase zivote,to pokoravanje lijecnicima jer to je odvajkada vec dio kolektivnog nesvjesnog,to prepustanje drugima i dizanje ruku od sebe i svoje snage,svoje moci.Koliko se majke tresu nad trudnocom pitajuci se razvija li se dijete normalno?Maleni broj u usporedbi sa time koliko se brinemo i strahujemo od poroda( a to sve zato jer smo se itekako udaljile od svoje moci i snage koju kao zene imamo).
Vjerujuci u ono Vrhovno,uvijek si mislim kako ce On koji mi je podario tu dusu i spustio mi je u krilo se pobrinuti da joj nista niti ni nedostaje te da ce i sam porod biti u tom duhu,ako dopustim prirodi da ucini ono za sto sam kao zena stvorena i sposobna.
ajmo malo poci u sumu i gledati kako npr. kestenje raste i samo se,kada je vrijeme,spusti na tlo i otvori te zreli kestenovi provire van(ili pak sa stabala padaju na tlo)...pa zasto su nam sva ta rodjenja prirode tako normalna i ocekujuca a svi panicarimo i trazimo ne znam kakvu pomoc kada nase dijete "dozori" i spremno je uci u ovaj svijet..
sjecam se kako sam sa ocem u hladna maglovita jutra u gumenim cizmama hodala kroz sumu,trazeci kestenove i u onoj tisini,kada su ptice vec utihnule sa svojim jutarnjim pjevom(koji pocne oko pola 5 ujutro),samo se mogao cuti zvuk vlastita daha i udaljeno *tup*,*tup*..kako kestenje pada sa stabala na zemlju..i opet tisina...
i to je ono sto dosta majki spominje u svojim pricama sa kucnih poroda,dijete je rodjeno,ujutro je lezalo ovdje tu kraj vas,sve je bilo normalno,isto kao i prije ali ono sto se ne spominje a na sto mi srce zatreperi je da ta zena,probudivsi se jutrom kraj svog rodjenog djeteta vise nikada nece biti ona koja je bila prije vec je to sada,(nisam pateticna kada ovo pisem :)),bozica koja kroci,jer sumnjam da nakon takvog iskustva ima ista sto ta zena ne bi mogla,sto bi ta zena rekla da njoj nije moguce ostvariti!
zato zahvaljujem i na tom kestenju koje oljustene djetetu stavljam u ruke i na svim majkama koje izaberu svoj dom za utociste duz porodjaja..
meni je jako privlacna metafora sa zrelim plodom koji pada sa stabla kada je spreman.
Ako se ubere prije nego sto je spreman, nije dobro.
Ali za nista ne raditi i samo cekati (i biti neuznemiren), potrebno je jako puno toga.
sundrops tako si to lijepo napisala...
Strah je vražji partner. Da ne pričamo što strah radi u porodu (adrenalin).Citiraj:
sundrops prvotno napisa
A naše nam mame, tete, strine, ujne, pa i sestre groznim pričama o svojim medikaliziranim i nehumanim porodima taj strah usađuju od malih nogu. :(
Pa da, ovo je i mene dokrajčilo ;)Citiraj:
Poslid prvotno napisa
Mene i seku je čuvala baka koja nam je usadila veliko nepovjerenje prema liječnicima koje je razvila nakon niza godina rada u zdravstvu. Jedino kad je bio u pitanju porod, onda im je slijepo vjerovala, unatoč svojim nelijepim iskustvima. Tako je i moja mama završila u bolnici s prilično strašnim pričama koje su se prenosile dalje, ali samo kao potvrda da bi izvan bolnice bilo još i gore.
Čudo jedno što nam u dobu brzog prijenosa informacija radi usmena predaja :roll:
Meni je to bilo užasno. Uvijek sam slušala te grozne priče i nije mi ni na kraj pameti bilo da porod ne mora biti takav.
Dovelo je do toga da sam se ja panično bojala poroda i dugo bila zagovornica epiduralne :oops:
A u razgovoru s okolinom vidim da takva mišljenja još uvijek prevladavaju (nažalost, Čakovečko rodilište već jako dugo doprinosi tim pričama). Kad počnem nekoj mladoj trudnoj kolegici pričati o prirodnom porodu gleda me kao da sam s Marsa pala... i odmahuje rukom :(
Pa koje je pitanje koje trudnice pri kraju trudnoce NAJCESCE cuju od okoline? "jel te strah?"
I ak te nije bio strah, nakon tog pitanje ce te biti htio ne htio :mrgreen:
pa ima li one koja se ne pokoleba, s obzirom na strasnu karmu koja prati porod?
Ima i dobre, samo se o njoj ne prica tako cesto.
Kada je porod lak, nema potreba za pricanjem, kao i kada nemas problema s disanjem, ne pricas o disanju.
Kada se razvije bronhitis i upala pluca, onda se iprica.
Za ne pokolebati se, dobro je ne slusati lose, okruziti se pozitivnim i rjesavati se straha (opcenito).
strah nije nuzno losa stvar, ja zapravo mislim da i on ima svoju prirodnu ulogu u brizi za dobrobit poroda. problem je samo sto se ta njegova uloga potpuno izgubila pre-pre-pretjeranom zloupotrebom.
good point!Citiraj:
Saradadevii prvotno napisa
Ali mi svi jaaaako volimo prekrasne priče poput tvojih :*
Htjela sam reći da baš te DOBRE PRIČE na ovom forumu mijenjaju pogled na porod u mnogim glavama... pa su tako promijenile i u mojoj.
ima strah svoju pozitivnu ulogu u porodu.Citiraj:
Kanga prvotno napisa
ali ne od poroda kao takvog, nego od svih/svega što ga može omesti ili ugroziti.
paralela- i životinji koja se u porodu osjeti ugrožena od predatora skoči adrenalin
i krv odlazi u ekstremitete umjesto u maternicu, porod se zaustavlja, a životinja trči i spašava goli život.
kad se osjeti ponovno sigurnom-porod se nastavlja.
sve ima svoje zašto i zato..