Mnogo lica neplodnosti

Ti znas da je tvoja mama blesava - sve je isplanirala, i kako ce te maziti dok budes samo nemirna lopta u njenom stomaku, kako ce te na svijet docekati u vodi, da bi ti prvi susret s njim, tako dugo cekan, bio blag i ugodan, kako ce ti dati samo najbolje iz svojih grudi da narastes veliki i jak... Nosice te blizu srcu, spavati s tobom, kuhati ti najfiniju klopu iz vrta, da narastes veliki i jak... Citace ti nocu, igrati se s tobom danju, pjevati ti glasom kojem se niko, osim tebe, sreco moja, ne raduje.

Rekla je i tvom tati, onom sto krije kako te nestrpljivo ceka, da ce tvoj prvi pozdrav, prvo mahanje rucicom, ono sto dobije na papiru kao prvi znak tebe, te tri brojcice koje ceka godina istetovirati - iako u tetovaze ne vjeruje. Pa nek svi misle da je broj kao logorski. A i jeste na neki nacin - zivot bez tebe, u ocekivanju tebe, nije zivot, vec privremeni, nada se tvoja blesava mati, boravak u logoru, u medjuprostoru, u vakuumu - kad ti udahnes prvi dah, udahnuce i tvoja blesava mati po prvi put punim plucima - a vjerovatno i posljednji put punim plucima - nakon toga zadrzavace dah osluskujuci tvoj cijeloga zivota. Samo da ti narastes veliki i jak.

:cry: :heart:

:heart:

:cry: sve je provalilo iz mene... sve suze neisplakane upravo sam isplakala.. džim se "kao" hrabro, dobro se zavaravam..

jedva čekam dan kad ćemo se susresti djetešce moje..izgaram od želje, svaki trenutak, po malo... nadam se, samo, da neću pregoriti..

Ja sam jedna trudnica. Barem dok se ne dokaže suprotno. Prije tri dana vraćena su mi moja tri embrija, moje tri zlatne čestice, moje tri pahuljice. Po stoti put vadim vašu sliku iz ladice i tepam: Ana, Karla i Leo. Ne ličite na bebe, nemate niti organe niti osobnost, još uvijek ste samo jedna masa stanica koja može postati ili sve ili ništa. Ali ja vas volim neizmjerno i molim svaki atom svoga tijela da vas primi. Koliko iskrica života zabljesne na par dana i nestane u mraku prije nego što se plamen rasplamsa, neke namjerno, neke u blaženom neznanju, znam sve to. Znam, nije svako sjeme dobro, znam, ne pada svako sjeme na plodno tlo, znam, sjeme nije drvo. Ali ja vas volim neizmjerno i molim sve sile, božje, kozmičke, da su se kromosomske niti ljudskosti pravilno posložile. Nekome ste vi moralni princip, ali meni ste razlika između sretnog i nesretnog života.

Stvarno nadahnuto i dirljivo :heart: !

Jako lijepo receno :heart: !

a u p""u zec, znala sam da ne smim ovaj topic otvarati...
placem ko kisna godina....

:love: cure moje drage

uf zamalo ste me ubile, zagrcala sam se i hvatala zrak ko riba 2 minute, mislila sam da mi je dosao kraj

Citiraj:

---

Pinky prvotno napisa

a u p""u zec, znala sam da ne smim ovaj topic otvarati...
placem ko kisna godina....

:love: cure moje drage

uf zamalo ste me ubile, zagrcala sam se i hvatala zrak ko riba 2 minute, mislila sam da mi je dosao kraj

---

potpisujem i pripisujem trudničkom bluesu i vaclavu koji me je rasturio samo časak ranije

Oprostite što sam danas linkala i podigla ovaj topic iz prašine (i pri tom oplakala, kao i kad sam neki dan opet pročitala priče, uvijek iznova...). Jednostavno, željela sam da ga malo pogleda i hipersenzibilna forumašica čije ime ne želim više nikad pročitati niti napisati, možda da stane i razmisli, barem prije nego što slijedeći put odapne otrovnu strelicu ravno u nečije, već ranjeno, srce. Ali... uzalud.
Samo sam opet sebe i one koje nikako nisam željala rastužiti, nanovo rasplakala.

Pinky, znaš šta ti je činiti, ommmmmmmm... :love:

Imam dva klipana
Da....bas tako, dva klipana...dve rane pubertetlije. Jedan 8., drugi 7. razred.
Spavaju do 11, zadace pisu samo ako ih netko podsjeti, sudje.....ah, smece....ah,ah, setnja psa, ah, ah, ah....sad cu mama, evo idem, evo meeeeeeeeeeeeeeeee kaj vices odmah.......

Mama on me udario....
Ti si mene tuzio frendu......
Pa kad si mi jucer ugasio plejku usred igre....
Zato jer si ti prekjucer opet jeo na mom krevetu....
Pa sto, ti si ispod mog jastuka ostavio svoje prljave sokne....
A ti meni svoje smrdljive tenisice ispod mog kreveta........
Isuseeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee............. ..........dostaaaaaaaaaaaaaaaaa (ovo je moj glas)

Naravno da se pitate kakve veze ima naslov teme s ovim textom?!?!

Valjda zato sto sam uvijek prizeljkivala jedno malo, prekrasno, njezno bice u rozoj haljinici, sa rozim japankicama, sljokastim lakom na nokticima, hrpom kvacica u kosi....kako je gledam dok kopa po mojoj torbici, jede moj labelo od borovnice, uzima cesljic pa malim prsticima skida sve te kvacice i frce nosicem dok se cupka jer se bas sad zeli pocesljati kao mama..........da, bas zato. Zato sto vam zelim ispricati kako je sve pocelo, kako mi se u glavi i snovima pocela javljati moja Laura i zelim da budete ovdje kada cu vam obznaniti: "Laura je u mamici".

IZVOR: http://zalauru.blog.hr/2009/11/index.html

Citiraj:

---

MarikaPika prvotno napisa

O, drage moje cure :cry: :cry: :love: :love: :love: :love: :love: :love: :love:
Molim se za vaaše mučnine i gorušice,
molim se za vaše neprospavane noći,
molim se za brdo pokakanih pelena koje ćete menjati,
molim se za prve reči upućene vama,
molim se za prvi ugriz malenih zubića,
molim se da sve to doživite što pre :heart: :heart: :love:

---

Divno.
:cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :love: :love: :love:
Hvala ti draga što nas razumiješ.

wewa :cry: :cry: :cry: :* :*
tikice draga biće Laura mala u Mariboru hoće 100%, nego ti skupljaj novce za roze haljinice i mašnice. :* :* :* :love:

jooooj cure sto ste me rasplakale :cry: :cry: :cry: :cry:
tako tuzno .......................i ja bi nesto napisala ali nemam snage.....samo cu reci da jako zelim jednu curicu i potpisujem sve sto je tikica napisala
molim boga da mi molitve uslisi....cure jako dirljivo sve sto ste napisale....pino :naklon:

Ja ću biti tvoja mama...očiju punih suza, srca puna ljubavi i duše pune čežnje....

Sanjali smo te dugo tata i ja...čekamo te i strepimo kada ćeš nam doći...imamo samo dvije sličice tebe kada si bila jako mali...i sada iako je trbuščić sve veći još te ne osjetim...rano je kažu....a je bi tako voljela da me dodirneš...

Prstićima malenim kao dodirima leptira...da se rastopimo tata i ja od miline...
Da nam daš nagradu za sve one tužne noći kada smo u tišini plakali i grlili se umorni od tužnih pogleda ostalih koji su nas žalili....

Ali ja nas nisam žalila, ja sam bila ponosna, jer mi se nismo pomirili sa sudbinom, nismo se predali i pustili životu da nas nosi...

Za tebe smo se borili...

I kada nas pitaju da li je curica ili dečko, kažemo da još ne znamo...ali nije nam bitno...jer ti si naše zlato...zbog tebe naš život ima smisla, mi imamo nadu za nova jutra...i nije mi dosadno samoj kod kuće, daleko od topline roditeljskog doma. Ali kada dođeš TI i mi ćemo napokon biti obitelj a naša kuća dom...

Ja imam najljepšu zadaću u svemiru - donijeti tebe na svijet...i moj svaki dan poklon je tebi jer moj život napokon ima smisla...

Pitaju me zašto smo išli na tv, sada će svi misliti da je djete začeto MPO-m, ali koliko mali čovjek moraš biti da i pomisliš ovako nešto?

To je naše djete ma kako začeto bilo, jednako vrijedno, jednako voljeno...teško je onima koji to ne znaju razumjeti, ali bolje da i žive u svom neznanju...

Samo se nadam da ćeš ispuniti mami jednu želju - imati plave oči kao tvoj tata, ali ako i ne budu, neće te mama zbog toga manje voljeti, ne brini...

A jednoga dana ćemo tata i ja sve napraviti da bi ti imao bracu ili seku, kao što smo sve napravili i za tebe..

Čekamo te tata i ja....

Slavonka2 :love:

Slavonka 2 :heart:

Zna li netko lijek za trudničko plakanje? :(

Ja ću dušu od sreće isplakati jer sam trudna a srce od tuge jer znam koliko vas još plače noćima u tišini... :cry:

A ja bi voljela da vas vaši mali anđeli koji čekaju svoj red da dođu na zemlju što prije čuju i požure svojim mamama i tatama u zagrljaj...

Od silne nade, molitve i želje ne znam što da vam drugo kažem...a nadam se da MM ne čita jer sam gotova kada dođe kući... :oops: :oops: :oops:

I ja odkada sam trudna samo plačem, strašno nešto.

Ima dana kad se čini da sam te sanjala, i bilo si sanovani biser u školjci, svemir u oku u sretno hvarsko ljeto kada smo bili troje, mama, tata i beba zagrljeni s ribama, suncem, morem, uljuljkani u barci sreće.

Ponekad su dani nakon toga ljeta kao ružan san osobito u jutra kad sam svjesna da sam te izgubila i da bi sada, drago dijete, imalo sedam mjeseci da si ostalo s nama. Tada sam sama zgrčena prazna školjka bez bisera, ostavljena nakon ljeta na obali kojoj nikad neće objasniti kako biće od šest milimetara može prouzročiti tugu veliku kao planina ili kako to malo sićušno stvorenje može učiniti da ti je u jednom trenutku svijet pod nogama i svemir blizak, a nadugo nakon toga da ti se ogromna tuga poput planine sruči na dušu.

Vjerojatno predguo školjka je ležala tako u pijesku sve dok te nije pustila u sjećanje u kojem te je voljela bez obzira što si bilo kapljica, zrnce, pahuljica, jer joj je bilo lijepo u odajama snova
iako je znala da što te prije pusti u sjećanje i rastvori zagrljaj moći će krenuti dalje jer ima tvoja krila anđele....

slavonka2 :love:

Čitajući jučer komentare ispod članka s razglednicama posebno me zabolio jedan: Znamo li koliko se voli posvojeno dijete?
...Da, znamo koliko se voli.
...Da, znamo koliko se može voljeti.
A znate li vi koliko se voli ideja o vlastitom djetetu?
Koliko se sanja o trenutku rođenja? O toj slatko neizdrživoj boli?
Željeti dijete nije hir, nije lakomislena odluka, nije tek želja za nečim slatkim.
Naravno da se posvojeno dijete voli i naravno da je ta ljubav prava, roditeljska, najveća. I svatko od nas bit će najsretniji na svijetu ako ikad osjeti takvu ljepotu ljubavi.
Zašto onda želim vlastito dijete?
Zato što mi srce izgara od želje da pod njim raste jedno malo srce.
Da ga osjetim kako raste, da prepoznam one prve leptiriće....da rastem zajedno s njim i da ono raste zajedno samnom.
Želim da smo obitelj od prvog dana.
Želim da nas tata maže kremom kad nam trbuh tek počne rasti.
Želim da plačemo zajedno od sreće kad se "srce" po prvi puta javi i tati.
Želim nagađati čije ima oči, ima li kosicu, kakav mu je nosić.....misliti: hoću li u njemu prepoznati sebe ili tatu?
Može li se takva ljubav uopće nečim mjeriti?
Tko je taj tko me osuđuje jer želim podojiti svoje dijete?
Da, želim ga dojiti, mirisati mu kosicu dok spava, držati ga čvrsto i stalno...ne dati ga nikome...nikada...
Postoji više načina kako biti roditelj.
Postoji više roditeljskih ljubavi.
Nitko nezna koja je prava.
Sve su prave.
Ovo je ona koju ja želim.
Borit ću se za nju do posljednje suze.

Joooj, uopće neznam jesam li ovo stavila na pravo mjesto :/

tonili :heart:

jesi draga :heart:
i hvala i tebi i matto - zasuzila na obje :heart:

slavonka, matto, tonili :heart:
prekrasno :love:

Citiraj:

---

BHany prvotno napisa

slavonka, matto, tonili :heart:
prekrasno :love:

---

x :heart:

tonili draga :heart:

Predivno Toni, Matto, Slavonka 2

Nemam riječi, samo suze teku dok ovo čitam :cry: :cry: :cry: :cry:
Bože, daj nam snage da ovo izdržimo i da budemo mame. Molim te :heart:

Uspavanka moje bake

U snu prozor mog djetinjstva gleda u šumu kukurijeka, na uzvisini je konj zlatne grive od sunca, u bijelom polju kukurijeka čujem kako plače novorođenče.

Otvaram oči, ne sanjam, ležim u sobi s blještavim svjetlima, ja sam na transferu. Oko mene je troje ljudi u bijelom i jedan anđel, glasovi im tihi i svečani u zvijezdi, u vodi, čuvaju dio svemira, bisere.

Zatvaram oči toplina me vraća u krajolike djetinjstva, pod krošnju trešnje u vinogradu gdje smo otac i ja odmarali u predvečerja. On sada spava san iz kojeg nema povratka pod krošnjom trešnje, njezino krojenje splelo mu uzglavlje, kad pruži ruke dorine ruke moje bake, ako prislonim glavu na cvijeće mogu čuti njezinu uspavanku.

Otvaram oči, ljudi u bijelom i dalje stoje oko moga uzglavlja, glas im je tih i svečan, pričaju o vremenu leptira, svečanosti ljeta, anđeo se smiješi.

Zatvorim oči i nasmijem se anđelu, kažem: Gledaj kroz krov mog doma sada se vide oblaci, skoro pa mogu dodirnuti nebo. U sobi gdje smo snivale sestra, ja, igrače i mačke sada raste drvo u njegove krošnje slete i ptice, pjevaju uspavanku kao nekad moja baka za dvije djevojčice koje su prije ratove i velike vatre snivale u toj sobi.

Otvaram oči, u ruci anđela je zvijezda u zvijezdi je biser, kaže vratit će bisere u školjku, smijem se i gledam padaju na dno, u moju utrobu, u moju maternicu, u školjku, dva bisera. Oči su anđela tople kao oči moga oca, vjerujem u anđele, a glas medicinske sestre podsjeća na uspavanku moje bake.

U stvarnosti to je moj postupak potpomognute oplodnje, njegov svečani čin, transfer u poliklinici Cito u Splitu, anđeo je moj doktor, a ljudi u bijelom su dvije medicinske sestre i biolog.

Zatvorim oči, do mene iz vremena leptira, svečanosti ljeta dopire pjesma, to moja baka šapuće uspavanku za praunuče:

„Spavaj sine u zlaćanoj beši
beša ti se na moru kovala
kovale je četri kujundžije
jedan kuje, drugi pozlaćuje
treći meće alke na jabuke,
a četvrti alem kamen dragi
kod koga se vidi večerati
u po noći kao u po dana“.

ma što reći na ovo dan prije moje prve bete
plačem :cry: :cry: :cry: kao nikad u životu

tonili, matto, :heart:
slavonka2 :love: hvala što misliš na nas

:love: vas i :* sve

prvi put vidim ovaj topic jer sam cijelo ljeto bila na moru, i samo ću reći NIKAD NE ODUSTAJTE, ni vi koje već imate djecu , a posebno koji ih tako jako želite.
želim vam što prije jedan mali smotuljak!

Moja priča nije preduga, bar ja tako mislim, ali nakon 7 godina stigao je mali zamotuljak, carskim rezom 37+5, 2770 g.
rizična trudnoća, 2 mjeseca u bolnici ni suzu nisam prolila, ali taj tren kad sam čula doktora da govori sestri "pokažite je mami" suze su krenule tako snažno da me bolilo, tako jako da nisam ni vidjela svoje djete.
nisam mogla s nikim na mobitel razgovarat jer su me davile suze sreće, najdraže koje ću nadam se imat opet priliku isplakat.
a ja sam od onih koji nemaju vremena za plakanje, jer "sutra je novi dan", a sve što želim u životu je biti majka svojoj djeci, i želim ih jako, ne jedno, ne dvoje već troje ili četvero.

molim se da uskoro svi to doživite jer oni koji daju glupe komentare nemaju pojma što govore i ne zamjeram im, jer to nitko ne može shvatiti ako nije u našoj koži.


Blekonja mislim na tebe već par dana i nadam se da će ti beta biti pozitivna i trudnoća uredna!
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ za betu!

matto :cry: :love:

matto :love:
ti također jako lijepo pišeš :)

AnneMary :love:

:cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :heart: :heart: :heart:

Kika 83 :taps: :heart:

Draga prijateljice, znam da postoje trenutci kada više ne znaš tko sam. I sama se ponekad isto pitam.
Danas sam vidjela Nju.
Ne znam tko je, ali bila je u okovima tuge. Prepoznala sam da je i Ona, pred koju godinu, neke kišne noći, raširenih ruku i usana razvučenih u najširi osmjeh na svijetu, puna života, trčeći pokušala uloviti sve kapi. Znala sam da postajem Ona. Ne znam voli li kišu, ali obećajem ti - dati ću sve od sebe da, bar ponekad, kada se nakon rastanka okreneš, vidiš kako mi kapi tjeraju osmjeh na lice.

Ovu temu bi preimenovala u: izbacimo ogromnu tugu iz sebe.
:cry::cry::cry::cry:
Danas idem na dječiji rođendan i opet ću biti sretna zbog drugih i prazna srca kad dođem doma.
17.4. se rodilo naše malo kumče i sve mi se čini da će naš dom ispuniti samo osmjesi djece naše rodbine i prijatelja. Sve ih puno, puno volim, ali me strašno guši spoznaja da nema NAŠE srećice...
Volim vas jer sve to razumijete i od :heart: se nadam da ćete sve držati svoje slatke smotuljke...

Bebel znam točno o čemu pričaš :-(

Ali evo još jednog lica: razgovaram neki dan sa jednom doktoricom telefonski i spomenem da sam u MPO vodama a ona meni kaže: Joj vi koji idete na IVF ste najobrazovaniji i najinformiraniji pacijenti! Od vas više znaju samo subspecijalizanti MPO-a :lol:

Jučer kad je još jedan test pokazao minus više mi to nekako nije bilo smiješno.