bambuscrkva vjeruje i Bog kaže da dijete živi od samog začeća.odmah mu Bog udahne dušu.dakle nije važno s koliko si mjeseci izgubila bebe, one su djeca Božja i treba ih dati Njemu!
(riječi jednog svećenika)
Printable View
bambuscrkva vjeruje i Bog kaže da dijete živi od samog začeća.odmah mu Bog udahne dušu.dakle nije važno s koliko si mjeseci izgubila bebe, one su djeca Božja i treba ih dati Njemu!
(riječi jednog svećenika)
:yes: :yes: :*Citiraj:
klarita2 prvotno napisa
ajoj,znam kak je...kao i neki dan usred trgovackog centra sam se rasplakala ko kisna godina.pitanje kao i inace a gdje ti je trbuh,ili nisi se nista udebljala a koji si sad mjesec i slično.onda kad ljudima na rubu suza kazem sta se desilo totalni neugodnjak.samo iskreno ni sama ne znam kak cu prezivjeti 5 mjesec jer mi je tad trebao biti termin.i da svaka trudnica mi izmami neki tuzan osmjeh na lice ak znate na kaj mislim...
Znam da je ovo već stariji topic, ali ipak moram napisati jedan od komentara koji sam ja dobila, od jedne kolegice koja mi je više poznanica, nakon trećeg anđela : "A joj, jadna ti, ja na tvom mjestu ne bi više ni pokušavala!!!" A ja sva bijesna, tko je ona da meni daje takve glupe komentare, okrenem se i kažem : "Ne bi ni ja da imam troje dječice kao ti !!!" A tih komentara tipa, "kako to da nemate djece pa šta čekate, da ostarite!?",sam se naslušala na stotine. Užas što si sve ljudi uzimaju za pravo
pitanje: ''sto cekate?'' je klasika, mi smo radili bebu 2,5 godine i naslusali se takvih pitanja. kao i neke od vas, ispricala sam jednoj od tracerica na poslu kako imam ginekoloskih problema i da cu tesko zatrudniti. pa su pitanja stala. i meni je lakse kada svi znaju pa ne ispituju.
sad kad sam izgubila bebu, najgore mi je kad kazu: ''bit ce to sve u redu na kraju, vidjet ces''. i onda ne mogu a da im ne kazem da nece biti u redu, da mi je dijete umrlo. ne shvacaju da trebamo odzalovati izgubljeno dijete, da je to odvojena tema od nove (naravno, jako zeljene) trudnoce. grijese kad nas idu na taj nacin tjesiti. jednoj sam prijateljici (koja jos ne razmislja o trudnoci) objasnila da mi to zvuci kao da ja njoj kazem: ''umro ti je prijatelj? nema veze, imas drugog.'' onda shvate.
s druge strane, drago mi je da mnogi ne razumiju jer to znaci da sami nisu prosli tu bol i nadam se da niti nece.
cure znam kako vam je naslušala sam se svega.Prvo je bilo ajde šta čekate kad će beba ,imate sve još vam djete treba nemoj te čekati itd.ali svi oni nisu znali da diraju u najveću ranu u mome srcu.Toliko sam patila i napatula da ostanem trudna i onda šok TRUDNA SAM sreći mojoj nema kraja ,bar sam tako mislila.onda još veći šok bebino srce ne kuca.Eonda sam se naslušala još glupljih komentara .bolje da se nije rodilo ko zna kako bi bilo ili ono naj gluplje što sam čula uživotu kad si jednom zatrudnila opet ćeš moju bol niko nezma kolika je
draga kaja, zbog takvih komentara ja tek sad, nakon 6 mjeseci počinjem izlaziti u grad i još uviejk strepim koga ću sresti. inače itekako biram na koja ću druženja ići, a na koja ne. preteško mi je slušati takve izjave. bila sam mislila da mogu, ali onda sam ipak shvatila da ne mogu i da uopće niti ne moram. preteško mi je.
još jedan problem su mi moji preslatki nećaci. 2, 5, 5 i 8 godina. tako su bili sretni kad su čuli da i ja čekam bebu, a premali su da shvate zašto ju neću roditi. grozno mi je to reći, ali iskreno, i njih sam izbjegavala. preteško mi je kad pitaju: ''teta, kad ćeš roditi bebu?'', a ja moram reći ''ne znam, zlato.'' najradije bih im rekla da je moja beba umrla, jer mislim da bi tako najjasnije shvatili i odtugovali, ali ne želim se miješati u objašnjenja koja su im dale njihove mame. i što, onda mi je najlakše izbjegavati ih. užas. al počela sam i s njima sad već provoditi vrijeme. jako su mi falili i jako ih volim.
kaja, ne kažem da je u potpunosti, ali mi ovdje te najbolje razumijemo. samo nam piši. :love2:
i ja draga želja imam preslatke njećake koje obožavam . Mali od brata kada je vidio kako patim a ima 6 god (bio je kod mene kad mi se to desilo)rekao mi je ,,teta ne nemoj se plakati daće ti bog opet bebu a do tada ćemo se igrati sa bebom koju će moja mama roditi,,.Ja rječima nemogu opisati kako sam se u tom trenu osjećala ,ali jeno djete zna bolje i ljepše utješiti nego odrasli
na poslu sam rekla kolegici da kaže curama da me o tome ne ispituju kada se vratim i stvarno su sve bile ok nijedna me nije ništa pitala ,
dobro je sta su ti "izasle u susret" pa su pristale da ne pitaju nista. a ljudi, ka ljudi, znatizeljni i radoznali, volili bi sve znati....Citiraj:
kaja26 prvotno napisa
Citiraj:
nenaa prvotno napisa
ovo moram komentirati....ne mogu vjerovati na koji način neki ljudi razmišljaju. zar doista misle da jedno dijete može nadomjestiti drugo
??? pa nismo roboti, majke smo...s našim anđelima otišao je i dio nas i ništa ga neće moći nadomjestiti. ja uvijek kažem...i da u životu imam petero djece ni jedno neće moći zamjeniti moju Mariju. svako dijete ću voliti beskrajno i kad opet budem trudna i budem imala živo i zdravo dijete to će me ispuniti dati mom životu smisao, ublažiti moju bol....al ništa ne može nadomjestiti gubitak i pomoći da potpuno zaboravim...
ancipotpuno se slažems tobom....
neki dan na plaži sam se rasplakala. slomilo me. neka bebica u blizini ''priča'' ba-ba-ba-ba. roditelji ju gledaju kako mlatara nožicama i smiju se i vesele svakom njenom pokretu. i odjednom me preuzme osjećaj kako je meni ovo ljeto trebalo baš tako izgledati. i ne vidim i ne čujem više nikoga, samo ja i taj osjećaj nedostajanja i nemoći jer moje curice nema i to se nikako ne može promijeniti.
ma ne moram vam objašnjavati...sve znate.
želja to je skroz normalno...meni se to desilo u Maksimiru, pa nasred Interspara...i to preko nekoliko puta...sve dok nisam ostala trudna s Ivanom...nažalost vjerujem da će i tebi biti tako pogotovo jer ti je maleni bio prva bebica...
ali znaš i sama da poslije kiše dođe sunce, bogme je i meni zasjalo! možda već slijedeće ljeto!!! :love2::*
želja :love2:
[QUOTE=bambus99;1235888]najviše mrzim to čuti!kako si ljudi daju za pravo govoriti to i na bahati način kao da se radi o nekoj stvari a ne o živom ditetu!i ko si oni da odlučujukoliko će kome biti teško?!što ne?od začeća do poroda ono pulsira,kuca(tako nam je gin.rekao na tečaju)..znači živi..u tebi,ispod tvoga srca misec ,2, 5 ,8 ili 9 nije bitno jer je tvoje..jer ga želiš i voliš od prvog dana..jer žudiš za tom bebicom da ju poljubiš,pomaziš da joj kažeš koliko ju voliš...da čuješ kako te zove mamom....ufff..plačem...Citiraj:
i još kad mi se kaže, pa to su bile male trudnoće pa još nista nisi osjetila da se nesto u tebi mice,kao zbog toga bi mi trebalo biti lakše. al njih zeljela i nadala sam im se svim svojim srcem i svom svojom dušom.
bok cure juče bila na svadbi i vidjela sam jednu žensku koja je trudna isto oniliko koliko bi ja sada bila da nisam pobacila.
srce mi se steglo ,zaplakala sam ,mm je to vidio i odmah je znao što mije ja sam htjela doma ali zbog njega nisam otišla .ma ja sam koma cure moje neznam više što da radim već razmišljam da bi možda krenuli na trudnoću neznam
meni je moj nečak od 4 godine maštao kako će bebice voziti u prikolici a kad su umrli zabranili su mu da išta pita i objasnili da su bebe umrle....
jednom smo išli na grob jer živim blizu i kad smo ostali sami on me pita " teta, a tko je njima sada mama na nebu, kad ti nisi gore"
Draga nenaa,mojoj curici anđelu će bit 2 godine 25.11, umrla je u meni 10 dana pred termin. Svog dječaka trebam roditi 25.10 ,jako se bojim.
Imala sam sličnih komentara kao i ti ali mi je još gore kad kažu da sam imala spontani....zamisli...ali...sve prođe,rane ostaju,ne bole već vrište svom svojom žestinom,pa se smire pa ponovno krenu u naletima poput tsunamija...ima nas sa svakim danom sve više...nas,mama anđela...nažalost
Norah :love2:
mene strašno ljuti kad ljudi na bilo koji način pokušavaju umanjiti vrijednost moje dječice sa rečenicama tipa: ma bolje da je bilo tako kad je već moralo biti, nemoj misliti o tome bit će ti teško, to je sada iza tebe... kao da će išta od toga pomoći!
to su moja djeca, koju sam ja rodila, koja su mjesecima i mjesecima vesela plivala u mom trbuhu, i koja su poslije meni i mm umrla...
ma ne znam što reći nekad osim da hvala Bogu pa imamo ovdje jedna drugu! :heart:
anteaa, od sveg srca ti želim da još malo izguraš do predivnog kraja! u mislima smo s tobom! :love2:
Hvala ti bzara puno....toliko toga mi mogla reći i pisati...žalosno je što me uvijek vuče nekom magnetskom snagom ova tema i njoj slične....to je dokaz da vrijeme ne može izliječiti naše tuge...čak i kad poslije na svijet dođe nova zdrava i živa bebica....tuga pretpostavljam bude manja...ali tako je previše malih anđela,tako je previše njihovih mama...baš sam tužna
što reći kad me pitaju imaš li djece....
kako reći nemam kad su bili, živili, voljela sam ih, ne želim da nemaju traga, a kako reći imam, kad nisu sa mnom...
svaki odgovor boli, i nijedan nije dobar!!! iza svakog se osječam strašno!!!!
uh da se vratit kući i zatvorit!!!!
norah :love2:
na ti pitanje nikad neće biti pravi odgovor! a kad jednog dana dobiješ svoje malo zlato u ruke, onda opet boli pitanje : jel vam to prvo? :cry:
norah na to pitanje sam i ja dugo trazila odgovor, sta reci drugima??
ljudi pitaju to je normalno i ja sam u svojoj glavi pripremala odgovore, al svaki put kad bi cula to pitanje bila bih zbunjena, tako da sam par puta rekla da imam dva anđela koja nisu vise sa nama a onda sam jednom rekla da nemam i sama sam na sebe ljta bila, tako da sam odlucila da cu govoriti da imam jer se ja tako bolje osjecam...
Ja sam jako razočarana, time što kad se nešto dogodi svi to saznaju za dva dana, novi trač. A kada sam izgubila bebu, nitko nezna. Ni netreba znati, ali an svakom koraku me pitaju "Pa zar ti nisi bila trudna". I toga mi je već dostaaaa!
Neki dan u trgovini, trgovkinja me pita "Pa jel nisi ti trudna bila?"
Na fešti u nedjelju dolazi poznanica do mene i hladno mi kaže "A sad je vrijeme za drugo"
Dosta mi je takvih pitanja i komentara, prošlo je mjesec i 8 dana. Sada bi bila trudna -7 od 5 mj. Vidilo bi se kao što se vidilo i kad sam izgubila bebu. Pa čemu onda još takva neka pitanja.
kisica znam da nije lako sa takvim pitanjima, al iskreno meni bi ponekad vise znalo zasmetati kad bi ljudi sa kojima sam bila ok pravili se kao da se nista nije desilo, jer je njima tako najlakse, znaci meni dvoje djece premine a oni nisu u stanju reci ni zao mi je...A neki dan je jedna teta pitala mm kako su djeca jer je zaboravila sta se desilo, zbunila se pa joj poslije bilo neugodno...
latika, i meni je ovo neshvatljivo. neki ljudi mi nisu, ali baš niti jednom riječju, dali do znanja da im je jasno što se dogodilo. ni jedno obično: ''kako si?'' ili ''žao mi je.''Citiraj:
latika prvotno napisa
kisice, bojim se da će ovakvih groznih pitanja biti još neko vrijeme. naviknut ćeš se pa će ti postati podnošljivo. barem je meni tako bilo. sada ti je još jako rano.
norah, ja sam odlučila da ću onima do kojih mi je stalo reći da sam izgubila bebu, a onima do kojih mi nije stalo ću reći da nemam dijete. vezano i za ovo prije, neki zaista ne mogu shvatiti koliko traga su naši anđelčići ostavili i da su oni zaista bili s nama i da će zauvijek s nama i ostati. i zato sam odlučila da s nekim ljudima o svom zlatu neću niti pokušavati pričati jer bi mi njihova bezvezna (nemam bolju riječ) reakcija bila nepodnošljiva.
Latika i takvih ima oko mene, kao npr.ona koja mi je 3 tjedna nakon gubitka došla u posjetu sa sinom od 16 dana. Došlo mi je da umrem.