Ali onda moramo rasclaniti zdrave navike, zar ne? Sto je to?
Moje dijete jede sto mi jedemo, vrlo rijetko kuham za njega, stvarno sam to radila samo vrlo rano, u samim pocecima dohrane, ako bas nista iz naseg jela nisam mogla izvaditi i dati njemu. A u to vrijeme ionako bas nije jeo, vec je gnjecio hranu rukama ili bacao na pod, sto je, po meni, takodjer zdrava stvar za malo dijete.
Znaci pitanje je - jedemo li mi zdravo? Ja vjerujem da jedemo, ali opet ne znam koji je standard prema kojem se trebam mjeriti. Ako je zdrava hrana hrana bez glutena, onda jedemo nezdravo jer se gluten nalazi na nasem meniju. Pecem kruh i jedemo ga u nekim normalnim kolicinama. Pecem i pizzu. Ali recimo tjesteninu jedemo jednom mjesecno. Ako je zdrava hrana hrana bez masnoca, onda se ne hranimo zdravo jer masnoce jedemo. Jedemo maslinovo ulje, meso pripremam s malo masnog na njemu (no to ipak nitko od nas ne voli pojesti), avokado nam je redovito na meniju, dijete konzumira samo punomasni jogurt (a onda i mi jer mi je blesavo kupovati dvije vrste), ponekad jedemo vrhnje... i tako. Jedemo voce i povrce svaki dan, ribu nekoliko puta tjedno. Rijetko jedemo suhomesnate proizvode. Ne koristim zaprsku u varivima. Ne poham i ne radim pomfrit. Ne solim, ali koristim zacine i zacinsko bilje. Hranimo se organskim povrcem, vocem, zitaricama, mesom i jajima... recimo 85-90%. Neke stvari ama bas nikad ne kupujem, a da nisu organske. Mislim, smijesno mi je pisati sto jedem i pripremam, all izgleda da je bitno u svrhu price o dohrani.
Znaci, sto je zdravo? Tikvica bez icega, ili tikvica s maslinovim uljem i koprom? Ovo prvo moje dijete ne jede, a drugo mu je sasvim ok. Zdravi su grasak, mrkva i paradajz iz umaka pripremljenog kod kuce, sa snitom kruha? Ali nisu ako ih stavim na tu snitu kruha i zapecem, pa mu dam kao pizzu? Zasto? Zato sto je pizza nezdrava hrana? Pa nije nista losija od variva od slanutka... s dvadeset deka preprzenog brasna, zar ne? I svatko tko voli, ili je navikao na varivo od slanutka bez tog zafriga, prepoznat ce zafrig u jelu vec po mirisu i vjerojatno ga nece pojesti. Tako recimo i ovo moje dijete. Jede moju domacu pizzu (odrastao je sad nesto vise pa pojede na domacoj pizzi i malo sira, ponekad i komadic speka, nije samo tikvica s mrkvom), ali ne jede onu iz ducana ili pizzerije. Niti se s njima susrece bas nesto, ali ni ne trazi kad vidi.
Svaki dan u vrticu jede sto mu ja spakiram u lunch bag i ne trazi hranu koju jedu druga djeca. Oni recimo jedu muffin, nekakav kupovni, a Sunko jede domaci hummus ili jogurt sa zobenim pahuljicama i svjezim borovnicama i ne buni se ni najmanje. Oni jedu neke krekere ili kekse za desert, a on mandarinu. I to mu je normalno. Kod kuce izvadi mandarinu ili jagode iz frizidera pa jede, ne trazi kekse i cokoladu po ladicama. Ne jede kad nije gladan, sam odredjuje koliko ce jesti za svaki obrok i nikad se nije prejeo. U isto vrijeme, ponekad ne pojede ama bas nista i to mi je isto ok (ne savjetujem preskakanje obroka, ali ok mi je za njega jer jos uvijek ima gotovo jednak broj podoja nocu i danju kao sto je imao i kao mala beba). Ne pije sok, a sva djeca u vrticu u casama imaju nesto obojano dok on pije - vodu.
Imao se priliku susresti s grickalicama primjerenim za dob djeteta (tu sam malo ironicna jer pricam o americkoj verziji ozloglasenog smokija i jos eventualno nekim presoljenim masnim krekerima i kolacicima s previse secera), nudili su mu u jednoj igraonici i u nekoliko drugih prigoda, ja dopustila da mu ponude, a on nije htio. Dovoljno puta je odbio da se, trenutno, uopce ne brinem hoce li mu netko iza mojih ledja dati nesto sto ja ne odobravam (jer to kod kuce nemamo i ne jedemo) jer su sanse vise nego velike da on to jednostavno nece jesti. Nece ni kolace, one iz ducana, ili iz tudjih kuca. Preslatko mu je, valjda. Pojede ono sto ja ispecem kod kuce, u rijetkim trenucima kad me uhvati pecenje deserta. Ali to sto ispecem kod kuce, ja stvarno smatram zdravim pa me ne smeta.
Mislim da ne mozemo doci na zelenu granu ako tocno ne odredimo sto je zdravo. A i to cemo tesko, cini mi se, jer je zdrava hrana zapravo vrlo relativan pojam, iliti in the eye of the beholder, ako se pitaju krajnji korisnici.