Citiraj:
linolina prvotno napisa
Citiraj:
cvjetkica prvotno napisa
bit je bila da svi predmeti moraju imati nešto konkretno što podliježe sudu crno bijelo.
Naravno, svi smo mi profesori filozofije tako i polagali ispite-u nekom idealnom svijetu bi sve koji rade s djecom trebalo ocjenjivati i na višim od znanja, ali to je nemoguće i utopija, znanje je zato najbolji kriterij. Međutim, s vjeronaukom i profesorima vjeronauka nije takva stvar, ne ocjenjuje se "samo"znanje i nisam načisto s time, namjera je dobra, ali se bojim da to ne ide u suprotnost...
Ne znam što drugi rade, ali ja ocjenjujem isključivo znanje. Dapače, kad pišemo kontrolni (moramo) trudim se davati zadatke objektivnog tipa. Npr. kad se dogodila reformacija? Ili znaš odgovor ili ga ne znaš. Kod zalaganja dajem ocenu na kraju mjeseca, a gledam donošenje pribora na sat (knjiga, vježbenica) i jeli radna riješena (ono što je bilo zadano) ili ne. Međusobna komunikacija, rijetko kad dajem ocjene,ali zna se što je pristojno ponašanje na satu. Ne dozvoljavam psovanje, stavljanje nogu na klupu, ponašanje kao u birtiji. Škola je javna ustanova i moraju se poštivati neka opća pravila kulturnog ponašanje. Stvaralačko izražavanje, rijetko ocjenjujem ( 4 puta godišnje, znači dvije ocjene po polgodištu), glavnom su to sastavci i to se može dosta objektivno ocjeniti.
Čula sam i ja priče da neki ocjenjuju odlaske na misu i tak...Ne radim to, to se
ne smije raditi. Ne pada mi napamet kontrolirati nečiji privatni život.